Vruć dan na Medvednici

Popili smo kavicu ujutro s roditeljima i napunili naprtnjače osnovnim stvarima i hranom, nadali smo se cijelodnevnom boravku na zagrebačkoj gori, ali draga je nakon 2 sata hoda odustala (ipak joj je bio prvi put da ide na takovu rutu). Osim seta za preživljavanje, nekoliko sječiva i rezervne odjeće, nosili smo klopu, kruh i samo 0,75 litara vode. Ostatak spremnika za vodu smo napunili na izvorima uz planinarski put. Osim cure i mene, poveli smo 6. mjesečnog Edi-ja (križ hrv. ovčara) i mlađeg brata kojeg pokušavam uvesti u ovu tematiku. Namjeravao sam kupiti planinarsku kartu Medvednice, ali uprava ne radi preko vikenda (ostao sam ružno iznenađen, nije baš da se planinari preko tjedna). No vratimo se ljepšim temama... Bilo je puno planinara, većinom starija generacija (izgleda da jedino oni znaju uživati, naspram današnje mladeži). Jedna bitna napomena ili šta već: "Molim vas da ne bacate smeće bilo kuda, u ovih dva sata sam se nagledo svega i svačega!"

Napunili smo sve spremnike, čuturice i bočice sa mrzlom sljemenskom vodom, dotegnuli opremu i ugasili zadnju cigaretu, napredujemo prema vrhu.



Evo nešto i o opremi koju sam nosio:

Gojzerice (meni vrhunska stvar, zamijenit ću ih tek kada ću imati za profi vojnu čizmu), set za preživljavanje (home made, nije još ni približno gotov, ali služi svrsi), šatorsko krilo (za piknik), ruksak (vojni, stane puno u njega iako je 35 litarski, ali loše je šivan), hlače su od proppera (bolje nećete naći), naravno tu je i švicarac i spyderco native...

Evo brata i mini lovca (lovca zato jer je gad mali uspio uloviti malu ptičicu, ali uspio sam je spasiti ).



Brat je uglavnom pozirao.



Cura bi se mogla ljutiti jel stavljam slike na kojima je ona bez dopuštenja, ali nadat ćemo se da neće skužit, btw šuma mi je na nekim dijelovima fakat rijetka.



Pogled u ljepotu, čovjek se zamisli.



Jedan od mnogih mostića i prijelaza na putu do gore.



Buraz je presmiješan, popeo bi se na sve i svašta, on kaže idem se igrat "Bear Gryllsa".









No nisam ni ja ništa bolji.



Jedna sa dragom.



Nismo išli skroz do vrha, neki članovi ekipe su se jako umorili od uspona (cura i pas), a neki su bili očajnički gladni (ja), dok su neki mogli još dva dana bez ikakvih potreba i želja (buraz). Pa smo na 3/4 puta stali i odmaknuli se nekih 100 m od staze i našli mali kutak u hladu da se odmorimo, pojedemo nešto, presvučemo znojne majice (bilo je fakat vruće i sparno). Bila je tamo jedna lijepa grana na kojoj smo osušili mokre majice (da ih ne spremamo vlažne u ruksake, zaboravio sam slikati). Naravno sve smo ostavili kako smo i našli (Leave no trace). I da ja sam sve pospremao i slagao ruksake, a šta ćete takav mi je grah opal.



Pes se nije htio slikat zmenom, ali ja sam vođa čopora pa je moro.



I za kraj zamislite si da ovaj potočić žubori ko u stvarnosti i ziher nema stresa.

odličan dan
samo tako dalje

Blago tebi, moja cura baš i neće više sa mnom u šumu, nakon onog famoznog susreta sa medvjedom, boji se, ali već sad pomalo zaboravlja, nakon dugog vremena je sad tri dana sa mnom u duboku šumu išla, samo moram pazit da opet na nešto veliko ne naiđemo, jer onda neće nikad višu u šumu sa mnom. Ali meni je najbolje sam sa psom kad odem, onda sam slobodan, kad sam sa njom ili sa nekim kolegom koji se boji, onda moram pričat glasno, bučit i sl. jer se boje da ne naletimo na kakvu zvijer...
Da se vratim na tvoju temu, vidim da vam je lijepo bilo, da na tom području ima puno šume kojiko znam. Bio sam par puta prolazio, ali samo autom, tko zna možda jednom i prošetam tim krajem...

Ma moja oće ići, ali neće noćiti

Valjda bumo i to nekak riješili...

Ma dosta šume su posjekli zbog održavanja, ima drva za potpalu koliko te volja...

Ako joj je problem noćiti u prirodi,prenoćite u nekom lovačkom domu...unaprijed rezerviraš mjesta,nebi trebalo biti skupo.

Ma ne brini nagovorit ću ja nju...imam ja svoje metode

je istina, medvednica stvarno može pružiti osjećaj divljine. kad mi pukne u glavi od posla a nemam više od 2-3 sata vremena. upravo mi to zeleno utočište zna biti spas, još je bolje kad su s tobom cura i pas, gle to se i rimuje

super trip :bog:

NAVIGATOR je napisao/la:je istina, medvednica stvarno može pružiti osjećaj divljine. kad mi pukne u glavi od posla a nemam više od 2-3 sata vremena. upravo mi to zeleno utočište zna biti spas, još je bolje kad su s tobom cura i pas, gle to se i rimuje

Cura i pas u pravi čas

EE sad,prije svega,super fotke,i super da si ih izveo iz kuće.
2.Napisao si negdje:''set za preživljavanje (home made, nije još ni približno gotov, ali služi svrsi)''
Ako si mislio na survival kit,nebi ti trenutno uopće trebao služit,nego biti u džepu za krajnju nuždu (Nikad ne znaš).
Imam iste gojze,pazi s njima na mokrome,strašno su skliske! Živio!

Ma pod "služi svrsi" sam ponajprije mislio da za sada imam sve što mi je potrebno za nikad se nezna

Je istina je znaju se dobro sklizat na mokrom, ali isto tako treba znat hodat...imao sam i tenisica, te čizmi koje se kao ne bi smjele nikad sklizat pa sam se sklizo dok nisam naučio hodati i paziti.

Naravno da treba paziti,samo upozoravam :migg: