Zimsko kupanje tj. ronjenje

Eto kao što rekoh jučer, pas propao kroz led na Kupi.

Ovo je trebala biti reportaža prekrasnog sunčanog dana na snijegu ali sudbina je htjela drukčije. Temperatura zraka je bila 6°-7°c.

Inače u ovom dijelu Gorskog snijeg zadnjih godina jako kratko traje pa vidjevši tu ljepotu neplanirano krenuh s psom u zabavu koja je mogla gadno završiti.

Spust prema Kupi... jedino se još moja baka sjeća da je ikad Kupa na ovom dijelu bila ovako zaleđena


Ova slika pokazuje zašto sam pogriješio u procjeni, ovaj rub snijega skriva gornji tok iznad slapa a ispod slapa je prvi dio još nezaleđen a s obzirom da je gornji tok dosta brz nisam očekivao led na toj strani


(Ne)sretnik Don




Dok je on veselo trčkarao po snježnoj livadi, ja sam pokušavao uslikati obilje tragova, nažalost ne baš dobro, zbog sunca i visoke temp. većina tragova nisu bili dovoljno jasni


Polako se krećemo prema Kupi gdje se Don zatrčava na tok ispod linije vidnog polja, ništa čudno s obzirom da obožava zimsko kupanje i ovo mjesto mu je jako poznato.

Nakon 20-30ak sekundi dolazim do obale i imam što vidjeti.
Luđak stoji na ledu a to mu je potpuno nepoznato.
U prvi tren me hvata smijeh i počinjem ga slikati istovremeno ga dozivajući da se vrati.


Naravno, on u svom zaluđenom stanju to ignorira i krene prema slapu


Tu sam se već zabrinuo, vidio sam da je tanak led i u sljedećem trenutku on propada

Slikovni prikaz


Iako je bio samo 2m udaljen od čvrstog tla tj. slapa, don se panično pokušavao popest nazad na led.
Nisam mogao direktno prema njemu po ledu, sigurno nebi izdržao mojih 100kila pa sam morao otrčati krug po obali do slapa (bacajući po putu opremu sa sebe, ruksak, kapu, rukavice) kako bih došao blizu njega

Stigao sam trčeći po slapu do njega, još se pokušavao popesti iako sam bio 2m iza njega. u tom trenutku sam skočio prema njemu a on istovremeno skliznuo pod led i nestao. Voda je na tom mjestu oko 150cm, meni do prsiju. U panici i naletu adrenalina počeo sam laktovima lomiti ledene ploče 3-4m okolo sebe. To je potrajalo 30ak sekundi, njega nema nigdje.

Taman sam krenuo zaronit pod led kad je on izronio 10m dalje, sav mokar i preplašen.
Presretan izlazim na slap i dotrčavam do njega, od šoka se nije htio pomaknuti ali sam ga na silu uspio odvući po slapu na obalu. Tu je uslijedilo skidanje mokre odjeće i psećje izražavanje ljubavi mokrim poljupcima


Počeo sam trčati kući ali nakon 300-ak metara jednostavno od iscrpljenosti nisam mogao ni koraka. Adrenalin me još držao, snage za udaranje leda ko u priči ali pluća nisu dopustila trčanje uzbrdo
Tada je stari dojurio autom jer sam ga uspio prije nazvat u žurbi, nije znao što se događa pa se spustio cestom za koju nisam znao da nije očišćena. Za nazad je uslijedila zabava, pokušaj bosonogog guranja auta po snijegu i ledu što je na kraju završilo izvlačenjem pomoću Grand Cherokee-ja.

Još uvijek sam u čudu kako je Don uspio izroniti na pravom mjestu, još nikada nije tako ronio (a pogotovo ne 30s) i da je krenuo pod ledom u bilo kojem drugom smjeru osim u kojem je i krenuo to bi bio njegov kraj.

On se poslije lijepo naspavao pred peći dok sam ja tabletama spuštao temepraturu

svaka cast target...dobro da je sve ok proslo ...

uh stari , sreca da je sve ok... bravo!

Definitivno znak da pas mora na dijetu. A i ti Šala, hvala Bogu da ste oboje živi i zdravi.

Dobro je prošlo, to je bitno.

bitno da ste ti i pas dobro a uz to i bogatiji za jedno iskustvo

Velik si čovjek, iskrene čestitke!