KRAJ PUTA:VELIKO RUJNO, MODRIČ ŠPILJA I GLOGOVNICA

Ovo bih mogao nazvati nešto kao triathlon: biciklom na Veliko Rujno, pješke do Modrič špilje i kajakom po lokalnoj rijeci Glogovnici. Nema puno slika i skinute su s moje arhive jer je prošlo nekoliko godina. Zato su sve tri teme stavljene zajedno i opet reportaža neće biti duga.

1. Trekking biciklom na Veliko Rujno
Jedna predvečernja vožnja biciklom krenula je u neplaniranom smjeru. Vozeći se Starigradom ugledam putokaz za Veliko Rujno i odlučim posjetiti. 18 je sati. Samo u kupaćim gačama i malo vode u termosici krenem na uspon. Nespreman na toliku dugotrajnu uzbrdicu i s Authorovim trekking Stratosom koji nije omjerom lančanika baš prigodan bicikl za takve uspone. Cesta je asfaltirana, a priroda prekrasna. Uspio sam malo i poslikati.



Možda bih i odustao za neki drugi put jer je bilo malo kasno i temperatura je počela padati a ja neadekvatno obučen, još k tome i mokar od pedaliranja.





Ne mogu odustati, moj šogor (sestrin muž, op.a.) je rekao da je bio gore. Kako onda neću ja koji sam veći biciklist od njega?!
Idem do kraja.




Tako mokar nisam spreman za dawnhill. Srećom na vrhu, u prikolici nekog domaćina ugledam komad najlona i svojom omiljenom Spyderco Endurom napravim poncho koji me sjajno zaštitio od vjetra pri spustu. (Rambo 1)





Vozeći se u povratku Starigradom, pokupio sam bezbroj začuđenih pogleda s obzirom na moju garderobu.

Noć se spustila kad sam došao doma. I onda mi šogor prizna da zapravo nije stigao do vrha biciklom nego na motoru (odustao je na prvoj trećini)...


Kako smo pronašli Modrič špilju i kajakom po Glogovnici opisat ću drugi put, malo sam kratak s vremenom

NASTAVAK

Stigli smo u Modrič, selo blizu Masleničkog mosta, spas mnogim vikendašima koji nemaju vodovod jer je tu vodena oaza, naime, tu pitka voda podzemnim putevima utječe u more i na tom mjestu je lijepo kamenom ograđen bazen, tako da se pitka voda može grabiti kantama iz njega, a on je povezan s morem. Kada je plima, morska voda se miješa sa slatkom i tada je ona neupotrebljiva; domaći kažu "boćata".
E tu je i putokaz za "Modrič špilju", ali ne možete znati gdje se ona nalazi ako ne pitate nekog mještana. Mi smo pitali i opet ništa. Lutali smo krajolikom kuda su nas otprilike uputili i očekivali neki natpis, bilo što. Na kraju smo pri povratku slučajno naletjeli na nju. E ništa, baš ništa što bi je označilo. Čista slučajnost. Zato i pišem ovo, možda će netko od vas poželjeti prošetati do nje a neće znati kamo. Od domaćih slabe koristi.




Od ulaza u špilju odavde puca pogled na Velebitski kanal




Kada uđete u predvorje špilje dočekuje vas ovaj prizor



U špilju nije moguće uči bez stručnog vodstva koje se dogovara unaprijed. To možete vidjeti na netu i dobiti sve informacije.
Stavit ću i sliku dvije skinutu s neta tek toliko da vidite koliko je špilja lijepa i zanimljiva:






Špilja ustvari spada u mjesto Rovanjska koje je tik do sela Modrič. Dugačka je 829 metara a temperatura je konstantna 17 stupnjeva. Bogata je sigama, stalagmitima, stalaktitima, stupovima, zavjesama, saljevima, a od organizama ima vrlo malo životinjskog svijeta i to poneki račić, puž, a rijeđe se naleti i na pokojeg šišmiša.

Špilja je zaštićeni prirodni objekt i posjete se rade u manjim grupama do 10 posjetitelja, svaki dobije zaštitnu kacigu sa svjetlom. Cijena po osobi je 160 kuna i traje oko 1.5 sati.




I ZA KRAJ VOŽNJA KAJAKOM PO GLOGOVNICI


Glogovnica je naša lokalna rijeka i uvijek me je privlačila. Duga je 66 km, izvire na Kalniku a utječe u rijeku Česmu kao desna pritoka kod grada Čazme. Kažu da nije plovna ali je. Barem meni.
Odlučio sam se na vožnju kajakom u vrijeme kad je bio solidan vodostaj a ja dao sve ispite te godine i tom vožnjom se htio nagraditi. Bio je peti mjesec, voda relativno duboka ali hladna. Ponio sam fotoaparat pa ne bih baš volio zaplivati s njim, baš sam ga nedavno kupio. A i bilo je hladno za kupanje pa sam bio maksimalno oprezan.
Moj šogi (onaj biciklist sa Rujna op.a.), mi je autom dovezao kajak do polazišta ispod jednog mosta i pomogao ga donijeti i spustiti u vodu. Otada sam potpuno sam.
Ja, priroda i divlje zvijeri (šalim se).





Vožnja je trajala nekoliko sati i osim lijepe prirode i jedne srne koja je došla na pojilo nije bilo ništa posebno zanimljivo. Al bio je pravi dodir sa prirodom, sa mjestima gdje je rijetko tko bio. Na mjestima su bili balvani preko vode pa sam morao izvlačiti kajak i vući ga obalom, a gdje je bilo tanjih stabala njih sam riješio svojim starim trail masterom. Valjda zbog tih stabala kažu da nije plovna.







Na mjestima sam naišao na ribiče i njihove komentare kako je super stvar to što radim, i oni bi al nemaju kajake. Naravno, zaboravili su tu svoju želju za dvije minute. Ali svaka im čast i na ribičiji, bar nisu doma pred televizorom.








Eto ekipa, to je to. Nije puno al je više nego ništa. Možda vas koja priča navede da navratite tamo, a možda vas navede i da opišete neki svoj izlet makar vam se možda ne čini nešto pre avanturistički (ko i ove moje). Al nije loše vidjet koju doživljenu pravu prirodnu sliku u ove hladne dane kad nismo previše vani.

lijepo te zezno ćekam nastavak

Lijepo =) drugi put više slika =)

bravo cekam nastavak

Hvala ekipa, krećem pisat..

Skonta si kako nas držat na rubu... Ono, 'nastavak u sljedećem broju' - đir...

Nije baš tako prijatelju Doomsday, nisam baš s vremenom. Evo, stigo nastavak :bog:

Mnogo mi poznat onaj Author.Špilja je pod koncesijom,dečko iz Zadra upravlja njome ali je vrijedi posjetit,ima provlačenja,puzanja,uskih prolaza,velikih dvorana...Aktivan si,kolega Trail.

Eto obećao sam reportažu pa da i odradim, nije opširna al može zainteresirat forumaše, a i ti si tu da pripomogneš, imaš dobar feedback kod ljudi

lijepo...
al bome 160 kn za špilju meni je preskupo! šta vama nije?

Istina i meni djeluje malo preskupo! Al kaj ces, danas se gleda na svemu kako bi se zaradilo!
Tako se i ulaz na Medvedgrad naplacuje od kad sam bio zadnji puta, a do prije koju godinu si mogao slobodno prosetat a danas je fino blagajna na ulazu i udri po novcaniku :migg:

djeluje preskupo ali to nije običan turistički posjet nekoj špilji,posjetioci dobivaju opremu i kako sam rekao,penju se,spuštaju i provlače kroz uske tunele i prolaze.Sve to traje 2-3 sata,prava mala avanturica i većina je oduševljena.Ulaz u Manitu peć u Paklenici dođe 15-20kn,a traje 20min.I kako veli Trail,to nije masiva,manje grupe samo i uz najavu.

Dobar nastavak... Jako lipe ideje... Samo naprid, dok god imaš volje dijelit...

=)

Super slike!

Evo i kraj priče...

Jeeeeeeeeee!!! Nisam više zelembara!

Odlično! samo drugi put kad ideš nekam slikaj više da se moremo više diviti slikama =)