Trpucijske kronike

u subotu ću sve otkriti...

i tako uslijedilo je iznenađenje, kao što izeka kaže: "Unutarnji radnik, nikad ne spava!" tako su 2 moja prijatelja večeras postavila stepenice

Bravo Gox! Čestitam ti na dobrim radnicima i njihovom dobro obavljenom poslu! Svaka čast majstori

za Boga miloga..rukohvat mu složite ...vrat će strgati...

Predviđam agathachristievski epilog ove priče.

Sad imaš stepenice, možeš dizati kat....

Ili, predviđam, na njima ćeš držati kojekakve boce......odlično mogu služiti i kao police....

Inače, ovo je nabolje izrađen dio cijele brvnare.

Majstore pozdravljam, ovom prigodom posebno gosn Medu, novozagrebačkog Alana Shearera !
Gox, da li će Gorky u subotu silaziti niz tu lititzu ?

@Dux: hvala
@Pjer: razgovarali smo večeras i to je u planu
@Flatt: 13 stepenica smrti
@Bilić: drugu ratu ne buš dobil!
@Ivo: kaže da će žonglirati s noževim i spuštati se dolje, nadam se s sretnim završetkom

goxxon je napisao/la:@Ivo: kaže da će žonglirati s noževim i spuštati se dolje, nadam se s sretnim završetkom

Mislio sam aterirati na gosn Iveka - Nježno

PJER je napisao/la:za Boga miloga..rukohvat mu složite ...vrat će strgati...

Bez brige, bit će rukohvat! Trebate ih vidjeti uživo, nisu strme kak se čini na slici.

@Grky: FUJ!
@Shpaga: samo su slikane pod "strmim" kutem, tajna starih fotomajstora...

Fino si to uredio, taman da imam gdje lijepo da dočekam novo leto
Jesi složio drva ispod da me suha dočekaju, bit će to lijepa vatra umjesto vatrometa tijekom novogodišnje noći!

nisam još počeo iznajmljivati bude cijenik, haha

Za vikend smo se nekolicina nas slučajno i neobavezno dogovorili okupit na Ivinom i Goxxonovom gruntu.
Zadnji puta kad sam bio tamo prije godina postojao je samo Ivin grunt i neka šumica pored. U taj nas je šumarak Ivo slao na upit gdje se možemo "istovariti" bilo da se radilo o velikom ili malom.
Iznenađujuče sada tu stoji ozbiljna šuma, naš angažman bio je blagotvoran prema ovdašnjoj vegetaciji.

No osim šume ovdje danas stoji i goxxonova rezidencija. Lijepo zdanje nema što. Taman veličine primjerene čovijeku koji se dođe među ove brege opustit za vikend. Nudi zaklon a bez prevelike obaveze za održavanjem. Nikada mi nisu bili jasni oni koji vikendice grade još veće odsvojih kuća sa kompletnim komforom.

U goxovoj mogu reći da fali jedino peč pa smo u nedostatku krenuli odma s kurenjem vani u dvorištu jer bilo je prilično hladno, maglovito, na rubu kiše.







Na fotografiji se vidi i goxxova bolja polovica koja je poput sredozemne medvjedice, ne stasom nego pojavom, puno se pričalo o njoj i komentiralo a nitko je nije vidio niti fotografirao e pa eto da i to promjenimo.

No interes za suprotni spol nije bio tema našega susreta dečki su u ruke uzeli svoje alate i udri.



No prije rada malo meze, i prilka za isprobati svoga oštrog ljubimca.



Kako i narod u Hrvatskoj tako smo se i mi odma podijelili u dva klana. Jedni će ostati ovdje i napiliti drva za ogrijev za buduću goxxovu peć i to barem za iduće dvije tri zime, a ostali mogu u, kako smo naivno mislili, u laganu šetnju s Ivom.
Pogađate kojoj sam grupi na prvu ja odma priskočio. No čim sam se opredijelio odma hladan tuš. Ivo mi je namijenio vrečetinu soli tešku ko olovo koju sam trebao nositi na plečima i još paralelno i fotkati cijeli izlet. Kao trebalo ju je nositi tek nekih stotinjak metara kad u poslijepodnevnim satima vrečetina nam je i dalje radila društvo.
U slučaju prigovora Ivo je imao instrument prisile u rukama kojime je mahao i škljocao cijelo vrijeme puta.





Da me podsjeti da nitko nije neprocjenjiv i da smo svi zamjenjivi, potrošni, na izlet je poveo i ostatak potencijalnih šerpa Bobota i maxinu koji su ga prpošno pratili nesvjesni ljute sudbine koja bi ih mogla zadesiti.

No lagao bi kada bi rekao da je bilo samo teških trenutaka. Uz stručno vodstvo lovac Ivo poput Tita  proveo nas je najinteresantnijim dijelovima svoga lovišta. Ne zaboravite da ja na leđima još uvijek imama tešku vrečetinu soli!







Pod parolom kruha i igara kao što vlasnik maše mrkvom magarcu pred nosom tako je i Ivo s nama podijelio mrvice sa stola svojeg velikog lovačkog znanja pa smo povremeno pratili tragove rijetkih životinja koje su do sada umakle njegovom oštrom oku i  nišanu.
Ostale su skončale u mukama nepreciznog pogotka. Još im je i danas vidljiv užas na njihovim licima.









sreća i zadovoljstvo lakovjernika!











Malo po malo i teret na mojim leđima je bio sve manji a sol je krasila sve više panjeva u smjeru našeg kretanja. Barem čemo se po nečemu znati vratiti prema mjestu polaska mislim si.



Nakon što sam cijelo jutro vukao tu sol, sad kada je vrečetina težila tek nekoliko grama svo vrhnje i slavu prigrabio je Bobo koji je opslužio zadnji panj nesretnog lovišta, ni ne sluteči što nam sve još slijedi.

još malo tragova!









Trputačka brana koja ovome kraju nije donijela ekonomsko-energetski  procvat kako je bilo zamišljeno.





e sad tek slijedi prava avantura! Ivo nas je pod objedom da tražimo gube za pčelara Shpagu pridobio da ga slijedimo u naskrivenije zakutke lovišta.



vidio sam da je vrag odnio šalu i provjeravam jesam li ponio barem nužna sredstva samoodrživosti, pa neide se bez kurtz...a u svatove



alat dakle imam hrane u šumi još također ima ponešto, vratilo mi je to smiješak na lice unatoč bezizlaznojsituaciji





Da nas oraspoloži Ivo je odlučio demonstrirati svoju vještinu i vještinu svog utreniranog poslušnog ljibimca tragača Bele koja nas je kratkim nogama pratila cijelo vrijeme.



zbog poslušnosti kasnije je dobila nadimak na daljinsko upravljanje prema odazivu komandama.

pronašla je neki trag i fijjjjjjkkkssss pes ode!
Prvo je Ivo fućkao fijuuuuuuuu!



kada se to pokazalo bezuspješnim krenulo je vikanje aaaaaaaaaaa!



makakvi pesu ni traga.
lako smo se dali nagovoriti, meka srca, da se otisnemo u besciljno lutanje šumskim prostranstvima i bespućima u peredjele gdje možda još ljudska noga nije nikada kročila.



U pripremi za nadolazeću noć odlučio sam i zašiljiti kolac nek se nađe!
Tko zna što ova šuma pobudi u ljudima, bijelim lovcima!

dalje scenarij izleta je vrlo sličan filmu "vještice iz Blaira" besciljno lutanje šumom uz viku i deranje iz sveg glasa.
No psu ni traga!





u očaju pomračeni um me naveo da bacam sebenzu!



možda smo psa izgubili ali nije uzalud, ipak se nakon nekoliko sati hoda nešto i ulovilo!



već u sumrak, kada smo se jedva dočepali logora, ekipe zadužene za piljenje drva i nade da ćemo konačno zagrijati kosti nakon cijelodnevne tragedije novi očaj! Nisu ni metra, ni cjepanice napilili. ponijeli su pilu ali su zaboravili gorivo i ulje. Zato je rakije poprilično falilo u demižonu!



nemam fotke nemile situacije ali Nožodjelac Gorky se dokazao i ovdje u svome zanatu i posvjedočio da on radi samo s temperaturama od +1000 stupnjeva pa su najavljivane za omastit brk kobase ispale diferencijalno kaljene u cijeloj lepezi boja i okusa od pougljenjenih prema iverica tvrdima.

Ivo i ja kako bi se izvukli od kušanja i laganja kako su kobasice baš uspjele, sjeli smo u njegov terenac i odlučili se na dulje otisnuti ponovno u šumu!
U potrazi za psom "na daljinsko"!









poput bjegunaca koji su tjednima bježali kroz đungle i močvare i onda su na rubovima civilizacije bili uhvačeni i vrećeni svome tamničaru tako su i sirotu Belu u pokušaju bijega šumari uhvatili skroz na drugome kraju lovišta u drugome selu i vratili Ivi.
Zajebancija mod off!

Bilo je baš emotivno gledati kada su se Ivo i bela ponovno sreli.







ponovno u zatočeništvu!
Bela si misli "uvijek postoji nada, do idućeg pokušaja!"

Po povratku na sreću večina "kaljenih kobasa je bila potrošena" a ekipa je rapravljala koliko je velika bila čija zasluga u današnjoj avanturi!





U večernjim satima oprostio sam se od ekipe koja se u nedostatku peći počela lagano zagrijavati alternativnim načinima.

Prije odlaska sam im kod Shpage naoštrio noževe, iako sad si nešto gruntam možda to i nije bila baš najpametnija ideja, mnogi od nih su odjednom isčezli sa foruma.

u glavi vrtim misao "ne ponovilo se", neka ubuduće bude još bolje!

Pozdrav ekipi domaćinu Goxxonu i njegovoj ljepšoj polovici, lovcu, Ivi, maxini, Sigi, kuharu Gorkom čije su kobase bile u skladu sa nikom, nosaču sol Bobotu, pčelaru Shpagi, Medi i Beli

u Shpaginim dvorima(koji imaju peč) netom prije polaska.

Zahvaljujem Navigatoru na oštrenju mojih ne baš reprezentativnih ali vrlo funkcionalnih noževa!

Lijep provod i lijepa hiža, klet! Nije li to valjda prvi od mnogih poslovnica budućeg i rastućeg internacionalnog lanca bordela i skrovišta za ljudski trafiking, naročito ukrajinskih mladića?!

Nego, primjetih da Maxina zaista voli ove perjem napunjene lajbeke! : D

...i tako sačekali smo da Ivo ode pa smo izvadili grah na stol. na donjoj slici Shpaga Maxini objašnjava s kakvom će kuhačom dobiti po guzici, ako mu bude brisao postove!

[img][/img]

Avantura od koje se krv ledi....

Navi, lijepo si to opisao; reportaža dostojna onih s Korzike, Antartike, Uskršnjeg.....

Žalim što nisam prisustvovao.....i , ne dirajte mi onog Bambija....s njim se moji mladunci redovito igraju...

Simpatično djeluje ova djevojka...

Pitam se što nije u redu s njom .....vjerujem da je slijepa?

nadam se da je svima jasno da je moj osvrt na izlet tipkan u zezanciji i šali.
Niti je Ivo nekoga na nešto tjerao, niti je vreča soli bila toliko teška (ni 20 kila), niti je šetnja šumom bila naporna i neizvjesna, niti su kobase gorkoga bile baš toliko zagorene( ajde možda je to jedino istina) niti su noževi koje sam nabrusio bili toliko oštri!

Je,je...sigurno ti je to Ivo naredio da veliš sad.
Znamo kakav ne i ne moraš ga braniti.

@bilić: jest slijepa je za druge, vidi samo mene
@Navi: Ivo vas je izmanipulirao, on to tako radi. zna Bobo - njegov službeni vodonoša. a, ti si bio solonoša

Vi se, momci, stvarno lijepo zabavljate. "No interes za suprotni spol nije bio tema našega susreta dečki su u ruke uzeli svoje alate i udri."

Navi, lijepo i dugovito. Dao si truda ovo natipkati i tekst složiti.
Vi ostali, sve vas treba špaginom kuhačom.. hm kad bolje promislim i navija isto. On će meni moje kobase gorke

gorky ti si Za-gor

Lijepa reportaža, kolega Tomitza, odlične fotografije i duhovit text, nema veze što soli nije bilo ni 10 kila. Na objede "doktora organizatzijskih znanosti" Goksona, neću se ni obazirati. Posebna vam hvala na solidarnosti i pomoći u traženju kuje, svaki lovatz zna za noćnu moru traženja pasa nakon što potjeraju srne, a ogromna većina im ne može odoliti. Meni je te zajebantzije i grcha u želutzu dosta, pa se ide u nabavu teletakta, kako bi se strujom korigirale išchashene navike. Zagorove klobase su bile sjajne; jedući ih osjećao sam se kao u svom radnom okruzhenju - krematoriju !

Lijepo napisana reportaža, sad tek vidim koliko sam propustio došavši kasnije...
Nema veze, par sati provedenih u zajebaciji i dobrom društvu. Za-gor kobase nisam probao, ali kako je rečeno, sigurno je kriva rešetka za pečenje...