DO PAKLA!

cijelo sam svoje djetinjstvo i mladost dobrim dijelom proveo u špiljama. stotine sam noći prospavao pod vedrim nebom ili zavučen u neki ulaz na pragu podzemnih objekata koji su se istraživali. iako sam bio dobrim dijelom zakinut za tehnikalije tipa ZX spectrum i comodore 64 opet ja sam briljirao u trenutcima uoči proslava novih godina i sličnog jer sam imao neograničen pristup karbidu za pucanje, u speleologiji smo ga koristili za rasvjetu, jer u to doba piratica i vatrometa gotovo da nije ni bilo.

mislim da mi je djetinjstvo provedeno u prirodi sada u kasnijem životu donjelo puno dobrog pa ne želim niti da moje dijete ostane zakinuto barem i za dio tog iskustva.

iz tog smo razloga supruga, okorjela avanturistica i špiljarka i ja prije neki dan odlučili kćer Nolu prvi puta otpeljati na za nju ozbiljniji špiljarski izlet. ona sad ima 3 godine i već je nekoliko puta špiljarila ali nikada toliko kao što smo joj danas namjenili.

sparkirali smo se na ponikvama i krenuli s frendovima špiljarima koji također imaju sina Nolinih godina u podzemnu avanturu.





lagana šetnja do glavice, klinci još nemaju prave speleološke kacige nego smo im nataknuli njihove biciklističke, jer tamo gdje idemo itekako će im biti potrebne.





na nišanu nam je bila jedna od najduljih i najrazvedenijih hrvatskih špilja čije su kanale još moji roditelji istraživali i danas nose njihova imena.





za rasvjetu sam si složio mrazovu prvu verziju držaća i moju omiljenu baterijsku svjetiljku olight i3 u pinky varijanti





na koncu sam skužio da mi je ženina penjačka kaciga pre mala pa ju je ona morala nositi(iskusnija je špiljarka od mene) a ja sam ipak bio prisiljen uzeti svoju petzlovu kacigu sa ugrađenom led rasvjetom.





slaven je nosio hi tech skurion koji mračno podzemlje pretvara u dan. a njegova supruga tihana staru svima nam dragu karbitku.







spremni za polazak s još nešto ljudi, vrsni speleolog par i njegovi gosti neki ameri koji upoznaju hrvatsko podzemlje.



nastavak za tren!

tko pozna veternicu zna da je prvih 300 metara uređeno za turiste, na žalost tih 300 metara je najmanje interesantno i prolazimo ih u trenu, svaki bi klinac bez pol frke protutnjao tuda.









klinci već sad uživaju oboružani tikkama XP, jurišaju kanalima i penju se svuda.























nakon 300 metara šetnje dolazi ono pravo, najme u veternici avantura počinje tek nakon kalvarije dijela koji oštrom strminom razdjeljuje turistički dio od speleološkog i u koji se bez ozbiljne opreme niti neide.



ovo dvoje klinaca je najmlađe koji su ikada kročili dalje i u mozgu vrtim film zašto ovo radimo. dali je to zbog bolesne roditeljske ambicije da upravo njihovo dijete bude vauuu avanturista od malih nogu ili to radimo da klince stvarno od najranijih dana priviknemo na ovakav ambijent i izazove. iako si ja u glavi mislim ovo drugo ali sumnja ipak postoji. odlučujem ako na Noli vidim i najmanji trag nezadovoljstva isti tren krećemo van, to je nekako najpravednije. dokle će ona uživati idemo ćim joj to postane teret gibamo van. avantura počinje!











nastavak za tren!

nakon kalvarije slika reljefa kroz koji prolazimo se bitno mijenja. kilometarski kanal-kanjon širok je svega metar visok jedno 3 metra i puno oštrih stijena poput žileta. klinci se relativno spretno kreću, zapravo sam zapanjen koliko su spretni i kako se vješto provlače. na mjestima ih moramo i nositi i prebacivati iz ruke u ruku ali ipak veći dio puta odrađuju potpuno sami.

















prolazimo smrdljivo jezero, slonovo stopalo, majmunski kanal a klinci uživaju i vrište od veselja, ne od užasa nego od veselja. to nas ohrabruje pa nastavljamo dalje.

























provjera i dogovor s klincima dali im je zanimljivo i dali uživaju, osmjeh ushit na njihovim licima ohrabruju nas da krenemo još dalje(sada smo već kilometar pod zemljom.

u ovako mračnim uvjetima fotografiranje je prilično zahtjevo i za fotografa i za opremu. u špilji je u pravilu hladno i vlažno, sve je blatno a rukama si prisiljen cijelo se vrijeme dizati po blatnjavim stijenama, od napora ruke ti drhte a pri dugom otvoru expozicije bitno je imati miran kadar i da ti se ruke ne tresu. sve to ako se radi bez fleša je ono pravo, jer on u pravilu uvijek uništi sliku. napravi ju flah dvodimenzionalnom.
s takvim blatnjavim rukama nastojim uhvatiti ključne trenutke podzemnog izleta.











stižu nas amerikanci s početka priče, no u kanalu je toliko tjesno da se nemožemo mimoići pa ih mi znatno sporiji kočimo. ipak pronalazimo proširenje, mimoilazimo se i oni nestaju u mraku.







mi nastavljamo dalje svojim tempom.





klinci od 3 godine znaju koji su stalaktiti a koji stalagmiti. jednostavna a lako pamtljiva terminologija jer stalagmiti su oni koji rastu s poda gmižu, a stalaktiti oni drugi koji vise sa stropa





na redu je RAMZES, kanal kroz koji mi odrasli moramo stotinama metara puzati dok klinci samo malo pognu glave i protrče. prestižu nas sve odrasle.
mislim da će noli jednog dana biti drago imati fotku iz doba kada je mogla trčati ramzesom. tko nezna svake se godine održava špiljarska utrka puzanja kroz ramzes. naši bi klinci ovako niski i brzi totalno pomeli konkurenciju odraslih iskusnih špiljara.









nastavak za tren

ova ruta je obavezna na špiljarskoj školi i smatra se prvim ozbiljnim špiljarskim izletom. tečajcima treba oko sat vremena hoda do ovoga dijela a toliko je okvirno trebalo i nama. nakon ramzesa još nas metri dijele od "pakla", ni sam se sada ne mogu sjetiti zašto ovaj dio nosi to ime ali do njega nije nikako jednostavno doći. klinci su uspjeli i dalje nasmješenih lica i ponosni na sebe jer ipak rekli smo im da su prva tako mala djeca koja su ikada u povijesti stigla do pakla. za nagradu slijedi čokoladni kolačić, i nama odraslima je pasao.







mene uglavnom slabo ima na fotkama jer sam ja uglavnom fotkao.



ipak ponosni tata uz svoju kćer





skoro smo 2 kilometra pod zemljom i valja nam krenuti van.









na povratku smo bacili oko na 25 000 godina stare kosti ursus speleusa koji je ovdje davno obitavao i na šišmiše koji i danas ovdije relativno ugodno žive.





na izlazu su klinci atrakcija, turisti koji su došli u obilazak uređenog dijela špilje ih blatnjave fotkaju uz komentar, dansa svi djecu odgajaju u pre sterilnim uvijetima ovako bi trebao.
blato na njihovim licima nije tu namjerno namazano kao kod gosna grillsa ovi su klinci prošli pravu trosatnu avanturu.









ni ja baš niasm čist. neki ovdje na forumu često kritiziraju moj prilično pedantan štedljiv odnos prema opremi. pola sam života proveo u ovakvim uvjetima i zamislite koliko truda sam trebao uložiti kako bi i nakon mjesec dana ovakve torture oprema i dalje bila upotrebljiva funkcionirala.





zamislite kako je fotić izgledao











a gle i šeba je u džepu(nož je u speleologiji kao i u stijeni izuzetno bitan.



klinci su do samog kraja bili oduševljeni i još im je ostalo energije dok smo mi ispijali pivu i jeli grah oni su se igrali u parkiću na glavici a penjalice klackalice ljuljačke prema onome što su prošli bili su nezahtjevni poput ravne strunjače u dnevnoj sobi, a oni vidno spretniji od svih ostalih pa i puno starijih klinaca.

na kraju mislim da iako nas je nadahnula pomisao da će naši klinci biti prvi koji su uspjeli u tome, ipak osmjeh na njihovim licima mi garantira da u procjeni njih malih, našeg zaloga za budućnost vlastite vrste na sreću nismo fulali.

KRAJ

Svaka čast!!!
Klinci su sretni da imaju tak dobre starce!
Kapa dole!

Pričao si o ovome, super izlet i super fotke... Klinci su stvarno sretni uz takve roditelje.

nekak malo zavidim klincima (i odraslima), mislim da bi izdržao eventualno onaj turistićki dio... sve mi to nekak kalustrofobično djeluje! a možda bi i mogao... kako god volio bih se okušati jednog dana... kul ti je ovo

Idemo kengur nas dva.... a luksa ce nam lampu posudit

pa kaj ti neznaš da imam istog petzla kao on?! znaš, ja ti se furam na njega

Još bolje, onda bu meni lampu posudil hihi
Pa se bum i ja fural na njega

petzl tikka XP je sasvim dovoljna lampa za ovakve ali i sve ostale avanture, malo mi je pre velika za nosit u SND-u ali olight i3 sa mrazovim nosačem je odlična zamjena za podzemlje a opet dovoljno mala da mi je stalno u pederuši.

do sad nikad nisam bio u nekoj spilji niti sam pomisljao o tome al nakon ove price sam jako zainteresiran..
dobar uvod u avanturizam za klince

dobar dio svijeta sam uspio upoznati i pod zemljom.
npr speleološka expedicija na kubi u trajanju dužem od mjesec dana. no koliko got podzemlje bilo privlačno meni su ipak draži široki nadzemni vidici i planine.
mišljenja sam da treba sve probati i upoznati i to mi je neka nit vodilja zašto Nolu potičem i na ovakve avanture.

Dobrog si mišljenja istomišljeniče!

kćer mi je nakon ovoga izleta drugi dan rekla "tata ja ne bi često bila špiljarka ja bi radije bila princeza"

kul. jedino što sam bio u životu u špilji su Cerovačke pećine.
ovim putem ću također zahvaliti mr. Mrazu na nosaču za lampu, stvarno dobro služi za Fenixa.
također mr. Navigator pošto volite špilje preporučujem jedan divni špiljski film Descent.

samo tako navi =)
od malena ih voditi van, po prirodi da nebuju kao većina nas tu koji samo visimo za kompačima i nikak da se maknemo nekam
ljenčine

tako je migi moderatoru

Jako lijepo Navi, drago mi je da ti je kći uživala........ipak klinci vole avanture, ali treba to i izdržati...

Ima li što dalje iza "pakla"? Koliko je to sve dugačko?

uuu da dugačko je sve skupa nešto preko 7 kilometara. moji su roditelji(mama, tata), ujak, mamin bratić i muž od njezine sestrične, dakle obitelj i pola familije radili na istraživanju veternice prije nekih 45 godina, tako da neki tada novoistraženi kanali danas nose njihova imena.

uvik ima dalje

Odlična reportaža i odlična avantura za klince i za "starije" dobar trening!

Neznam kako mi je ovo promaklo, vjerojatno jer sam u to doba još uvijek odsutan zabog "ljetne sezone"...

Mogu reć da mi je jako drago kad "ispliva" ovako dobra tema u kojoj uživam dok ju čitam a da je stara tema odnosno da ju nisam vidio... znači da me forum još uvijek može iznenadit!

I meni je drago kad se čitaju stare teme.....i sam prakticiram koliko stignem...

Super je kad se pojavi novi član i počne čitati stare teme....iskrsne i pokoje pitanje....i onda se svi podsjetimo nečega dobrog ili vidimo nešto što nam je promaklo...

Sad sam se sjetio da si i meni Navi pricao o tom izletu,isto mi je promakla reportaza...svaka cast,vidi se da su klinci uzivali.

Odlicna reportaza,odlican pristup usmjeravanja klinaca. ne znam sta da kazem,sta god bih kazao nebi uspjelo da opise,koliko se slazem sa ovakim nacin vaspitavnja klinaca. Ukoliko bi svi razmisljali kao postavljac teme,vejrujem da bi u buducnosti imali manje mladih sa "modernim"!problemima.

Ovo je za svaku pohvalu..

drago mi je da je starija tema pobudila zapaženiji interes i da vam se svidio podzemni izlet s klincima- da budem iskren ni meni ta šetnja nije prošla bez napora i znoja a mogu mislit kako se klincima upekla u sjećanje, na sreću zapamtili su je po dobrom i od tada sam bio s svojom kćeri na još nekoliko sličnih izleta. ove ću je godine tu i tamo povesti sa sobom na neko od forumaških okupljanja.

Pozdrav Navigator
Lepa reportaža i klinci su baš odlični.
Ova tema me je podsetila na moje iskustvo.
Imam sina(12) i ćerku(13,5).Kada su bili mali
kao tvoji klinci vodio sam ih u planine. Prvo su
prošli lakše varijante a kako su rasli počeo sam
ih voditi na malo ozbiljnije ture. Sve je bilo Ok i
oni su išli kuda i ja. Kada je sin napunio 9 godina
već je počeo da izostaje a kasnije i ćerka.
Ona tvoja rečenica me je podsetila da sam se i ja
bezbroj puta pitao da li je u redu voditi decu na naporna
putovanja(recimo 9 sati vožnje do Crne Gore) i zahtevne ture
za njih i naravno da li je u redu rizikovati i njihov život u određenim
situacijama. Da li možda i ja imam neke komplekse.
Pogotovo ćerka je bila na mnogo zahtevnih tura za nju i prošla
bez problema i sa zadovoljstvom boravila. Sada u pubertetu naravno
ne provodi vreme samnom u planinama.
Bila je sa9 godina na vrhovima Durmitora, Kučki kom(Komovi), Hajla
i naravno veliko njeno iskustvo na Prokletijama.
E baš tamo sam se prvi put ozbiljno zapitao da li je u redu da ide na
neke ture. Recimo izlazak na prevoj Kolata je u suštini bezbedan ali
kada smo išli bila je kiša i klizav teren iz stenu, nema klinova, a dole
malo strme trave pa 200 metara pad....
Prošla je hrabro i nazad. Međutim, ovog leta su upravo na tom mestu
stradali otac i sin iz Češke. Nije mi bilo svejedno kada sam čuo...
Ni izlazak na Kučki kom na Komovima nije bezazlen, takođe bilo mutno
vreme. Zajedno smo otkrivali lepotu visokih planina i šatorovanja.
Prokletije kao i sve Crnogorske planine nemaju nikakvo obezbeđenje
pa usponi na pojedine vrhove mogu biti veći izazov i od mnogih viših
vrhova u Evropi.
Svakako decu treba voditi da se ponekad suoče sa ozbiljnijim situacijama
ali pokušati da obezbedimo kontrolu.
Nadam se da će oni kada malo porastu nastaviti gde su stali i voleti
prirodu i boravak u njoj. Moram reći da mi je sada lakše kada ne vodim
decu na zahtevne terene jer ne mislim o njihovoj bezbednosti.
Joj da ti kažem i ovo da mi je silno pakovanje za njih(oprema, hrana i sl)
bilo naporno ali i zadovoljstvo.
Naravno, decu vodim u prirodu, Dunav i ostalo.
Samo nastavi da vodiš klince dok god hoće, mislim da će to ceo život
pamtiti i zadržati kao način života.
Veliki pozdrav, Dejan

Mislim da je ok vodit klince takvog pa i manjeg uzrasta na takve,zahtjevnije ture ali bez nekog forsiranja jer to može stvoriti kontraefekt .Viđao sam u Alpama klince od 6,7 g. na vrhovima od 2500m,s opremom,piče ko veliki,i puno brže od mnogih velikih.Ali sve dok im to čini zadovoljstvo.Dejo,svaka čast na Kom Kučki sa kćerkom,jebeno je u onom krševitom kuloaru,nas je uhvatio pljusak i grmljavina na samom vrhu pa je bilo ekspresno spuštanje.Da,na Kolati poginuli otac i sin,Česi,a drugi sin neozlijeđen.Takođe na Durmitoru umro jedan Čeh ljetos,a i kod nas svako ljeto ih što na moru što u planini pogine i do desetak.Navi,ići ćemo u Veternicu,evo,priznajem,još nisam bio unutra.

Super je tako voditi djecu. Žao mi je što u mojem području nema baš špilja da su mene starci vodili kad sam biotoliki kao tvoja kćer. Samo nemoj forsati i klinci uživaju.
Btw, kćer ti ima najplavije oči koje sam ikad vidio.