Zabrančani

Putujuci rijekom Savom 2007. godine od Zagreba do Beograda upoznao sam puno dobrih rijekoljubaca koji dane i dane provode na i uz rijeku. Neki od njih su imali svoje šatore u kojima bi boravili, neki svoja plovila, a neki i splavove na kojima su bile uredene male ugodne kucice opremljene gotovo svime kao i "prave" kopnene kuce.

Na nekima od tih splavova sam i prespavao noc za lijepih ljetnih veceri, gledajuci zvjezdano nebo iz vrece za spavanje. Zvukovi rijeke i kreket žaba nisu dozvoljavali da dugo promatram zvjezdama osuto nebo. San bi me brzo savladivao, a tokom noci bih tako lijepo spavao da bih ujutro ustajao potpuno odmoran kao da sam godinama spavao, a ne samo jednu noc.

No da se vratim pocetku price. Desetoga dana plovidbe put sam zapoceo rano ujutro prije izlaska sunca iz Šabca. Radio je najavljivao da ce doci do velikoga pogoršanja vremena pa sam ustao rano ujutro sa namjerom da zadnjih 105 rijecnih kilometara, koliko mi do Beograda ostade, preplovim u jednome danu.





Dan je bio predivan sve do iza podne, a onda me pocelo sustizati nevrijeme, Mojim dolaskom pred Obrenovac vec se sasvim pogoršalo. Pocela je i kiša padati, a neugodni bocni vjetar iscrpio mi je snagu tako da vec popodne dolaskom do mjesta Zabran, nekoliko kilometara nizvodno od Obrenovca, odlucih da tu potražim prenocište, a ujutro slijedecega dana da nastavim put odmoran i spreman se suprostaviti pogoršalom vremenu.


Dolaskom do velike zabranske krivine doplovih do više splavova koji tu plutaju. Na jednome od njih vidjeh mladi par, kako me mahanjem ruke pozivaju da im se pridružim.





Doplovio sam do njihovoga splava i upoznao se sa njima, Jelenom i Savom. Zapocesmo razgovor u kojem im rekoh da sam prije deset dana zapoceo putovanje iz Zagreba. Najprije mi nisu povjerovali, a kada su pažljivije oslušnili moj govor uvjeriše se da bih stvarno mogao biti "stranac".

Sjedosmo pod natkriveni dio splava dok Jelena nije pripremila kavu, a i kako bih se sklonili od kiše koja je padala. Sava je htjeo probati malo "projahati" moga ata. Nakon nekoliko zaveslaja uvidio je da baš to nije niti lako, a i da ga kanu ne "sluša". Još je više bio u nevjerici kako sam prevalio tako dug put na tako nemirnom "atu".





Vani se smrklo, vjetar se pojacao zajedno sa kišom. Zapitah ih da li ima ovdje pogodnoga mjesta gdje bih prenocio. Najprije su mobitelom stupili u kontakt sa prijateljom koji ima splav do njihovoga kako bih tamo prespavao, a kako prijatelj nije mogao doci do kasno u noc smještaj sam dobio u jednoh kuci koja se renovirala, a koju je cuvao i pazio lokalni beskucnik, Bukara, koji živi od ljudi koji mu ponešta poklone.





Kod njih na splavu nisam mogao spavati jer oni tu borave i nocivaju, a prostor je veoma ogranicen. Šator, zbog pogoršanja vremena, nisam želio postavljati jer nije bila prijeka potreba za tim.

Nakon što sam se smjestio u kuci kod Bukare, Sava me obradovao hladnim pivcem koje je tko zna gdje nabavio za mene. Znam pouzdano da ga nije imao na splavu. Zbog takvog gesta sam mu neizmjerno zahvalan.

Ujutro rano ustadoh, spremih stvari i utrpah ih u kanu. Kod Jelene i Save osvježio sam se jutarnjom kavom. Zadržavali su me da ostanem još barem dok nevrijeme ne prestane ili barem dok kiša ne prestane padati.





Nisam popustio njihovim nagovorima. Nakon kave nastavih put. Do Beograda mi ostade "samo" tridesetak kilometara. Obukoh kišnu kabanicu, zatuškah opremu pod najlon i šatorsko krilo, uzeh veslo u ruke, oprostih se od ljubaznih domacina i nastavih put.

Zacudeno i zbunjeno su gledali za mnom ne vjerujuci da sam bio kod njih. Do sada tako otkacenog rijekoplovca nisu susreli.





Ostadoše mi u ugodnom sjecanju. Mladi bracni par koji svo svoje slobodno vrijeme borave na rijeci u svojemu splavu. Odrekli su se komfora kuce "na kopnu" uselivši se u malu kucicu na splavu smještenu na tako lijepoj lokaciji sa koje imaju pogled na rijeku Savu daleko uzvodno i nizvodno, dominirajuci sa krivine na obje strane rijeke. Živeci na njoj uživaju u prirodi, miru, tišini, rijecnom zraku i ljudima koji vole rijeku i njome se promecu. Jedan od takvih sam bio i ja. Obogatih im kolekciju rijecnih likova koji Savom prodoše uz njih...

STVARNO PRELIJEP KRAJOLIK

bas krasno..