Ribar Ćira sa Lepenskog vira

Tamo negdje duboko medu Ðerdapskim klisurama na mjestu gdje se Dunav raširio izmedu planina stvorivši svojevrsno jezero nalati se Lepenski vir - okruglasto proširenje Dunava oko kojega je priroda svojom izdašnošću stvorila prekrasne krajolike.





Sa lijeve strane rijeke dio toga proširenja pripada Rumunjskoj, a sa desne strane Srbiji. Prekrasna priroda u ljeti je nabujala raslinjem, a miris rijeke sa mirisom toga raslinja tvori prekrasan zrak koji liječi pluća.

Prošle godine ploveći svojim kanuom doplovio sam do toga prekrasnoga dijela moćnoga Dunava.





Nekako se poklopilo da sam ploveći došao u taj dio rijeke u vrijeme ručka i podnevnoga odmora. Učestvovao sam u 56. dunavskoj regati TID 2011. i lagano ploveći promatrao obalu tražeći mjesto gdje bih malo odmorio, nešto pojeo i u hladu drveća sačekao da se smanji podnevna vrućina sunca koje je upeklo svom snagom.

Iz priča drugih učesnika regate imao sam informaciju da se na tome djelu rijeke, sa Srpske strane, može naći mjesto gdje se nešto može pojesti i popiti. Ubrzo medu raslinjem ugledah to mjesto.





Uz obalu već se sakupilo više kajaka učesnika regate koji su tu potražili malo odmora i hlada od podnevnoga sunca.





Pristadoh i ja sa svojim Odisejem. Vezah ga i zakoračih na obalu. Nedaleko mjesta gdje sam pristao dočekala me tabla sa natpisom: " Ribar Ćira sa Lepenskog vira ". Sada vidjeh da se radi o profesionalcu koji drži do sebe i svojega "zanata". Ponosno je istakao tablu da svima bude jasno tko je i čime se bavi.





Podoh razgledati mjesto, raspitati se da li se ima što pojesti ovdje, a najviše da li postoji u ovome zabitome, ali ugodnome kutku, kakvo hladno pivce. Uklopljeno u raslinje ribar Ćira je napravio nadstrešicu ispod koje je, kao u dnevnome boravku stana, postavio stol, kauč, stolice i još mnogo sitnica koje su mu potrebne.

Pored toga svojevrsnoga dnevnoga boravka kočoperi se stara kamp kućica u kojoj spava za nevremena.








Tu su i "pomoćni objekti " neophodni za kvalitetno obavljanje posla kojime se bavi.





Ono što me je zadivilo je da me je odmah "pročitao". Ne znam kako, ali uzeo je odnekale bocu tako željene hladne pive i izišao pred mene dobivši svu moju naklonost kao domaćin, kao ribar, a i kao ugostitelj, jer i tim poslom se ovdje bavi.





Razumjesmo se bez rijeci. Samo pogledom. Pivcu sam prihvatio, predstavio se domaćinu i zapitao ga za mogućnost dobivanja jela.

Kao pravi domaćin, ribar, ali i ugostitelj na svako postavljeno pitanje potvrdno je odgovarao. Svega ima kod njega. Pića i jela. Počeo je nabrajati mnoge, meni znane i neznane ribe,na razne načine pripremljene. Zatim prženi sir sa kačamakom . . . i tu ga zaustavih.





Sa kolegama iz Madarske, Srbije i Bugarske napravih dogovor da ćemo jesti prženi domaći slani sir sa kačamakom. Specijalitet ovoga mjesta. Mada nitko nije znao, sem kolega iz Srbije, o čemu se radi, naručismo za sve nas istu hranu.

Ribar Ćira, stari iskusni riječni vuk, samo odmjeri pogledom svoj kuharski "alat".





Sa zadovoljstvom zapali svoju peć . . .





. . . i kuhinja začas oživje mirisima i zvukovima .

Za to vrijeme, počesmo se okupljati oko okrugloga stola ispod nadstrešice dobijajući pivca od domaćina.











Susretoh ovdje i svoga staroga drugara Vaska iz Bugarske, kojega znam sa prošlogodišnje plovidbe Dunavom od Mohača do Beograda. Regati se, ove godine, pridružio u Dobri, ali ga tamo nisam vidio. Pozdravismo se srdačno.





U opuštenoj i veseloj atmosferi čekasmo Ćiru da nam pripremi jelo.








Sam ambijent je prekrasan. Priroda svuda uokolo, prekrasni vidici na rijeku i preko rijeke.

Uskoro i jelo biva gotovo. Ćira ga posluži primjereno ambijentu. Na jednu opranu keramičku pločicu postavio je kačamak, u tanjurima poslužio sir, rajčice, pivce . . . i uz prekrasno društvo i ambijent okrijepih se bolje nego u najboljemu restoranu.





Nakon okrijepe i odmora krenusmo prema svojim plovilima. Na odlasku nam ribar ponuti netom ulovljenu ribu koju je donio njegov pomoćnik.





Ribu nismo kupili. Iskoristismo još jednom pogledamo niz rijeku na put kojim ćemo dalje. Prekrasan pogled sa ovoga mjesta je očaravajući.





Udoh u svoj kanu, odmakoh se od obale i okrenuh da još jednom vidim to prekrasno mjesto i vrlo praktično organiziranoga ribara Ćiru.





Nakon toga usmjerih pramac kanua prema izlazu iz Lepenskoga vira. Prema daljinama koje me vuku, prema drugim mjestima, ljudima, doživljajima. Prema mome stilu riječnoga života.

Zanima me kad bih ja išao na takvu regatu ili putešestviju dal bi bio problem da stavim svoju tj.našu Hrvatsku zastavicu.Ili još uvijek bi me netko zbog toga gleda poprijeko.Vidim ima Mađarska srpska naše nema.Znam iči u one krajeve preko rijeke Save i Drine i da sam napravil neko sranje za ovog rata da bi me čapili kao mog ratnog kompu M.Marića.Ali nisam.Daj mi molim te obijasni baš me zanima.Kaj se tiče ostalog patili se niste,dolazi li Mađarica i ove godine.Sve najbolje.

Cijelo vrijeme sam imao na kanuu našu zastavu što je i obavezno. Na krmi je bila istaknuta. Koliko vidiš nigdje nikakvoga problema nije bilo. Opameti se ovo je skup rijekoplovaca, a ne političara.

Na ovakvome druženju nitko ne pominje politiku, primaju te onoliko koliko ti primaš druge.

Biti će i o tome priča. U svakome slučaju ti i bilo tko ako želite više informacija, samo pitajte


Ove godine idem Beć - Bratislava - Budimpešta. Tko će sve doći ne znam. Tko god da dođe veliki je prijatelj rijeka, kao i ja, i tu smo odmah i mi veliki prijatelji. Pridruži se, prekrasno je. Nešto nediživljeno za tebe. Čarobno

ovo je vrhunski doživljaj,neman riječi hvale za ovako nešto,nadam se ovakoj penziji

Dobro daj priču,ja da sam tijeral politiku imal bi penziju u Hr a ne u BiH.To je bilo pitanje i smatram a nisam jedini da treba pitat da bi se znalo.Možda jednom odem s tobom ako češ me htijeti za društvo zajedno na plovidbom rijekom Drinom.Nisam tam bil jako dugo a i tad sam bil na obali samo.Svi koji me znaju,znaju da najviše od svega mrzim politiku i cvikere.Al o tome drugi puta.Nema ljutnje .

Bio sam pozvan ok Kajak kanu saveza Srbije da prošle godine idem na Drinsku regatu koja ide od Višegrada do Beograda, Drinom i Savom. Polazi krajem aprila i završava početkom maja. traje 10-tak dana.

Da sam našao nekoga iz Sremske Mitrovice i da sam ga povezao do Višegrada, a on se vratio mojim vozilom kući, učestvovao bih na njoj od Višegrada so S. Mitrovice.

Možda ove godine nađem nekoga.

Mora da je prekrasna , putuje sa samo kajacima i kanuima.

Javim ti ako budem išao na nju