snalaženje na karti

Frenky je napisao/la:ovo što piše kolega dean ranković je u potpunodti točno.

orjentacija nije nauka, nego vještina, a kao sve vještine traži puno prakse i temelj u poznavanju topgrafije i kartografije.

a temelj je svakako topografska karta i neki tečaj iz orjentacije po mogućnosti.

gps, na onaj ručni mislim, je u terenu uglavnom pomoćni uređaj za orjentaciju, a na karti se smišlja itenener, određuju azimuti i putevi do cilja.

ručni gps uređaji sa instaliranim topo kartama imaju mahom premali ekran, pa kad se karta zumira, prikazuje premali dio onoga kroz što prolazimo, a kad se poveća ne vide se detalji.

Istina je da je karta zakon ali i gledanje karte na malom ekranu GPSa sa zumiranjem je praksa koja se relativno brzo stekne. Obzirom da mi je u školi u koju sam išao topografija bila predmet kojeg sam prošao od teorije do prakse tj. dnevnih i noćnih hodnji to mogu reći da je orijentacija po karti i kompasu duplo golo u odnosu na brzinu i komfor kojeg pruža GPS, a pogotovo udružen s kartom na nepoznatom terenu obzirom da oboje imaju koordinate tako da pomoću koordinata na GPSu točno možeš vidjeti na karti gdje se točno nalaziš. Kretanje po nepoznatom terenu pri otežanom vidljivost tj po noći je horor samo takav, a određivanje azimuta traži prave matematičke radnje kod kojih treba uzeti u obzir čak i dnevna odstupanja. Sve su nas učili i naučili, a mene posebno jer sam to volio pokazao se kao izvrstan u praktičnom izvođenju pa sam imao najbolju ocjenu na kraju školovanja. Tada još GPS uređaji nisu bili prisutni kod običnih ljudi, a i SA je bila jako izražena što je bolje jer bih tada koristio GPS kod praktičnog dijela obuke dok sam ovako morao savladati sve. Od pripremnih određivanja azimuta za planirane hodnje do doslovno svih dijelova karte i značenja koja imaju i za čije poznavanje je potreban najmanje tečaj koji će voditi netko iskusan u tom poslu.
Nakon što su isti postali komercijalo pristupačni i SA ukinut prestao sam se zamarati s kompasom i kartama kao osnovnim pomagalom u prirodi i to nosim samo da lagano održavam znanje

@hombre, služio sam si i ja kod offroada gps-om i to ne običnim, nego na laptop prebačenim softverom i topokartama i gps antenom na krovu


sve pet, pokazuje, doduše sa odstupanjem od desetak metara (u zavisnosti koliko satelita lovi) i u realnom vremenu gdje si i kako pratiš predhodno ucrtan itinerer,


gps u autima je danas postala notorna stvar u cestovnoj i gradskoj orjentaciji, ali biti ovisan samo o gps-u nevalaj, gps zna zajebat i to krvnički.


a kod karte i kompasa te može zajebati samo neznanje, neiskustvi i vlastita glupost, takav način orjentacije i snalaženja u terenu treba vježbati i po meni je najsigurniji,

pogotovo ako je slabiji gps uređaj (lošiji signal) i ako ima samo elektronski kompas. Lipo se da zalutat sljepo mu vjerujuči

Puno je tu lijepih načina objašnjeno!
Pokušavamo svi pomoći neiskusnijima!
Međutim navigacija, kartografija, topografija, GPS sve to treba učiti, naučiti i vježbati!
Bez vježbe i prakse nema puno pomaka, sve je to apstraktno znanje!
Kao i sve , čovijek treba iskusiti na vlastitoj koži, procesuirati u svojoj glavi, svatko je individua i trebaju stvari leći na svoje mjesto!

danas svi misle ako imaju na smartphoneu GPS da mogu kud god žele!
Jesu li pogledali odstupanja od karte, terena!
Teren se treba osjetiti, doživijeti i pretpostaviti!
A to samo karta omogučava!
I ISKUSTVO!
Međutim tek samim dolaskom na teren vidimo koliko je to veliko, nepemostivo ili zajebano!
Možda filozofiram, ali i oni koji su crtali karte nisu ucrtali svaki detalj koji bi našem oku, umu, percepciji odgovarao!
Sve to treba povezati!
Hodanjem po to terenu postaješ iskusan, a sve su ostalo pomoćma sredstva!

LUKSA je napisao/la:Međutim navigacija, kartografija, topografija, GPS sve to treba učiti, naučiti i vježbati!
Bez vježbe i prakse nema puno pomaka, sve je to apstraktno znanje!
Kao i sve , čovijek treba iskusiti na vlastitoj koži, procesuirati u svojoj glavi, svatko je individua i trebaju stvari leći na svoje mjesto!

Svakako. Kad imaš GPS i kartu uzmeš točke i ukucaš ih u njega. Sve prirodne i ine prepreke postaju zanemarive s gledišta snalaženja pošto uvijek vidiš u kom pravcu se krećeš i gdje je točka pa možeš vrludati koliko želiš tražeći najlakši put što s kompasom nije moguće, a što je najvažnije uvijek si siguran da si došao baš na točku koju si označio bez straha da to nije ona pa da ćeš dobiti odstupanja koja će te na kraju dovesti gdje nisi htio ili smio doći.
Ono što je apsolutno bitno kao kod tebe tako i kod mene je da čovjek izvrsno poznaje način kojim se služi bez obzira koji bio ali smatram da je neuporedivo brže i komfornije s tim elektronskim čudom nego samo s kompasom obzirom da odlično poznajem oba načina, da imam dva vrhunska GPS uređaja, ovaj kompjuter ima softver za GPS i po izboru cestovne, topo ili pomorske karte, a u ladici adapter za automobilsko napajanje te spremnu magnetnu GPS antenu s USB priklučkom koja se montira na krov ili pogodnu motku, a klasični kompas je tu zlu ne trebalo.
Što se tiče toporafskih karti predlažem da proučite mogučnosti na dole priloženom linku gdje imate orto foto snimke i topografske karte novijeg datuma koje su slobodne za korištenje u navigaciji i s čime smo se udaljili od prošlosti kada je to bila vojna tajna i postali dio naprednog društva koje je već prije svojim građanima omogućilo da besplatno imaju takve stvari na stvarno korištenje.

http://geoportal.dgu.hr/viewer/

Kliknite na "Prikaži na cijelom zaslonu" i izaberite između orto foto, topo 1:25000 ili hrvatske osnovne karte i uživajte. Koordinate su u novom službenom Hrvatskom datumu koji je identičan WGS 84 kojeg podržavaju svi GPS uređaji.

Za one koji ne znaju orto foto i topografske karte mogu se naći i na ARKOD stranici (ponekad ima svojih mušica pa neće da se učita) makar je ista specijalizirana za poljoprivredu i katastar ali su karte iste kao na DGU

http://preglednik.arkod.hr/ARKOD-Web/

Kao što kaže Luksa sve metode treba imati u vidu, kao i to
da se teren često čini lakšim kada gledaš na karti, ali kad dođeš
na lice mesta onda vidiš da nije tako baš lako.
Da vas ne zavaravam, pa i ja sam se x puta nalazio u situaciji
kada nisam znao tačno gde sam ali se to vremenom savlada.
Naravno da i ja nosim sa sobom Garmin uređaj starije generacije
bez podrške mape jer nema opciju, ali prethodno sam ucrtam plan puta
pa se na terenu držim tracka, ipak ga retko koristim samo da korigujem
kretanje ili odredim položaj.
Hodanje sa kartom je za mene izazov nalik nekom kvizu gde neprekidno
tražiš objekte i oblike reljefa na karti i upoređuješ ih sa situacijom na terenu.
Uvek se obradujem kao malo dete kada mi se ukaže neka npr. vodenica na
označenom mestu, ili recimo pećina, veća vrtača, prevoj a ja je vidim na karti
i pratim dalje.
Kada sam kod prevoja da kažem i ovo, prilikom trasiranja puta poželjno je na
karti obeležiti sve prevoje i sedla na terenu jer oni su važna mesta razvođa grebena
i manjih dolina ili vodenih tokova. Na karti ih treba prepoznati i kretanje treba
obaviti preko njih jer su oni najčešće lako porohodni i daju dobar pregled situacije.
Ipak da još jednom kažem da ni karta ni GPS ne mogu mnogo pomoći na terenima
koji su jako zahtevni i teški. Onda je jako važno neprekidno osmatranje terena ispred sebe i pronalaženja izlaza.Recimo, prošle godine smo nas 5 prošli jako težak
teren kroz Albanske Prokletije, tu treba pre svega uključiti glavu, oči i iskustvo, karta i GPS nisu od presudne pomoći. Tu su i 3 metra razlike veliki problem.
Samo osmatrati, osmatrati i memorisati teren.
Recimo, jako je bitno da umeš proceniti da li je nagib opasan ili ne.
Recimo, meni se često dešavalo da mislim da je nagib lakši pa kad krenemo, JAOJ.
Bilo je i suprotno, teren izgleda nemoguć, ipak lakše prođeš.
Jako je bitno sa koje strane posmatraš padinu. Ako je posmatraš sa čela ne možeš
tačno znati da li je nagib opasan ili ne(čest se pogreši), ali kada posmatraš bočno
onda je stvar jasnija, zato neprekidno osmatrati jer već posle 5 minuta nemaš dobar
ugao za to.
Naravno, još da napomenem mlađim i neiskusnijim od sebe da travnate padine nikad
ne potcene, jer one znaju u predelima preko 2000mnv biti jako strme i opasne naročito po rosi i kiši(a izgledaju pitomo). Poželjno koristiti cepin na takvim mestima

Izbegavati kretanje po dnu dubokih vrtača jer možda ima otvor ispod opalog lišća
koji vidi dole(jame, zvekare, vigledi)
Naravno i ovo da kažem, uvek mi je lakše biti izaći ka nekoj koti nego silaziti sa nje.
Jer kada ideš izbrdo teren te sam vodi ka gore i na vrh koji je jedan, međutim kada silaziš postoji šansa da se opustiš i ne razmišljajući kreneš malo drugačije od planiranog jer se sa vrha otvaraju širine i možeš krenuti susednom dolinom.
Ja ga baš udavih.
Pozdrav svima, Dejan

@Dejan Objasnio si moja mišljenja Baš ti stariji gps-ovi na takvim terenima kao prokletije znaju smrtno zavest još ako je magla.... Na tako "krševitom" terenu pogotovu sa izrazitim grebenima i vrtačama il klancima dolazi do povečeg odbijanja signala te stvaranja prividnog položaja koji to nije. On može biti udaljen od stvarnog i više od par stotina metara. U slučaju da uređaj ima samo elektronski kompas odnosno "kompas sa satelita" tu smo u belaju jer dolazi do trenutnog odstupanja smjera hodnje do točke. Jedan tren je J, pa S, pa SZ, pa JI. I jedino šta nam preostaje iskustvo i kompas, il "sidim i čekam" U topografiji teorija i praksa podjednako dolaze do izražaja jer se kao u mnogim drugim stvarima nadopunjuju.

FrankyRC je napisao/la:jedino šta nam preostaje iskustvo i kompas, il "sidim i čekam" U topografiji teorija i praksa podjednako dolaze do izražaja jer se kao u mnogim drugim stvarima nadopunjuju.

Ako pogledate moje postove nigdje nisam izostavio napisati i karta. Jedini kad si na poznatom terenu onda može i bez ičega pogotovo ako je pitomiji, nema dubokih i dugačkih šuma...
Da te iskrcaju iz helikoptera u neki totalno nepoznat brdsko krajolik mogao bi samo blejati i po instinktu krenuti nizbrdo nadajući se nekoj prometnici ili nečemu što teče nizbrdo. Ako te istovare s kartom već vidiš gdje je koja prometnica, naselje, kakav je sastav terena, što te očekuje iza slijedećeg brda i onda uzimaš kompas i planiraš tj. postavljaš točke i izračunavaš azimut. Kod GPS ukucavaš točke i krećeš. Normalno da ni zadnji kreten ne bi buljio u ekran GPSa i hodao. Ideš normalno i služiš se svojim čulima, a kad naiđeš na prepreku ćirneš na karti kako bi je obišao, procijeniš po iskustvu kako bi bilo bolje i kreneš, kad dođeš do nekog dijela kada više nisi siguran pogledaš GPS gdje se nalaziš i nastaviš ili korigiraš. Bez obzira koliko obilazio uvijek te kazaljka (ne kompasa) koja ti pkazuje u kojem pravcu je tvoja točka točno te vodi na nju dok kod kompasa u slučaju da obilaziš kojekakve prepreke, a nemaš točku po kojoj bi se mogao markirati gubiš orijentaciju, a šanse da dođeš na točku uvelike smanjuju jer i igla kompasa pleše pogotovo ako se radi o kozjim stazama okruženim gustim drvećem koje vijugaju, od njih se odvajaju druge kozje staze...
Imao sam par puta priliku naći se u takvoj situaciji i nikako mi nije jasno kako sam uspio skrenuti baš na pravoj. Istina da sam ocijenio udaljenost, razdaljina nije bila prevelika, brojao sam korake ali valjda sreća udružena s iskustvom je pomogla.

Dejan,gdje u Prokletijama ste bili,ja sam bio prije par godina isto malo preko albanske granice,Maja Jezerce,Kolate...Još je ostalo dosta za proć,Karanfili prije svega.Opak teren,super.Crnogorska strana je divlja ali albanska mi se čini još i više.

@Hombre mislio sam na uvjete kad je vidljivost takav da je nema, tj 2-3m max u takvim uvjetima samo znanje i ikustvo pobjeđuju

FrankyRC je napisao/la:@Hombre mislio sam na uvjete kad je vidljivost takav da je nema, tj 2-3m max u takvim uvjetima samo znanje i ikustvo pobjeđuju

Haha.
Da se nađem u uvjetima vidljivosti od par metara sjeo bih i čekao
Nemoguće je reći kako bi se ponašao u uvjetima različitih terena i koliko mi je žurno da se moram uopće kretati. U svakom slučaju da moram ići pratio bih teren koliko mi dopušta i koliko sam van azimuta, a na karti bih vidio je li mi se isplati i što me eventualno čeka. Osim po noći kada sam imao svjetiljku nikad mi se nije dogodilo da budem u takvim uvjetima.

Najpametnije sist i čekat, samo kad izađeš smrznut i umoran zimi iz jame oko 20h , a vanka debeli mrak, magla , susnježica, a imaš uru-2 do auta/kuče nemaš baš puno izbora

Glock
Prokletije sam dosta dobro upoznao ali i dalje postoje nove lokacije.
Od pravaca sam prošao sledeće
1. Vusanje-Ćafa Borit-Dobra, Zla i Ravna Kolata
2. Vusanje-Zastan-Buni jezerces- Maja Kokerhvake, Maja jezerces
3. Zastan-Roman- Maja Rosit-Popljuga
4. Grbaja-Volušnica-Karaula-ka Trojanu-Popadija
5. Grbaja- Krošnja-Zeleni jezik- Severni vrh-Šuplja Vrata- ispod Očnjaka
Ljuljaševića Karanfil-Podgoja-Tikvica-Ljubokuća
6. Grbaja- Treće livade- Vojuša-ka Maja Hotit-Italijanka- Popadija- greben
Volušnice
7. selo Ljpuša-Stani Berisdol-Jam-Stani i Nenc- Maja Šnikut-Ćafa Dobrances
ka Maja Stogut-silazak u Fuši e runices(jedini izvor u ovom delu Albanskih Prokl
etija)
8. Ćafa Peja-Maja e Harapit- Buni e gropavet- ka Maja Popluks
Za preporuku tu je dolina Grebaje i obilazak Vezirove brade, Karanfila i Volušnice
Albanski deo je surov i bezvodan. Ja nisam video suroviji predeo na Balkanu.
Jedino tamo čovek zaista ima osećaj da je van civilizacije(teren surov krševit,
bezvodan i bez ljudi).
Sa ove strane se možeš popeti i na Maja jezerce ali je tura naporna i rizična
jer treba ubosti putanju
Sa strane doline jezera je lakše mada često ima lednika preko cele godine
koji se nalaze neposredno pred vrh pa smo jednog avgusta odlučili da se vratimo
jer niko nije imao dereze, jer samo sa cepinima je bilo rizično.
Zimi je ovu stazu mnogo lakše uspeti jer sneg pokriva sav trošni kamen koji
sulja duž grebena i kuloara. Ove zime je dosta izmenjena staza kroz kuloar ka
vrhu jer je erozija učinila svoje i potreban je veći oprez.
Obavezno kupanje na jezerima u dolini Buni e Jezerces.
Prokletije su neobezbeđene planine bez nadzora i osiguranja.
Prema tome mi svi rizikujemo na tim terenima da se suočimo sa raznim problemima.
Što se tiče Albanije granica nije problem može se preći i bez straha ući kroz doline
Ropojana ili Grbaje ili Vojuše(čuo sam letos za neki problem pav vredi zvati
Ahmeta Rekovića u Plav za informacije)
Pozdrav, Dejan

Dejo,prošo si dosta,ja sam bio na Dobroj i Zloj,za Ravnu Kolatu nije bilo vremena,spremala se kiša.Onaj kuloar ispod Maja Jezerce je malo zeznut,jedna noga na siparu,jedna na ledenjaku,a i ono krševito ispod vrha je mutavo za hodanje.Naravno,palo je kupanje u jezeru,a iz Ropojane nam je ostala Rosita,čeka sljedeći pohod.U Grbaju smo ušli samo do doma,u izviđanje.U pričanju s graničnim policajcima,rekli su da baš ne izlaze gore u zabita sela tj.katune čak i ako bude neke frke.Nema ničeg gore iznad 2000m pa je šator i zaliha vode obavezan ako se planira dvovnevna tura,Ali...stvarno najdivljiji predio na Balkanu pa i dalje,sigurno.Ljetos su poginula dvojica Čeha,otac i sin,na Zloj Kolati,drugi sin preživio,ima reportaža na stranici PD Prokletije.

FrankyRC je napisao/la:Najpametnije sist i čekat, samo kad izađeš smrznut i umoran zimi iz jame oko 20h , a vanka debeli mrak, magla , susnježica, a imaš uru-2 do auta/kuče nemaš baš puno izbora

Nikada nisam imao prilike maglu i susnježicu ali evo jedan track gdje sam išao na jedan trigonometar sedlom brda. Problem je u tome što se radi o divljem dalmatinskom kamenjaru gdje su komadi po nekoliko metara visoki i zbijeni u gomile i do 10m široke, a uz to zadnjih 50 godina od kada su sela napuštena i nema sječe ni paše makija je doslovno podivljala pa je visoka i do 5m tako da ne vidiš ništa oko sebe, grebe i zapinje, ne možeš se uhvatiti jer je sve puno suhih i lomljivih grana, a do tamo nema nikakva puta.
Na GPS sam zabilježio trigoneometar (plava točka)i krenuo od crveno obilježenog kruga tj kozje staze i prvih dvadesetak metara sve je bilo dobro pošto ima komadić zemljanog terena i putić koji naglo nestaje što je markirano plavom strelicom i tu su dva tracka jedan preko drugoga. Ostalo je bilo grebanje, zaobilaženje i veranje s malim psom koga je ponekad trebalo nositi jer su rupe u stijenama visoke i duboke. Iako krajnju točku nisam vidio dok nisam skoro došao do nje nije bilo lutanja je je strelica na GPSu uvijek pokazivala smjer, a ja sam vrludao tražeći kuda mogu lakše proći bez nepotrebnog veranja. U situacijama kada postoji bilokakav put nije se problem vratiti istim jer uz sam povratni track kojeg crta možeš vidjeti odstupa li od onog već nacrtanog i kuda si došao. Obzirom da stijene ne izgledaju isto ako ih gledaš s dvije različite strane tako je i povratak vrludao drukčije i crvenom strelicom sam označio jednu visoku nakuoinu stijena koju sam drugi put zaobišao sa suprotne strane ali sam uvijek imao projekciju iz ptičje perspektive gdje se nalazim u odnosu na teren i u odnosu na put kojim sam došao.

Svakako da postoje često situacije kada je GPS od velike pomoći na terenima koje
si upravo pomenuo. Naravno da je od velike pomoći kada ne ide kako treba na terenima
sa slabom preglednošću ili vidljivošću.

Dejan Ranković je napisao/la:Svakako da postoje često situacije kada je GPS od velike pomoći na terenima koje
si upravo pomenuo. Naravno da je od velike pomoći kada ne ide kako treba na terenima
sa slabom preglednošću ili vidljivošću.

Budimo iskreni. Situacije kada je kompas i karta bolje rješenje od GPSa s kartom ili bez nje mogu se nabrojiti na prste jedne ruke. Čak i kada visiš o nekoj stijeni troosovinski kompasi ugrađeni u nove GPS uređaje potpuno su ravnopravni klasičnim kompasima. Ono za što će se uvijek učiti koristiti kompas je to što ne zavisi od našeg izvora energije i zbog toga jer vlasnik satelita može ubaciti namjernu grešku koja tebi nije poznata i onda si zbilja izgubljen čovjek ako nemaš klasični kompas. To je razlog zašto pomorci nautičkog smjera nakon završenog školovani izađu bogatiji za jednu frustraciju više koja se zove pomorska navigacija koja obiluje matematičkim operacijama, buljenjima u sekstant, izračunima, učenju dijelova brodskog kompasa kojih ima prilično, crtanju po kartama... uglavnom jedan od opsežnih i neljubaznih predmeta ako baš prirodno nisi freak takvog načina.
Kada se dokopaju broda ne pada im na pamet to koristiti i bilo bi veoma gadno kad bi pokrepavali sateliti jer je većina časnika i kapetana brodova već zaboravila tu klasičnu navigaciju. Drugi korisnik koji to još ljubomornije njeguje je vojska koja zbog svoje prirode posla mora biti što neovisnija u slučaju mogućih problema s GPS navigacijom mada se i tamo masovno koristi u svim segmentima pa čak i zadnjih desetak godina radio uređaji kod komunikacije sa svojom stranom imaju ugrađene GPS uređaje i mogu ih (šifrirano) kad preklopiš dugme za aktiviranje slati onom s kojim saobraćaš tako da zna tvoju poziciju bez da mu javljaš klasičnim načinom pa tako u mobilnim situacijam svaki put kada ti se netko javi imaš točan podatak gdje se nalazi tj. gdje se svi skupa nalazite u odnosu na teren.

Al opet ko se neza orjetirat nece mu pomoc ni sve moguca pomagla i navigacije, a nekome je potrebno samo 6. culo da se snađe i orjentira u bilo kakvim uvjetima. A za normalne nosit gps, kompas, i kartu i mirni

FrankyRC je napisao/la:Al opet ko se neza orjetirat nece mu pomoc ni sve moguca pomagla i navigacije, a nekome je potrebno samo 6. culo da se snađe i orjentira u bilo kakvim uvjetima. A za normalne nosit gps, kompas, i kartu i mirni

Katkad promislim kako su doseljenici uspjeli prijeći s istočne na zapadnu obalu Amerike preko svih ravnica, rijeka, pustinja, planina i svih mogućih prepreka onda vidim koliko smo postali razmaženi pa sam pokoji put napravio hodnje bez ičega iako je teren poznat ali kada se nađeš u gustoj makiji gdje se ne vidi nebo onda te uhvati ono lagano uzbuđenje avanture da ne znaš gdje si i kako se isčupati iz toga

@hombre, mora da te u tu gustu makiju i doveo tvoj vjerni i visokosofisticirani gps uređaj


edit: ne vidi se smajlić iako sam ga stavio.

Frenky je napisao/la:@hombre, mora da te u tu gustu makiju i doveo tvoj vjerni i visokosofisticirani gps uređaj

Pogrešno. Ja sam doveo njega
To su oni osjećaji kao kad se djeca igraju u skrivenom kutu dvorišta. Dovoljno daleko da ih nitko ne vidi, a dovoljno blizu da mogu pobjeći kući ako počne kiša. Pošto nemam potpuno nepoznatih terena u blizini malo sam simulirao, a znam da ću ako stalno budem išao nizbrdo doći do Jadranske magistrale koja je u podnožju iako bi se u tom slučaju dobro pomučio jer nisam nosio ništa za krčenje, a makija jako gusta. Svojevremeno smo se spuštali s jednog vrha na koji se vrlo lako popeti jer je kamenje malo, rijetko obraslo niskom vegetacijom i onda smo se taj put odlučili ne ići uobičajenom stranom već smo odlučili prema dole kuda do sada nismo išli. Prvih stotinjak metara je bila idila, a onda smo uletili u neku prašumu makije da bi poslije toga došle okomite stijene visoke desetak metara i onda je bilo vađenje GPSa i skretanje pod 90 stupnjeva da se izvučemo na pitomiji dio.

ovako, bilo je to pred 4-5 godina, ne sjećam se više, izašao je garmin 300 (ili 500 neznam više), sa ugrađenim topokartama "za cijelu rh, dio bosne i dio sl."

uređaj je koštao 500€, imao je veliki toch screen, a ja sam ga kupio kao iz topa, smatrajući da se više neću trebati zajebavati sa nespretnim kartama specijalkama istražujući terencem šumske puteve diljem lijepe naše.

prije toga sam imao neki ručni magellan, na kojem se mogla jedino iscrtati ruta (track) i koji je pokazivao koordinate koje nisu imale veze sa onima na papirnatoj karti.

uglavnom da ne duljim, ovaj novi bi bio super, da topo karte koje su tada bile postavljene nisu bile ozbiljno falične glede ne samo detalja, nego i toponima, a bome i asfaltiranih puteva, da one šumske ni ne spominjem, tako da mi je magellan sa velikim ekranom služio uglavnom kao ukras u terencu, a ponekad kad bi ga upalio kursor je pokazivao kako se vozim po fantomskoj cesti, koje nema na karti.

jedino dobro što mogu reći o tom uređaju da je imao opciju koordinatnog sustava identičan onom na tzv. specijalkama.

nakon te epizode sam od prijatelja koji se bavi softverima, a i pozna ljude u firmi koja je postavljala topo karte na garmina dobio potpuniju inačicu tog softvera, koji je instaliran u laptop sa konkretnim ekranom i spojenim na gps sa vanjskom (krovnom) antenom. naravno i taj sa krovnom antenom je puno bilje hvatao signale sa satelita, čak i u šumi.

to je krasno funkcionitalo do momenta dok se nije raspao hard disk od drmusanja auta.

i tak. mislim da je gps krasna i nezamjenjiva sprava za orjentaciju u zraku, na moru i u savani ili pustinji, ali u domaćim vukojebinama, šumetinama i dolinama između brdusina, nije mu za vjerovati.

Hehe,u pravu si Frenky,ko što moj frend Mile Prpić veli- Prika,viruj mi,svaki od nas velebotskih vukova vridi ko 50 američkih marinaca.Oni bez gps ne mogu maknit po nepoznatom.

glock je napisao/la:Hehe,u pravu si Frenky,ko što moj frend Mile Prpić veli- Prika,viruj mi,svaki od nas velebotskih vukova vridi ko 50 američkih marinaca.Oni bez gps ne mogu maknit po nepoznatom.

mile prpić iz ledenika?


ravnodabarski gazda?

baš taj,glavom i brkovima,pitomi grizli.

Frenky je napisao/la:ovako, bilo je to pred 4-5 godina, ne sjećam se više, izašao je garmin 300 (ili 500 neznam više), sa ugrađenim topokartama "za cijelu rh, dio bosne i dio sl."

jedino dobro što mogu reći o tom uređaju da je imao opciju koordinatnog sustava identičan onom na tzv. specijalkama.

nakon te epizode sam od prijatelja koji se bavi softverima, a i pozna ljude u firmi koja je postavljala topo karte na garmina dobio potpuniju inačicu tog softvera, koji je instaliran u laptop sa konkretnim ekranom i spojenim na gps sa vanjskom (krovnom) antenom. naravno i taj sa krovnom antenom je puno bilje hvatao signale sa satelita, čak i u šumi.

to je krasno funkcionitalo do momenta dok se nije raspao hard disk od drmusanja auta.

i tak. mislim da je gps krasna i nezamjenjiva sprava za orjentaciju u zraku, na moru i u savani ili pustinji, ali u domaćim vukojebinama, šumetinama i dolinama između brdusina, nije mu za vjerovati.

Kupio si taj GPS zato što su svi govorili da je dobar, a onda se pokazalo da ta naprava ništa ne valjaje što je samo potvrdilo tvoje mišljenje koje si imao otprije o njemu i učvrstilo te u odluci da pišeš i govoriš loše o takvim uređajima.

Tvoj tekst vrvi izvrtanjem i nepoznavanjem stvari koje nisu posljedica nepoznavanja kao opće kulture već same specijalnosti i ja ne mogu utjecati na to ali moram napisati da bi eventualno prihvatio saznanja i činjenice kao da i oni koji ovo čitaju ne bi stekli pogrešno mišljenje o GPS uređajima na osnovu nepoznavanja prave problematike i tvog negativnog pisanja.

Karta koja je bila u tom GPS uređaju se zove Adria Topo i u Hrvatskoj nema bolje topografske karte (ustvari i nema neke druge) namijenjene GPS uređajima pogotovo što je Garmin najači i praktično jedini proizvođač ručnih GPS uređaja u svijetu koji su dostupni širim masama. Naravno da postoji još proizvođača ručnih uređaja ali su jako skupi i nemaju kartografiju.

Karta koja je u GPS uređaju je precrtana sa starih specijalki koje su debelo prestare da bi pokazale sve puteve koji su se sagradili u zadnjih 30-40 godina. Takva je jer jednostavno ne postoji nešto bolje s čega bi se mogla precrtati i postaviti u navigacijski uređaj, a nijedna firma nema novca i resursa koji bi mogli detaljno
pratiti sve promjene dok su stare specijalke bile plod truda cijele države, a posebno vojske i za izradu kojih su utrošeni ogromni ljudski resursi kao i nebrojeno mnogo vremena i novca.

Meni kome je sve to bilo poznato i koji nisam gajio nerealna očekivanja Adria Topo je
eliminirala potrebu korištenja klasične papirne karte osim kad bi mi trebao jako široki
pregled obzirom na veličinu ekrana gdje se gube detalji. Dobio sam sve što sam očekivao od nje, a posebno, osnove topo karte kao što su reljef, hidrografija, trigonometrijske točke i koordinatni znakovi dok je vegetaciju, komunikacije i veličinu naselja i inače teško pratiti.

Još jedan problem kojeg navodiš je loš prijem u vozilu što pokazuje elementarno nepoznavanje prostiranja radio valova. Iako sateliti emitiraju na relativno kratkim valnim dužinama te se probijaju kroz prozore automobila on ipak predstavlja ono što u biti i jeste, a to je Faradejev kavez i gdje god u njega stavio GPS uređaj zakinut si za kvalitetu prijema jer metal ne provodi radio valove pa krov smeta barem dijelu bitnih satelita koji se nalaze u zenitu tako da je i antena najmanje dobiti na krovu
bolja od kvalitetnije antene u automobilu makar se takvi "sapun" GPS uređaji ne mogu pohvaliti nekim dobrim prijemom pošto su im antene integrirane unutar kučišta i ne strše što mnogima izgleda bolje i ljepše makar je tehnički lošije, a posebno u graničnim slučajevima. Uz to kvalitetni ručni Garmin GPS uređaji imaju otpozada konektor na koji se priključi vanjska antena kada si u vozilu ili se stavi na štap koji je čovjeku pričvršćen na leđa da se umanji djelovanje tijela i podigne više od razine tla.

Kompjuter i GPS program instaliran na njemu. Kompjuterski HDD su potrošna roba u čiju nepouzdanost su se uvjerili bezbrojni i to na svojo koži tj novčaniku i koji nisu znali za backup. Tako se ni tvoj HDD u laptopu nije raspao nego pokvario, a uzroka je svakako više od onog kojeg si naveo obzirom da se po random sistemu kvare i oni koji se nikada nisu pomakli ni milimetra u desktop strojevima kao i oni koji su proputovali cijeli svijet u laptopima i na tebi je bilo da promijeniš tvrdi disk i ponovo instaliraš program,a ne da proglasiš predaju i nadmoćno zaključiš da GPS uređaji nisu za naše podneblje.

hombre, iznio sam svoja iskustva, nemaš se potrebe ljutiti radi toga. svak zna svoje, a ja znam da je orjentacija puno kompleksnija priča od određivanja golog pravca kretanja.

naveo sam u svom prvom postu planiranje puta, određivanje udaljenosti, način dolaska do cilja, proračun vremena i sl.

drugo ne tičaš pažljivo tuđe postove, nego pišeš napamet. ja sam samo ustvrdio da mi gps uređaj sa vanjskom antenom rado bolje nego kad je bio samo sa integralnom, uostalom, pokazuje koliko satelita "lovi".

ja nisam ni ing. geodezije pa mi je gps mana s neba, ni ing. elektrotehnike da bi mi bilo jasno kako sam uređaj funkcionira, ja sam korisnik koji ima svoje zahtjeve, pa ako platim očekujem i da to što sam platio funkcionira kako je deklarirano.

dakle, karte koje je adria topo instalirala na uređaj o kojem govorim su bile nepotpune, na način da su nedostajali dijelovi županijskih i nerazvrstanih prometnica, gotovo sve vode i da nisu bila označena neka naselja.

a to se sve skupa stavlja na osnovnu specijalku, onu sa izohipsama od franje josipa. a adria topo je baratala sa satelitskim snimkama i jednostavno su sfušali posao. toliko o tome.

a da treba neznam kakva masa ljudi da bi se ažurirala specijalka ne stoji. ja recimo znam tipa iz varaždina koji uglavnom sam istražuje područja interesantna planinarima, bilježi detalje i onda to prenaša na onu famoznu 25 hiljadarki i tiska karte kojima se služi brojna planinarska populacija ove države. čovjek se zove zlatko smerke.

geodetski zavod se donedavno služio zračnim snimkama, koje su se onda spajale i onda se karta ažurirala na taj način.

uglavnom postoje ažurirane specijalke, jedino nisu nažalost jeftine i ne mogu se skinuti sa neta.

i da ne drobim više, nisam ja nadmoćno zaključio da gps nije za naše podneblje i ne odgovaram ja nikoga od toga da se orjentira kako god želi, nego, ponavljam iznosim vlastita iskustva, a imam ih, hvala bogu.

isto tako bi i ja tebe mogao optužiti da navodiš ljude na kupnju gps-a i da im osim tog uređaja za orjentaciju u brdu netreba baš ništa. ukucaju lijepo cilj, gps ih jednostavno navede na točku prema kojoj su krenuli.

malo morgen, prijatelju, tko tako razmišlja taj je prilično izgledan cilj potrage gss-a.

i da ponovim, ne za tebe, jerbo si ti očito riješio kompleksan problem orjentacije u terenu, nego za one koji se tek spremaju na ozbiljnije ture, orjentacija je vještina koja se stječe vježbom i samo vježbom, a ne kunjom gps uređaja. gps uređaj je pomoćno sredstvo u orjentaciji.

i da što se tiče laptopa i terenske vožnje, pokazalo se da se laptopi sa hard diskom kvare i da su bolji oni sa nekakvom karticom, to ćeš ti kao stručnjak za kompjuere bolje znati..

Frenky je napisao/la:hombre, iznio sam svoja iskustva, nemaš se potrebe ljutiti radi toga. svak zna svoje, a ja znam da je orjentacija puno kompleksnija priča od određivanja golog pravca kretanja.

a to se sve skupa stavlja na osnovnu specijalku, onu sa izohipsama od franje josipa. a adria topo je baratala sa satelitskim snimkama i jednostavno su sfušali posao. toliko o tome.

uglavnom postoje ažurirane specijalke, jedino nisu nažalost jeftine i ne mogu se skinuti sa neta.

i da ponovim, ne za tebe, jerbo si ti očito riješio kompleksan problem orjentacije u terenu, nego za one koji se tek spremaju na ozbiljnije ture, orjentacija je vještina koja se stječe vježbom i samo vježbom, a ne kunjom gps uređaja. gps uređaj je pomoćno sredstvo u orjentaciji.

Ae. Ma ne ljutim se ja. Imam nekih problema pa moji postovi ponekad izgledaju nadmjeno i provocirajuće makar to ne želim.

Prvo o vježbi za stjecanje vještine orijentacije. Bezpogovorno se slažem, sam sam prošao tu školu do u detalje i sad mi je formirano šesto čulo u stvarnoj situaciji ali tako je svugdje pa i ako usporediš vozača početnika i iskusnog rally vozača do svih drugih vještina.

Što se tiče Adria Topo skidana je sa starih papirnatih karti pošto poznajem ekipu koje je i kako radila pa sam čak i ja bio konsultiran za neke dijelove na mom području koji se na specijalkama nisu poklapali. Satelitski snimci ne govore ništa o reljefu i pogreške su jako velike pogotovo tamo gdje je kompliciran.
Ažurirane specijalke se mogu vidjeti na netu, a tko zna može ih i skinuti. Da je ova karta ažurna vidi se po tome što je ucrtan most u Dubrovniku koji je izgrađen tek 2002. godine.

Glede karti Adria Topo ima dosta grešaka al zato ima i ekipu koja radi na ispravljanju tako da bilo koji problem na karti pošaljete sa obarazloženjem te bude cim prije ispravljen. Smerkove karte nisu loše al ima fali dosta detalja sa terena, od voda (izvora, bunara,...) toponima, staza,... Jna specijalke ista stvar u drugu krajnost su neažurne. Najbogatije karte na koje sam naišao su Austro ugarske specijalke, toliko podataka nisam ni sanjao. Svaka vosd, naziv, staza, ma previše detaljne. Ove karte sa Arkoda i Dgu se mogu kupiti u katastarskim uredima za određana područja i željenim formatima.

Meni je najbolji savjet "kartu čitaj seljaka pitaj" posebno ak se po prvi puta ide u neko područje.
Isto tako je bitno isplanirati cijeli plan puta kod kuće i probati ga zapamtiti, a dobro je i porazgovarati s nekim ko je tamo bio ( na kaj obratiti pažnju/paziti ... ).
Pošto obično spavamo u prostorima šumarije još i porazgovaram s domarom ( i prije polaska javim kuda idemo i kad bi se trebali vratiti ).
Naravno u gps ubacim specijalke, ortofoto i topo kartu, u ruksak kartu,kompas, ekstra baterije ... i do sada nije bilo problema, čak smo i pomagali nekim navigatorima po terenu