Partizanovci iz Ravnja

... Tako je to u životu. Kada se najmanje nadaš dogodi se nešta neocekivano i kao neplanirani dogadaj ostane ti dugo, dugo u sjecanju.

Putujem osmi dan kanuom rijekom Savom prema Beogradu. U jutro toga dana krenuo sam iz Gunje (mjesta preko puta Brckog, gdje nisam smio pristati), kod Jamene "sredio" granicni ulazak u Srbiju, prošao virovite vode ušca Drine u Savu i kada se ova raširila punom svojom širinom. Dan se polako poceo gasiti. Vrijeme da i ja potražim svoje mjesto pod mjesecem. Prolazim jednu široku savsku krivinu i izdaleka cujem veseli žamor ljudi i "narodnjake" kako prolamaju predvecernji rijecni mir. Daljina je povelika i ne mogu sa sigutnošcu odrediti gdje je izvor te "buke", Ocjenjujem samo da je na desnoj strani rijeke.

Plovim na trecini rijeke s desne strane sredine, lagano umjerenim tempom veslam kada sa cistine na povišenoj obali mašu mi ljudi i zovu k sebi. Usmjeravam pramac prema njima, pristajem, vežem kanu i uspinjem se na obalu, a tamo povece raznoliko veselo društvo . Rukujem se i upoznajem sa ovima koji me pozvaše, a kada su culi da dolazim rijekom iz Zagreba jedan od njih skoci, ugasi radio i u nastaloj tišini glasno me svima predstavi uz naglasak da rijekom putujem iz Zagreba.






Nastane žamor oduševljenih ljudi koji me "zasuše" refalima pitanja. Jedva sam im uspio prvu radoznalost ugasiti. U nevjerici me gledaše, a djeca koja su se tu nalazila sjuriše se obalom opipati kanu kao da ga pitaju da li je istina šta su od mene culi.





Uto i domacin i njegova supruga dodoše do mene, upoznasmo se, napraviše mjesta uz prirucni stol i "dodoše" pivce i pecenje, salata i vrlo ukusan domaci kruh. Za brke omastiti. Uz jelo poceh im pricati o putu koji je iza mene





Protokom vremena saznadoh i razlog njihovoga okupljanja. Naime domacin je pored svoje vikendice žicom ogradio zemljište, pustio u ogradu 15-tak ovaca. Novonastalu situaciju proglasio farmom ovaca i eto razloga za slavlje. Ovakvu njegovu poduzetnost platilo je glavom jedno prase, a potrošeno je i nekoliko sanduka piva, nešto soka i kisele vode.





U razgovoru "pretresosmo " svega i svašta, pa se i sporta dotakosmo. Domacin mi rece da su svi okupljeni "Partizanovci", a kao dokaz tome, popne se na balkon gdje donese veliki grb FK Partizana, a onda prisutni vec uveliko "veseli" otpjevaše i Partizanovu himnu. Nisam propustio priliku da se fotografiram sa domacinom i domacicom pored donešenog grba.





Ali ni to nije sve što mi poželi pokazati domacin. Iznese on i veliku zastavu SFRJ, odjeknu "Hej slaveni", otvori se pola sanduka pive i veselje se pojaca.





Morao sam vidjeti i "majstorije" domacinovog lovackog pazikuce koji je u visokom skoku zubima skidao kapu sa glave domacina. Svaki skok je popracen uz poklike prisutnih.





A onda domacin predloži da mi pokaže mjesto Ravnje. Ušli smo u njegov automobil i otišli u mjesto Ravnje. Kako je vec bilo mracno nisam iz pokreta mogao snimiti nekoliko zanimljivih detalja videnih u putu. Navratili smo i do kuce domacina, popili rakijicu, dve (možda i više, nepristojno je brojati), vidjeli njegov rasadnik domacih kupina.

Zamolio sam domacina da mi "dozvoli" da pocastim "društvo na farmi". Nakon mojeg cvrstog navaljivanja pristao je pa odosmo u lokalnu trgovinu mješovite robe.





A tamo domacin "u povjerenju" prodavacici rece tko sam i odakle me "voda donijela". I dok sam se snašao pola Ravnja to doznade, pade nekoliko pivci od prisutnih ispred trgovine. Uz njih ukratko im ispricah odakle sam i koliko putovao do Ravnja. "Palo" bi i više piva, ali morasmo nazad. Kupih jedan sanduk pive za "farmu" i podosmo .




A na farmi pravo veselje koje potraje do duboko u noc. Trajalo bi vjerojatno iduže, ali im je nestalo piva, a trgovina se vjerojatno zatvorila.




Šta zbog umora, šta zbog pivce i rakijice, šta zbog kasnih nocnih sati, a najviše kada su pominjali kakve sve ribe uloviše u Savi, pa još kada su to rukama poceli pokazivati, ideja da idem spavati prevagne. Prespavao sam ispod deke vikendice na nekom rasklimanom ležaju, u svojoj vreci za spavanje. Zaspao sam još "u letu".




Ujutro nigdje nikoga. Sve je ostalo nepospremljeno. Valjda ce se drugoga dana nastaviti slavlje. Nisam nikoga vidio, spremio sam svoje stvari i nastavio dalje Savom.

hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha..Neki su još za bratstvo i jedinstvo..hahahahahahahahahahahaha
ZDS....

jugonostalgicar, zalis za proslim vremenima nije ti kasno preselis se kod istomisljenika