Pozdrav s mora i Cetine

by poljičanin 24.08.12 19:23

Već neko vrijeme pratim forum (nekih dvije godine) i tek danas sam se javio s komentarom, ali sam i tek danas primijetio kako bi po pravilima foruma bilo pristojno najprije se predstaviti. Pa, ispričavam se zbog propusta koji, eto, ispravljam.

Živim na području nekadašnje ponosne Poljičke republike, s desne strane Cetine, u mjestu koje danas nepristojno nazivaju Omišem, a zapravo se zove Priko. Tu sam imamo nevjerojatno djetinjstvo. Tko ima malo više godina i poznaje Omiš i okolinu, zna da je tu u mom djetinjstvu, do prije nekih 25 godina bio 20-tak kuća i južno ogromna močvara koja je završavala s jednim od većih auto kampova u RH i velikim pješčanim plažama, istočno, preko mosta je bio (a i sad je) centar Omiša, sjeverno selo Zakučac, a zapadno klanac s potokom Lisičina. E, to je bio naš dječji raj, a osobito potok (ljeti suh) koji na duljini od 1,5 km ostvaruje visinsku razliku od 250 m padajući iz jednog malog jezerca u drugo nebrojenim slapovima i pri tom prolazi kroz borovu šumicu, pored starog kamenog kolskog puta za Srednja Poljica. Danas tim putom ide planinarska staza, pa ako vas put ikad nanese, osobito u proljeće, imati ćete u čemu uživati.

Iz tog razdoblja mog djetinjstva izvire moja ljubav prema prirodi, prema vodi, brdima.

Kako je ovo ipak forum preživljavanja, a ne samo ljubitelja prirode i života u prirodi, kao i kod većine „starijih“ posjetitelja foruma, postoji i ona priča o preživljavanju koja se zove rat. I u tom ludilu rata oni koji daleko gledaju ne vide samo zlo rata, nego i vide šansu samoizgrađivanja, odrastanja na jedan drugačiji način, stjecanje životnih iskustava i znanja, neviđenu priliku i samodokazivanja, ukratko preživljavanje u doslovnom smislu riječi. Iskustvo. Jako mi je bilo simpatično kada sam naišao na ovaj forum i prvi put se susreo s nekakvim „standardima“ za opremu i postupcima za preživljavanje. Znate zašto? Zato što sam iskustveno ogromnu većinu toga sam improvizirao: od kita za preživljavanje, improvizacije hammocka od šatorskih krila, prerade naprtnjača, improviziranih kuhala, prerade vreće za spavanje u hammock, izrade led lampa, vi mlađi to i ne znate, ali u to vrijeme država je imala 150 000 vojnika i opremala ih kako je mogla i znala, a nedovoljnost opreme zamijenile su naše improvizacije. Voda. Smještaj. Oprema. Hrana. Vremenske nepogode. Četiri godine života i ljeti i zimi u dlamatiskim vrletima kada vam i poskok postaje ljubimac. Vrijeme neviđene kreativnosti i improvizacija. I iskrenih prijateljstava s do tada nepoznatim ljudima kojima ste povjeravali svoj život.

Uh, jesam malo pretjerao, a?