Kapetan Vladimir

Predstaviti cu vam obicnoga, a opet tako razlicitoga covjeka od nas. Razlicitoga zbog specificnog radnog mjesta na kojem radi, gledano sa strane nas "kopnenih" ljudi.

Rodio se i živi u mjestu Orubica koje se nalazi na lijevoj obali rijeke Save. Mjestu koje je pored mjesta Davor najpoznatije u regionu po rijecnim pomorcima, po vrlo kvalitetnim strucnjacima iz oblasti plovidbe rijekama. Ljudi iz tih mjesta plove generacijama po svim rijekama Evrope, ima ih na rijekama Amerike, plove na domacim ali su cijenjeni kao strucnjaci pa ih ima na puno stranih brodova.

Potice iz porodice koja generacijama živi od rijeke Save, ali i drugih rijekama na kojima su njegovi preci plovili i zaradivali sredstva za život i opstanak porodice.





Kao djecacic uz odrasle, približio se rijeci i ostade zarobljen na njoj. Po završetku osnovnog školovanja usmjerio je sve snage da postane rijecni mornar. Kao pametan i uporan djecak, kasnije i stasala osoba polako je, uz mnogo odricanja, napredovao u karijeri. Od obicnoga mornara postepeno nakon dugo godina postade kapetan rijecnog remorkera.





Postade Broj 1 na brodu. Osoba koja je odgovorna za sve zaposlene na brodu i šlepovima koje brod tegli, osoba odgovorna za brod, šlepove i teret koji prevozi, za tudu imovinu pored koje plovi ili uz koju pristaje.





Svoj posao izuzetno voli, mada kaže da i nije toliko lagan kako se na prvi pogled cini. Sve je dobro kada su uvjeti povoljni, rijecni vodostaj negdje u normali, vidljivost dobra, vrijeme lijepo... , ali kada rijeka pokaže svoju cud pa ili joj jako opadne razina ili nabuja i valja sve po sebi, kada neke stvari podu po zlu zbog neke više sile, kada vrijeme podivlja...





Tada dolazi do izražaja znanje i iskustvo "Broja 1", njegove komande se slušaju, o njima se ne raspravlja, situaciju brzo sagledava, analizira i usmjerava sve radnje da ispravi nešto ako je krenulo krivo, da održi stanje u normali....

Pri tome nije sam. Njegove produžene ruke su Oficir palube i Inženjer stroja. Dva kljucna covjeka na brodu koji svako iz svoje domene nadopunjuje komande i iskustvo kapetana. Prvi je "bog i batina" na palubi. Nadzire rad mornara i pazi da se konstantno nadziru sajle i vitla za vucu, da se svi poslovi na palubi izvršavaju po ustaljenom i propisanom redu. Drugi je "tata mata" stroja. Zna ga u dušu. Žmireci ga može rastaviti i sastaviti. A strojcina je kao prosjecna soba veliki. Po zvuku rada stroja donosi "dijagnozu". Uz pomoc svojega pomocnika "maloga od stroja" održava stroj odnosno strojeve, jer su dva uvijek u pogonu za vrijeme plovidbe. Redovito podmazuje sve što se podmazati mora.

Najsigurnije je kada su na okupu i opušteno pricaju. To je ujedno i znak da na brodu sve "štima". A prica imaju toliko da ih u šlep ne možeš potovariti. Sve su vezane za rijeku, plovidbu, ljude, a narocito žene koje upoznaše.

A remorker je "sitnica" od plovila. Dug oko 50-tak metara zakacio iza sebe 4 teglenice u kojima se nalazi po 10.000 tona sirove nafte u svakoj. Vuce ih uzvodno brzinom 5 - 7 km. Strojevi samo "predu" pri toj brzini.





Kapetan je smirena osoba. Dobro poznaje svoju posadu, brod ali najviše rijeku. Proplovio je rijeke u Rusiji, plovio Dunavom od Delte do Njemacke, prošao srednjoevropske kanale, rijekama uplovio na sredozemno more. Iza sebe ima hiljade i hiljade rijecnih kilometara plovidbe.





Ponekada se angažira i na pripremi jela za posadu. Imao sam priliku probati šta je pripravio i za ukusnost hrane mu dajem pohvale. Uostalom po njegovoj liniji se vidi da mu dobra hrana nije strana, odnosno nepoznata.





Istakao bih još jednu njegovu pozitivnu osobinu. Spreman je uvijek pomoci ljudima u nevolji. Meni je pomogao, putovao sam sa njim na remorkeru dva dana, a mogu ga preporuciti svima vama. Ako vam ikada pomoc zatreba, a on je u blizini, obratite mu se sa punim povjerenjem. Ne samo da ce vam pomoci nego ce iznaci rješenja za vas, možda bolja nego ih vi znadete.




Inace mu smjene za plovidbu traju mjesec dana, pa je mjesec dana slobodan i tako kroz život. Ne bi se mjenjao za nikakav drugi posao, odbio je više ponuda da se skrasi u nekom uredu na dobroplacenom radnom mjestu u firmi. Jednostavno mu je plovidba u krvi.

A mornarski kruh niti na moru , a niti na rijekama nije lagan. Davno rekoše da je to kruh sa 7 kora. Vjerujem tome. Plovio sam zajedno sa njima kao njihov gost 2 dana i 2 noci. (Nocu smo bili usidreni). Pozvan sam i da im se pridružim kada god budem htjeo. (Poziv cu sigurno iskoristiti.)

A "svojem" kapetanu želim sve plovidbe mirne bez teškoca i lošeg vremena. Neka mu je uvijek jasan cilj bez obzira na sivilo i teškoce života.