Velika Paklenica

Nastavak od doma Ivančev dom, privatni je smještaj , prekrasno izgleda, noćenje je 130 kn po osobi , 4 četverokrevetne sobe, selo Parići




ali jeftinije je u planinarskom domu, 45 kn za planinare, a imali smo rezervirano


ovo je transportno sredstvo za dom, odnosno za opskrbu doma


detalj iz potoka oko doma, jutro je i idemo dalje


opet malo spilja


detalj potoka sa pogledom na vrhić


zanimljiv je ovaj mostić kod Lugarnice ,oslanja se na stijenu,tu vam renđeri mogu skuhati kavicu, možete popiti nešto...


pogled na kanjon Velike Paklenice





Anića kuk, najveća i najviša stijena, veliki izazov za penjače, 712 m


ovaj zeleni detalj možete vidjeti na prethodnoj slici gdje se nalazi na kuku a vide se penjači kako savladavaju smijer


Taxi=mazge


voda


stijena i zvončići


detalj sa stijene


slapić, stijene...
namjeravali smo se popesti planinarskom stazom na Anića kuk ali je kiša počela pa smo odustali,
te se uputili prema izlazu iz parka




ulaz u Nacionalni Park Paklenica, bilo je jako puno penjača, auta, gužva je vikendom, znam da na ovoj slici nema nikoga ali gore je krcato i previše ljudi za moj ukus!


imali smo vremena, kiša je stala te smo odlučili skočiti do Velebitske legende ,Prpe u Baškim Oštarijam i do istoimenog doma, čovijek ima nekoliko bungalova koji su smještaj za planinare , koji pohode Velebit, noćenje je 60 kn, Velebitsko pivo 10 kn!od Starigrada do Karlobaga pa gore u brdo!

bungalovi


komin u dnevnom boravku, tu je i zajednička kuhinja


ovo je kapelica, a bungalovi su u istom stilu


zaboravih ime ovog, nekakav pakuljac ili tako nešto


Baške Oštarije, cesta Gospić - Karlobag


pogled sa vidikovca Basača iznad Prpe, prekrasan pogled na more, Velebitske kukove i Baške Oštarije, a odavde se nazire i naša Škarda, naše odredište, pusti otok!

Bačić Kuk a ovo niže Dabarski kukovi


Prijevoj Baške Oštarije

još malo cvijeća za dame!


i za kraj Poskoci u terariju kod Prpe, tipa je poskok ugrizao 10 ak puta, napisao je knjigu, zamjenio je život u Zagrebu za život na Velebitskoj djedovini!
ovo su malci koje je našao na cesti ispred svoje kuće , kako se sunčaju, mora ih pustiti jer u zatočeništvu neće uzimati hranu!
i nisam imao majcu sa sobom za reklamu !nažalost!
i to bi bilo to !
Uzivajte ljudi!



=)

uživao si ti ...
mi smo doma slike čekali ...
baš je pravo ...

I ovdje imaš nekoliko predivnih fotki! =) E pa ta naša priroda... gdje god odeš stvarno je prekrasna... bio li to kamen, šuma, livada, močvara, more... Predivno!

Uh mogu ti reći da bih volio tamo zaglaviti na neka 3,4 pa i 5,6 mjeseci. Od proljeća do jeseni.

Čudesno je to, da iako je se statistički životni vijek čovjeka povećao na nekih cca. 80 godina (rijetki to dožive), imam osjećaj da ljudi imaju sve manje vremena. Živimo svoj život, ali ga i ne živimo, možda bolje reći da nekako preživljavamo.

Mislim da bi svatko na ovom forumu volio otići u neki krajolik na nekoliko mjeseci, a najčešće ne možemo odvojiti niti tjedan dana. Sve se svodi na posao i nekakve društvene obveze. Sutrašnjica je poprilično nesigurna, a mi volimo imati stvari pod kontrolom.

Kasno je i misli mi lutaju, dosta je tipkanja za večeras.

malo drvo je napisao/la:
Čudesno je to, da iako je se statistički životni vijek čovjeka povećao na nekih cca. 80 godina (rijetki to dožive), imam osjećaj da ljudi imaju sve manje vremena.

Koliko kronološki život traje nekada nije bilo bilo bitno, ljudi su živjeli i nisu brojali godine, pa bilo to 40 ili 50 god.U pravu si, teško je odvojiti vrijeme za bilo što,tako je jednostavno posloženo. A sjećam se vremena beskrajno dugih i opuštenih vikenda, vremena kada su si ljudi međusobno pomagali oko većih radova, bilo to branje kukuruza ili betoniranje, kada sam poslije posla imao i vremena i volje i snage nešto raditi sebi za gušt, ili otići brati gljive ili otići susjedu na kavu.I nije meni stvar kontrole, kada odem u šumu, niti znam gdje ću, niti kada ću se vratiti, tada zaista uživam, ali stvar je u tome da kontrolu nad mojim vremenom, nažalost imaju oni kojima nikako ne bi smjela pripadati.Tako da ako sam cijeli tjedan preokupiran poslom vikendom imam zaostataka doma. Ali biti će bolje, kako je govorila moja pokojna baka:"Kranjska pjesma je duga, al' joj dođe kraj".

Roberte, vidim da si zaista bio aktivan i vrijedan i da si uživao,slike su lijepe, krajolik također.

mariobab je napisao/la:

malo drvo je napisao/la:
Čudesno je to, da iako je se statistički životni vijek čovjeka povećao na nekih cca. 80 godina (rijetki to dožive), imam osjećaj da ljudi imaju sve manje vremena.

Koliko kronološki život traje nekada nije bilo bilo bitno, ljudi su živjeli i nisu brojali godine, pa bilo to 40 ili 50 god.U pravu si, teško je odvojiti vrijeme za bilo što,tako je jednostavno posloženo. A sjećam se vremena beskrajno dugih i opuštenih vikenda, vremena kada su si ljudi međusobno pomagali oko većih radova, bilo to branje kukuruza ili betoniranje, kada sam poslije posla imao i vremena i volje i snage nešto raditi sebi za gušt, ili otići brati gljive ili otići susjedu na kavu.I nije meni stvar kontrole, kada odem u šumu, niti znam gdje ću, niti kada ću se vratiti, tada zaista uživam, ali stvar je u tome da kontrolu nad mojim vremenom, nažalost imaju oni kojima nikako ne bi smjela pripadati.Tako da ako sam cijeli tjedan preokupiran poslom vikendom imam zaostataka doma. Ali biti će bolje, kako je govorila moja pokojna baka:"Kranjska pjesma je duga, al' joj dođe kraj".

Točno tako, ovdje nema kukuruza, ali kad je berba grožđa ili maslina, susjedi su uvijek ispomagali jedan drugog. Tko je nekad vidio zvati majstora da mu nešto izbetonira.
Kupi pijesak i cement, dovoljno piva i pripremi klopu. Ni mješalica nije bila neophodna.

Ova kontrola koju sam spominjao, nisam ni mislio na osobnu kontrolu nad svojim životom, nego na tu civilizacijsku kontrolu, koja je kao bujica. i koliko god dobro plivali, njen vas zagrljaj potapa i potapa dok ne dođemo u neki stadij života kad se jednostavno prepustimo neka nas nosi i nadamo se da nećemo tako brzo udariti u stijenu

ove zadnje rečenice su ti svjetske...

joooj ljepo je, ljepo jako ljepo, decki par puta rekli: kamen, meni se pak bas ti kameni oblici, stijene, pecine posebno svidaju

nego na tu civilizacijsku kontrolu, koja je kao bujica. i koliko god dobro plivali, njen vas zagrljaj potapa i potapa dok ne dođemo u neki stadij života kad se jednostavno prepustimo neka nas nosi i nadamo se da nećemo tako brzo udariti u stijenu

e to je krivo, to prepustanje i ocekivanje dal cemo udariti o stijenu, nikako ne dozvoliti da nas tako nosi da sasvim izgubimo kontrolu
samo treba odrediti prioritete i napraviti neki raspored, ja se ne sjecam kad sam s kolegicama sjela i bezveze potrosila dva sata na bezvezno cakulanje, jednostavno nedam da me nagovore na tako nesto dok ja to sama ne pozelim, tv isto tako izbacen,ima u svakom danu malo mjesta za osobne guste, samo treba odrediti sto cemo izbaciti, sto nam vaznije, sto manje vaznije, isto tako treba nekad sve pustiti i napraviti nesto za sebe, i tako nas sav posao doceka (onaj doma, ne govorim o onom obaveznom)

Pa jel bi ti mogla sada reći , nek ide sve u pm, ode ja tri mjeseca na himalaju, velebit, u dolinu mirne, save, drave ( lokacija nebitna).

Recimo da imaš znanje kako preživjeti, nemora čak niti biti survival, nek kupiš nužnu hranu za neke tjedne potrebe i provedeš negdje gdje te srce vuče nekih 12 tjedana?

Sve je prelijepo. Posebno me se dojmila slikica ispod koje je Luksa napisao "Prijevoj Baške Oštarije". Toliko raznolikosti, a toliko mira... i spokoja.

kad sam napisao zadnje rečenice ..
tu sam mislio na sudbinu...
onu koju mi ne možemo kontrolirati ...
nikad se nezna što kome nosi život...
bilo on mlad ili manje mlađi..da ne velim stari..

Luksa uzivam u fotkama-dobra reportaza,bravo!

hvala vam na pohvalama dragi survivori! :bog:

luksa..
ti si jedini od nas svih koji ustvari planinariš , putuješ i to prikazuješ...
da nema tvojih reportaža i slika ...
sve bi ostalo na nama..
koji svoje reportaže slikamo
takoreči kod kuče ...

Ma ja samo skupljam iskustva i uživam u prirodi, većina planinara brije na nekakve velike visine i broj tih visina.
Uživam u detaljima i slikao sam puno da bi vama mogao to dočarati.
Samo vam želim pokazati koliko je naša zemlja velika i raznolika.
Nevolim gužvu i razvikana odredišta ali ih opet pohodim.
Imam sreću što radim u državnoj firmi pa mi se vikendi spajaju i mogu iskoristiti to, ali sve su to kamate....
Nedavno se vratio brat od moje prijateljice, koji je boravio izvjesno vrijeme u Indiji, bilo mu je lijepo...
Ali sa tolikim oduševljenjem je pričao koliko smo mala zemlja a koliko raznolikosti.
Svaka čast curama na najvišem vrhu svijeta ali ja uživam i kad se popnem na krtičnjak!

male stvari čine čovjeka sretnim...
a skromnost čini ga duhovno velikim...

Super slike. Paklenica je i na mojoj listi za posjet ovo lito.

haha ja tu zivim zakon slike koliko su ovi bungalovi udaljeni od doma i u kom smjeru nikad ih nisam vidio eo pas prije 3 tjedna smo se ja i frendica popeli stazom do anica kuka i jako je ljepo al zamorno....... zakon slike

Zakon su mi ovi bungalovi , ja bi tam na tjedan -dva.

dobro si pohvato slike, al sam da ti velim ja inače idem u ramiće, to ti je odmah kraj parića i spavam za 40kn noć. Tak mogu povest djukelu sa sobom, jer gazdi ne smeta→a i izbjegne se i gužva u domu budući da je Borisov dom jedini pravi dom na pakleničkom području.Ali zato ima super skloništa okolo, i to ih ima dost. Koliko vidim nisi se penjao gore na vršne dijelove ili samo nisi metnuo slike. Gore je milina

a i prpa je zakon samo je nesto skuplji nego li je uobičajeno za planinarske domove