Djedova priča

Kao klinac slušao sam često djedovu priču kako se izgubio u dosta teškoj zimi i preživio noć bez opreme, možda je šta dodao ali potvrdili su je ostali akteri.

Događaj se zbio u jednom selu na obroncima Dilj gore 1960 i neke godine, bila je zima, temperatura daleko ispod nule i dobar snijeg. Od mog djeda otac je bio bolestan, stari je bio priličan gnjavator i uvjek je tražio da mu se ide donijeti svježe vode iz bunara koji se nalazio gore u šumi. Kasno popodne je moj djed krenio po vodu. Na povratku je spazio u snijegu zeca. Kako je sa sobom u šumu uvjek nosio pištolj koje je dobio u JNA odlučio se da će ga probati odstrijeliti (tada su bila neka druga vremena, i ulov je imao sasvim drugo značenje nego danas). Opalio je i pogodio ga je, no kako je kalibar pištolja bio slab (kratki 9mm) ranjeni zec je pobjegao, no ostao je trag krvi koji je djed pratio neko vrijeme. Nije imao sat, bilo je kasno i naglo se smračilo, šuma pod debelim i novim snijegom bez raslinja, bez puteva je bila sasvim novi krajolik od onog kojeg je znao. Izgubio se padala je noć i temperatura. Sa sobom je imao komad slanine nož i vodu sa bunara, bio je dobro obučen ali je zaklon morao naći da prenoći. Odlučio je potražiti dovoljno veliku rupu od lisice u zemlji te se u nju uvući, u tome je još za dana uspio. Vatru preko noći nije palio jer nije imao s čime, izvora svijetla nije bilo te je odlučio pričekati dan da potraži put natrag. U selu su shvatili da ga nema te su ogranizirali potragu tkz. "hajku", tražili su ga dosta dugo u noć ,kada je čuo dozivanje i potragu u bunilu hladnoći i iscrpljenosti nije mogao skužiti odakle dolaze i da li idu prema njemu, nije mogao vikati. Signalizirao im je pucnjevima iz tog pištolja te su ga uspjeli pronaći pred jutro, prilično smrznutog. Ono što sam zapamtio je da je prste pošto nije imao rukavice namazao slaninom kao i lice te se cijelo vrijeme trudio u skloništu da ne zaspe. U prilog mu je išlo i to što je bio malo jači čovjek i što su tada ljudi na selu imali znanja i sposobnosti za snaći se u takvim situacijama, za razliku od današnjeg prosječnog gradskog čovjeka. Nakon toga više nikada nije išao po vodu na bunar niti u lov (hehe).

Djed ti je imao dosta sreće.

a i zec :bog:

znači, na bunar nipošto bez komada slanine u džepu!

Znaš kako je kod nas.. mi bez slanine nigdje ne idemo. Torba glavu čuva ako je u njoj.. slanina