ČRNI OTOK AFTER PARTY

u subotu samo nećak sebastijan i ja kroz jutro pohodili varaždinski sajam lova ribolova prirode turizma i koječega i bilo je odlično. iskreno sam se nadao sresti više forumaša tamo, ali kako smo mi zakasnili jer sam ja radio ali sam zbrisao s posla, dakle pošto smo došli kasnije pretpostavio sam da je večina već kod dravmana na tjednima ranije najavljenom after partyju.



sajam je bio odličan no još sam se više veselio onome što tek dolazi a čekalo nas je s druge strane drave skriveno u mnoštvu zelenila u labirintu vodenih tokova.





kako lokalna gondola nije baš bila u formi nije nam bilo druge nego protegnuti noge i propješaćiti na drugu stranu rijeke.





dravu smo odlučili prijeći kračim putem, ne plivajući nego preko željezničkog mosta što je znatno kraće nego preko daljeg automobilsko-pješaćkog mosta koji je za pješake ipak sigurniji. dakle upustili smo se u avanturu po željezničkoj prugi. činilo se da ovdje željeznički promet baš i nije previše frekventan.



luksa i kengur snimite moj neizostavni SDN artikl zataknut za ruksak, iako kiša nije padala vrijeme je bilo poprilično oblačno i hladno.



kako smo gotovo cijeli dan kasnije proveli u blizini mosta i kako je bio vikend i slabiji promet mislim da niti jedan vlak nije prošao ovom prugom, niti jedan osim taj tren kada smo mi bili na sredini mosta. stara škopocija projurila je uskim mostom popriličnom brzinom, tolikom da sam ga jedva uspio snimiti kako dolazi i jedva uhvatiti u kadar kraj zadnjeg vagona. nećaku sam doviknuo samo neka se čvrsto drži za ogradu.





nakon stiskavca s vlakom prolazak kroz dravsku šikaru i bježanje pred seoskim đukcima obavili smo ko od šale.





prošle sam godine bio jednom već kod dravmana u njegovoj oazi pitome divljine ali smo do otoka došli sasvim sa druge strane na sreću sjetio sam se da sam koordinate piknuo u GPS.



kada smo se po uskoj brani približili skroz nadomak otoka već se iz daljine čulo dobro raspoložena ekipa. prema glasnoći bit će da ih je tamo stotinjak.

dozvali smo domaćina i dravski je gondoljer za tren teškim metalnim čamcem brodio prema nama.



poput kapetana broda pružio namje ruku pri ukrcaju na skliskoj riječnoj brani koja je polomila već mnoge noge i ruke. iako je domaćinovo gostoprimstvo bilo neupitno ipak bi se požalio da su iz njegovih usta mjesto milozvučne glazbe certificiranih venecijanskih veslača izlazile samo psovke, puf pant



NASTAVLJAM

novopridošlicama mistični nam se otok ukazao u svoj svojoj divljini, odjednom ni njegovo ime nam nije zvučalo toliko šaljivo "ČRRRNI OTOK"



iz svakog panja rasle su neke nepoznate upitno-jestive gljive i oku ali ne i jeziku privlačne bobice zlobice. sa krošnja su nas promatrale prepredene oči.







poslijednji pogled na zadnji tračak civilizacije, strahovali smo da će nam pogled i sječanje na varaždinsku arenu možda biti zadnje lijepo sječanje.



strah nam je rastjerao tek miomiris fiša koji se pripremao i to u dva kotla kojima je diđejirao dravmanov šogi.









u kotliću su se osim u primjerenom omjeru smiksanih mirodija našle samo probrane vrste riba ili kak je dravman nadodao, niš od ovog inače nejde u kotlić



NASTAVLJAM

uz svu degustaciju na jutarnjem sajumu od hodanja i nauživanog straha sam ogladnio pa smo ja i nećak mrknuli sendviće koje smo imali sa sobom, krvožedno režeći na ostale da nam ne otmu jedini zalogaj. to se pokazalo kao greška, ma ne režanje nego to što smo krenuli sa sendvićima, jer iako su ribe u lonce ubačene svega prije nekoliko minuta fiš je u trenu bio gotov. ovi dravski varaždinci valjda znaju neku tajnu expres pripreme fiša ili je to bio fiš iz vrećice jer po mojem iskustvu kad se u lonac ubaci riba onda se još čeka gladan satima da jelo bude gotovo.
ali ne i na črrrnom otoku, ovjde je fiš odma gotov i serviran pod budnim okom maršala!







tek smo se za stolom punih usta svi međusobno jedni drugima predstavili, sjedio je tu domaćin dravman, pa njegov šogi koji je verzirani kuhar, srkao je tu sočni saft i nožodjelac oetzi i gumeni patak kodnog imena rubber duck, iako nas je bilo stvarno sramotno malo od najavljenih ni takvima im nisam svima imena ni nickove uspio popamtiti pa će dravman dodati koga sam do sada izostavio, možda je to zbog činjenice da smo svi govorili nerazumljivo punih ustiju.

kada smo napunili trbuhe preselili smo se na trijem kuće uz kavicu i cigaretu opustit dušu, tada je počeo neizostavan dio skupljanje reznih alata iz džepova i torbi.

u tome je daleko prednjačio gumeni patak koji nosi SDN najjačeg kalibra, ni manje ni više nego nož-sjekiru. zapravo sam ovaj alat prvi puta ovdje vidio. baš mi se i ne čini previše praktičan no u gabuli bolje imati i to nego gristi zubima. umjereno funkcionalan nož uz nešto se spretnosti pretvori u nešto nalik sjekiri, mene se osobno najviše dojmila pila sa tog klona.







za čas se toga brdo našlo na stolu, jadni dravski zombiji ako odluče upravo sada krenuti.



na fotki fali još i moj fox pro hunter koji je zaspao u mom ruksaku.

većinu je ovoga iz torbe izvadio gumeni patak, u najmanju ruku rekao bi neobična kolekcija za moj pojam ali takav joj je i vlasnik "šaljivđija i zajebant" po nožarskom ukusu začas bi našao zajednički jezik sa mojim nećakom kojemu su oči ispale kada je vidio nož s oštrim bokserom iz filma cobra. sebastijan nosi moj bivši A1 ali mu je on tak tak, odma bi ga zamjenio za jednog iz ruberove kolekcije. no najdraža mu je ipak bila katana za koju i on štedi.





kako nas je bilo prilično malo bilo je viška i krute i tekuće sirovine pa predaha u iču i piču nije bilo. od bushcrafterskih davno zaboravljenih specijaliteta šogi je pripremao ribu na svinjskoj masti i češnjaku. (specijalitet nije bio davno zaboravljen, on ne postoji kao takav, jedino što je ovdje bilo zaboravljeno je ulje za roštilj )
sva sreća jer je riba pečena na taj način bila fantastična.







NASTAVLJAM

da su Vuk i Panonsky iskusni bushcrafteri potvrđuje i tajming njihova dolaska na otok u vrijeme kad su svi već dovršili sve što se trbalo napraviti i kada je još jedina preostala zadaća bila jesti









uz preobilne zalihe ića i pića i migacheve noje ono što se dalje događalo do kasnih večernjih sati zauvjek će ostati zapisano jedino u žuboru velike rijeke.



još jednom veliko hvala Dravmanu koji nas je stvarno lijepo ugostio na svom ČRRRNOM OTOKU, i nadam se da će večina iduće godine njegovu ponudu shvatiti ozbiljnije. hvala i šogiju za odličnu kuhinju i fantastičnu improvizaciju kojom se dobilo jelo koje je bilo mirisa čevapa i okusa ribe. nećak još i danas priča kako mu je išlo u tek. lijepo je bilo upoznati osobno neke nove forumaše a još sam se više razveselio vidjeti i one dobro poznate. nadam se da se vidimo na istoj lokaciji i iduće godine.

KONJEC

Znaš kaj Navi .. reportaža ti je u rangu kvalitete sa onim fišem i šćukama sa žara .. ma, nebi se ja setil tolkih reči ni za svih 200 kila Mrazovih uškrinjenih vrganja .. .. no way ..

Thumbs Up !

valjda je na to utjecaja imala i Migijeva noja!

baš je bilo lijepo provedeno poslijepodne, šteta da nisam mogao s vama ostati do dugo u noč ali sam imao još sastanak sa glockom u vrbovcu pa sam morao zgibati malo ranije oko 19h.

uh kaj si nahvalil mojega šogija, al moram priznati da se je potrudio oko kuhanja i pečenja riba
inače je u dobroj mjeri kalkulant pa bi mi mogao to naplatiti tak da ga ja ne bi više hvalio oko njegovih kulinarskih sposobnosti, al nek mu bude ipak je bio vrijedan
pomalo je i on (ŠPINK) počeo škicati naš forum tak da se i možda i registrira, a onda imamo i kuhara

hvala još jednom svima koji su došli na fiš i nadam se da se vidimo i druge godine u većemu broju
Navi zapisujem ti još jednu peticu u imenik u rubriku REPORTAŽE

Črni je otok uvijek bio centar događanja na Dravi , bila zima i led , bilo sunce ili kiša tu se uvijek dobro odmara od civiliziranoga svijeta koji je tak blizu a opet tak daleko .Navi je to opisao na svoj prepoznatljiv profesionalni način i tu se ništa ne dodaje samo se može reći još jednom bravo majstore.
Svi su oduševljeni Špinkovim vještinama oko roštilja a ja čovjeka ne mogu zaboraviti koliko me iznenadio na vudelju kako dobro barata praćkom . E sad da su štuke pečene na svinjskoj masti bile dobre je več opisano ja samo mogu dodati da je sve oko stola mirisalo na čvape .
kak je to uspjelo još sad razmišljam .
Panonsky i ja stigli smo poslije radnog vremena jer smo odrađivali dane za Petrinju , nismo ništ propustili doma smo išli jako zadovoljni i siti .
Pričali smo o mnogim temama pa tako i o biljkama .
Obečao sam i službeno objaviti o crvenim bobicama na otoku a koje smo spomenuli .
Radi se o biljci ..

ŠIBIKOVINA

(Viburnum opulus L. )

Dravman na otoku imaš uz svibovinu koja je u pozadini i ovu polu jestivu biljku .
Svježe bobice su otrovne zbog saponozida i viburnina i nadražuju probavu.
Ali kad bobice promrznu one gube otrovnost a takvi se mogu koristiti za ukuhavanje .
Sjemenke se suše i koriste kao zamjena za kavu.
Ako nije neka veča potreba bobice nek ostanu preko zime jer takve crvene i uočljive su hrana pticama .

vuk nisi primjetio da na otoku ima i bunike?
nekakvu biljku sam konzumiral u subotu sam ne znam koju, al me dobro sfrkala

Moraš znati kaj ti škodi .

kako sam obje pričice morao fotkati i osmisliti isti dan i sajam lova i črni otok tako da je bilo za mene i dosta posla, nisam samo uživao u klopi i vinu. drago mi je da su ekipe koje su posjetile i jedan i drugi događaj zadovoljne.

Vuk fala na informacijama o bobicama.

sviđa mi se taj Črni otok. Navi - Bobo bi bio ponosan da vidi kako i ti nosiš kišobran na susrete!

je, kišobran mi je neizostavan dio opreme kod svakog snimanja za kišna vremena. na črnom smo otoku imali sreće pa kiša nije padala.
osobno se jako puno znojim čak i ispod svih gore tex jakni i kabanica, kišobran mi je odličan kompromis i idealan ako ne puše vjetar, za hodanje. za rad u kampu, cjepanje drva i slično tada ipak koristim i gore tex

Sorry što spamam, ali objasni mi molim te kako to cjepaš drva i pritom koristiš kišobran? Ne ide mi u glavu, kako to uspijevaš, a još si živ i ne osakaćen?

Igsy, je da ga ... malo i veliko slovo, ali pročitaj malo bolje...