STRELJAČKA SVAKODNEVICA

Migi kaj ja znam, smanjujem se s godinama valjda, štaš...starost

Ali Ivo... pa vi ste meni toliko dragi da bi pucao u vašem smjeru samo je iza vas pride parada.

...što puno puta i bude slučaj,Ivo vodi a ostali prate.

ja bi Ivi samo pucao u ekstremitete i ostavio ga da pati i iskrvari xD

evo danas sam nakon posla skočio do LAS-a.
nije bila gužva, a društvo su mi radili naši forumaši friški strijelac Kuzma i već na mnogim tekmama prekaljeni forumaš Zeleni.

u igri su i ovaj puta bili glockovi



probao sam razliku u preciznosti između ljetnog pucanja sa i bez rukavica.
baš i nema neke razlike.

na fotki se vidi i krasna paracort narukvica koju mi je Mraz izheklao(skoro pa paše uz rukavice)







kuzma se pokušao odlučiti koji od ovih mu više pristaje odnosno kojeg da si naruči



teško je riješiti tu nedoumicu, no on je našao načina.





da se mene pita kao allaround pištolj bolji je glock ali XDM 5.25 je ljepši duži veći, prilagođeniji streljaštvu ali po mojem iskustvu ne i precizniji od glocka.
dakle za streljanu bi radije uzeo XDM-a 5.25 a za sve, pa i za streljanu radije glock 17.

i zelenom je XDM zapeo za oko







zeleni i ja smo odradili i tekmu. 5 metaka zagrijavanja i onda dvije serije po 5 za cugu.

u prvoj rundi sam okinuo jedan metak u bijelo a školovan i iskusan strijelac zeleni znao je to vrlo dobro iskoristiti i u trenu sam pušio dva kruga.



u drugom sam krugu potegnuo iz petnih žila i jedva uspio izjednačiti i izboriti raspucavanje.
time je napetost bila veća jer onaj koji izgubi plaća cugu, a meni je bilo još gore jer sam se sjetio da nisam ponio lovu pa mi je motivacija bila još veća da pobjedim.



ovaj puta nije bilo bijelih metaka



sve skupa još jedno odlično provedeno poslijepodne sa brdo zezancije



sad četvrtak petak gibam u oesterich u novu kahlesovu tvornicu gdje se nadam šarolikim pucačkim egzibicijama poput ovoga.

Kakva reklama, sad kad krene prodaja narukvica

Ja bi opet

Kad nabavim narukvicu i XDm će biti precizniji

istina, bez Mrazove paracord narukvice teško bi došao do pobjede, zato ako naručite sada za 199.99 dobijete ne jednu nego dvije narukvice od originalnoj jameričkog paracorda postojane boje, velike izdržljivosti i atraktivnog dizajna, ali to nije sve.....

....u ponudu je uključen i jedan odlazak na streljanu u vlastitom trošku kupca, koji nakon tog nevjerojatnog iskustva može platiti cugu i klopu nama, instruktorima, i za vrijeme konzumacije
uživati u našem društvu.

p.s.
Navigator je igrao nepošteno jer je stekao prednost korištenjem rukavica.

Navi,čiji je Chey-tac sa slike?

Mraz je izradio narukvicu i omađijao je da korisniku daje +20 dexterityja i +20 ranged weapons tako je Navigator pobjedio

razmišljao sam bi li priču koju ću nakucati u nastavku napisao pod ovom temom ili kao posebnu reportažu. budući da je putopisna crtica iz streljačke svakodnevice više vezana uz oružje nego uz survival domenu foruma ipak sam ju odlučio objaviti ovdje u sklopu moje teme o oružju.

nedavno sam okom kamere pratio nesvakidašnji događaj u hrvatskoj, prvi kahles kup u dalekometnom streljaštvu gdje se među ostalom gađajo na respektabilnih 600m.

organizator Sven zastupnik za kahlesov program u hrvatskoj pozvao me kao gosta da s njime nazoćim otvaranju nove kahlesove tvornice u austriji. za one koji ne znaju kahles radi među najkvalitetnijim i najskupljim optikama uglavnom za streljaštvo i specijalne jedinice, ikao se mogu pohvaliti i širokom lepezom proizvoda namjenjenih lovu sa kojima imaju već više od 114 godina dugu tradiciju. upravo je završena njihova nova tvornica u guntramsdorfu u koju su se preselili iz samog centra beča.

dakle prošlog četvrtka u 5 ujutro sven me pokupio i krenuli smo pravac austrije.





ugodnu petosatnu vožnju kvarila je jedino đurđa, glas satelitske navigacije iz svenovog HTC mobitela koji nas je cijelo vrijeme nastojao skinuti s autobana na male sporedne cestice(ni mnogobrojne psovke ni prijetnje da će ju zafitiljiti kroz prozor nisu pomogle), teško da ikada mobitel može zamjeniti pravi satelitski GPS uređaj no bolje i takav nego nikakav. moj je garmin ostao kod kuće jer sam na ovome putu bio samo gost, dakle vožnja organizacija i navigacija pali su podjelom uloga na svenova pleća(sva sreća momak baš i nije slabašan).





uz prijavu opreme koju smo nosili, optike, kamere, stativi, fotići, prošli smo i jedinu slovensku carinu na ovome putovanju. ja osobno ne bi imao primjedbi osim da mi slovenski pandur uz još podosta slobodnih stranica u putovnici nije značajan slovenski žig okinuo baš preko antarktičkoga, kojim se stvarno mali broj ljudi može pohvaliti(mislim na antarktički a ne na slovenski).
u austriji su nas sa mnogima kao sumljive izdvojili sa autobana i uz europsku ljubaznost prečekirali naše dokumente. sve je bilo ok i uz polusatno kašnjenje krenuli smo dalje put beča.

u beč, grad vrlo sličan zagrebu, stižemo 2-3 sata ranije nego što je dogovoreno i to baš zbog nepredviđenih situacija zbog kojih smo si unaprijed stvorili vremensku toleranciju da nam se ne dogodi da balkanski zakasnimo.





iako vrlo sličan zagrebu na njegovim je ulicama ovo ipak puno češća pojava nego na našima



vrijeme kratimo u prodavaonicama oružja na periferiji grada.





tamo nije nikakva egzotika u dučanu vidjeti ovako nešto(vlasnici dučana su prošli tjedan gostovali u hrvatskoj na kahles kupu, gdje su ove stvarčice rigale vatru).













evo i podataka ako nekoga zanima kalibar, metak je toliki da bi ti pri padanju iz ruke bez pardona slomio nožni palac



skočili smo i do poznatog kettnera uz čije sam kataloge(uz frankonijine) proveo djetinjstvo.



no pri ulazu razočaranje, ono što je nekad bila meka za sve ljubitelje hladnog, mlakog i vatrenog oružja danas je ispodprosječni lovački konzum po izboru opreme tu negdje u rangu sa našim lovcem. imaju puno veće količine robe, uglavnom jeftinih artikala. u policama su gotovo isključivo jeftini glockovi, smith & wessonovi i pumini noževi iz najjeftinije serije koji cijenom dostižu jedva 80 eura.











od oružja imaju popriličan izbor pušaka, srednji i niži rang, nešto glockova a sve ostalo je zračno, co2 ili airsoft oružje.



trgovački su lanci u beču tjekom dana uglavnom prazni. a male trgovine u centru grada žive bez brige o egzistenciji njihovih zaposlenika i vlasnika, u tim se trgovinama kupuje bez obzira na šlamperaj i nečistoču koji u njima često vladaju.

da i mi ne bi ispali nečisti balkanjerosi svoje smo majce odlučili zamjeniti za malo uglednije košulje jer ipak se o uglednom događaju radi, otvaranju tvornice i premještanju stoljetne firme.

u dućanu košulja osječao sam se kao slon u staklani, nikada ne nosim košulje.



iako su mene cijene od 50 eura pa na više za košulju odbile od prvotnog nauma, sven je ipak ustrajao.



gospodićna balkanskih korjena prepoznala je naše nevolje i priskočila u pomoć.



ja sam navijao za ovu kombinaciju



no nakon mjerenja i isprobavanja



odabir je pao na ovo



uz iznimnu ljubaznost košulju su u dućanu i speglali i pripremili odma za nošenje.
sad zbigecani(barem jedan od nas) i u predviđenom vremenskom okviru krenuli smo prema 30tak kilometara udaljenom gradiću jezikotrgajućeg imena Guntramsdorf

nakon što nas je htc autonavigacija imena đurđa navozala kroz labirinte, tu i tamo mi se učinilo da smo i tri puta prošli istom ulicom, ipak u planiranom roku stižemeo do renomirane manufakture.



cijela tvornica, iako još nije do kraja završena, zapravo okolno uređenje prostora još traje i trava i jezera nisu u potpunosti završeni, no cijela je rađena u feng shui stilu



stiglo nas je oko 50 setak novinara iz cijelog svijeta, australije, amerike, engleske, itd itd.

i unutrašnjost tvornice je lijepo uređena i prilagođena ovakvim skupovima.
gladne su nas lijepo počastili i na licu mjesta reš ispekli odojka.





po završetku ručka gdje se obilno točilo i pivo u velikim kriglama imali smo malu pauzu za upoznavanje i časkanje. nakon toga organizirane su ture koje su vodili zaposlenici tvornice a nekolicinu nas, jedno desetak, tvornicom je prošetao i sam direktor osobno. iako smo imali prilike zaviriti detaljno u sve faze i u proizvodne tajne izrade skupocjenih optika bilo nam je zabranjeno bilo kakvo snimanje i fotografiranje a sljedećih nekoliko fotki snimio je njihov tvornički fotograf.

















radni uvjeti u tvornici su takvi da sam dobio volju isti tren promjeniti svoje radno mjesto jednim od ovih(nakon podrobnijeg razmišljanja ipak sam odustao od ideje)

dok su se ekipe rastrčale po tvornici oni koji su turu već obavili ili na nju tek čekaju imali su priliku svoju streljačku vještinu isprobati na elektronskoj lovačkoj streljani.



pucalo se laserskim pointerima koji su bili smješteni na pravo lovačko oružje sa pravim kahlesovim optikama. cilj je bilo pogoditi što više svinja a pripaziti na one koje imaju mlade, nisam expert za lov ali mislim da je slično i u pravome lovu.









godine treninga ipsc-a su izgleda i u mojoj lovačkoj vještini pucanja ostavile traga jer sam na rangiranoj ljestvici u sljedeća tri dana ostao na prvome mjestu sa osvojenih 13 000 i nešto bodova.



nakon što smo se izguštali i vidjeli večinu zanimljivoga u samoj tvornici organiziorano su nas odveli do 20tak kilometara udeljenog prestižnog lovačkog hotela.





nakon prijave na recepciji ostavili smo višak stvari i opreme u sobama koje su bile u najmanju ruku fantastične.



na jastuku za sladak doček fina alpska austriska čokolada



samo da napomenem da je ovo bila soba za jednoga dakle svatko od nas je bio smješten u jednu ovakvu.

dok je većina pauzu do večere iskoristila za elektronsko e-mail konektiranje na lijepoj terasi





ja sam vrijeme iskoristio za šetnju hotelom i okolicom koji su bili fascinantni,

lobi hotela i cvjetni park sa jezerima i slapovima koji ga okružuju.

večeru smo imali organiziranu u još nekoliko kilometara udaljenom malom gradiću i to u kuli koja je više od 600 godina bila oružarnica, a nakon drugog svjetskog rata kupljena je i tek nedavno restaurirana.





u dvorištu je za sve uzvanike bila organizirana večera uz degustaciju pre finih lokalnih vina po kojima je ovaj kraj austrije poznat koja su slatkasta baš po mom čefu, a i hrana je bila odlična.











punih želudaca i upitnog osjećaja za ravnotežu (od degustacije lepeze odličnih butelja)krenuli smo u obilazak kule.



ekipu su predvodili direktor kahlesa peter(desno), poznati britanski expert i recenzent oružja pa i noževa bivši vojnik( imam mu zapisano ime ali neznam di mi je papirić, on je lijevo) i sven(sredina).



svo oružje koje je izloženo u kuli u njoj je i pronađeno, najme kada ju je vlasnik kupio nije imao pojma da ona ima i podrum koji je tada bio zemljom zatrpan. kako je ova kula stoljećima bila oružarnica u podrumu je pronađeno oružje kroz sva vremenska razdoblja do drugog svjetskog rata, pa čaki i sprave za mučenje čiji je smještaj bila prvotna namjena ovoga zdanja.

u 4 kata otvorena za javnost i dva koja to nisu, kronološki je izložen velik broj vatrenog oružja, no krenut ćemo sa pogledom u davnu prošlost, u podrumu sprave za mućenje.







oružje na crni barut



prvi sjedinjeni metak čahure i zrna koji je ikada napravljen



na pola uspona čekala nas je i slatka okrijepa, kava i kolači(kao da prije 10 minuta nismo jeli )















na poslijednjem katu otvorenom za javnost izloženi su uglavnom eksponati iz drugog svjetskog rata i lovačke puške, sve sa kahlesovim optikama neke starije i od 70 godina.



vrućina gužva i vino napravili su svoje pa sam pri vrhu izašao na svjež zrak na zidine.



zanimljivo je i to da je uz izložbu oružja kroz sve katove napravljen i presjek kroz exponate dječjih igračaka iz pojedinog vremena.







uz pogled na plišane medvjediće pri povratku u hotel mirnije smo svi utonuli u san jer za sutra nam je kahles tim pripremio nova iznenađenja.

u 7 ujutro dizanje i pre fini doručak uz prekrasan pogled



energija će nam itekako dobro doći jer danas je predviđeno da cijeli dan provedemo na tvorničkoj steyer manlicherovoj streljani.







streljana je uređena kao luksuzan lovački shopping centar sa svim popratnim sadržajima. danas se ovdje skupila poprilična količina ljudi koji će imati prilike isprobati svo oružje (civilno i vojno) što steyer i kahles nude. novinari če po prvi puta imati prilike isprobati najnoviji tip optike helia 5 i njezine vojne inačice.









predstavljena je i meta štampana specijalno za ovu namjenu i na koju čemo imati prilike svatko bez probe ispaliti po jedan metak za ocjenu, osobno volim natjecanja.





konačno je došao red na ono pravo a to je cjelodnevno pucanje i to badava





pucali smo na pokretne prasce i mete a izbor oružja i količina metaka su bili impozantni.











neke su optike proizvedene i montirane tek jučer pa ni puške nisu bile upucane no za sada je bila bitna jedino grupa pogodaka



pucalo se na 100, 200 i 300 metara













osim puškama rafalno se pucalo i fotićima, cijelo vrijeme kada nismo pucali škljocali smo.



iz ratnih godina navikao na okovani kundak M48 ovi novi superkalibri i anatomske puške činile su mi se poput pernatih jastuka.



trenutak opaljenja







ni pogotci nisu izostali

















toliko smo pucali da su se cijevi pregrijavale pa smo ih morali konstantno hladiti prisilnim hlađenjem komprimiranim hladnim zrakom za što na svakoj stazi postoji poseban stalak i zračna instalacija.

nakon ispucanih tisuća metaka i odrađenog natjecateljskog dijela, došlo je vrijeme i za pauzu za ručak.

u sklopu streljane kao sam naveo na početku postoje svi potrebni sadržaji kao što je recimo dućan, puškarska radiona ali i pivnica i restoran.















nakon ručka kavica i razmjena dojmova o pojedinom oružju i optikama

večer smo proveli na fešti službenog otvorenja a tvornica nas je dočekala u novom ruhu





na službenom otvorenju skupilo se oko 600-700 uglednih uzvanika, gradonačelnika, premijera i aristokrata cijele obitelji svarowski koji su od nedavno vlasnici kahlesa.













ubrzo su stolove prekrila jela za koje ni danas ne mogu tvrditi što sam jeo, a tanjuri su sličili više na apstraktne poteze kista nekog umjetnika u stvaralačkom transu nego na uobičajene uradke naših kuhinja.



u sred jela do mene je navratio direktor kahlesa peter i potapšao me po ramenu i rekao da ni slučajno ne zbrišem poslije klope.

za koji tren na razglas sam čuo svoje ime i na pozornicu sam se popeo da bi primio počasti i nagradu za osvojeno treće mjesto na streljačkom natjecanju.
sven kada je dohvatio moj fotić nažalost nije mogao pronači polugu zooma pa je okinuo par širokih fotki no moje poznavanje digitalne tehnologije photoshopa graniči sa idiotizmom pa fotku svojeg primanje nagrade nisam znao uvečati.



fešta je potrajala uz obilje hrane i pića do kasnih večernjih sati











iako je bio predviđen program i za idući dan, probudili smo se ujutro u 5 i krenuli na moju molbu put zagreba. obečao sam svojoj trogodišnjoj kćeri da ćemo danas iči bušiti uši i staviti rinčice, obećanje koje ni jedan roditelj ne bi trebao prekršiti pa čak ni po cijenu ovakvoga događaja.
prekrasno vrijeme provedeno sa ljudima čiji su životi puno uređeniji i mirniji nego naši balkanjerovski, u nekim im stvarima zavidim ali se nikada ni s jednime od njih ne bi mijenjao za životne uloge.
imao sam prilike cijeli dan pucati iz oružja koje bi mi palo na pamet i to je u današnje vrijeme stvarno rijetkost a pogotovo za hrvate, bila je ovo prilika jednom u 100 godina, drago mi je da sam ju iskoristio i zahvaljujem se Svenu i Kahlesu što su me pozvali.

Navi, čini mi se da si sam na tim putovanjima, sljedeći put uzmi mene, odmah se bilježim

Asti koji preserans... Navi hvala na zanimljivoj reportaži, vjerujem da si se odlično proveo.

pa je bilo je ispunjenih tri dana, ma ja stvarno volim putovati i da me netko pozove i u krapinu bio bi mi gušt a kamo li na ovakav streljački vikend.

Kad narastem i ja ću tako. Do tada mi preostaje odlazak do Las-a

pod ovom temom nisam već stoljeće ništa pisao, a puno se toga ove godine u mojoj streljačkoj svakodnevici događalo.
sportskim se streljaštvom bavim od 1995 no ova mi je godina bila jedna od zanimljivijih u tom segmentu. puno je tome doprinjeo kahles kup i odlazak u njihovu novu tvornicu u beč.
cijeli angažman oko tog događaja trajao je skoro mjesec dana. za to vrijeme pa i mjesecima kasnije imao sam prilike napucavati se iz dugih cijevi više nego ikada u životu. u tu rubriku ne svrstavam pucanje iz hrđavih tanđara i sličnih relikvija zaostalih iz rata nego ciljano pucanje iz rafiniranog oružja s namjerom usavršavanja streljačke vještine.
u nekoliko sam prilika s ekipom posjetio streljanu blizu čazme. iako sam tamo često više nišaniti kroz okular kamere nego krot optički ciljnik na pušci no ipak dosta se i metaka puknulo.













iako je ova streljačka sezona bila za mene vrlo burna i zanimljiva mogu reči da sam ove godine najmanje pucao u proteklih 17-18 godina. nisam točno pogledao u dnevnik pucanja ali mislim da nisam ni 3000 metaka opalio.
najčešći razlog zbog kojega sam ove godine posjećivao streljanu su bila gostovanja dragih mi prijatelja željnih pucanja.









njihovi rezultati nisu izostali





















na takvim streljačkim izletima koji se uvijek pretvore u odličnu zezanciju i druženje, ali u pravilu rijetko kada stignem obaviti kvalitetan streljački trening jer mi je prva briga sigurnost mojih gostiju.
stigla je jesen i došlo vrijeme državnog prvenstva na kojem svake godine sudjelujem. no da bi stekao pravo natjecanja na državnom prvenstvu na županijskom moram puknuti normu u rezultatu.
ove sam godine sa pripremama za županiju započeo samo 4 dana prije samog natjecanja. morao sam završiti neke projekte tako da me streljana rijetko vidjela.
inače pripreme traju oko mjesec dana ali ovaj puta mi nije bilo druge nego ići na svježinu. stigao sam u 4 dana odraditi tek 2 treninga.
jedan na oboju a drugi na vrapčaku.
da budem iskren bio sam zadovoljan što sam s pogotcima uopće bio u crnom a rezultat mi je bio manje bitan.
prošlih sam godina imao baš peh, jedne mi se godine raspao stražnji LPA nišan dan prije državnog tako da sam umijesto s čezom morao nastupiti sa glockom koji iskreno uopće nije pištolj za takvu disciplinu. druge mi se godine dogodio peh s okidanjem koje mi je jedan kolega strijelac majstor, da se blago irazim, usrao, pa mi se na natjecanju događalo da mi pištolj neće opaliti.
ove je godine moja čeza bila tip top spremna za trku prema centru. novi nišani, anatomska ručka, odlično složeno okidanje.





















prva serija, uletio je i jedan bijeli, privikavanje na novo okidanje



NASTAVLJAM

nakon dva treninga došao je i dan županije.

bude tu poprilično odličnih strijelaca. pucao sam discipline 10+10 i 15+15.
poanta je izboriti za klub pravo učestvovanja na državnom prvenstvu koje će biti nakon dva tjedna održano u osijeku.











trenutci odmora



na kraju sam rezultatom bio više nego zadovoljan, no drugi dan natjecanja moje je oduševljenje malo splasnulo jer moj je rezultat bio za dva kruga i dva mjesta bio niži od ostvarenoga. mislim si ma nema veze bitno je da sam izborio kvalifikacije za državno a i mijesto dijelim sa puno starijim kolegom kome je rezultat puno važniji nego meni a ovako bi ga ispreskakao.



no kada se i drugi dan natjecanja ponovilo isto i kada mi je također sudac nehotice u računaju umanjio rezultat za dva kruga onda sam ipak istjerao pravdu. nije se ni prvi a ni drugi dan radilo o namjernom zakidanju nego o greški kod zbrajanja i prepisivanja. bude 50-60 strijelaca i treba njihove rezultate izračunati a to se sve radi pješke iz glave pa je normalno da se i greške događaju.







da ne bi pomislili da je streljaštvo veliki kalibar isključivo rezervirano za muške, nije to pederbal, ima tu i cura. kad su one prisutne uvijek je natjecanje nekako iskonskije bitnije, a strijelci se šepure poput paunova.





upornim treningom i ispucanim tisućama metaka možeš se uspeti vrlo blizu vrha, moje je mjesto realno u hrvatskoj među 50 najboljih. učestalijim treningom bi mogao uči u prvih 20 no za stupiti na tron ipak je potrebno više od upornosti i talenta.
teško je s čezom držati korak s ovakvim strojevima.



iako sam izborio pravo nastupa na državnom u svim disciplinama ipak u osijek nisam mogao ići. poklopilo se to sa Mrazovim izletom na matić poljani, ali nažalost i sa nekim neodgodivim poslovima na HRT-u tako da sam vikend državnog prvenstva i Mrazovog izleta proveo ovdje u montaži gdje i sada tipkam ovu priču.

streljačka je sezona završila a ja se nakon velikih kalibara do proljeća prešaltavam na puno jeftiniji mali kalibar. i onako je jedino okidanje i disanje bitno, a za to vježbati i ostati u treningu je dobra i malokalibarska beretica.























još guštam za neke božićne i novogodišnje turnire, to bude više fešta i klopa nego samo pucanje ali je gušt i pogodi se ponešto.

Koji je nož na fotografiji s noževima prvi s lijeve strane na vrhu?

nisam siguran na koju fotku misliš?

NAVIGATOR je napisao/la:nisam siguran na koju fotku misliš?

Ispričavam se moja greška nisam naveo fotografiju.
To je fotografija odmah ispod one gdje si fotografiran ispred ulaza u Kettner.

ako smo se skužili misliš na ovu fotku



tu sam fotku okinuo zbog glockovih noževa, ovo gore su neki jeftini kinezi. taj za koji me pitaš, več vidiš prema finižu oštrice i odsjaju grinda da se radi o nekom plehu za konzerve ribica. točne podatke ne znam ali sigurno je kinez i cijena bi mu kod nas bila od 120-140kn no u austriji sigurno košta barem 35eura.

Da to je ta fotografija.Hvala na odgovoru. Pitao sam jer mi se oblik oštrice svidio.

zadnjih se mjesec dana slavilo pilo a manje se pucalo, zapravo sam pucao samo rakete i vatromet uoči novogodišnjeg slavlja.

prošli me tjedan kontaktirao friški forumaš Poglavica dugi nos i izrazio želju za okušat se malo na streljani.
ni indijanci nisu u zagrebu navikli na ovoliko snijega pa je poglavica u ujednačenom bijelom krajoliku malo i zalutao , ali smo se ipak našli na dogovorenom mjestu.

u već svima poznatom interijeru streljane LAS uskoro je poglavica zapalio "lulu mira" nakon što ju je dobro napunio "duhanom".














već prvi metci su pogađali metu(večina), za malo centar!





nakon kratkih uputa stav, držanje ali i rezultat su bili još bolji.







odlazak na streljanu je i meni bio koristan, okinuo sam nekoliko metaka tek toliko da se uvjerim koliko čovijek samo u mjesec dana može pasti u preciznosti ako ne trenira.
puknuo sam umjereno loše.

nakon "lule mira" brzo smo se pokupili doma jer je u streljani iako zatvorenoj ipak bilo hladno zbog jakog provjetravanja koje izvlači štetne plinove za vrijeme pucanja.

kavu i razgovor odradili smo danas ranije popodne kada smo se sreli u replikartu.

eto i poglavice počinju malim koracima koristiti i kratko vatreno oružje a ne samo kauboji.

Moram primjetiti da gospon i nema tako kapitalan nos kakvim se hvalio....

@Navi....jel to imaš novi gan?

XDM 5.25 je u nekom daljnjem planu nabave ali ja se još držim čeze, glocka, berette.
ovaj je streljanski, ima streljana jedno 10-15 različitih pištolja raznih kalibara.

Aa...tako.....

Neka, neka....lijepo.....

Nemoj me kopirat sa XDm 5,25. To je moja ideja