Preživljavanje i napuštanje doma

Preživljavanje i napuštanje doma

Ne mislim kako će ovo biti neka popularna tema, ali mislim kako je najživotnija i najrealnija, u smislu da se dobrom djelu posjetitelja na ovom forumu, a žalost, već dogodila ili postoji mogućnost kako će se dogoditi.

Izbjeglištvo iz iskustva odmah povezujemo s ratom, ali mislim da je danas ogroman dio, možda čak i veći, tzv. klimatskih ili ekoloških izbjeglica, ljudi koji su napustili svoje domove pred promjena klime ili pred velikim prirodnim katastrofama. Tako imamo situaciju da na atolskim otocima u Indijskom oceanu i na Pacifiku, nadmorske visine 2 m, danas popularnim turističkim odredištima, za koju godinu više neće biti stanovnika, preko migracija uslijed suša u Africi, napuštanja domova pred velikim požarima u Americi i Australiji, gigantskim bujicama koje odnose čitava sela i gradove po Latinskoj Americi, do bijega pred poplavama po Europi, odnosno, i kod nas kod kuće. Ako bi se potpuno otopili polovi 2/3 Njemačke bi završilo pod morem. Slično je i s većinom drugih europskih zemalja. Takva katastrofa ne bi samo stvorila klimatske izbjeglice, nego bi pokrenula i do tada neviđene ratove za prostor i hranu.

Činjenica je da nitko ne želi biti izbjeglica i da većina izbjeglica to smatra privremenim napuštanjem doma, na nekoliko dana, možda čak sati, a da se to većini pretvori u dugogodišnju agoniju, mnogima i trajnu promjenu života i životne okoline, uvijek s tragičnim posljedicama.

Dakako da su ratne izbjeglice najtragičniji dio te priče, općenito, bijeg pred mržnjom.

U svijetu koji funkcionira biti izbjeglica je katastrofalno, a zamislimo što u slučaju kataklizmičkih narušavanja postojećeg sustava.

Stvarno pitanje ove teme je: KAKO POSTUPITI, ŠTO PODUZETI ZA PREŽIVLJAVANJE, U SLUČAJU DA POSTAJETE IZBJEGLICA?

I. Procjena situacije

Kod procjene situacije možemo zapravo uzeti dva scenarija za postajanje izbjeglica: izbjeglica zbog rata (ne mora tu uvijek biti oružani rat, često je to bijeg pred različitim oblicima mržnje, ništa manje užasan) i izbjeglica zbog prirodne katastrofe.

Procjena situacije prosudba je na temelju dostupnih informacija o stanju u okolini. Ovo je jako problematična faza. Čim se naruši postojeći poredak na nekom prostoru, kreću, s jedne strane, informacije o predstojećim katastrofalnim događajima koje se jako brzo pretvore u dezinformacije, panične priče, sa strane neinformiranog pučanstva, uvećavajući stvarnu razinu problema i s druge strane, obično narušene vlasti koja nastoji pružiti otpor događajima koji predstoje, i koji nastoje smanjiti tenzije umanjujući stvarnu razinu problema kako bi bili što efikasniju u predstojećim događajima. Ovo zadnje obično se pretvori u ono prvo, čim se nasluti da vlasti smanjuju procjenu opasnosti, čak i kada daju stvaranu procjenu.

Razlika između izbjeglica zbog rata i izbjeglica zbog prirodne katastrofe uglavnom se odnosi na brzinu događanja: kod rata običnom postoji puzajuće dizanje tenzija koje daje više vremena za procjenu situacije, dok kod prirodne katastrofe to može biti jako iznenadno, primjerice, kod erupcije vulkana ili potresa.

Kako procijeniti situaciju? U prvom redu ostati hladne glave: uzimati sve informacije do kojih dođete bez iznimke, nakon toga procjenjivati pouzdanost izvora informacija i realnost informacija, te slagati mozaik događanja na papiru. Prevelika i prebrza količina informacija može vas dovesti u situaciju da previdite važan detalj. Nitko ne želi napustit svoj dom i zato je važno paziti da autosugestija i utjecaj bliže okoline ne pomuti zdrav razum.

Jako je važno voditi vlastiti operativni zemljovid na kojem onda ucrtavati smjerove kretanja opasnosti s vremenima kako bi mogli prosuđivati stanje na terenu.

II. Donošenje kritične odluke: napustiti dom

Ova odluka je jedna od najtežih životnih odluka koja odlučuje o ostatku života. Ovisi o tome tko s vama napušta dom. Za roditelje s djecom odluka o napuštanju doma donijeti će se znatno ranije nego što će to ista obitelj napraviti ako je već ranije evakuirala djecu iz prostora ugroze. Pravodobnost te odluke uvijek će tištiti onoga tko je donese, a naknadna pamet, odnosno daljnji razvoj događaja uvijek će otvarati mogućnost bolje drugačije odluke.

III. Pripreme za napuštanje doma

Ove pripreme će ovisiti o razlogu napuštanja doma. Nekakva standardna pretpostavka je da će se u izbjeglištvo otići automobilom, što je u moru loših stvari dobra okolnost jer daje mogućnost jednostavnog kretanja i nošenja zaliha, pogotovo ako je riječ o obiteljima.

Kuća
Pripremanje kuće za napuštanje ovisi o tome koliko imamo vremena, vraćamo li se natrag, da li je napuštamo na dulji period ili je zauvijek napuštamo. Ako je to bijeg pred poplavom, jasno je da će se nastojati spasiti što više materijalnih dobara podizanjem na što više katove, u slučaju vulkanske erupcije nastojati ćete odvući što više imovine jer kuće neće više biti, u slučaju požara nastojati ćete ukloniti sve iz njene okoline što može dovesti do prijenosa požara na kuću.

U slučaju rata i napuštanja doma zbog dolaska neprijatelja, moje životno iskustvo kaže: isprazni kompletnu kuću od namještaja i sveg ostalog inventara i sve nabaci na hrpu pred kućom. Psi rata i onako će to iznijeti vani. Sva vrata iz kuće ukloni i prozore razbij kako bi postala neuvjetna za boravak u njoj. Najveće zlo koje se može dogoditi kući je požar. Pogodak granate 155 mm može se lako sanirati kada se jednom vratiš, ali izgorenu kuću moraš najprije srušiti da bi je mogao ponovno sagraditi. Nedovršene novogradnje su najbolje proživjele rat.

Obiteljski dokumenti i uspomene
Nose se najvažniji dokumenti i samo najvažnije uspomene. I oni mogu biti suvišan teret. U ovisnosti o razlozima napuštanja kuće, spremiti dokumente i obiteljske uspomene tako da se po povratku modu sigurno naći, a da pri tom budu zaštićeni od vlage i vatre. Za takve stvari su dobre kante od boje od 20 litara jer omogućuju dobru zaštitu od vlage, a ako se zamotaju u najlon i zakopaju na pogodno mjesto, uz dobro prikrivanje, dočekati će vas nakon povratka. U slučaju rata, psi rata će krenuti u potragu i za takvim mjestima očekujući novac i zlato, pa je dobro takve stari raspršiti na više lokacija. Prostor u koji se vratite neće biti više prostor koji ste napustili, pa je važno imati pouzdane orijentire gdje je to sklonjeno. Također, više ljudi mora biti upoznato s tim lokacijama.

Alat
Sa kućnim alatom postupiti na isti način kao i s dokumentima. Taj alat u povratku može biti ključ vašeg preživljavanja i povratka. Sa sobom ponijeti, ako je moguće, onaj alat koji će vam dati mogućnost preživljavanja u prostoru u koji odlazite. Tipičan primjer je bijeg izbjeglica na traktorima na svim stranama u prošlom ratu.

Vozilo
Izbor vozila, ako postoji, mora biti temeljen na pouzdanosti, prohodnosti i nosivosti, a ne na vrijednosti vozila. S vrijednim vozilom upadate u oči u nesigurnim vremenima, a i ako dođete u situaciju da ga pretvarate u novac u prostoru u koji ste izbjegli, ne očekujete za to pristojne novce, na tuđem zlu se mnogi nastoje obogatiti. Vozilo popuniti do krajnjih granica, ne težinom nego općim potrepštinama koje će biti potrebne. Također, iskoristiti krovni nosač za stvari koje su od sekundarnog značaja, kako bi u slučaju gubitka ili krađe šteta bila što manja. Pričuvni kotač obavezno ponijeti ako nije u automobilu, ali može se montirati na haubu ili na stražnja vrata automobila da ne uzima korisni prostor. Prikolica, i neregistrirana je iznimno dobro rješenje.

Zalihe
Pod zalihama podrazumijevamo potrošnu robu koju možete ponijeti važnu za preživljavanje: hranu, vodu, gorivo, lijekove, pa i novac i druge vrijednosti. Kada krene zbjeg, zaboravite na to da će drugi prema vama ići s ikakvim moralnim normama. Svjež je primjer napuštanje broda Costa Concordia: važno je da ja preživim, a što će biti s drugima nije važno, bez obzira na razlog napuštanja doma: rat ili prirodna katastrofa, (ne)ljudi će isto postupati. Zato gorivo i novac i vrijednosti moraju biti pomno dobro skriveni kako ne bi izazvali neželjenu reakciju. U slučaju napuštanja vozila zbog kvara ili prisile, imajte na raspolaganju naprtnjače tako da sa što većim zalihama možete otići u zbjeg. Hrana neka zauzima što manje prostora i neka bude što trajnija. Konzerve su dobro rješenje ako se bježi automobilom, jer njihova težina nije primarnog značaja. Zaliha vode neka bude za makar 5 dana za piće. Sve raspoložive zalihe važnih lijekova ponijeti sa sobom.

Odjeća, obuća i deke
Ponijeti najkvalitetniju obuću i odjeću, dobre zalihe donjeg rublja, kao i deke, vreće za spavanje. Pribor za osobnu higijenu u većim količinama, kada se pokrenu takve mase ljudi padaju kriteriji higijene,a povećavaju se mogućnosti izbijanja zaraza.


Plan evakuacije
Uglavnom nećete imati mogućnosti velikog manevra kada takav zbjeg krene, ali svejedno imajte zemljovide. Kolone će zatvarati cestovne komunikacije i treba računati i na mogućnost nastavka bijega pješačeći.

Komentari?

opet rat?!

da si pročital tekst skužil bi da se ne radi samo o ratu već i o prirodnim katastrofama!!

Da bi se došlo u situaciju kada su potrebna znanja o preživljavanju, obično je potrebno da nam se dogodi nešto loše. Kada se to dogodi pojedincu ili manjoj skupini ljudi pričamo o njihovoj sposobnosti za preživljavanje i zanimljiva su nam njihova iskustva. Kada se to dogodi velikom broju ljudi, onda se rijetki uspiju snaći brzo i efikasno (često ne baš usuglašeno s moralom), a ostali potpadnu pod kategoriju izbjeglica, a čitava priča ima okus katastrofe. S obzirom kako baš u dogledno vrijeme ne vidim neki rat na pomolu, više su mi na pameti bile klimatske izbjeglice i izbjeglice pred prirodnim katastrofama. I nisam se baš ni fokusirao na nas. Potakla me usput skupljena informacija kako na svakog ratnog izbjeglicu u Africi danas dolaze još dvojica izbjeglica zbog suše, a onda sam malo dodao i tu ratnu komponentu. Ovih dana sam pričao s ljudima koju su ovo ljeto bježali pred požarom, tri dana su spavali kod rodbine, i možda se tako ne čini, ali dok se nisu vratili kući i oni su izbjeglice.

a neki plan kamo bježati?
neki scenariji, šta bi se na ovim prostorima moglo dogoditi da izazove bežaniju?
recimo prirodne katastrofe... koje i kako se nositi s kojima (koju destinaciju izabrati, koje zalihe i koje metode putovanja/bijega...??

Katastrofe ne dolaze baš najavljeno, pa sada ako uzmemo u obzir: poplava, požar, potres... sa svim tim smo se već sretali, ali...

Poplave su nam uglavnom lokalnog karaktera, u područjima velikih rijeka, i stanovnici su uglavnom naviknuti na te godišnje oscilacije. Uglavnom sam neupućen u tu problematiku, ali znam da postoji nešto što nazivaju 10-godišnji vodeni val, 100-godišnji vodeni val i 1000-godišnji vodeni val, dakle, pojava da se pojavi veliki vodeni val koji se pojavljuje jednom u 10 godina, veći vodeni val koji se pojavljuje jednom u 100, odnosno 1000 godina. (Kada je bila minirana brana Peruča i kada smo očekivali potapanje doline Cetine, Sinja i Omiša, nešto sam čitao o tome, ali od onda je prošlo 20 godina.) E, sad, koliko me sjećanje drži, a nije baš, velike brane bi trebale izdržati 1000-godišnji val, mostovi i takva infrastruktura 100-godišnji, a klasični nasipi uz rijeke 10-godišnji. Eto tu prostora za dobru katastrofu.

Što se tiče požara, tu smo više-manje sve apsolvirali, što se o njima može reći ovog ljeta je uglavnom rečeno. Mislim da je Dalmacija dovoljno dobro opožarena ovih godina da ne postoji mogućnost spajanja više malih požara u jedan superpožar.

Potres. Seizmolozi daju neku procjenu, koliko pratim iz medija, može nas pogoditi neki potres, tako, osrednje jakosti i ne baš katastrofalan. Nego, nije mi seizmologija tako egzaktna znanost da ne bi mogli koji stupanj pogriješiti, a onda…
U malim gradovima i selima posljedice takvog potresa bi bile teške, ali mislim da bi veliki gradovi tek platili ceh. Armirano-betonska gradnja uglavnom, u teoriji, brine o potresima i te visoke zgrade bi trebale biti poprilično otporne prema potresima, ali ja nisam siguran koliko naši investitori brinu o potresima, a koliko o vlastitom džepu. Zamislimo da Zagreb, Osijek, Rijeku ili Split pogodi takav potres. I zamislimo da smo 30% visokih zgrada postane neuvjetno za stanovanje. Imamo generiranje izbjegličkog vala u desecima tisuća ili čak stotinama tisuća izbjeglica. Jako dobro pitanje od duka26, kamo s izbjeglicama i gdje kada se bilo tko od nas sam nađe u takvoj situaciji.

Prije koju godinu pukla je brana, mislim negdje na sjeveru Mađarske, koja je zadržavala crveni mulj neke tvornice aluminija. Mislim da su trajno iseljena dva sela. Ekološke izbjeglice. Kad mi je to palo na pamet pokušao sam naći neke sličnosti s potencijalnim ekološkim incidentom u Hr i onda mi je plo na pamet Dina na Krku i Petrokemija u Kutini (na nju je i pokušan ekoteroristički napad) s potencijalno jako gadnim posljedicama na prostor u kojem se takva katastrofa može dogoditi.

Eto nekoliko scenarija. Sada dajmo nekakva rješenja.

neznam, kolko sam ja skužio, mi (hrvatska) smo na vrlo dobrom geostrateškom položaju što se tiče naturalnih nepogoda, znači sve te poplave, požari i potresi su kod nas kratkoročne naravi i manjih magnituda.
oču reć da je tu kod nas dovoljno izletit iz kuče (to samo figurativno kažem), pričekat da se sve smiri i primit se posla da se poprave oštečenja na domu ako su uopče nastala...
jedino kad bi se dogodile nezgode uzrokovane ljudskom rukom, tipa izljevi kemikalija u pitku nam vodu ili nešto slično, to bi tada značilo posjet nekoj rodbini na neko vrijeme dok se opet stvari ne slegnu, tak da vjerujem da bi tek rat na našem području mogao potaknuti survivalista u nama za stvarno... ...a možda ni onda
sve u svemu, dobro je bavit se ovim, recimo, hobijem, ili živjet bushcraft kao stil i bit član ovog foruma gdje se svašta nauči i biva se potaknut na razna razmišljanja, jer smo smatram spremniji na mnoge stvari od večine ostalih koje to ne zanima...

1986. godine da si nekome rekao da će za 5 godina izbiti rat, ne bi uopće spadao u državnog neprijatelja nego bi te odmah obukli u košulju s rukavima koji se vežu. Slažem se da većina onih koji posjećuju ovaj forum svjesna da Gundulićeva: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest“ nije samo priča o mijenama nego i o društvenim potresima koji te mijene prate i da smo tu s ciljem razmjene znanja i iskustava za slučaj da se takve mijene dogode iznenada.

Što se tiče poplava, uglavnom se slažem, mada onaj prije spomenuti 100-godišnji ili 1000-godišnji val može izazvati goleme probleme, mala smo zemlja, pa kada dolazi do bujanja rijeka, to se događa diljem države istovremeno.

Što se tiče potresa, tu se jako ne slažem, mi se nalazimo na jako trustom i nestabilnom području. U tom kontekstu je zanimljiva izjava, dana nakon zadnjeg potresa u Italiji, Pročelnika zagrebačkog gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, Pavla Kalinića: "Očekujemo razorni potres u Zagrebu, ali ne znamo kada. U slučaju da Zagreb pogodi potres od 6,3 po Richteru moglo bi se srušiti oko 50.000 zgrada te bi pri tome bilo oko tri tisuće poginulih i 15 tisuća ozlijeđenih." Na ovu njegovi izjavu umanjimo učinak za 50% i onda dajmo samo 4 stanovnika po kući, pa onda možemo dobiti ilustraciju o razmjerima takve katastrofe. Zagreb se desetljećima ne bi mogao oporaviti, a kako takva katastrofa ne bi obuhvatila sam grad nego i okolinu, došlo bi do razaranja infrastrukture, u prvom redu vodovodne, pa ne bi više bilo uvjeta za život za većinu građana na dulje vrijeme. Nakon prvog šoka i shvaćanja kako ne postoji infrastruktura koja može podržati život u razorenom gradu, krenuli bi izbjeglički valovi, uglavnom prema prostorima iz kojeg je stanovništvo Zagreba i emitirano.

Slično je i s ostalim velikim gradovima u RH, možda s izuzetkom Osjeka, donekle i Pule.

Naročito je ugroženo primorje i područje Zagreba.

Evo još jedan mogući scenarij!!
Katastrofa u jednoj od obližnjih nuklearki..Krško ili Paks u Mađarskoj!!
http://en.wikipedia.org/wiki/Paks_Nuclear_Power_Plant

Može se dogoditi situacija da imaš par sati za pokupit prnje i hvatat maglu što dalje od katastrofe...i da postaneš trajni izbjeglica do kraja života!! Sjetimo se Černobila i okolice npr.!!
Ljudi ne razmišljaju o tome jer su egoisti, glupi i opterećeni problemima, kreditima i prevelikom količinom nepotrebnih informacija..tipa veličina Sorajinih sisa, Ante i Simona i dr.(a možda je to i namjera nekom)!!

poljičanin je napisao/la:

otkad je ova karta? vidim tu neke ljute potrese na mom području, a nikad mi se ni luster nije zaljuljao... ( ne kažem da ni neče...)
... a možda zato što imam plafonijere

kod potresa bi možda mogli obratit pažnju malo na preventivu.... prvenstveno kod građevine.... drvo recimo puno bolje absorbira vibracije od cigle i betona, a ko voli beton, postoje i monolithic domes koje su svojim svojstvima skoro pa apsolutno otporne na katastrofe uključujuči i potrese....

a sad nuklearke i ostalo...... to mi več zvuči kao SHTF scenario, opet, ne velim ni da je to bezveze, al samim prisustvovanjem ovom forumu osječam se spremniji nego oni ameri od kojih se njih 10 priprema za 10 različitih scenarija, umjesto da su multipraktik....
mislim da sam se več pogubil.... malo sam si pospan, nemojte zamjerit!

[quote="duke26"]

poljičanin je napisao/la:
a sad nuklearke i ostalo...... to mi več zvuči kao SHTF scenario, opet, ne velim ni da je to bezveze, al samim prisustvovanjem ovom forumu osječam se spremniji nego oni ameri od kojih se njih 10 priprema za 10 različitih scenarija, umjesto da su multipraktik....
mislim da sam se več pogubil.... malo sam si pospan, nemojte zamjerit!

Meni osobno nuklearke baš ne zvuče kao nemogući scenarij!!

http://dalje.com/hr-svijet/madjarska-nuklearna-elektrana-u-kvaru/162471

http://www.javno.hr/news/Hrvatska/20067/Krsko-medu-najsigurnijim-nuklearkama-Paks-medu-najopasnijima.html

duke26

citat:"Karta seizmičnosti Hrvatske i okolnih područja od prije Krista do 2008. godine, prema dopunjenom Hrvatskom katalogu potresa (Geofizički odsjek PMF-a; M. Herak, D. Herak i S. Markušić (1996): Terra Nova, 8, 86-96). Slika prikazuje epicentre od oko 30 000 potresa. Na prikazanom području u prosjeku se svake godine dogodi potres magnitude veće od 6 prema Richteru, a osjeti se oko 65 potresa godišnje." (Geofizički odsjek PMF-a)

http://www.gfz.hr/seismap.php


flecktarn

Početkom 90-tih u ruke mi je pala knjiga "Energetska kriza" autora Vladimira Paara, za vas starije: ilustrirao ju je Ivica Bednjanec, pisana jasnim jezikom, jako dobra knjiga, u kojoj autor brani nuklearnu energiju i smatra je ekološkom i sigurnom (knjiga je pisana prije Černobila). Knjiga mi je jako dugo bila izvrstan orjentir i jako mi je umanjila strah od nuklearne energije. Ali uvijek se vraćam na Murphy-ev zakon: svaki sustav čija pouzdanost ovisi o čovjeku, nepouzdan je sustav. Još je nepouzdaniji kada pretpostavimo da je i investitor ostvarivao određene uštede. Možda nisam u pravu? Na žalost, odgovor je: Fukušima!

nisam ni reko da su nemogući....
sad treba proučit kakvi su kvarovi moguči i koje bi posljedice moglo to imat po nas i naravno kako se postaviti....
btw, di ima za nabavit gajger?
i di bi čovjek našo neku mapu sa svim izvorima neke određene okolice ili cijele hr.?

flecktarn

Ne samo što se slažem s mogućnošću nuklearne havarije, nego i pogleadjmo gdje je NE Krko na prethodnoj karti: jako trustno područje. Jaki potres + NE havarija. Ne želim ni razmišljati puno o toj mogućnosti, uz sve moguće prosudbe i zaštite u sustavu NE, kada stvari krenu loše idu jedna za drugom.

duke26

Gajger se može naći u oglasima, vidio sam ga više puta u nekig oglasima, od 400 do 800 kn.

Što se tiče NE, pretvorba energije iz nuklearne u električnu vrši se posredno. Nuklearna fisija pomoću lančane reakcije pretvara nuklearnu energija u toplinsku reaktoru. Tako dobivena energija odvodi se iz reaktora na različite načine, uglavnom se koriste reaktori s vodom pod tlakom, kod kojih je nuklearno gorivo uronjeno u tekuću voda i zagrijava je, a onda se zagrijana voda odvodi u parogenerator. U parogeneratoru su odvojeni voda primarnog kruga (koja je zbog dodira s gorivom radioaktivna) i voda sekundarnog kruga koja pokreće parne turbine generatora, a funkcionira tako da voda primarnog kruga predaje toplinsku energiju vodi sekundarnog kruga (koja nije radioaktivna).
U nuklearnom reaktoru se odvija kontrolirana lančana reakcija nuklearne fisije. Rektor se sastoji od goriva (uran), hladitelja (rashladni fluid, obično voda, obična ili teška, mogu biti i rastopljeni metali, kod Rusa obično bizmut) i moderatora. Moderator je sredstvo koje usporava brze nutrone iz fisije na termičke brzine i obično se koristi grafit ili voda.

U NE Krško voda je i hladitelj i modretor.
Više na http://hr.wikipedia.org/wiki/Nuklearna_elektrana_Kr%C5%A1ko
Najgora varijanta je otkaz u sustavu moderatora jer onda prestaje kontrola nuklearnog procesa, također, opadne li razina vode primarnog kruga u reaktoru. U oba slučaja energija nekontrolirano raste i otapa zaštitni sarkofag reaktora. Radioaktivne čestice odlaze u zrak, a voda za hlađenje u kondenzatoru (Sava) prima radioaktivnost i vodi je čitavim tokom do mora (Crnog).

Nuklearka "Krhko" je na opakom području a Paks je zastarjela tehnologija...a mi smo između njih dvije!! Užas!!

Ajde da se malo nasmijemo na ovoj temi...!!
Od 2:28 ide Krhko!!

https://www.youtube.com/watch?v=s9ZQBAK3Uk0

duke26 je dobro usmjerio ovu temu idejom da postavimo neki scenarij, pa da ga razradimo do kraja.

Za scenarij katastrofe mi se čini jako zgodno uzeti Kalinićevu prosudbu (par postova ranije) o učinku potresa od 6,3 po Richteru na grad Zagreb. U nekim našim uvjetima to bi odgovaralo matematičkom izrazu „ekstrem funkcije“, odnosno najgori mogući scenarij koji se može zamisliti u RH: teški udar potresa na bazen od oko 1 000 000 ljudi. Za početak uzmimo da se od prvog udara nije znatnije poremtio rad NE Krško. Umanjimo ipak Kalinićeve brojeve od oko 50.000 srušenih zgrada i tri tisuće poginulih i 15 tisuća ozlijeđenih na pola i krenimo s ovim scenarijem. Uvjete u gradu jako bi određivalo godišnje doba.

Najprije pogledajmo situaciju na terenu, u gradu i okolini, pa ćemo onda nastojati odgovoriti što i kako dalje.

Da se ne bi zapletali u nepotrebne detalje, proanalizirajmo stanje na D+1, dan nakon potresa.

Za razliku od naših očeva/djedova koji su znali da su oslonjeni sami na sebe, moderne gotovanske individue očekuju da netko drugi odradi posao za njih.

Da vidimo tko može pomoći u uvjetima 200 000 beskućnika, 1 500 mrtvih i 2 500 teže ozlijeđenih.

MUP RH broji nekih 15 000 pripadnika. Ako Zg bazen ima nekih ¼ stanovnika RH, uzmimo da je riječ i o ¼ pripanika MUP-a, dakle oko 4 000. Kako bi dio pripadnika MUP-a stradalo taj broj bi trebali smanjiti, ali kako bi iz ostatka RH dolazila pojačanja, umanjimo broj za administraciju i možemo se vratiti opet na broj od 4, pa do 5 000 policajaca. Njih sada podjelimo u 2 smjene i to je najviše 2 500 ljudi trenutno aktivno.

Oružane snage RH također broje oko 15 000 pripadnika. Ne funkcioniraju kao policija, ali mislim da možemo primijeniti istu formulu i dobiti opet oko 5 000 vojnika koji se mogu slobodnije uporabiti nego policija, ali opet idemo na dvije smjene i to je otprilike 2 500 ljudi trenutno aktivno.

Kalinić govori o 500 pripadnika HGSS-a, vatrogasaca i hitnih službi, uz dodatnih stotinjak ljudi (civilna zaštita?) angažiranih po četvrtima.

Komunalne službe? E to ne mogu procijeniti.

Možemo pretpostaviti da će doći dio dragovoljaca upomoć iz ostalih dijelova RH i nešto stručnih službi iz inozemstva.

Sada ove ljude angažirajmo na pretraživanju ruševina, izvlačenju zarobljenih ispod ruševina, spašavanju ranjenih, osiguravanju prostora katastrofe od kriminalnih djelatnosti. I ne zaboravimo da ni pola od njih nema više krov nad glavom, a možda ni pokojeg člana obitelji.

Možemo pretpostaviti i da neće biti raspoloživo ni pola bolničkih kapaciteta.

Infrastruktura
Vode nema. Angažiraju se vatrogasne cisterne i bunari po predgrađima. Nedostatno.
Struje nama i ne očekuje se uskoro.
Plina nema i ne očekuje se uskoro.
Prometnice s mjestimičnim prekidima. Mostova nema.
Telekomunikacija nema i ne očekuje se uskoro.

Hrana
Glavnina građanstva zaboravila je imati kućne zalihe, pa prodajni centri su tako blizu. Hrana u kućama koje su preživjele, a pohranjena je u hladnjacima, potrajati će još možda do D+2. Hladnjače prodajnih centara i tvrtki koje se bave proizvodnjom i prodajom hrane mogu na agregatima izdržati još koji dan, možda do D+5. Hrana iz Slavonije ne može biti doprema zbog porušenih komunikacija, osobito željeznica. Dio pomoći već dolazi zrakoplovima na Pleso.

Stanje u gradu
Svi ljudi su na ulicama, boje se ponovljenih udara. Svi su potreseni razmjerima tragedije i samosažaljevaju se i oplakuju žrtve potresa. Očekuju pomoć iako im baš nije ni jasno kakva će to pomoć biti. Kritiziraju sustav zbog neučinkovitosti i neefikasnosti, ali uglavnom još nisu svjesni da moraju najprije pomoći sami sebi. Većina ljudi će stalno tražiti od one samosvjesne manjine, koja je krenula u spašavanje ljudi i imovine, pomoć i jako će se ljutiti na to što oni nisu efikasni i što pomažu drugima, a ne njima iako i sami sebi mogu pomoći. Histerija. Kriminalni milje vidi neviđenu mogućnost bogaćenja na tuđoj nesreći i aktivno pristupa različitim oblicima djelovanja: pljački, kocki (pričali su mi ljudi koji su sudjelovali u pomoći nakon katastrofalnog potresa u Skopju 1969 o neviđenoj kocki i bogaćenju za jednu noć, ali i o ubojstvima pri kockanju), prostituciji, švercu.

poljičanin je napisao/la:
Stanje u gradu
Svi ljudi su na ulicama, boje se ponovljenih udara. Svi su potreseni razmjerima tragedije i samosažaljevaju se i oplakuju žrtve potresa. Očekuju pomoć iako im baš nije ni jasno kakva će to pomoć biti. Kritiziraju sustav zbog neučinkovitosti i neefikasnosti, ali uglavnom još nisu svjesni da moraju najprije pomoći sami sebi. Većina ljudi će stalno tražiti od one samosvjesne manjine, koja je krenula u spašavanje ljudi i imovine, pomoć i jako će se ljutiti na to što oni nisu efikasni i što pomažu drugima, a ne njima iako i sami sebi mogu pomoći. Histerija. Kriminalni milje vidi neviđenu mogućnost bogaćenja na tuđoj nesreći i aktivno pristupa različitim oblicima djelovanja: pljački, kocki (pričali su mi ljudi koji su sudjelovali u pomoći nakon katastrofalnog potresa u Skopju 1969 o neviđenoj kocki i bogaćenju za jednu noć, ali i o ubojstvima pri kockanju), prostituciji, švercu.

Hm da...a kod nas sam ja samo u Ustavu čitao o nekim ograničenjima ustavom zajamčenih sloboda i prava!! Mislim da u RH nigdje još nisam vidio niti pročitao koje ovlasti bi imali policajci i vojnici u uvjetima koje opisuješ!! Ameri imaju martial law u takvim situacijama...nedavno sam čitao da se i švabe prirađuju nešto kao!! Samo mi spimo pod staklenim zvonom i smatramo da se ama baš ništa ne može dogodit!!

U Njemačkoj se je dogodila nevjerojatna stvar prošli tjedan - Ustavni sud, a ne parlament, proglasio da se, prvi put nakon 2.svj. rata, država može koristiti naoružanom vojskom u rješavanju, pazite sad ovo, "ekstremnih" situacija. Nigdje nije definirano što to točno "ekstremna" situacija predstavlja, ali s obzirom na trenutna društvena događanja ne treba biti nešto posebno pametan, a da se shvati da su te situacija upravo prosvjedi ili žešći bunt stanovništva.

Tako da se ne morate zabrinjavati i hrvatski aparačiki će u tren oka donijeti zakon vezan uz "ekstremne" situacije kakav god bude zahtjevali NATO, EU ili netko treći.

Svaka katastrofalna situacija je različita i ne može se uspoređivati npr. potres u Makedoniji iz 69' s današnjim ili budućim možebitnim stanjem u Zagrebu. To tvoje izlaganje je samo približno nagađanje "što bi bilo kad bi bilo".

"Hrana iz Slavonije" haha dobar vic... Dalje, sve telekomunikacije nebi pale jer je to nemoguće (radio amateri i sl; primjer je opkoljeno Sarajevo) osim u slučaju sunčeve oluje koja bi spalila svu elektroniku... Bilo bi zanimljivo čuti nagađanja šta bi u tom slučaju bilo... ja mislim puno gore stvari od jednog relativno lokalnog potresa jer bi momentalno bilo pogođeno barem koja milijarda ljudi i automatski pada cijeli svjetski sustav svega na duži period. Dok prođu ojuje (koje mogu trajati i godinama) i dok se povrati sav sustav i proizvedu nove el. komponente. Šta bi potrajalo uz pomanjkanje svih strojeva, telekomunikacija (istrenirani golub pismonoša i poštar na konju bi bile najbrže opcije) i dr... Ugl. svijet naglo i nepripremljeno vraćen u 19. stoljeće.

Ne razumjem čemu sve te pretpostavke i nagađanja nepredvidivih nemilih događaja kao i pripreme za iste. Jedino se čovijek može pripremiti znanjem ( survival, bushcraft, prva pomoć ) nešto opreme koju može uzeti sa sobom, a ostalo već prema trenutnosti. Dvojba između bjega ili ostanka u eventualnoj ratnoj ili kaotičnoj zoni je uvijek lutrija.

Ne mislim da bi sustav ostao bez komunikacija, vojska i policija imaju poprilično dobre i neovisne sustave komunikacija, ne znam kakva je situacija s ostalim državnim službama, ali klasični telefon i mobitel sigurno, što za obične građane = nema komunikacija. Nemojmo se zavaravati da je mobitel bežična komunikacija, on to je do baznih postaja. Od baznih postaja dalje ide optički kabel ili zračni link. Znam, recimo, u dalmatinskoj zagori, prije dvije godine, nestalo je struje. Mobitel je funkcionirao još nekih 15 minuta do pola sata. Nakon toga su se ispraznile baterije na baznim postajama i sustav je proradio s povratkom električne mreže. U ovoj temi zanima me kako odgovoriti na situaciju kada si mali građanin, o sustavu brinu drugi.

flecktarn

Ne mislim kako bi vojska imala zadaću išta više od zadaća spašavanja i raščišćavanja ruševina. Nadam se da bi policija bila dovoljna za držanje situacije više-manje pod kontrolom.

Igsy
Nije li čitav ovaj forum preživljavanja temeljen na nagađanju "što bi bilo kad bi bilo"? Mislio sam da smo tu kako bi razgovarali o tome što i kako onda kada, bilo na lokalnoj, bilo na globalnoj razini, nestane oko nas ono što nazivamo civilizacijom.

Povukao sam paralelu sa Skopjem samo u ilustraciji slučaja kockanja. Ali mislim da je obrazac ponašanja ljudi nakon takvih katastrofa svugdje više-manje isti. Tehnološki napredak koji je stvoren od potresa u Skoplju do imaginarne situacije u Zagrebu je velik i danas raspolažemo velikim i moćnim građevinskim strojevima koji bi na razini grada daleko brže i učinkovitije osposobili prometnu infrastrukturu. Ali ako se stavimo u kožu malog građanina sa stanom na 12-tom katu u zgradi koja više nije upotrebljiva za stanovanje i četveročlanom obitelji, onda su problemi u oba slučaja gotovo identični.

Što se tiče hrane iz Slavonije, koliko god tamo problemi bili veliki, ipak se tamo hrana proizvodi i skladišti, tamo su i državne zalihe za slučajeve elementarnih nepogoda. Hrana iz ostalih izvora? U prvom valu bi došla humanitarna pomoć, u drugom valu hrana i račun za isporučenu hranu. Mislim, došao bi i račun za ovu hranu iz Slavonije, ali uz sve nevolje, znam ja koliko je široko srce mojih prijatelja iz Slavonije kad god treba pomoći.

No kaj sad, tema ko i svaka druga, idemo dalje...
što se tiče radijacije, dali znamo što napraviti nakon što se izložimo nekoj malo slabijoj radijaciji ili se zateknemo u ozračenom području? Ja sam čuo da se treba prat običnom vodom u nekakvom zatvorenom sistemu bez odvoda tipa u nekoj vreči ili slično, ponovit postupak nekoliko puta, riješit se odječe koju smo imali na sebi i nikako paliti istu ili neke druge ozračene predmete... ak ima ko iskusniji na ovu temu nek se nadoveže....

Vezano uz robne rezerve u Slavoniji - u teoriji da u praksi nema ih popala maca. Iako država službeno bilježi da postoje ostatke robnih rezervi možete naći u lokalnom Konzumu - za detalje proučiti slučaj Đakovština d.d.

Glede zaštite od radijacije bitan je i unos joda, tko ga nema u tabletama ima ga u našoj običnoj soli i automatski bijeg iz kontaminiranog područja.