Domaćini za primjer

Dugo vremena se mučim kako da zapocnem ovu pricicu, da u njoj opišem realisticno što sam doživio i da pravilno istaknem dobrodošlicu koju meni i mojim prijateljima prirediše do tada nama nepoznati, ali vrlo dragi i ugodni ljudi, od tada naši prijatelji koje nikada necemo zaboraviti.

Krenimo redom.

... Drugoga dana plovidbe kanuom od Mohaca prema Beogradu u sklopu Dunavske regate TID 2010, u podnevnim satima polako veslajuci i uživajuci u lijepom vremenu zacuh poziv sa jedne ade da svratimo do ljudi koje vidjesmo na obali ade.





Isroga trenutka zaokrecem kanu, pozivam svojega kolegu Radu da mi se pridruži i snažno zaveslah da bih pristao uz obalu ade gdje nas ocekuje povece društvo. Dunav je bio malo višljega vodostaja struja malo jaca, ali ipak bez nekakvih vecih smetnji savladasmo rijecnu struju i pristasmo uz adu.





Pozvasmo i svojega prijatelja iz Bugarske, Vaska da pristane sa nama, a nakon toga se upoznasmo sa domacinima, mladim bracnim parovima iz Bogojeva koji na toj adi odluciše da se odmore i napune baterije za daljnje životne obaveze.





Domacini nas odmah ponudiše picem, a onda onako brižni upitaše nas da li smo gladni. Kada smo im rekli da baš i nismo, ali da smo namjeravali negdje usput rucati, ne dadoše nam da sve završi na picu.

Zacas skoci domacin Mito i odnekuda donese nekakvu ribetinu (ja ne poznajem rijecne ribe, a vi cete je vec prepoznati), i zacas riba bijaše ocišcena.





Dok smo mi sa regate ocekivali ostale iz naše grupe, domacini se rastrcaše donoseci pice, posude za pripremu jela, sakupiše alat za obradu ribe...





U kratkom vijecanju domacini vidješe da ce donesena riba biti mala za sve nas, pa Mito odnekuda donese još jednu koju brzinom munje ocisti i rasparca...





Vidjevši strku oko sebe Stjepan, maleni živahni klinac, sjede sa strane i zacudeno pokuša da shvati šta se sve tu dogada oko njega.





Posla se prihvatiše i Nina i Natalija. Nešto pokušaše na brzinu da naprave kako bi gosti pregrizli i lakše docekali ribu

Pripreme za rucak su u punom zamahu. Dok gospode pripremaju svoje eto opet Mite sa pogolemim komadom od ribe, koju znalacki ocisti u hipu.









"Strucni", ženski dio tima zakljuci da bi još jedna ribica dobro došla, bojeci se da netko gladan ne bi ostao. I opet Mita dolazi do izražaja. Kao carobnim štapicem donosi pogolemu ribu. I ona "pade" za goste.





Sve iznutrice od riba dadoše orlicu kojega su nešto prije našega nailaska spasili iz vode. (O tome ste vec citali ranije). Od dobijene hrane ptic oživje i sa velikim apetitom baci se na jelo.





Dok se jelo pripravljalo, price potekle, iskoristih trenutak da razgledam mjesto gdje ovi mladi nesebicni ljudi provode odmor. Tada i otkrih tajnu kako je Mito tako brzo dolazio sa svježom i živom ribom.








Zadivila me i "osmatracnica" sa koje puca pogled na uzvodni i nizvodni dio Dunava, a koja tako izazovno djeluje ...

Nina, Natalija i Valerija umutiše nešto, pa onda uvaljaše riblje komade u sve to, vatra se razgorila ...








... pa su riblji komadici stavljeni na "grijanje", a sude je izaprano i spremno za upotrebu ...











... dok su domacice bile zabavljene vatrom Peda odluci da mi pokaže "arsenal oružja" kojim pobjediše ulovljene ribe...





...ali i "podrum" gdje cuvaju i na radnoj temperaturi održavaju sredstva protiv dehidracije. Ljepše krasote ne vidjeh uz rijeke...





... dobismo i poduku kako se pravilno rukuje sredstvima protiv dehidracije ...

Vatra ipak cini svoje na našu radost. Mirisi koji su se poceli sa nje širiti prosto su nam širili nosnice...














U meduvremenu su nam se pridružili Maja i Val iz Bugarske tako da ispunismo otocic. Domacice nas poceše nuditi jelom








Napuniše nam stol ukusnim jelima, nutkaše nas picem ...





... pažljivo promatraše da bi nas ponudili sa svime što su imali. Atmosfera je bila izuzetna...





... za svaki slucaj vatra se nije gasila.





Ostasmo kod naših domacina do kasno popodne. Vrijeme provedeno uz njih ostati ce mi trajno u sjecanju. Mladi, divni, gostoljubljivi ljudi dali su sve od sebe kao domacini, na šta im se zahvalismo, a prije polaska slikasmo se sa njima.





Zaslužili su i da ih imenujem, pa idem s lijeva udesno stoje: Nina i Peda Mraovic, Mito Ðurdevic, Nemanja, Milan i Stefan Medic, cuce, Natalija Hes i Valerija Medic. Tu smo i mi regataši.

Bravo za domaćine