Lovački nož, valjda.

Napokon sam završio još jedan nož, po redu deseti. Namijenjen je kao lovački nož, ali ne samo za deranje kože, već nešto pola ovog, pola onog. Mnogo sam naučio kroz mukotrpan proces "trial i error-a". Krv mi je popio, no o tome nešto kasnije. Kako na faksu, jedan od rijetkih, imam pristup većini "potrebitih" alata, ovaj mi je nož poslužio i za eksperimentiranje, prvenstveno radi toplinske obrade i sukladno tome, mjerenju tvrdoće. Pa, krenimo!

Dizajn je trebao biti ovakav; bowie oštrica sa naglašenim trbuhom za lakše deranje, trn konstrukcije, s klip-om na vrhu, swedge na leđima zbog lomljenja kostiju (neprovjerena informacija), stil drške po odabiru naručitelja. Materijali po mom izboru, kao i dimenzije- osim dužine drške naravno. Kako rijetko kad imam volje pratiti dizajne "straight forward", u glavi mi ostane samo ideja i oblik noža, sve ostalo ide "by the way", usput. Dimenzije i specifikacije još nisam ni izmjerio, no, dok napišem cijeli post, biti će vremena i za to.


Materijal izrade je stara polukružna turpija za metal pronađena ruzinava u vrtu moje srednje škole. Ah mi knifači, samo gledamo što je za iskoristiti. Nakon što sam iščetkao, našao sam i žig, ali ga je ruzina unakazila. Tko zna, nek javi. Mogao sam na faksu provjeriti točan kemijski sastav, ali čemu?


Metoda izrade je mješovita- prvo grubo kovanje, onda mehaničkim odstranjivanjem čestica, iliti višednevno turpijanje i brušenje. Naravno, znate mene, nema kod mene grindera i ostalog, samo tradicija.


Nisam vješt u kovanju (za sada), tako da učim na greškama- bridovi većeg čekića su preuglati i ostavljaju ove proglete tragove. Nadalje, pošto nemam peć koja bi kovača krasila, moram se zadovoljiti s ovom koju imam, ručne izrade. Mislim, posluži ona, čuva dobro temperaturu i sve ali pumpa ne valja. Pa zbog tog razloga, prilikom izvlačenja trna kovanjem, pri preniskoj temperaturi, trn mi je više puta pukao, stoga je ukupna duljina noža skraćena za...previše centimetara.


Imao sam problema sa stanjivanjem, jer su gornja i donja strana nejednako široke, zbog polukružnog presjeka turpije. No, s vremenom, nakon bezbroj udaraca, uspio sam stanjiti na razumnu debljinu.


Sredio sam i čekić, više ne ostavlja tragove, ali svejedno su ostali oni stari.


Nekako sam ih izravnao, više nisu izraženi. Ovdje vidite kako je trn puknuo.


Nakon mnogo razmišljanja, uspio sam izvući pristojnu duljinu noža. Da bih to postigao, krenuo sam piliti. Muko moja, pređi na drugoga!


Krenulo je i pravljenje fazete. Vidite na što sam mislio? Gornja i donja strana turpije nisu jednake širine, pa uvijek ostane ovaj kut.


Daljnje turpijanje...Ova Bacho turpija od 40 cm jede metal!





Sve sam bliži.


Naravno, nakon toliko sati i dana rada, otkrivam nove tehnike turpijanja, što smijem raditi, a što ne. Ne diraj turpiju prljavim rukama jer turpija skliže; ne miči ruke iz laktova nego iz ramena radi očuvanja istog kuta; ne miči turpiju gore-dolje po metalu, nego samo u jednom smjeru.


Napredujem


Došlo vrijeme i za vrh.


Pravljenje "swedge-a". To je bio i pametan potez, jer bi u naprotivnom ostao onaj kut koji je zbog nejednake širine gornje i donje strane turpije.


Vrh.


Hammer finnish.


Sve ovo turpijam u dnevnom boravku, tako da sva metalna prašina padne na pod. U blizini mi je ovaj jaki magnet kojim sve to lijepo pokupim. Piljevinu nadalje iskoristim za ocatun ili što god.


Pa, recimo da su slični. Nema izražen trbuh, ali to je do zbog turpije od koje je rađen.


Druga strana.


Opet vrh.


Riseve od velike i grube turpije brišem manjom.


Nema više velikih riseva.


Vrijeme da se i ramena oblikuju radi pravilnog pripasavanja štitnika.


Preciznost je ključ.




Prelazim na male turpijice za završne milimetare. Ona velika turpija je prenezgrapna za ovaj posao.


Recimo da je simetrično. U nepravilnostima je ljepota.


Vrh je potpuno simetričan.


Za štitnik sam odlučio koristit aluminij jer je lagan za obradu. No, ovaj komad je debljine tek dva milimetra tako da bi se pod utjecajem i vrlo male sile sav izdeformirao...Ali zadržao sam oblik. Naravno, trebalo mi je 3-4 puta da skužim kako da pravilno izbušim i izbrusim rupu da lijepo sjedne oko ramena trna. Iznad aluminija je stainless pločica kojom se nisam htio patiti. Previše je to posla.




Nakon kaljenja u motornom ulju krenulo je popuštanje u pećnici. No sam stavio na ovaj...erm...nosač (?) sa štednjaka da ga makne sa masnih gradela. Zaboravio sam očistiti nož, tako da su ove petrolejne mrlje rezultat nakon 210 C na dva sata.




Gledam kako će štitnik ispasti. U ovom sam trenutku još uvijek htio zadržati taj tanki aluminijski štitnik, a podebljao bih ga tako da stavim još jedan iza. Aluminij je zahvalan metal, mekan i lako obradiv, ali lijep i lagan. Alu štitnik laganim udarcima polako proširujem prema ramenima. Vidi se, uostalom, i trag na trnu gdje je granica do kuda sam došao. kasnije sam odustao od tog tankog komada.


Testiranja tvrdoće na faksu. Brojevi #1, #2 i #3 označuju koliko sam puta ponavljao cijeli proces toplinske obrade, od normalizacije, do kaljenja i popuštanja. U prvom ciklusu, broj #1, nisam uspio zakaliti kako spada, pa je i popuštanje bilo kilavo. Razlog tome je, po mom mišljenju, taj da sam ga kalio u jako malo ulja, koje nije uspjelo ohladiti čelik u što manje, vremenu. U pomoć mi je izašao profesor na faksu, što je dalo rezultata. Rekli biste da sam uspio, i jesam ustvari, nož je nakon popuštanja u brojevima #2 i #3 tvrdoće oko 60 HRC-a, što vidim da je u današnje vrijeme popularno i poželjno...ali meni je cilj bio oko 54-55 HRC-a, jer ipak je to lovački nož od alatnog čelika, i još k tome želim isprobati onaj swedge na stražnoj strani. Bolje da se malo izdeformira nego da mi cijeli nož pukne zbog krtosti, ne?


Ovaj da, zaboravio sam reći da mi je nakon drugog ciklusa TO (#2) vrh noža, milimetar ili dva, puknuo jer sam ga slučajno udario u metalni stup rasvjete dok mi je bio u džepu sportske torbe. Znam, mogao sam to srediti i brus papirom, ali ako imam priliku raditi na svim onim pećima, zašto se ne bih igrao, no harm done. Turpijom sam ga u čas posla sredio. I izravnao, da, i to sam zaboravio reći. Savio mi se negdje oko rikasa, pa sam ga još toplog stavio u škrip.


Evo i procesa TO...prvo normalizacija (ne trostruka industrijska, smatram da je jednom dovoljno, nit je to chopper velike mase i duljine, nit je to nešto o čemu tuđi životi ovise pa da mora biti savršeno). Todao sam i maleni choil.


Gašenje u vodi. Ili ulju, ne sjećam se. Moda oboje. U ovoj sam staklenci bio kalio prvi put u ulju (ciklus #1 na gornjoj slici), pa ga nije dovoljno brzo ohladilo. Sada na Ovaj sam put gasio u istoj posudici, samo što sam ju stavio u drugu, veću, tako da ima dovoljno tekućine za ohladiti čelik. A uostalom, staklenka je dublja od ove vanjske posude, tako da mi je i najdonji dio oštrice zakaljen.


Dok je peć još vruća, iskoristim preostali ugljen za neke druge projekte.


Popuštanje u velikoj peći. Oh boy! temperatura kaže 235, no to traje samo par sekundi jer oscilira. Kako se te oscilacije smanjuju, peć je dostigla željenu temp.


Boja taman- straw yellow, gold ili kako već.


Mjerenje na tvrdometru. Vidite kako je savijen prokleti gad, taman kod rikasa.


Trn je mekan, >30ak HRC-a.


Rekoh da bagru izravnam, pa ga sa stegama učvršćujem na metalnu ploču i drito u pećnicu na 220C na sat vremena ako se ne varam. Svakih par minuta bih zategao ovu srednju i zadnju stegu iznad rikasa.


Križ ti ćaćin!


Nakon što je prošlo sat vremena, možda malo dulje, tek radi homogenizacije čelika, izvukao sam ga van i stegnuo do kraja. Uspjelo mi je, izravnao sam hulju. Boja oksidacije predivno je ispala, zlatna. Slike nije baš najbajnije prikazala, ali kužite poantu.


Usporedba s mojim radnim konjem.


Pa, krenimo i dršku raditi! Odabrao sam bukvu s gljivičnim oboljenjem (spalted beech), šarenu, uzetu sa izleta na Jančaricu (tema "Kratka Šetnja Livadom").


Rupu zbušio.


Volim tradicionalne stvari, pa tako isključujem nepotrebnu uporabu epoxi ljepila, što je danas "in". Vidjet ćete kasnije o čemu pričam. Naoštrio sam i kraj trna, da bude kao dlijetlo. Zadnja tri noža s trn konstrukcijom sam tako napravio i nisu zakazali. Ljudi stoljećima "pale" rupe u drškama i ne koriste ljepila, a svejedno im te drške traju i traju i traju. Kakav sam zemzo, vjerojatno bih pupustio oštricu ili sebe spalio da to idem raditit, tako da je i ovaj način sasvim dovoljan.




Kožni razdjeljnik i deblji aluminijski štitnik od 3-3,5 mm, ne sjećam se. Taj je puno deblji od prethodnog i ljepše sam ga sredio da čvrsto drži ramena noža.


Gradacija 120, pa odmah skok na 1200 pa purol pasta. Nema kod mene finese.




Fit će biti dobar.


Nakon stavljanja drške, krenuo sam obrađivati bukvu i skužio sam da je prespužvasta, pretrula i jako mekana. Morao sam naći drugi komad. Šteta, bila je predivno šarena.




Pošto mi je ostao komad parene crvene bukve, nakon rađenje nove drške za sjekiru, izabrao sam isti. E sad, vraćamo se na onaj naoštreni trn.

Nacrtam dizajn. Krenem bušiti rupu, ali malo kraću nego li je trn noža, centimetar je dovoljan.


Neke ideje prepravaka štitinika, ali ništa od toga.


E sad, gledajte kako ja spajam dršku s nožem. Panj, čekić i udri brate. Ne prejako da trn ne rascijepa dršku, ali ne preslabo da mi se ne osuši drvofix. Da znam, rekao sam da ne koristim ljepilo i ne lažem. Drvofix mi služi samo da mi kratkovremeno spoji kožni razdjeljnik sa štitnikom- da kasnije, prilikom obrade drške, koža ne pleše oko trna. Na njemu ne štedim, pa je malo i ostalo na trnu.
No, gdje sam stao? Lagano krenem udarati i trn ulazi bez problema. Najednom stane, trenje preveliko. Gledam koliko je ušao, da se nije možda kraj trna savio pa neće dalje ili da nisam tako kratku rupu zbušio? Rekoh, idemo silom. I lupam i lupam i lupam, a ovaj stoji na mjestu. Vrh noža ulazi u panj i svako malo ga moram silom izvčaliti da ne bi ostao trajno zabijen kao onaj Excalibur. Ne, ne čitate neki loš drugorazredni porno ljubić autora kojeg nikada niste čuli. Samo nasađujem dršku! Pih!




Nož je lijepo centriran,


Eto ga, stao je, vrag mu zel mater!


Rekoh, vrijeme da ga rastavim. I jesam, bušilicom sam morao na kraj drške 3-4 rupe napraviti da bih ju mogao skunuti s trna, drugačije neće, ne može.


Odmah analiza zašto nije išlo.


Nije stvar dubine, ona je dobra, nego širine. Premalo sam stanjio strane sa turpijicama. Trenje je ogromno i trn je bio topao, pretpostavljam vruć za vrijeme nabijanja. Drška je kao salivena trnu, ni milimetra razmaka.


Ni makac nakon što sam rascijepao. Drška neće dolje! Dobra znak rekao bih.


Eto ga, kažem vam- dubina je ok (ustvari bila bi), naoštreni bi dio trna ušao 1 cm, malo više u drvo. Nema znaka cijepanja drva. I to je dobar znak.


E sada, strašila me pomisao da se kraj trna nije oštetio pošto nije toplinski obrađen. Nema veze, nije mu se ništa dogodilo, kao nov je. Znači drvo vs metal =>metal pobjednik! Čak sam se borio skinuti ovu sabijenu piljevinu s vrha.


Zaključak= ova moja metoda ne šteti ni drvu (iznutra ni izvana zbog lupanja), ni nožu (trn i vrh ostali su čitavi), nije potrebno nikakvo ljepilo, osim ako želite biti extra extra sigurni, čak sam smatrao da je trn nedovoljno dug naspram cijele duljine noža, ali to nije problem, jer nema te sile u normalnoj uporabi koja bi skinula dršku s noža. Ako pogledate crtež na drški, odnosno dizajn, vidite da je predviđeno da ima 3 pinsa, šipkice, kako god, ali već utvrđeno, to je nepotrebno- drška čvrsto drži trn. Aluminijski se štitnik nije oštetio, dapače, kako je taj metal mekan, još se dodatno stisnuo oko trna i ramena (plastična deformacija rekao bih). Nastavljam tako raditi i ostale noževe trn konstrukcije.

Krećemo s novom drškom. Isti komad parene bukve. Bušim rupu.


Lijepo centrirano.


I kurac. Prilikom nasađivanja drške, budala, uzeo sam neki mali komad čvora masline da mi se nož ne zabija duboko u panj. Sve bi bilo ok da sam stavio na pod, na ravno. Ali ja stavim na onaj panj i krenem lupati, ne shvaćajući da radim polugu na vrhu. I bum, ode 4 mm vrha. Skoro sam ga bacio kroz prozor. Krv mi je popio!! Ponavljam, ovo je moja greška, ne greška tehnike kojom nasađujem drške. Oh well, ostao mi je lijep ukras i uspomena na glupost.
Nije mi se dalo skidati dršku, ponavljati TO, isturpijati, opet TO i opet drška, pa sam odlučio popraviti brusnim papirom nakon što obradim dršku.


Ali unatoč slomljenom vrhu, drška je lijepo nasađena.




Maledetta puttana!




Od svega, najduže mi je trebalo srediti taj vrh sa brusnim papirom. Danima je trajalo, danima! Vrh je sada puno "tuplji", odnosno oštrica ispod vrha ima trbuščić. Kut između oštrice i vrha je skoro 90 stupnjeva. To bi trebalo pomoći prilikom guljenja čak i ako nož stoji skoro okomito naspram lovine.


Oblikujem dršku. Tu mi pomaže moj dobar stari radni nož Tiramisu, onda ova Mora 163 i nove rašpe od AlphaToolsa, kupljene za 60ak kuna, kružna, polukružna i kvadratasta. Završna obrada im je očajna, kao i raspored zabaca, ali svejedno, dobro "grizu" drvo, kontra i uzduž godova.




Napredujem. Kao što vidite, pojačao sam štitnik tako da sam ostavio drvo iza njega...Da sam krenuo skidati svo to drvo iza, izgubio bih puno vremena i nemoguće bi mi bilo ne oštetiti aluminij.


Ne volim raditi sa kožom jer je mekana i turpija samo kliže preko nje pa sam se dosjetio ovoga- kap cijanoakrilata iliti super ljepila istog trena kožu pretvara u plastiku. Hell yeah, sad pričamo. Lijepo mi je ispalo. Brus papir 120, pa onda opet na 1200, samo ta dva imam haha


Namakanje u jestivom lanenom ulju nešto više od 12 sati. Znam da je netko govorio da ulja uništavaju ljepila, ali pošto ga nema, nije problem. Nisam ga puno imao, samo dno puding čašice, ali osmozom ga je drvo popilo.


Lijepu je boju dobilo. Još mrvicu brušenja sa 1200 da spustim uzdignuta vlakna bukve.


Koža je dobro ispala, nije popila ulje, barem s vanjske strane zbog cijanoakrilata, i stoga ne mrda, nije mekana. Drška je preudobna, stvarno. Vidim da napredujem. Svjetlosnu sam godinu daleko od Rinosa, Oetzija ili Bradonje, ali jednog dana ću doći i do njih. Uzori, što ćete.


A sada i futrola...majko mila, oči gubim pišući ovaj post. (stanka od dva dana).

Ajmo dalje. Pošto nisam imao dovoljno debelu kožu, samo od neke stare crne torbe, nekih 1,5-2 mm debljine (poslužila je kao razdjeljnik), odlučio sam futrolu sašiti od jelenjeg krzna koje sam na poklon dobio na prošlogodišnjoj Dravanturi...Tamo je poslužila za izradu čamca, a sada će i za futrolu. Nabavio sam i novi alat- kliješta za bušenje marke Wiesnt za 70ak kuna. Prije toga, zajedno sa onim rašpama, uzeo sam od Alpha tools-a za 30 kuna, ali preporučam izbjegavanje u širokom luku. Koliko platiš, toliko dobiješ, ne?
Cutlassova radionica na ovogodišnjoj Dravanturi debelo mi je pomogla. Precrtah nož, ostavih 2-2,5 cm sa svake strane i režem. Tek sam kasnije shvatio da sam trebao oko štitnika još i više...pa sam odustao i odlučio spremiti za neki drugi projekt. Ali pomisao na to da bih se Cutlass, vrag, razočarao mnome, nastavio sam s radom. Tijesno je, ali drži.

Vidi se kako je vrh "tuplji" i konvkesan u odnosu na drugi dio oštrice.


Foto sešn na budućoj futroli.


Precrtavanje...


Tu sam već shvatio da sam pogriješio...premalo kože sam ostavio za štitnik.


Ovdje je više-manje futrola gotova...


Frog, belt loop ili kako se već to kaže (omča?) je jednostavna. Nisam imao više kože za preklapanje, niti mjesta na futroli- Bezveze bi mi bilo šivati preko krzna i uništiti estetiku.


Siguran šav...


Stražnja strana futrole. Prilikom pravljenja onog ureza na srdini futrole radi lakšeg savijanja, prejako sam lupao šarafciger pa sam vrh prerezao. Sredio sam to šivanjem kožne trakice s unutrašnje strane. Osim toga, tom sam trakicom učvrstio futrolu.


Oku ugodno.


Tu se vidi ta "trakica", sada je zaljepljena.


Frog. Donju desnu rupu sam prerezao pa je u pomoć opet stigao cijanoakrilat.


Vidi se greška, odnosno rez na stražnjoj strani i ta trakica.


Nož nije baš dobro sjedao unutra pa sam odrezao višak kože za zaštitu šavova (srednji sloj).


Blesavo mi je bilo ne ukrasiti ga. Wet forming je pomogao, nož lijepo legne ali dodati ću kožnu vezicu ili nešto za sigurnost. Čvoriće na krajevima jute sam zalijepio sa CA, prije će puknuti nego li se odvezati. Dodao sam i ova dva štosna prstena od roga. Jedan za objesiti nož, a drugi čisto kao dekoracija. Jelenja futrola, jelenji rog.




Odlučio sam šivati sa malo jačom jutom (ili konopljom, ne znam) jer boja paše krznu, gotovo se i ne vidi. Ne sumnjam da će biti problema sa pucanjem, čvrst je to materijal, pogotovo kad ga još impregniram kremom od lanenog ulja i pčelinjeg voska. Tako ga voda neće oštetiti.




Moram poraditi na nekim stvarima. Recimo, smeta me da je prijelaz drške na nož kao stepenica, tj, nisu u istoj liniji, na to sam zaboravio. Prva slika pokazuje kako bi prijelaz trebao izgledati. Smeta me da sam na futroli koristio Sharpy-jev permanentni plavi marker za precrtavanje, koji se još uvijek vidi nakon šmirglanja. Smeta me ta sam još uvijek brzoplet i da sam potencijanlo, u više navrata, ugrozio cijeli nož i futrolu. Ne volim raditi s kožom, valjda jer mi ne ide. Ali napredujem. Bit će neš od mene, trud je bitan. Nož sam radio više mjeseci...u prevelikim stankama, to utječe na kvalitetu.

To je to ljudi moji. Nakon 101 slike i sati pisanja, nadam se da ćete biti zadovoljni. Kritike su dobrodošle.

Strider, svaka ti čast na trudu da cijeli taj mukotrpni proces fotodokumentiraš i što si to sve od A do Ž tako lijepo opisao i sročio u ovaj zanimljiv, poučan i čak i zabavan post!

Također i pohvala za tradiciju iznad tehnologije!

Samo tako nastavi!

kakva kalvarija, ja bih ga zgnječio bar tri puta u procesu - skidam kapu.

Nevjerojatno plodan uradak... Nije nešto za vidit, ali ako je namjera nastavit, vridija je zlata...

Samo tako naprid...

he he he ,pitovska upornost skidam kapu na trudu i osvrtu,odlična reportaža

Bravo druze i za rad i za upornost .Tvoje teme su mi uvijek osvjezenje na forumu ... A posebno sto si uporan .jbt ,meni doslo dok sam citao da ga frknem kroz prozor ....

Definitivno jedna od najiscrpnijih reportaža,
sviđa mi se, volim pročitati dobro štivo, (knjigu)

Nož, ajde tako, tako, još je i dobro uspio nakon svih problema...
znam da je teško turpijati ručno, pa svaka čast na trudu.....
futrola mi se sviđa.

pretpostavio si da je koji čelik? temperature TO-e?

no,@Molokai što kažeš na mjere,--9,5 12--majstore reži takav je nacrt
Zato se cijeni trud i upornost 5++ sorry na off topic ali tema je epic,pa da

Svaka čast!

Za sada sam napravio samo jedan nož ali neizmjerno cijenim svaki uradak sa svim manama!
Naročito kada netko radi samo s ručnim alatima!

Zavidim ti na aparaturi na faxu!

Samo ne vidim niti jednu sliku cijeloga noža!Znam da me sad mrziš i da ima more slika ali ...
probaj stavit i fotku cijelog stasa!

Go Strider go!!!

čestitke na trudu i upornosti! vidim da ćeš jednog dana izdati knjigu "Muke po Strideru"

Majku mu poljubim (moram ga i ja malo izvrijeđati),kad sam pročitao dio gdje ti je pukao vrh skoro sam pljunuo u monitor.
Iskoristio si materijal i napravio funkcionalan (ako ne i lijep) alat a to je najvažnije.
Odlično dokumentirano,meni se iskreno neda slikati kad krenem u proces...bravo maestro na trudu i volji da to podijeliš sa nama.

Ovo je hvalevrijedan poduvat i kao test veze trna i drva bez dodatnih utvrđivača, bilo ljepila, bilo pinsa...

Prati ga malo, jer drvo može jako puno 'raditi' na različitim vlažnostima i temperaturama zraka... Može se skupit pa ispucat i da trn lako ispadne, ili proširit pa samo ispucat... Ili oboje...

A možda i ostane stabilna drška, obzirom koliko je ulja 'popila'... Vrijeme će pokazat... U tome i je lipota prakse naspram teorije...

Ovo je jedan opako ružan nož(to je samo moje mišljenje),ali u tvojim očima je tvoj najbolji prijatelj kojem ćeš se svakoga dana sve više diviti.Znaš za sve mane i greške koje si na njemu napravio SVOJIM RUKAMA ,znaš ga u dušu.Bit će dana kad ćeš poželjeti na njemu popraviti sve ono što si zajebo i što misliš da nije savršeno ili završeno.Moj savjet ti je nemoj ništa dirati,svaki zarez od turpije svaki udarac čekićem,to je ono što ga čini posebnim!
On je sada dio tebe i ti si dio njega. ako ga pokloniš poklonio si dio sebe,ako ga prodaš prodao si dio sebe.Znam da sve ovo zvuči sladunjavo al ja to tak doživljavam.
Ovo što sam napisao te podsvjesno(možda i svjesno) držalo da ne baciš nož kroz prozor ili u smeće.
Mladen mi je jednom prilikom rekao i to mi se urezalo:Zatakni taj nož za pojas i ponosno ga nosi.

Upornost te nagradila. Samo tako.

samo naprid momcino,bravo

Odličan nož svaka čast

Velik, velik trud i upornost svaka čast!!!

No 1 tutorijal

Odličan tutorial, moglo bi komotno postati dio neke buduće knjige o preživljavanju!

Molokai je napisao/la:
znam da je teško turpijati ručno, pa svaka čast na trudu.....

Da, turpijanje je muka...ali otkad imam ovu veliku turpiju, recimo već nekih godinu dana, stvarno mi je turpijanje postalo užitak, meditacija. Radim fazetu i gledam telku u isto vrijeme. Mogao bih si samo nabaviti neke slušalice jer mi je malo preglasno.

pretpostavio si da je koji čelik? temperature TO-e?

Za čelik znam da je alatni jer je turpija. Proces kaljenja, odnosno temperaturu gašenja, određujem pomoću magneta. Dignem temp do nemagnetičnosti, odnosno austenitizacije, vratim u peć i još neko vrijeme grijem, recimo da bude 50ak stupnjeva iznad temp. austenitizacije (pola minute u peći) radi potpune pretvorbe perlita u austenit (homogenizacija).
Temperaturu popuštanja gledao sam po bojama i po preporukama, ali da budem siguran s profesorom sam pogledao knjigu s ključevima za određivanje temperatura TO za razne čelike. Okrenuo sam na stranu za alazne čelike, ali pošto ne znam sastav, gledao sam za koji se alat koristi određeni čelik s tolikim postotkom ugljika...i naišao sam na turpije, njemačke. Nažalost, imenovanje tih čelika nije po AISI-ju, već jugoslavenski.
Popuštao sam na sat vremena na 210 isprva, ali nije bio zakaljen kako spada pa đabe proces. Drugi put na 220 na sat vremena, malo dulje. Treći isto tako. Normalizaciju sam radio na 760 stupnjeva. Po dijagramu faza Fe-Fe3C vidljivo je da je za temperatura dovoljna za većinu alatnih čelika.

Maxino vraže! Da mi nisi rekao ne bih ni shvatio, stvarno! Još imam jako malo posla pa ću slikati kako spada. I mjere moram odrediti. Namazati kožu, namazati nož, Oštar je već odavno, brije.

@Goxxon- Sve detalje, informacije, cake, stilove, ideje i ostalo zabilježavam u zelenu bilježnicu. Jednog će dana, uz suradnju svih vas, to krenuti u izradu.

@DoomsdayST- Slažem se, reći ću budućem vlasniku da pripazi malo na te stvari i da mi javi. Siguran sam da će drvo raditi, mora. Drvo je upilo ulja, da, ali sam ga još dodatno trljao prstima. Mogu dršku prepiliti na pola da vidim do kuda je stiglo- kad se mučim nek se mučim kako spada Brine me da ova tehnika neće možda upaliti kod hrasta ili kod vrlo poroznih drva...koja imaju tendenciju cijepanja. Ali ako se trn zaobli, kao čavao, možda problema nebi bilo. Testirati ćemo i to.

@Pannonsky- Uzeo si mi slova s tipkovnice. Potpisujem sve što si rekao i napisao. Ali, nož sam davno obećao i moram ga dati, teška srca. Ružan je, mrzim ga i nabrojao bih sto i jednu stvar koja mi se ne sviđa, ali svejedno mi je drag. Zato je još uvijek ovdje, a ne na dnu mora. No, nužno zlo, nedostatak noža će me tjerati da ih nastavim raditi. Tako se tješim.

Hvala vam svima na podršci. Prljav je to posao! Nadam se da sam vas inspirirao i da ćete moći uz minimalni alat pokušati ovo što i mnogi. Ja imam svoju ideju, rađenje oštrica bez el. alata...vi ne morati, jedan grinder, veliki ili mali, odradi sve ovo što i ja u danima kraćem roku. Meni je gušt polako raditi. Najveće mi je iznenađenje drška, kako je udobna, u svim hvatovima, bez obzira na veličinu ruke.

Hvala još jednom! Još slika slijedi.

joj koliko je tu muke i truda ulozeno..
divim ti se na upornosti i istrajnoisti...

i sam onako znam nabijati noz u panj pri pripasivanju rucke i uvijek sa strahom prvo pogledavam u vrh noza... tako sam vec kod prvih fotki pomislio na pucanje vrha.. uh, to mi je nocna mora..

jos jednom cestitke na trudu i volji, stvarno si jak, treba to izdrzati bez ikakvih strujnih pomagaca ovako brusiti i peglati...

na kraju je mozda "mrvu" preglomazna rucka za ovu ostricu ali u ovoj prici je to sporedna stvar..

futrola vapi za jednim pojacanjem jer se sigurno piga i savija posto je koza jako tanka i meka..
probaj sljedeci put neki "umetak" sloziti.. da dobijes na kurtosti..

sve pohvale i drzi se
Pozdrav
Denis

Ne mogo odoliti kolega Katlaše ali "probaj sljedeci put neki "umetak" sloziti.. da dobijes na kurtosti.." je dosta zanimljiv savjet!!

PROVOKATOR!

Pa moras savjetovati mlađe, znas kako je ...

Jel' se men' čini ili zbilja nema slika gotovog cijelog noža? Zbilja bih ga volio vidjeti u cjelosti a ne malo slika drške malo oštrice. Inače svaka ti čast na trudu i uratku i mislim da ti, s obzirom na godine i inovativnost, neće trebati puno vremena da dostigneš svoje uzore. To je vrlo lijepo za vidjeti, svaki nož ima svoju priču i dušu. Samo tako nastavi.

Je, futrola je premekana. Riješio bih to s voskom, ali tko bi sve to skidao s krzna.

Specifikacije:
Čelik- turpija
Drška- bukva
Duljina oštrice- 131 mm
Duljina drške- 111 mm
Ukupna duljina- 242 mm
Širina oštrice- 23 mm
Debljina oštrice- 4 mm
Debljina alu štitnika- 3,5 mm
Duljina trna- 81 mm
Širina trna se smanjuje sa 11mm kod ramena do 6 mm na kraju.

Gibo i Maxino, evo vam.




usporedba s Morom














Definitivno nije bushcraft friendly, prije neki bodež.

Uf,definitivno lijepa drška,možda da je sama oštrica pomaknuta prema gore i automatski
bi popravio liniju noža te smanjio bolster ali sama realizacija 5+ i 5+
[img] [/img]

Na te stvari nisam pazio, ali da, sljedći ću puta tako napraviti, i ja volim te "lijepe" prijelaze drške na oštricu. Nisu štitnici za mene. Hvala na savjetu!

Lik ima bauštelske ruke, pa će mu valjda dobro ležati, nadam se.

Jučer sam dršku još jednom impregnirao, ovaj put sa kremom lanenog ulja i pčelinjeg voska, kao oštricu. Drago mi je da nije promijenila boju koža. Isprva ful potamni, ali se onda vrati na svoje. Premaz kreme na oštrici se osuši i postane...kao kakva guma, ne znam kako bih to opisao.

Tog recepta za premaz se i ja držim,eventualno tvrdom četkicom na dremelu sve ispoliram
grubo da poravna sloj i makne višak voska,možeš i finije polirati po želji.

Svaka čast! i na trudu oko rada i oko postanja toga svega!

Stvarno si se potrudio, svaka ti čast! Drugi puta možda da malo više koristiš kovanje za približno oblikovanje noža, uštedjet ćeš puno vremena i novaca u vidu bruseva, turpija i sl.

kažeš radio si normalizaciju na 760 stupnjeva, to ti je malo niska temperatura tj. ispod gornje gritične točke (ja pretpostavljam da je turpija 1095 čelik). zbog toga ti se kristaliti nisu homogenizirali do kraja jer nije došlo do potpune austenizacije.

na slici možeš vidjeti kako je za čelik sa 0.95-1% C gornja kritična točka (Acm) je vrlo blizu 800 stupnjeva. za ovaj čelik temp austenizacije se kreće između 787-815 stupnjeva, s tim da je preporučljivo prvi ciklus normalizacije imati malo veću temp oko 820-830, zatim slijedeća 2 ciklusa smanjuješ temp npr 780 pa 730-tako bi trebao dobiti ujednačene i sitne kristalite.