Pukovnik Fawcett-najveći misterij Amazone

[/b]
Jedna od najvećih nikad razješnjenih misterija u istraživačkom svijetu, je ona o nestanku engleskog pustolova, istraživača i topničkog časnika Percivala Harrisona Fawcetta duboko u džunglama Amazone.



Pukovnik Percy Fawcett je rođen 1867. u engleskom gradu Torquayu. Uz uspješnu vojnu karijeru kao član Kraljevskog topništva, 1901. postaje član Royal Geographic Society-a (RGS) gdje proučava geodeziju i izradu karata.Život je posvetio traženju mjesta koje je nazvao “Z”, kako je sam zapisao “poradi bolje identifikacije”. Fawcett je ustvari došao u posjed starih izvješća svećenika Raposa u kojima se opisuje zemlja i gradovi “bijelih ljudi crvene kose i neobično napredne civilizacije”.

1906. odlazi na svoju prvu ekspediciju u Brazil, pošto je dobio zadatak da kao član neutralnog RGS-a pomogne pri izradi karte granice između Brazila i Bolivije. Do 1924. je sudjelovao u sedam ekspedicija u Južnoj Americi u kojima je istražio granično područje između Brazila i Bolivije, rijeku Rio Verde i područje regije Mato Grosso. Na tim ekspedicijama u neprohodnim područjima Amazone je zapisao da se susreo sa nekim nepoznatim zastrašujućim vrstama životinja kao što su 19 metara dugačka anakonda, mali mačkoliki pas i pas sa dvostrukim nosnicama. Takvi njegovi zapisi su ismijani u znanstvenim krugovima.



Fawcett je gorljivo proučavao lokalnu povijest i legende Amazone, te je bio uvjeren da su negdje u području Mato Grossa nalazi izgubljeni grad koji je zatim na kartama označio sa slovom „Z“. Potpomognut financijskom pomoći bogatih londončana Fawcett 1925. odlazi na svoju posljednju avanturu, u potragu za izgubljenim gradom „Z“. Ova fatalna ekspedicija je brojila samo tri člana: pukovnika, njegovog starijeg sina Johna Fawcetta i prijatelja Raleigha Rimella. Razlog ovako malobrojne ekspedicije je bila Fawcettova želja da se kreću brže i nezamjetnije među neprijateljski nastrojenim plemenima kao i plemenima koja se nikad prije nisu susrela s bijelim čovjekom. Iskusni pustolov Fawcett je posebno naglasio da u slučaju nestanka njegove ekspedicije u divljini Amazone nitko ni ne pokušava tragati za njima, kako ih ne bi zadesila ista sudbina.



29. svibnja 1925. Percy Fawcett se posljednji put javio ženi telegramom iz područja rijeke Xingu, nakon čega im se gubi svaki trag.
U narednim desetljećima veliki broj ekspedicija je pokušao ući u trag trojici pustolova, ali bez ikakvog uspjeha. Štoviše, više od stotinu spasioca je poginulo pokušavajući saznati nešto više.

Brojne su teorije o tome što se dogodilo Fawcettovoj grupi; od toga da su ih uhvatila i ubila lokalna plemena ili divlje životinje, do toga da je sam Fawcett izgubio pamćenje i postao poglavica plemena kanibala. Najvjerodostojnijom je zvučala priča brazilskog aktivista i stručnjaka za amazonske urođenike Orlanda Villas Boasa koji je tvrdio da je u razgovoru s jednim od Fawcettovih ubojica saznao pravu istinu. Naime, Vilas Boas je tvrdio da je prilikom prelaska rijeke ekspedicija pogubila većinu darova za lokalna plemena. Dolazak ekspedicije bez darova je izazvao gnjev plemena Kalapalo te su ubili svu trojicu. Tijela mlađih člnova, Johna i Raleigha, su bačena u rijeku, dok su starijeg Percya propisno pokopali. 1951. Orlando Vilas Boas je došao i do možebitnih kostiju Percya Fawcetta, ali je znanstvena analiza pokazala da kosti pripadaju nekome drugom. Vilas Boas je optužio Percyeva mlađeg sina Briana za lažiranje rezultata analize, jer mlađem Fawcettu više novaca donosi misterija oko pukovnikove smrti nego njeno razrješenje.


Novinar The New Yorkera David Grann je 2005. posjetio pleme Kalapalo i saznao da je Fawcettova ekspedicija zaista bila kod njih 1925. ali je željela nastaviti dalje na istok. Članovi plemena su ih upozoravali da ne idu dalje jer je to područje „divljih indijanaca“ koji će ih zasigurno ubiti, ali nije pomoglo. Sljedećih pet dana su Kalapaovci svaku večer vidjeli dim ekspedicijske logorske vatre, ali nakon toga više nikakvog znaka od trojice pustolova nije bilo.

David Grenn je o ovoj ekspediciji napisao i knjigu The Lost City of Z (u profila ima kupit ovu knjigu prevedenu na hrvatski.)


Pustolovine pukovnika Fawcetta su postale inspiracija njegovom prijatelju Arthuru Conanu Doyleu za knjigu Izgubljeni svijet, a isto tako su i utjecali na stvaranje lika Indiane Jonesa.

Misterij nestanka nikada nije bio riješen.

U to vrijeme kad je kolonelo išal tam sigurno je bil tim divljacima privlačan zalogaj,to moramo svi shvatiti.Ali i u naše recimo doba su ljudi nestajali.Tako je lako bilo nestati za ovog rata da se čudim ljudima da žive u nadi da če se neko nekad pojaviti ili odnekud javiti.Moj ujak je nestal za onog 2ww rata negdije oko Bleiburga i moja mama je do ovog rata živila u nadi.Tek dok je vidila kakva se zla dešavaju u ovom ratu onda je potpuno izgubila nadu svaku.

žao mi je zbog tvog ujaka.

I meni je žao i vjerovatno je bio pogubljen i pokopan u neku neoznačenu jamu kod nas u Sloveniji . Vrlo teško, da če se za sve nači dokaz gdje i kako su nestali ...

Osuđujem Tzv. - izme svih vrsta ... koji na kraju zbog pokvarenosti pojedinaca bez potrebe povuku u smrt vrste nevinih ljudi - ponekad samo jer su bili neprilikom svjedok čega ili zbog svog drugačijeg mišljenja ...

2012 godine ljudski um bi morao preskočiti takve oblike kažnjavanja preko prsta ali na žalost svugdje gdje se pojavljuju sukobi nam se pojavljuju ista - klasična ponašanja - zasljepljenost i osvečivanje nad nedužnim narodom ...

LP Max

U svakom ratu najviše stradaju nevini ljudi.Nažalost za veliku većinu nestalih ljudi se nikada neće saznati njihova prava sudbina.Danas se u svijetu događaju užasne stvari:ubojstva,otmice,krađe,a za to sve postoji samo jedan krivac... čovjek,ali nažalost mi ne možemo nikoga drugo promijenit nego samo sebe.