BUSHCRAFT KESTENIJADA SIZIF TEAMA 2012 Reportaža druženja

Pozdrav forumašima i svima koji se tako osjećaju!

Kao što je slučaj sa reportažama sa zadnjih druženja da slike stavljamo u jednu zajedničku temu.
Zajedno se družimo, zajedno reportaže radimo!

Pa da krenem sa svojim doprinosom, naime dogovorili smo da otvorim temu kao domaćin. Fotografija nemam puno, jer sam već u petak navećer ostao bez fotoaparata, odnosno pao sam i udario u objektiv i s time moj dragi Canon ode u povijest!

Susret je neslužbeno počeo dolaskom Kikija i Sinkea u srijedu 24. 10. u popodnevnim satima, kako znam ? E bioo sam tamo ali njih nije bilo u mojem drugom domu!

To će fotkama potkrijepiti Kiki....



30 kom. spremno čeka nove vlasnike



Za svakog sudionika smo dali napraviti ove glinene pločice, pošto je tema bushcraft, Petrinja poznati obrtnički i lončarski grad, te se sve nekako nadovezalo u koncept našeg druženja, a i kako bi svatko tko dođe ponio sa sobom jednu lijepu uspomenu.



U projepodnevnim satima 26. 10. već su tu bili Sinke, Pjer, Kengur i na kraju ja.



Drva su spremna, ekipica se druži, ali Sinke uskoro odlazi doma...



Kikijeva nova bebica, kada ju primiš u ruke znaš zašto toliko ljudi volji ove krasne sjekire! GB!



Trebalo se primiti posla, jer dio mesa nije bio u pacu...



svatko nešto radi...



netko radi, a netko sjedi



Max i Pjer odlaze po kestene , kao bi mogli navečer ispeći za sve



Kikiju i Sinkeu skidam kapu na složenoj kuhinji, bio sam sretan, ma šta sretan, presretan i suza radosnica je krenula. Dva kotlića, lonci, tave, ploča od peći, rešetka za roštilj, okolo sve puno rupa, kao prirodne police.
Hranu smo zajednički pripremali, a sastojke je svatko donosio prema željama i mogućnostima. Mislim da je puno ljepše zajedno jesti nego da svatko jede konzervu negdje u zapećku spilje .



Max sjecka češnjak...



Došao nam je i Igor, moj prijatelj i brat po prirodi Tijesto se diže, gulaš se krčka..



Tu su nam i dravski vukovi : Panonsky, Mladen,, odmah su se primili posla

Neki su još lutali po šumi tražeći lokaciju...






Kotlića nema, što znaći da je gulaš već bio gotov, još samo pogačice i gozba je mogla početi..

Evo to je moj skroman doprinos, kao što rekoh, ode aparat u povijest, ali ima drugih pa će priča biti zanimljiva, iz raznih perspektiva i objektiva! Uživajte!

Bilo nas je sve skupa 17, očekivali smo preko 20, ali uvijek netko otpadne, 15 je nekako optimalan broj ljudi koji se na kraju skupi na ovakvim druženjima!

Ljepo je luksa odradio taj prvi dan..
Iako imam puno fotki, dovoljno za cjelu reportažu, neču dizati jer će vjerovatno drugi dati svoj doprinos.. budem vam samo pokazao predpočetak i sakupljanje kestena ...





Sinke i ja dolazimo u srjedu posljepodne...



mrak nam ne dozvoljava nikakve druge aktivnosti osim sakupljanja drva za noć, pripreme večere i ležaja.. naravno i priče uz "grickalice" do duboko u noć..



večerali smo sinkeov specijalitet... karbonirano meso i krumpir uz dodatak hot mex mixa po želji.
Četvrtak provodimo radno.. trebalo je puno toga pripremiti.. drva za petak (ognjište+kuhinja), srediti kuhinju, dnevni boravak(balvani za sjedenje), sakupiti smeče kojeg je bilo uokolo... tako da jednostavno nije bilo vremena za fotkanje. Naveće smo ponovili prvo veće... uz "grickalice" :DD

Sakupljanje kestena;



u lov krečemo u sastavu: Dravaman, Panonsky, Mladen(vuk), majstor retuša(nick sa fb, i nadam se da ne zamjera što neznam nick sa foruma i pravo ime), Navigator, Sebastijan i moja malenkost.



Gator tim se oprema za bespoštednu borbu sa kestenom





dok je vukov pristup malko suptilniji i pažljivo se šulja kako bi na prepad uhvatio neoprezne jedinke kestena.

U rekordnom vremenu sakupljamo ogromnu količinu ploda i naveće se upuštamo u pripremu na jedinstven način ... mislim da vam navi bude pojasnio kako pa ču samo staviti koju fotku bez pojašnjenja..





Toliko s moje strane, ako budem smatrao da fale pojedini djelovi kronologije ubacim još pokoju...

Heh, najjače su mi rukavice za branje kestena.

Žao mi je Luksa, prijatelju i brate po prirodi, tvog kenona. Jbg moralo se i to jednom dogodit. Stvarno je puno toga preživio. Možda bi ga spasio neki servis?

Drago mi je što se ovo druženje odigralo na našem terenu koji je često zapostavljen, a ima predivne lokacije. Isto tako sam sretan što sam upoznao neke ljude s ovog foruma, pa makar samo u petak u spilji u noći uz vatru. Volio bih da smo se mogli i više družiti, al ja ostatak vikenda jednostavno nisam mogao doći.

Hvala Maxu na poduci iz streličarstva. Sad samo smišljam kako da si nabavim opremu.

Hvala Sizif teamu što je ovo organizirao. Ako budem jako dobar možda i ja jednog dana postanem dio tima.

P.S. Jel na kraju bilo nekog Luksinog čaja ili nije?

ma ti već kao da jesi član tema .... trebamo ti samo moru nabaviti
imali smo čaj za rastanak.. bili smo u deficitu sa vodom..

lijepe uvodne fotke, ja sutra ujutro stavim svoje, još sam na poslu!

i ja svoje ujutro

amerikanci su me angažirali (CBS) po hitnom postupku, snimam pod vodom tekmu barakuda sutra s CG tako da sad imam pripreme za to, tako da ne stignem postaviti 170 fotki koliko sam izabrao za ovu temu pa ću to napraviti noćas ili sutra navečer poslije tekme.

Unatoč lošoj vremenskoj prognozi za Kestenijadu uputio sam se po Maxinu i pravac Hrastovačka gora.Malo sam kasnio po običaju, loše vrijeme i magla pratilo me sve do dolaska na cilj.Tamo je sijalo sunce i raspoloženje mi se je popravilo


Stigli smo i skinuli opremu i stvari, tu su nas već čekali Kengur , Sinke i četveronožni ljubimci...Kuhinja je bila uređena i naši domaćini su navukli već dovoljno drva i vode za prvi dan....


Prvo mi nije bilo svejedno a zatim se pokazalo da su Frosti i Jana prave maze i velike bebe koje bi samo gledale kako se nekome utrpati na češkanje no tu je bio i mali smrdljivac Eko koji se uvaljao u nešto miomirisno i smrdio ko mala kuga.....









Obitelj je na okupu i bebe su njegovi najljepši članovi...


Stigao je uskoro i Luksa te krenuo sa pripremom za gulaš...
















Sisačka Szingeritza uskoro se je primila mijesiti tijesto za kruh




Vuk, Dravman i Panonski zavukli su se u spavaće sobu i sređuju pomalo stvari








Panonski i Vuk su nam pripremili ukusne kruščiće....








poslije večere društvo se laganini opustilo....


Maxina reklamira naravno svoje preduzeće hahaha no balon ipak nije donio on već Navigator.....koji je od njega napravio javnu rasvjetu


Hit je naravno bio Goxxonova urna za koju pretpostavljm da je dobio na poklon od forumita Ive...fuj...iz nje je konzumirao tekućinu......


Ekipa je nabrala kestene u čijem smo okusu uskoro svi zajedno uživali




Poslušao sam savjet forumita Ive i čekao dok sisački galeb zaspi i onda se tek dao na spavanje










Ovaj susret iznjedrio je nešto dobro, kao frakcija Sizif Teaama nastao je i K2 Team...poželimo im uspjeh u osvajanju novih vrhova....


Panonski nam je priredio pečene jabuke punjene medom , moram priznati vrhunska delikatesa..








Navigator polako sprema stvari za odlazak dok smo Snjeguljicu ostavili da spava...možda se netko na idućoj Kestenijadi odvaži i poljubi je, te probudi iz dubokog sna.......


Poklon i uspomena na ovaj susret...
Iskreno ovaj susret mi je bio nešto nesvakidašnje.Nikada nisam spavao u poluspilji i ovo je bilo izvanredno iskustvo.No najvredniji od svega su svi ovi ljudi kooji su se skupili ovdje.Susreo sam stare prijatelje i upoznao nekolicinu novih.A šta reći o našim domaćinima.Izvanredni i jednostavni ljudi, puni topline te pravi istinski prijatelji.Vidio sam koliko su sebe uložili u ovaj susret.Svakako sam nagodinu opet ovdje a možda i prije. Hvala vam dečki....

Jako lijepa reportaža... I vidim jako puno ljudi s foruma sudjelovalo. Uglavnom odličn areportaža...

da bilo je stvarno odlično, nadam se da će uskoro i fotke drugih sudionika susreta

krtica je napisao/la:Jako lijepa reportaža... I vidim jako puno ljudi s foruma sudjelovalo. Uglavnom odličn areportaža...

svi sudionicu druženja su sa foruma...

E nisu...

a da .. iva... ok, samo 1 nije sa foruma..

kengur32 je napisao/la:a da .. iva... ok, samo 1 nije sa foruma..

A i nju smo planirali pojesti pa bi opet ostali samo forumiti!!

imali smo previše hrane, drugi put.

moj skromni doprinos

dolazak s kengurom na mjesto zločina i spremanje ležaja





divim se panorami





nakon sto smo se utaborili i pripremili za noc, sprema se klopica i cakulanje uz vatricu







kengur me ugodno iznenadio, službeni nož SFSF-a (sizif forrest special forces)






sljedeci dan se proveo radno pa i nije bilo bas vremena za slikanje
jeo se cuspajz



a stiglo se i predahnut



u petak dolaze luksa, maxina i pjer



bacaju se na razlicite poslove i zauzimaju kuhinju







bacam posljednji pogled na okolinu



nadam se da ste uzivali kao i ja makar vas vecinu nisam docekao

sinke dobro ste se vi zacakulali kad su meso i krumpir pougljenili, ne znam dal je odgovornost na tebi il kikiju al ovo nebi ni ber grils pojeo

to ti je swine mit potaten karbonara ja kriv ustvari ni nije tak strasno bilo, maknes zagoren dio i ko bog, a meso je bilo ok, malo suho al.. pojelo se

Hvala Sinke, konačno me je netko slikao da i ja nešto radim, ubiše me pjovokatori.....

Evo i moj mali doprinos reportaži:


Goxxon marljivo sudjeluje u izradi pogaca.


Sklizavi put kraj pecine kojim se dodje na plato.


Ekipa se okusava u streličarstvu! Pohvala Maxini kaj je vukao one rekvizite (liju i risa)!


Ovdje vidimo Maxinu kako budnim okom nadgleda svog ucenika duke-a


Skola strelicarstva...


Dio kuhinje...




Moj smjestaj odmah kraj kuhinje, za svaki slucaj


Veci dio ekipe krece u branje kestena a nas par krecemo u potragu za izvorom radi opskrbe vodom.


Vodonoše... u ekipi su Pjer, Urbana Gorilla, Maxina i ja.


Malo da fotkamo okolinu.


Gljive...


Ovdje smo potrazili zaklon od kise!




Rambo se vraca svjeziji i jaci nego ikad prije, spreman za novi nastavak! Gorilla nas tjera da nastavimo put!


Doslo je do malih problema,naisli smo na prvi izvor koji je suh a za drugi neznamo gdje se tocno nalazi! Gorilla pokusava stupiti u kontakt sa pecinom, nakon nejasnih informacija na kraju ipak nalazimo drugi izvor!


pogled...


Put koji vodi prema drugom izvoru.


Izvor i napokon voda...


Detalj sa izvora.


Vesela ekipa na povratku, kratki odmor!


Krecemo natovareni dalje prema pecini!

Od zadnjeg dana dvije fotke kad je poceo padati snijeg ali se nista ne vidi




to je to od mene! ajmo dalje sa fotkama!

PJER je napisao/la:Hvala Sinke, konačno me je netko slikao da i ja nešto radim, ubiše me pjovokatori.....

Aha!
Ti si,znači,onaj pozer s pilom....


....vidim da je i Goxxon sudjelovao u kuhanju......samo Svevišnji vas je spasio!

Navi,što je s tvojim fotkama?

Vidim,nisi se udavio u bazenu,ne spavaš....što je posrijedi?

odlično Bobo da si dokumentirao odlazak po vodu!

Neke fotke nam se ponavljaju, a neke su i teške za gledati, trebaju naočale

puls je napisao/la:

PJER je napisao/la:Hvala Sinke, konačno me je netko slikao da i ja nešto radim, ubiše me pjovokatori.....

Aha!
Ti si,znači,onaj pozer s pilom....


....vidim da je i Goxxon sudjelovao u kuhanju......samo Svevišnji vas je spasio!

sva sreća da imamo fotke s izvora.Optužiše nas da smo otišli u dom na pivu, natočili vodu i onda se spustili s vodom dolje.Ne bi vjerovao no Goxxx se je prepoznao u kulinarstvu.Prijavićemo ga na MasterChef.Jedino je odurno što je pio iz urne pa nikome nije palo na pamet zamoliti za gutljaj...bljak.....

evo većeras stižu fotke, umro sam jučer od 11 do 17 pod vodom u bazenu. kučište i kamera imaju jedno 35 kg, treba s time rukovati.
imam za ovu temu pripremljeno 170 fotografija pa čekam primirje večeras na forumu kasnije navečer pa ću ih početi stavljati. od umora jedva sam bundevu uspio izglodati. mislim da će biti solidnih slika. dakle večeras.

Tolika bude otprilike i moja priča , moram se unaprijed ispričati , jer priča bude objavljena u podforumu vukovim tragovima.
Slike bez teksta su postavljene na mojem fejs profilu ako je neko nestrpljiv može pogledati .

ja sam si za ovaj susret oslobodio radni petak i vikend. draga su mi ovakva forumaška okupljanja. jedino mi ne pašu alkoholni tulumi do dugo u noć koji su postali svojevrsna obavezna ikonografija, no lokacija ovoga okupljanja je po difoltu to trebala malo onemogućiti iz razloga što se do mjesta susreta nije moglo automobilom pa se ni alkohola nije nosilo u većim količinama. možda se i nije nosilo ali sam ja nosio. dakle po dolasku na označenu lokaciju za parking moj nećak i ja natovarili smo svu opremu za tri dana na leđa. ja sam nosio 3l vina, 2l piva, 2l cole i 4lvode. dakle samo u tekućinama sam na leđima nosio 11 kg plus ambalaža dakle oko 12kg. u ruksacima je tu još bila i hrana, vreća za spavanje, rezni alati, najlon za bivak, rezervna obleka za predviđeno hladno i kišno vrijeme itd. sve skupa sam na leđima imao 30kg a sebastijan oko 15kg.





u uputstvima koje je LUKSA natipkao je pisalo da se u šumu ulazi na strani puta gdje su parkirani automobili i mi smo na tu stranu i krenuli. kako smo na izlet krenuli nakon sebastijanove škole i instrukcija, kada smo zakoračili u šumu već je skoro bio mrak. oko 18 sati.



prema uputama sljedili smo put nizbrdo do vododerine na koju smo ubrzo i naišli. u uputstvima je stajalo da trebamo primjetiti neku čeku no kako je već bio mrak tješio sam se da čeku zbog mraka ne vidim.





sljedili smo put nizbrdo i on je ubrzo prelazio na lijevu stranu vododerine. pomislio sam pošto je uputa stajala da se držimo desne strane vododerine, da je LUKSINA oaza za opuštanje u prirodi malo izdvojena od šumskih puteva pa da zato idemo na divlje po putu a ne po stazi. kada smo sebastijan i ja nakon otprilike 20-30 minuta hoda došli do kraja vododerine koja je završavala 30metarskom liticom, zapravo jako strmim obronkom niz kojeg bi se bilo nemoguće bez užeta spustiti, tada sam bio siguran da smo pogriješili.
napominjem da je već dubok mrak i da ja hodam s 30kg opreme na leđima.
mislim si u glavi, vratit ćemo se natrag do mjesta gdje put prelazi na lijevu stranu vododerine jer možda je LUKSA zabunom naveo krivu stranu. vratimo se mi do prelaza vododerine i krenemo lijepim putićem po lijevoj strani.
hodamo mi a puteljak je sve manji tanji ineprohodniji, povremeno zastajemo ne bi li u daljini čuli glasove ili vidjeli plamen vatre. potpuna tišina. sad sam svjestan da smo totalno na krivome putu i da smo vjerovatno krenuli od početka krivim putem te da zato nismo vidjeli lovačku čeku. pokušavam nazvati telefonom LUKSU ali signala nema.

puno sam puta u sličnoj situaciji u puno daljim bespučima, u šumama gdje ima opasnijih životinja od veprova, ovako neplanirano proveo noć pa si mislim, zapravo smo u odličnoj poziciji jer sve što nam je potrebno sebastijan i ja imamo sa sobom, čak i klope i cuge.







u hodu sam već počeo tražiti mjesto za postavljanje bivka no na pamet mi je pala jedna ideja. sjetio sam se da je LUKSA uz upute dao i koordinate mjesta na koje trebamo doći. vadim garmina i kucam koordinate no na dnu isprintanog papira ispod koordinata stoji "lokacija parkinga" to nam slabo pomaže jer se do automobila i onako znamo vratiti. u taj tren zazvoni mi mobitel. bili smo na jednoj čuki i tu je bilo tračak signala za telefon. zove LUKSA pita di smo? u kratkom razgovoru mi objašnjava da su neki divljaci traktorom za izvlačenje drva devastirali uobičajen parking pa da su auti parkirani na suprotnoj strani ceste. e zbog toga se i dogodio moj zajeb u orjentaciji. polazna točka je bila zapravo dijametralno suprotna.



dakle sa svom opremom moramo se oko 45 minuta vraćati uzbrdo do parkinga gdje smo ostavili automobile i od tuda krenuti pravim smjerom.



nakon još skoro sat vremena hoda gledamo dva spasonosna svjetla kao potvrdu ispravnog puta. to su nam maxima i dravman krenuli u susret.



uskoro smo ugledali i u uputstvima navedenu lovačku čeku.



za još 15tak minuta hoda po dosta skliskom i blatnjavom terenu najprije smo čuli glasove i za tren ugledali i svijetlo vatre koja se vidjela iz ulaza špilje na suprotnoj strani vododerine.



nastavak za tren.

vrijeme dolaska nismo mogli bolje tempirati jer nas je osim pozdrava organizatora SIZIF TEAMA dočekao i odličan vruči tek pripremljeni gulaš i friško pečene pogače.





uskoro se kroz šumu provalio vrisak, stigao je i gorila s djevojkom i ekipom.

tako da nas je sada u maljušnoj polušpilji već bio popriličan broj. domaćin LUKSA nas je odma na početku iznenadio i razveselio lijepo smišljenim suvenirom karakterističnim za ovaj nekada izrazito lončarski kraj, lijepo iscrtanom glinenom pločicom sa logom sizif teama i tematikom okupljanja.







ne zamjerite mi ali osobno izbjegavam korištenje fleša on u pravilu ubije ambijent i atmosferu onakvu kakva je bila na terenu. zato su neke fotke malo tamnije.

već se desecima tisuća godina ljudi okupljaju oko vatre. ona im znači sigurnost, toplinu, svjetlost. zbog konfiguracije poluspilje ovdje vatra uz toliko puno sudionika susreta nije mogla biti na sredini nego u niskom ćošku uz kraj, tako da bude dobro provjetravanje, zbog dima.



iako nam je takva pružala dovoljno sigurnosti i topline no falilo je barem malo svjetla da jedni drugima vidimo lica. kako nismo sjedili oko nego pokraj vatre svi su jedni drugima svjetlili lampama u oči. sa sobom sam ponio nekoliko maximi najdražih poštanskih balona i od jednog napravio difuzor. takav smo prvi puta koristili na jednom opijanju s gorilom u sred zagreba u jednom parkiću(i dobre se ideje rode uz alkohol). i tamo ali i ovdje pokazao se primjereno koristan i davao taman svjetla da smo se mogli svi družiti i gledati oko kotlića s odličnim gulašem čije je dno bilo sve vidljivije i vidljivije.



evo još par nočnih snimaka







u dijelu polušpilje gdje je bila stajača visina bio je uređen dnevni boravak a spavaone su bile u dijelu špilje čija je visina iznosila jedva metar. tako da smo svi puzali do svojih kreveta. budući da se ovdje ne radi o krškim poroznim stijenama sve je bilo suho ko barut.





pogled na dnevni boravak iz mog kreveta





djelomice i mojom krivicom, jer sam i sam donio 5L alkohola glasna fešta i razgovori trajali su do 4 ujutro a u špilji je sve odzvanjalo. za razliku od ostalih okupljanja ovdje se nismo imali gdje maknuti od buke u klancu-vododerini.
u 4 ujutro zamoliko sam ekipu da se malo stišaju i stvarno je ekipa, i sama svjesna svog veselja utihnula, a gorila je bio glavni redar za glasnoću. svatko tko je malo podignuo glas od njega bi dobio packu, tako da nas je većina ubrzo utonula u zasluženi san.


nastavak za tren.

LUKSA je napisao/la:

Neke fotke nam se ponavljaju, a neke su i teške za gledati, trebaju naočale

ako su moje zao mi je, mobitel nije kvalitetan a mislio da bi vas zanimalo kak je to u pocetku zgledalo..znam da ti znas

PJER je napisao/la:Hvala Sinke, konačno me je netko slikao da i ja nešto radim, ubiše me pjovokatori.....

zato se kengur zali da ga slikam sam kad sjedi