Kraljičin zdenac

Kraljicin zdenac, izletište zagrepcana i putnika namjernika smješteno pored potoka Kraljevec duboko u njedrima Medvjednice sa njene južne strane. Mjesto bogate prošlosti, kojekakvih prica i pricica, ali i modernih kazivanja o susretima i zaljubljenosti mladih u prirodi.





Pristupa samom zdencu ima sa raznih strana. Jedan lagani i prelijepi pristup pocinje poviše zagrebackog naselja Šestine.




Da me ne bi napali medvjedi, kojih ovdjhe stoljecima nije bilo, poveo sam svoga vjernoga tjelohranitelja da pazi na mene i obrani me od eventualnih opasnosti. Ulaz u šumu dobro je omirisao, zatim ga obilježio kao svoj teritorij, a zatim smo ušli medu drvece





Kako rekoh, krenusmo prelijepom stazom koju su vrijedni radnici Parka prirode pretvorili i u poucnu na kojoj se može štošta lijepoga vidjeti,a na postavljenim panoima i procitati pojašnjenja.





Staza se polako penje uz brdo. Drvece, a i priroda u cjelini pocelo je oživljavati. Pupovi na granama bujaju, cvijece se pokazuje u njaljepšim bojama, mali potocici se slijevaju sa obronaka brda veselo žuboreci, razni mirisi se šire po šumi ...











Uskoro se staza približava potoku Kraljevec uz kojega ce se zajedno sa potokom penjati na obronke Medvjednice. Pjevanje ptica i žubor potoka uz šum vjetra u krošnjama drveca jedini su zvukovi koji se cuju ugodno opuštajuci prenapregnuta cula.

Koliko god je to podrucje pod zaštitom države kao Park prirode, koliko god nadležni ulagali truda da ga ocuvaju cistim za posjetitelje, toliko upadaju u oci ovakve scene koje nam ne idu u prilog kao bicima koja cuvaju svoju prirodnu okolinu ...





Ružne scene brzo prekrivaju prelijepi prizori koje nam priroda daruje





Malo poduke šta se nalazi ispod korijena drveca i naslaga lišca i humusa ...





Put se nastavlja u prelijepom prirodnom okruženju. Moj tjelohranitelj sve pažljivo njuška, ispituje, povremeno obilježava svoj teritorij i uporno kaska ispred mene.

Lagano hodajuci promatram krajolik koji mi postaje sve ljepši. Osluškujem žubor potoka, uživam u pjesmi ptica ...














Staza je uredena za sve one koji vole prirodu. Nije teška za proci tako da je mogu savladati i starije osobe koje vole kretanje kroz prirodu. Ne treba niti previše vremena da se prode, a to nam daje prigodu da je iskoristimo u toku tjedna kao mali odušak u životu asfalta na kojem provodimo vecinu života.








Nakon nekoga vremena, taman da osjetite potrebu za hladnom pivcom, kroz granje drveca nadzire se ugostiteljski objekat koji je sagraden pored Kraljicinog zdenca, a nosi njegovo ime.








Sam objekat je odavno sagraden, prije par godina je renoviran zajedno sa svojom okolinom. Nekada je pored njega bilo jezerce u kojem je bilo i riba ali danas, nažalost, nema tako vrijednih ruku da to jezerce ponovo dovedu u funkciju, da ociste dno od mulja i da ga poribe. Šteta, velika šteta jer bi se to i te kako lijepo uklopilo u ambijent, dalo mu na snazi i atraktivnosti.

Vode za punjenje jezerceta ima jer dolazi potokom Kraljevec iz njedara Medvjednice...





... a tu je i sam zdenac, izvor iz kojega izvire voda i otjece prema potoku. Prema natpisu na njemu poznat je od 1406. godine, mada vjerujem, da ljudi za njega znaju i iz ranijih vremena.








Izvorsku vodu kao svoje osvježenje iskoristio je moj tjelohranitelj, dok sam ja potražio osvježenje u vodama Velebita koje mi se uciniše kao pogodnije za osvježenje. Ipak su vrhovi Velebita višlji od vrhova Medvjednice.






Ono što meni nije pošlo za rukom, mojemu tjelohranitelju od prve je pošlo sa šapom. Zadobio je povjerenje domacice restorana. Uživao je u njenom milovanju gledajuci u mene kao da me pita; "Tko je veci frajer?" Nisam mu osporavao njegovu sposobnost u komunikaciji sa ljudima.






Malo smo pogledali restoran sa druge strane ...





... te vidjeli spomenik psu podignut od vlasnika restorana svojemu ljubimcu.








Kuci smo se vratili istim putem. Usput nam je put pretrcalo jedno drvo žurno se uspinjuci uz kamenu stijenu.





Na izlasku iz šume prošli smo kroz bršljanski slavoluk kojime se šuma oprostila od nas.





Pomalo umorni, a nadasve ispunjeni nekakvom novom energijom prikupljenom u prirodi, moj tjelohranitelj i ja uputismo se u džunglu zagrebackog asfalta da se nastavimo hrvati sa urbanim životom i nedacama koje u njemu opstoje...

Lijep izlet

Meni je također jako lijep put uz potok do Kraljičinog zdenca, pogotovo ako uspijem tamo prošetat radnim danom, kada nije krcato ljudima

Fine slike i reportaža.
-palac gore =)

Uvijek me iznova zadivi snaga ljudske volje i upornost da i na najnepristupačnije i najudaljenije dijelove šume dostave svoj otpad pa bila to vrećica čipsa,akumulator ili motor od tamića.
palac dolje

Koliko već mjeseci stoje oni "radovi" tamo gdje se odronio dio zemlje... i da nitko nema volje od radnika da se to popravi....