Vukovim tragovima - povratak kroz snijeg

Snijeg je pokrio sav sjeverozapadni dio . Tu u mojoj bližoj okolini napadalo prilično dosta. Pogled kroz prozor pravi ugođaj zime Jutro ko i svako u nizu , kava , čiščenje i probijanje prolaza . Svi tako radimo ali postoji jedna iznimka kad se to obavi mnogi ljudi se zatvaraju u svojim toplim domovima i bave lagodnijim stvarima .Baš kad je sav promet bio zakrčen , ljudi u toplim domovima , vuk se uputio u prirodu. Nije baš pametno jer u zadnje vrijeme baš me ne služi zdravlje ali zov je jači od razuma. Spakirao sam stvari ko da idem u grad , onih osnovnih pet i malo više kalorične hrane ., pa put željezničke . Prevezao sam se vlakom do jedne ravničarske stanice i iskrcao . Pred menom bio je kilometrima dugi put toploj kućici..Put se bazirao na kretanju kroz prirodu , na promatranje i proučavanje mogučnosti preživljavanja. Osnove bushcrafta uvijek su mi u mislima bile prisutne i da je što krenulo neplanirano.. sklonište i vatra bile bi mi prioritet . Odlučio sam reportažu učiniti poučnom tako da bude opisivana u poglavljima zato odstupam od obične reportaže koja nebi imala tu vrijednost. Priča o mojim iskustvima u prirodi , što ne znači da je reprezentativno , ljudske priče se razlikuju .

Prije nego sam krenuo na vlak nahranio sam tada svoju živinu koja se peterostruko povečala .Za bushcraftere purani su dosta zanimljiva perad . Zbunjeno su se probijali po snijegu dok se nisu navikli.





Na putu do željezničke prometni zastoji , ulice puste , samo policija kontrolirara zimsku opremu prema usponu.






Željeznička postaja puna breza , odmah sam pokupio što se moglo suhih korica i stavio ih na najtoplije mjesto pod jaknu.Nije kao kolodvori u Novom Sadu, Sarajevu , Mostaru ili Rijeci sa kojih sam godinama prije na sličan način se vračao kući ali uzbuđenje raste kad se približavao vlak . Za čudo vlak nije kasnio puno , snijeg se smirivao . Ukrcao sam se prepustio jahanju po tračnicama.







U vagonu bio sam jedini putnik. Ljudima se ne putuje po takvim vremenskim uvjetima .Put me vodio kilometrima daleko od doma kojem ću se vračati prečicom preko sniježne nizine , brega i šume.
Vlakovi su moja prijevozna sredstva..smiruju i daju osječaj sigurnosti ..posebno su mi zanimljivi pogledi u krajolike koji se pružaju u daljinu ..
Stariji željezničari pričali su mi koliko se života zbiva oko pruga , životinje čak poziraju znatiželjnim putnicima..
Ima priča kako lisice iskorištavaju dolazak vlakova kako bi se neometano približile plijenu ili ga jednostavno natjerale u smrt..
Blizina željezničkih pruga , zbog neobrađenosti pružile su mogučnost razvoja mnogih vrsta biljaka što se u knjigama spominje ..iskoristivost tih biljki u ishrani je upitna ali za raspoznavanje takva mjesta su idealna.
Biljke stvaraju šikare mnogobrojna staništa životinjama .







Pogled kroz staklo vagona je jednoličan , bijelina , kad usporedim ovu našu bjelinu pa zlatno žuta polja ravne Slavonije dolazi mi velika želja da več ove godine krenem put Dunava , Baranje na svoje nekadašnje stare staze. Da mi se ispune te mogučnosti nebi bilo dvoumljenja.Život je da se živi.Zanimljivo je da uvijek kad bi nekoga poveo sa sobom od prijatelja odustao bi nakon tri dana i vratio se . Tako da sam večinu svojih pustolovina doživljavao sam.





Ovako izgleda uvodni dio , dalje sam događaj podjelio školski na cjeline .

Kroz snježnu nizinu , zaleđeno područje rijeke, postupak čiščenje , priprema i pečenje patke, uspon kroz puste vinograde , noć u šumi zatrpanoj snijegom i opis opreme .

Kad se vlak zaustavio krenuo sam prvim prilazom prema polju i dalje prema brijegu i šumi..
Vidik koji se pružao bila je bjelina sa obrisima šumaraka i neba.
Slike koje sam fotografirao nisu mi uspjele u potpunosti ali služile budu svrhi u koju se traže.
Visina snijega je do koljena, tlo je dobro pokriveno ,ispod razine ima mogučnosti koje nam mogu biti od velike koristi ali ima i zapreka koje nas mogu zaustaviti i otežati nam daljni put, bit je to otkriti..




Prostranstvo koje je bilo pred mojim očima u početku je djelovalo mješovito šumarci i travnjaci pokriveni snijegom. Takva staništa domsu mnogim vrstama životinja , jako dobar početak za promatranje i otkrivanje . Vrijeme se stabiliziralo i vidljivost je bila jako dobra.



Prvi dio puta trebalo je odmah odrediti smjer kretanja .
U daljini se nazirao brežuljak , prema kojemu sam odredio smjer. Samo što je do njega bila ravnica i rijeka a to znači i poplavno područje..što sam se kasnije i uvjerio.
Snijeg je bio suh i lepršav te sam ga gurao pred sobom tako si olakšajuči koračanje , da je bio mokar ne vjerujem da bi mogao tako brzo se kretati , pogotovo u jeftinim gojz
ericama i bez gamaša. Morao bi smisliti improvizirane krplje da se dignem iz snijega .Nekad su ljudi podno Kalnika koristili visoko napadani snijeg u lovu na divljać , imali bi drvene skije ili lagane krplje od jasena i tako sustizali životinje koje su ostajale zaglavljene i izmučene u snijegu . Stvar su rješavali najednostavnije onim što su imali pri sebi - sjekirama. Divlje svinje tu su najviše stradale .Sad su druga vremena.
Polako je utihnuo lavež pasa i več sam bio dosta udaljen od naselja te sam morao svu koncentraciju usmjeriti na okolinu i mogučnosti koje mi daje .Snijeg je tu bio dosta dubok, iz njega nazirali su se vrhovi samo viših biljka .





Krošnje koje su ogoljene bez lišća otkrivale su gnjezda koja kad se krošnje zelene teško se može primjetiti iz ovakve daljine . Meni je jedan od sigurnijih znakova da ptice borave na stablu izmet koji se može naći okolo.







Prošavši prvi dio ravnice počela su polja . Kuruza ( zea mays. - poaceae ) je u našem kraju najčešča žitarica .Naišao sam na kuruzu koja nije bila pobrana , vjerojatno je ostavljena na njivi da se posuši .Tu netreba puno pisati koliko bi čovjeku značilo da naiđe na takvu parcelu za preživljavanje.U svrhu bushcrafta iskoristiva je cijela biljka . U podforumu često bude spominjana .





Kuruza uz hranidbene mogučnosti može se iskoristiti kao materijal za skloništa , splavove , zamke , komušine za pletenje torbi .Bushcrafteri tu zahvalnu biljku malo koriste , indijancima je bila životno važna , pogotovo mladi klipovi koji su slatki .




Ubereš klip , dva , očistiš , komušinku i svilu izkoristiš za neku toplinsku izolaciju , napraviš jastučić kojeg može upotrijebiti za pod koljeno ili jednostavno za obristati rit ,potpaliti , zaštititi , primjena jako puno .Klip kuruze je jako kalorično gorivo možda je samo orahova ljuska nešto bolja .Staviš klip u vatru i grije ko ugljen.





Zrno se može usitniti u brašno a kad se ima brašno ima se i kruha, žganci, juhe.Slika prikazuje tri važne stvari koje sam uočio . Prva stvar je zrno , druga stvar je kuruzna svila a treća ožiljak na ruci .
Kuruzna svila već se jako dugo koristi kao ljekovito sredstvo od zaista velike pomoći kod nekih oboljenja, a da ne ostavlja štetne posljedice.

Svježa kukuruzna svila u sebi sadrži masno i ete
rično ulje, smolu, gumu, alkaloid koji ima osobinu da steže krvne žile, klorofil, fosfornu kiselinu , dosta kalija i mangana. Kuruzna svila je, u obliku čaja, jedan od najjačih prirodnih diuretika. Konzumiranjem ovog čaja se u toku 24 sata može nekoliko puta povećati količina izlučene mokraće, i to bez štetnih posljedica, što je naročito bitno kod onih bolesti gdje sakupljanje vode ima nepovoljno djelovanje na organizam.
Čaj od kukuruzne svile smanjuje sve grčeve bubrega; ukoliko se koristi duže vrijeme, rastvara kamen u bubregu i izbacuje pijesak iz bubrega. Plus, izbacivanjem veće količine mokraće organizam se oslobađa viška fosfora i bjelančevina, što znatno umanjuje reumatične tegobe, tegobe kod gihta koje su praćene bolovima u zglobovima, probleme kod vodene bolesti, a prilično se smanjuje i oticanje nogu.

https://2img.net/r/ihimizer/img840/4231/23925300.jpg


Jedan od načina za dobar ulog nekoliko zrna kuruze .Drugi način je jednostavniji . Napravi se duboka rupa u snijegu promjera oko desetak centimetri , malo se zaglade rubovi i unutrašnjost kako bi stjenke bile čvršće .U rupu se ubaci nekoliko zrna kuruze ili bilo koje žitarice . Fazan ili trčka ulazi u rupu naprijed , zaglavi krila i nemože natrag .Vjerujem da nije izmišljeno bez veze . Ako rade pijana zrna i zrna na udicama onda je ovo humaniji način da se ulovi hrana.

https://2img.net/r/ihimizer/img543/381/47260292.jpg



Ožiljak na ruci je nastao nepažnjom na jednom od susreta . Uz pravi pristup ozljedi tadašnje bushcrafterice vatrice ožiljak izgleda kak je na slici .Što je zapravo bit toga kad radimo sa alatima u ovakvim uvjetima posebno je važno da se ne ozljedimo, da nam dodatna rana ne stvara još veče teškoće .Kod niske vanjske temperature zraka naš organizam povečava cirkulaciju krvi a samim time i dotok . Što znači da se u ovakvim uvjetima krv gubi duplo brže , prije nego se zgruša.

Prošlo je neko vrijeme od kad nisam pisao ovaj podforum ...ali nadam se da sad bude sve više vremena za bushcraft stvari .Nisam dovršio temu a ima oko dvesto slika i opisa pa idem polako to srediti da se može otvoriti nova. Snijeg je iza nas ali u mojoj temi tek sad dolazi ..
Ljudi koji istinski vole bushcraft vjerujem da če tu nači dosta zanimljivih informacija Ako ima pitanja ili nešto za dodati ..tema se zato piše.
Neki postovi ne spadaju u naslov teme ali u zadnje vrijeme često teme proširujem pa u takvim reportažama obuhvatim cijeli niz stvari , tako bude i u ovoj temi a zapravo sve dolazi na jednom mjestu .
Ovakvi podforumi koji nisu čista galerija več nude opis slike možda nisu zanimljivi večini ljudi ali vjerujem da bude ljudi koje takvi pristup bude zanimao.
Stao sam na kuruzi i krvi koja ironija. Kuruzu su od davnina sadili indijanci i to su lukavo kombinirali sadnju sa grahom i tikvama , kako bi što bolje iskoristili zemlju . Grah je dušično gnojivo a tikve svojim velikim listovima štite tlo.Pravo je blago kad ljudi sade starinske sorte kuruze jer tako zadržavaju tradiciju kojom odoljevaju ovim jednokratnim hibridima.Starinska kuruza prepoznaje se po bijelom kocenu u sredini klipa . Postoji ipak jedna mana takve kuruze ona nije unosna i pošto se međusobno oprašuje vjetrom nije dobro da se sade dvije različite sorte. Pobornik sam tradicije pa za svoj neki gušt u kampu sadim starinsku crvenu kuruzu i šečerac za pečenice .



Krv je inaće jedna od važnijih stvari u preživljavanju čovjeka , koliko smo puta na serijama gledali takve scene, pozadina toga je dobro promišljena ..krv je hranidbeno najbogatija namjernica a uz to je i vruča za hladni organizam spas.Postoje priče iz stvarnog života na sjeveru kako su žene održavale na životu djecu dajući im da sišu krv iz svojih vena .Priroda je dobra majka ali kad postane mačeha postaje i jako okrutna , jedna od najjačih selekcija , ostaje samo najjače..Život se održava životom i svuda oko nas to se i događa , sve kobasice i jegeri koje mi pečemo nekad su pripadali nečijem životu .Možda nije dobra usporedba ali bit stvari je u tome, dok priroda ne preuzme svoju pravu ulogu. Svi se rodimo , živimo i umiremo . Zakon prirode. Bushcraft nas uči živjeti sa prirodom kako bi te zakone bolje shvatili i bolje cijenili tuđe a i svoj život .
Ovo poglavlje teme koju sam započeo nosi naziv nizina da se vratim srži teme .
Zime u nizinama znaju biti jako podmukle , nevjerojatni su podaci koliko se ljudi smrzne u takvim prostranstvima , jedan od sigurnih faktora je podcjenjivanje situacije.
Znam primjere iz vlastitog života, ljude koje sam poznavao život su završili u prirodi upravo radi podcjenjivanja situacije .
Možda bi bilo bolje da pišem o tehničkim stvarima teme ali ipak u podsvjesti svake takve avanture mora postojati neka doza straha jer ako ga nema nešto sa čovjekom ne štima.

Dok koračam snijegom razmišljam kako si olakšati put , što može i tim situacijama biti presudno , okolina na koju nailazim je gotovo jednobojna , bijela .
Osjetila su pojačala svoj rad , koncentracija se usmjeruje na svaki sljedeći korak.
Tokom teme primjerom bude dokazano koliko tu treba dodatnog opreza.



Stalno mi u misli dolaze krplje i gamaše, koliko bi sa njima u takvoj situaciji bio sigurniji .
Da opet malo izletim iz teme u budučnost sve tada promišljeno u naredno vrijeme je isprobano i dokazano .
Gamaše nisam kupio več sam ih iskrojio od starih kožnih hlača , premazao vručim voskom i dalje ih održavao planinarskim uljem.
Malo zahtjevniji ispit bile su krplje.
Krplje sam konstruirao prema terenu kojim se krečem , znači nisu za veliku daljinu a opet nisu za velike prepreke , kombinacija srednje duljine i okruglog proširenja napred.
Za osnovni materijal odabrao sam jasen .Sa jasenom dobio sam savitljivost , elastičnost na neravninama i što je jako važno sušeni jasen je jako lako drvo, tako da gotove krplje su težile obje oko jednu kilu , plus uzice .

Suhi jasen...



Šibe su se u oblik savijale zagrijavanjem .



Gotovi okviri provjeravali su se na snijegu .



Okvire sam povezivao sitnom bakarnom žicom a mrežu ispleo uočljivom plastičnom uzicom.



Hodanje po snijegu krpljama veliko je olakšanje, preporučuje se korištenje na oko 30 cm napadalog snijega. Što je po mojem iskustvo bitno, krpljama se pritisak mase na snijeg raspoređuje na veču površinu i tako noge ne tonu dublje od jedne trečine visine snijega . Snijeg koji se pritiskom sabija ( ako je srednje mokar ) postaje dobro utabana staza.
Tragovi se proširuju , manje snijega ima dodir sa odjećom odnosno hlačama , lakši je proboj .
Tako probne krplje sam testirao i test me potpuno zadovoljio Uz malo savlađivanje tehnike hoda , čak sam testirao i neke malo zahtjevnije kretnje .

Krplje su kroz povjest korištene u svim krajevima koje pokriva snijeg, več kao dječak zapamtio sam ih po filmovima o traperima koji su svoje ophodnje olakšavali hodanjem na njima.Upravo je i meni došla ideja da tako nešto isprobam.
Bushcraft za razliku od mnogih ljudi ne doživljavam kroz čelik i plastiku več se u velikoj mjeri pokušavam približiti pravom prirodnom načinu upoznavanju sa prirodom , što naravno povlači mnoge improvizacije na terenu.
Svi smo mi ljudi za sebe , tako se i razlikujemo pa neke napravljene stvari nisu reprezentativne za sve , svako improvizira po svojim mogučnostima i potrebama .
Ja sam relativno lagan, pa krplje nisu trebale biti veče.
Inaće po nekim standardima postoje tri vrste krplji , aljaške krplje ili krplje za otvorene terene sa malo grmlja i one bi za moju težinu oko 70 kg trebale biti dušine oko 140 cm i 25 širine.
Druga opcija su krplje za grmlje i šumovit teren, takve krplje se proširuju i skračuju u dužini .
Meni najzanimljiviji tip su takozvane medveđe šape takve krplje koriste se u predjelima sa gustom vegetacijom, sa nagibima i gdje se dost krivudavo treba kretati . Dimenzije takvih krplji su dosta ovalnog oblika dakle široke oko 35 cm i duple dužine oko 75 cm.
Takve malo još dorađene su i krplje koje sam napravio i koristio.

Krplje na ravnom dijelu ..



Krplje na nagibu...



Krplje u gustišu ..



Uz hodanje na krpljama ide i nezaobilazno još jedna jako korisna alatka ..dugi štap.
Uz štap ide tisuću priča , cijela jedna vječnost od prvih ljudi , Mojsija pa do današnjih dana .
svi znamo što štap predstavlja čovjeku.
Uz ovu temu probaču napraviti neki mali opus upotrebe štapa.
Štap je pri hodu oslonac , pipalica, sredstvo za loviti , obranu , Pa do alatke poluge za preskoke ,
uglavnom veliko olakšanje kod napora.



Krplje ovakve još nedovršene trebaju se dobro učvrstiti za nogu a opet u svakom nenadanom trenutku propadanja i pada trebaju biti odvojive .
Hod kod se dovoljno uvježba nije ništa drugo nego jedna jako dobra aktivna rekreacija.

Tragovi iza krplji..

Medvjeđa šapa kako se naziva takav tip krplji isprobao sam i u brzom kretanju .
Snijeg uvelike oteža život u prirodi životinjama , smanji im mogučnost dolaska do hrane , grupira ih a takve kao grupe postaju lakši plijen , u potrazi za hranom približavaju se čovjeku.
Ove godine zima je bila uzrok povečem stradanju ptica.
Na slikama se to najbolje može doživjeti ...

Grupiranje divljih patki..



Skrivanje ptica u zaštičenijim krošnjama..



Labudovi simboli naših voda po svoje zalogaje dolaze uzeti ih iz ruke...
Zanimljivost koja se veže uz labude jest da su na dvorovima nekad bili delikatesna hrana ..
ne razumijem ljude koji ih bez razloga ubijaju da bi uživali bez neke životne potrebe u njihovom mesu .



Krplje sam isprobao na lovu domačih ptica koje u dubokom snijegu namočenih krila nisu imale neke veče šanse .

Domači zagorski puran ..



Nije mogao pobjeći ni stotinjak metri ..
Zaglavio je u nanosu snijega ...



Domača guska več je bila puno spretnija i odoljevala je bježanju jedno izvjesno vrijeme. Ali na kraju ipak je uhvačena i vračena na svoje obitavalište.







Nakon povratka.. da nebi ispalo da sam dodatno mučio životinju ..



Zašto je guska koja ima čak veču težinu pure , uspjela odoljeti kretanju po snijegu nisu samo perje i krila...več širina njezinih dodirnih točki na snijeg ..njezine plivajuće kožice ..što i prirodno potvrđuje da upotreba krplji na snijegu je učinkovitija nego
samo gaženje nogama.



Ovim možda malo neobičnim testom dokazao sam na vlastitom iskustvu neke činjenice u prirodi. Bez krplji teško da bi mogao parirati guski na dubokom snijegu.
Vračam se na početak teme.