Bačića kuk

Već dugo se spremah posjetiti i taj dio Velebita - obično smo ili na sjevernom ili na južnom, ali nikako da i ovamo "zalutamo"...

Išli smo Kiza - Crni Dabar - Ravni Dabar - Došen duliba - Bačića duliba - sutradan na Bačića kuk pa povratak preko Bačića kose i Premužićeve... Jako lijepi krajolik...


Krenuli smo malo poviše Prpe - ovo je markacija Planinarskog Puta Velebno (PPV):


Na Kizi svakakvih oblika ima:


Mistična šuma prema Crnom Dabru:


Noć prije je padala kiša (zapravo, i to jutro) a staza od Crnog do Ravnog Dabra je zarasla pa trebamo štap za otresti granje koje se nadvilo nad stazu:


Nekad je ovo bio naseljen pastirski kraj o čemu svjedoče brojne gustjerne:


U Bačića dulibi noćimo - našli smo mjesto gdje su prije nas ložili vatru pa se i mi tu smještamo:


Poslove smo podijelili pa netko skuplja drva, a netko podiže šator:


Uskoro gori vatra pa možemo početi s večerom:


Smiraj dana:



Sutradan krećemo na Bačića Kuk:


U biti samo zadnji dio uspona na sam kuk je malo opasan (ako je mokro i puše):




S Bačića kuka preko Bačića kose lovimo Premužićevu stazu:


A put nas vodi uz napušteno liječilište Andrije Štampara (znanstvenik, specijalist higijene i socijalne medicine). Neki navode i da je riječ o nekadašnjem đačkom domu - šteta, ovo je bilo kvalitetno građeno:



Odmah ispod ruševine puca pogled na more:


A tu se i spajamo na Premužićevu stazu:


Dalje je šetnjica šumom, kao po Maksimiru:



Pogled s Bačića kuka:

krasan dio hrvatske, i sam sam ga prohodao nekoliko puta, iako ja više volim sjeverni.
endura u akciji, zanimljiv način slaganja drva za vatru jedino mi se čini da tako dosta brzo pogore.
vidim da ste solidno opremljeni jedino mi je šator nepoznanica, nekako mi je čudan???

sjajno !

NAVIGATOR je napisao/la:krasan dio hrvatske, i sam sam ga prohodao nekoliko puta, iako ja više volim sjeverni.
endura u akciji, zanimljiv način slaganja drva za vatru jedino mi se čini da tako dosta brzo pogore.
vidim da ste solidno opremljeni jedino mi je šator nepoznanica, nekako mi je čudan???

Pretpostavljam da je drva nasložio tako da bi se va što stoje sušila

super reportaža, lijep krajolik.

drva su složena se se suše (ne vidi se dobro zbog perspektive - udaljena su od vatre upravo toliko de se dosta brzo osuše, a opet da ih vatra na zahvati) - kiša je padala taj dan do 9h ujutro, tako da su bila poprilično vlažna... Inače, Fiskarova pila ih je dovela u red

A šator je relativno malo poznati Shangri-La 3 američkog proizvođača Golite:
http://www.golite.com/product/proddetail.aspx?p=sh6125

Zašto Shangri-La:
- prije svega jer s godinama počinjem cijeniti komfor. Ne da mi se više presvlačiti niskom šatoru
- odličan omjer težine i prostora (vidi niže)
- modularan: možeš kupiti samo vanjski, možeš kupiti vanjski + podnicu, a možeš uzeti i vanjski + unutarnji (od dosta guste tzv. no-see-um mrežice)
- šesterokutni tlocrt + piramida -> trebao bi biti dosta otporan na vjetar (osim na poletarcu, nisam još imao prililike ga isprobati na pravom vjetru). Standardno se montira s 6 klinova, ali u slučaju vjetra moguće ga je dodatno španati s još 6 - dakle ukupno 12 klinova.
- Lagan je:
vanjski šator: 820 gr
šipka: 430 gr (moguće je koristiti štapove za hodanje, umjesto orginalne šipke)
klinovi: 90 gr
unutarnji šator: 794 gr

podnica: 540 gr (podnicu nemam, koristim ovu gore kombinaciju)

Inače, vanjski šator ima i ušicu na vrhu, pa u šumi je moguća montaža bez centralne šipke (razapne se uže između dva stabla, pa se šator okači )

Kad idem s dragom, nosim sve (jbg, boji se buba?), za solo nosim samo vanjski i klinove (montaža s štapovima za hodanje).

lijep dio Velebita,posebno atraktivna je staza kroz Dabarske kukove.Obično 2-3 puta godišnje posjetim domara Mileta u domu u Ravnom Dabru i ostanem cijeli tjedan.Inače,ona ruševina je bio dječji sanatorijum za klince s problemima s disanjem ,zbog čistog planinskog zraka,a opet i blizine mora,negdje 60tih je zatvoren.Kad ste bili tamo,sad je probijena šumska cesta u Crni Dabar do iznad groblja.

zadnji vikend u svibnju smo bili - bio je već nekakav makadamski put koji je friško rađen (podosta friško povaljanih bukvi), a čini mi se da se tu baš i ne hoda puno. Na par mjesta gdje stazu sječe cesta morali smo tražiti nastavak planinarske staze jer je bila djelomično zatrpana.

Da, Mile je i ovaj put bio gore, mislim da je imao ekipu seniora Mosoraša taj vikend