Utopija..priroda..život..

Post je jako prepoznatljivo napisan i ljudi su pronašli dio sebe u tim rečenicama ..
bilo je i na ovom forumu pisanja o sličnim stvarima ..čak su se postavljali i konkretni primjeri ..
takvu odvažnost i odlučnost za napraviti kao bi se život promjenio potpuno imaju samo hrabre i osobe čvrstog stava u životu ..
Malo idem sa teme ali moram spomenuti neke ljude koje poznam a morali su se snaći ...jednostavno morali su preživjeti a nisu imali za to pripremu , učili su na iskustvu ..
bili su beskučnici ali su preživjeli , kombinirajući malo prirodu malo urbano ...svi govore o prekrasnom osjećaju nepripadanja nikome i nikome nisu robovali ...bili su slobodni ..
Ovakav planirani odlazak živjeti u prirodu je lakši korak ..
Ponekad razmišljam ima mladeži koji ne mogu skupiti hrabrosti prespavati u prirodi ..
koliko su se ljudi od prirode otuđili ..
Nešto takvo vezano uz temu pokušavam cijeli život objediniti ..ali jedno je sigurno ..
ako bog da ..svoju starost proživio budem daleko od cesta i betona .. :migg:

A ja mislim da bi se trebala prestati družiti sa Luksom i sa mnom..... :migg:
šala.....

Ljepo napisano!
Da bi prićica bila skroz po mom ukusu treba spomenuti i ljude koji me užasno iritiraju zbog svog nezdravog odnosa prema svemu što nije po nekakvim fensi standardima.
Dakle, pored fuj gradu, asfaltu i betonu jedan veliki FUJ i ljudima (naravno ne svima).
I onak usput, naletio sam danas na jedan kučerak koji bi mogao ući u uži izbor......
pa ko zna, možda postanemo hrvatski Karen&Ron Hood

da, zanimljivo je da su se izgleda ljudi počeli dijeliti, u one koji su u depri i kljukaju se alkoholom i ljekovima da bi ostali živjeti u ovom poluživotu i oni koji u skužili da je divljina i priroda upravo ono što čovjeku treba, taj osjećaj imam u sebi već godinu i pol, nikad nisam bio čovjek prirode ali sada kao da me neka sila vuče u šumu, otišlo je toliko daleko da se razmišljam preseliti u neki šumsko-planinski kraj, mislim da sam čitao u jednoj knjizi da i ljudi kada predosjećaju neku katastrofu instiktivno bježe u šumu....

Razmišljao sam šta bi napisao u ovoj temi, možda je bilo najbolje ništa da ne kvarim tvoje snove, ali:

Danas je život u gradu slobodniji nego na selu, zašto? Zato što mogu živjeti da ne komuniciram sa svojom okolinom (ljudima) što je na selu nemoguće radi razni predrasuda i prisiljen si živjeti sa svojom okolinom, čak se njoj i prilagođavati.

Život kakav si zamišljaš je teški luksuz (poznajem ljude koji su to uspjeli), za to bi trebalo mnogo novaca, za mnogo zemlje, ranč na osami, priroda okolo izuzev ideje biti beskućnik ali uvijek treba odvagati šta je cijena te slobode.
Svakome bi prije te avanture preporučio da se zaposli kao čoban (čuvar ovaca na planinama) dobro je plaćeno, u prirodi si i iz prve ruke ćeš upoznati jel to za tebe ili nije. Posao je sezonski, više nema nomada, (putovanja sa ovcama) i sve je lijepo kada je lijepo vrijeme ali kada zaredaju dani sa kišom i ako volja ostane to bi bio test za dalje. Ili potražiti bilo kakav posao vezan uz prirodu ali bez logistike živjeti u prirodi, brrrrrrr, (ratno iskustvo)

Kod nas ima mnogo sela koja su napuštena i zapuštena sa infrastrukturom gdje bi se od stočarstva moglo dobro živjeti ali zapamti da gdje god dođeš pojavit će se netko i reći "to je moje , šta tu radiš" mada bi svakome od njih bilo bolje da se zemlja iole obrađuje nego da zarasta i propada.

Zanimljivo je i to da svi idu gdje je koncentracija ljudi, (sa sela u grad) a nitko se ne vraća nazad, zašto? Zato što je život lakši, sa manje rada se ima - kvalitetniji život.
Šta kada vremenske nepogode unište ljetinu? pitanja je mnogo za neka znam odgovor, za neka ne znam, ali mislim da je najbolje sa što više odlazaka i druženje sa prirodom kada god je to moguće a život u prirodi kada penzija bude i zdravlje posluži.

ja baš ne znam gdje ću završiti, možda se skoro i vratim u Neretvu...al ima jedna novost; moji baka i djed su se prošle zime preselili mojima u Metković. zbog starosti i bolesti..njihova kućica u selu je ostala prazna sa svime,..ima sve, ima zemlje, ima voćki, ima vina, ima telefon, voda iz čatrnje, kupaonica..sobe, sve, sve prazno i spremno za život. ma ta kuća i okućnica me jedva čeka..i baš se misilim zadnjih dana to bi bilo to..zažablje, Badžula, znat će Hankok..problem je jer mi kći ne bi bila oduševljena, i problem je jer ja ne vozim, a do grada trebam ići. al recimo sad kako razmišljam, 98 % bi išla tamo živjeti, imam sve, sve ljudi moji, imma drva, peć na drva, samo me čeka sve je spremno.i problem je recimo meni najvažniji jer je selo jako malo, nema crkvu a ja od mise živim..to mi je navjeća zapreka..da vozim sve bi bilo za 5...ajde još ću se ovdje vratiti u temu:)

Jolender je jako realno bacio pogled na stvar ..ljudi koji su naviknuti na život u civilizaciji trebaju proći preobrazbu da bi normalno funkcionirali u prirodi ..
Iskustvo me puno naučilo ..od ranoga djetinjstva sam sanjao svoj otok ..kao trinajstgodišnjak pobjegao od kuće u siječnju mjesecu uhvačen nakon 45 dana tek u ožujku...poslije je to bila več normala =) ...još i sad me ponekad pukne da uzmen ranac i nestanem ... =) kak veli jolender ...čeka se penzija =)

Jolender
Ok s jedne strane s u pravu, ali s druge hm.....
Recimo ovako kupiš si nekakvu kučicu koja je useljiva, i koja u svom sastavu im okučnicu
recimo veličine 3600 metara kvadratnih uz trud možeš uzgajati kulture sa kojima se možeš
prehraniti naravno da ti treba nekakav posao gdje možeš dodatno zaraditi ali ako si spreman
i ako si neke stvari raščistio sa sobom vezano uz to što zaista želiš onda je i takav život
moguć.Meni Zagreb ide na živce i zapravo ništa me ne veže uz taj grad bez obzira što sam
rođen u njemu i što mi je otac odavde.To jednostavno više nije grad kakav je bio nekada.
Imam planove i ako se oni ostvare u skorije vrijeme adios mučačos.
Mene veseli rad na zemlji veseli me misao da imam kučicu svoju radionicu, svojim rukama mogu
sve napraviti a ono što neznam naučiti.Supruga se razumije u eko poljoprivredu.
Da je sve to teško, da teško je ali ako si spreman pjunut u šake i primit se posla od kojeg
imaš koristi onda nema kukanja i plakanja, a što se tiče samih ljudi oni su puno podmukliji u
gradu nego na selu i tako je svugdje.

Ljudi iz grada bi na selo a situacija kroz povijest je pokazala da bi ljudi iz sela u grad.
Da nema te konstantne migracije prema "boljem" možda bi danas poljoprivreda i ekonomija bolje stajale,ovako dobivamo "gradsku decu" na polju koji nemaju blage veze o poljoprivredi i seosku djecu u gradu koji rade za pultom 16 sati dnevno a zapomažu za friškim zrakom i domačim kobasicama...

Država je ta koja je uplela prste da se seljaku više ne isplati biti na njegovom gruntu pa on bježi u grad,to državi paše jer ima onda rezona za uvoz (i trpanje džepova),naplatu prireza i ostalih nameta i čvrsto glasačko tijelo koje nije raštrkano.

Idealno bi bilo da ljudi žive u svojim prirodnim habitatima gdje su rođeni,da rade svoj "genetski odabran" posao,da dobro (ili prosječno dobro) žive od toga i da onda vikendom kad posao stane,dozvole sebi odlazak u susjedni veći grad/selo radi razbibrige.

Ovako imamo polupraznu Liku i Gorski Kotar,Slavoniju i otoke gdje su djeca pobjegla u Zagreb da bi postali činovnici u nekom inozemnom konglomeratu a doma su ostavili starce.

Sve je to loše za opći status društva.

Ovo što vi propagirate odnosi se na vas par pojedinaca koji bi odvojeno od nekog permakulturnog pokreta živjeli ja bi rekao,polu-pustinjački...
Princip postoji i nismo ga izmislio ja nego pametni i ekološko osvješteni ljudi još u 60-ima,oformite se u grupe,revitalizirajte neko selo prema permakulturnim standardima...em ćete živjeti u zajednici,em ćete živjeti na selu...

Fratt !
U mojem slučaju tamo gdje namjeravam otiči mogu dobiti posao a uz taj posao mogu doma raditi
na vrtu ili što god več.Znači nikakva zajednica niti komuna i to je to.

Neven !





Ništa,samo sam htio staviti uskličnik na kraj tvojeg imena.

(inače,ovo što ti planiraš moj susjed živi već 60 godina i zove se-tatadadatada-život na periferiji!! ,lijepo je ali nije baš da si potpuno odcijepljen od društva i ekonomije).

@Fratt
Hmm, zanimljivo...još bi samo trebalo definirati "genetski odabran posao" - "naređuju" li mi geni da ostanem u gradu, ako sam u njemu rođen? Ako sam (kao što jesam, donekle izborom, donekle slučajem, a svakako ne gnetskom determinacijom) pomorac - a pri čemu geni, (po pomodnom na žalost čini se prevladavajućem svjetonazoru koji se presvlači "magičnom kozmetikom" autoriteta lažnih znanosti i pseudoznanosti iz jeftinih dnevnih novina) koji nam tobože predodređuju ama baš sve i sva u životu, sve do boje cipela i čarapa kojoj naginjemo, po tome imaju najvažniji upliv, čeka li me budućnosti u kakvom morskom gradu ili morskom selu?
Malo je reći da ta "teorija o predodređenosti" stoji na staklenom nogama.
Da se razumijemo, u principu se slažem sa zanimljivim zaključcima tvog posta, pa se ispričavam ako ovaj dio, koji me je malo zasvrbio svojim čudnim zaključkom, djeluje donekle isčupan iz konteksta.
U osnovi, ono što me pritom zasmetalo je privid stava da se ne može (gotovo) ništa učiniti u životu "u inat" genima, tj. u neku ruku njihovi smo robovi?
Počnemo li iskreno vjerovati u to, biti će to zvučna i žestoka pljuska koji ćemo sami opaliti u smjeru povjerenja u mudrost Prirode - njena je namjera dati nam vozila u vidu gena, no NAS same, bar 80% vremena, staviti za volan tog vozila! Osim ako nam se ne vozi, naravno...tada ćemo lijeno prepustiti taj isti volan genima, pa kukati čitavog života da smo pod njihovom vlašću i tu se "ništa ne da učiniti" Svi danas vodeći znanstvenici - evolucionisti baš kao i bihevioristi ismijali su s razlogom takav stav, priznajući da je ne samo dominantan već i impresivan postotak gena moguće vlastitim postupcima u pravom smjeru "popraviti", nadići i usmjeriti u našu korist.
Dakle, izbora UVIJEK ima jer MI se uvijek na kraju pitamo, i što prije to shvatimo u manjoj ćemo mjeri postati i ostati "igračke sudbine" (bez obzira imala ta sudbina "lice" gena ili naše okoline)
Što se tiče "selo vs. grad" - da, čini se da su ljudi rasli, odgajani i odrasli u gradu skloni idealizirati selo, i obratno. Svakako glasam za selo, uz sve njegove mane (neznatne su prema manama grada), treba li birati...
A još bolje - u šumu, u divljinu!
(Samo treba požuriti, prebrzo nestaju!)

Još samo crtica glede "Utopije".
Thomas Moore napisao je svoju "Utopiju", iz više aspekata istinski zanimljivo koliko i poučno štivo (ja sam npr. iskreno uživao u njemu) u obliku rasprave/priče (u prvom licu) o putovanju i boravku sugovornika svog junaka u, naravno izmišljenu, zemlju Utopiju kojom vlada mudri vladar Utop, i njome ocrtava skicu, po njegovom mišljenju savršenog društva (kao posvemašnjeg kontrasta onom njegovog vremena). Inače Moore je blizak dvoru i u milosti - a na kraju i nemilosti, kad je svojim stavovima i djelima kralju na kraju "zasmrdio" - engleskog kralja. Premda inače rigidno krutih kršćanskih stavova - a što se mjestimično i osjeća u knjizi - Utopija (kao mjesto) bi se svakako njegovom suvremeniku, a u dobroj mjeri i sadašnjem čovjeku bez većih teškoća dala doživjeti kao mjesto u kojoj bi se moglo doživjeti iskustvo sreće i zadovoljstva, pogotovo u usporedbi sa društvom Moorovog vremena.
Da ne raspredam dalje na dugo i široko o knjizi, u odlasku u prirodu kao svjesnoj odluci stoga ne vidim "utopijski" čin; utopija je simbol čežnje za NEMOGUĆIM i neostvarivim (bar dok se ne dokaže suprotno - šanse za to su otprilike u omjeru veličina virusa naspram slona!), a spomenuti čin je itekako MOGUĆ i ostvariv, ako nas pogoni ISTINSKA želja za promjenom i iskorakom u nepoznato, u biti u potragu za samim sobom i našom vlastitom prirodom. Pritom naravno ne ide bez rušenja svih mostova za koje smo se prethodno vezali...

Mene isto sve ceka u selu...u petak ako Bog da polazem hebeni vozacki ....
Ja bih se posvetio selu (porodicno imanje od oko 200 duluma)...ali odnos sa ocem je ...pa kao vecini ....ne bas najbolji
Ali ko zna jednog dana...vec mi se sada gadi grad ...zivjeti na selu bi bilo opustajuce na tako mnogo nacina ...
@Anita Tonka .....pokusaj se potruditi da polozis taj vozacki...to nije luksuz vec preka potreba ...danas je i skupo poloziti za njega ...ali moras na to gledati kao da oplemenjujes tj gradis sebe .....-Znam po sebi ...ne volim to ali moram da naucim da vozim i dobijem licencu

P.S.Thomas Moore je zbog Utopije izgubio glavu

Lovac23 je napisao/la:P.S.Thomas Moore je zbog Utopije izgubio glavu

Yep...upravo ono što sam i mislio pod "nemilost" (kralja)...