Karter od Škode

Pozdrav!

današnji dan pokvario mi je planove za odlazak u prirodu, kiša pada cijeli dan , pa mi se neda kisnuti, nama pogleda i koji ću vraga raditi, čučati u skloništu!?

Pa idem malo sa vama podijeliti hedonističku priču sa dramatičnim zapletom ,ali sretnim završetkom ( djelomično ).

Dio ljeta inače zadnjih par godina provodim/o u Tuku, kod Mrkoplja, uplaninarskom domu. Zbližili smo se sa ljudima koji drže dom, lokalcima i ljudima koji dođu iz istog razloga provoditi vrijeme na 900 m nad morem, bez vrućina, gužve itd.



Došli smo dobre volje, pojeli hamburger u Delnicama , kad stiže poziv da se odojak vrti i da nas nestrpljivo čekaju!
Što se i vidi na slici! Crveni tepih, rukovanje, ljubljenje itd!Nakon toga rakijica za dobrodošlicu pa po pivici!



Odojak je spreman gotov, malo da se ohladi pa možemo u akciju! Mladen i ja malo poziramo u mesarskom stilu!



Dobro društvo, dobra klopa( mada više volim odojka drugi dan , kada je hladan i kad se mast stisne )
Nastavak vam neću pojašnjavati posebno jer je bio tipičnog hedonističkog karaktera do pola 1, uz zezanje, pjesmu, ples i dobro društvo!




Ujutro sam se ustao, otišao po kruh Mrkopalj, draga je spavala do 11, malo sam bilja nabrao za čaj , te Stolisnika i Gospine trave za doma. Pa smo bacili " doručak ", oko pola 12.



Za lječenje mamurluka smo odlučili prošetati do Matić poljane i brati bilje.



Majčina dušica u cvatu, spremna za branje!



Ovo je isto Majčina dušica , ali u drugim nijansama i bojama!



ekipa sa druge strane, Damir bere Majčinu dušici, a cure divlje jagode.



Ovdje se Medo malo odmarao i uživao u pogledu na Matić poljanu ili možda glodao nogu kakvog planinara!



Pa malo edukacije- ovo žuto je Bročika, ili Ivanjsko cvijeće, dobra za mokraćne kanale , bubrege, bolesti kože. itd( sitni cvat i višlja biljka ), dok je ovo sa većim cvjetovima Lanilist. Lanilist je dobar za za uklanjanje otrova iz tijela ( jetra, bubrezi, mokraćni kanali ) pospješuje mokrenje, za zacjeljivanje rana, vrlo dobra je mast koja se napravi od Lanilista te služi za hemeroide, rane kod ljudi i domaćih životinja. te kožne bolesti ( i svježa biljka i čaj isto tako ).



Hodali smo dalje svatko je na svoj način uživao, a ja sam promatrao okolini, za oko mi je zapeo ovaj detalj, kojih sam kasnije vidio nekoliko, Medi su kao hrana poslužile ličinke Mrava!



Ovdje se mogao razaznati otisak šape. Medvjeđe šape, najbolje kad odstoje koji dan, onda su najbolje za jesti ! ( za one koji neznaju, suhi kolač, koji se peče u tzv. modlama )



Ovdje se jasno vide tuneli Mravograda, nedavno stradalog od šapa gladnog Mede!




Sinula nam je fantastična ideja! A to je da nastavimo do Begovog Razdolja pa na okrijepu!
Neznam zašto sam ubrzo korak



pogled na pašnjake oko Begovog Razdolja, koje se spominje kao najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj.



Piva je tu! Dooobbrraa! I slovenski Union ima dobru sok- pivicu sa okusom Grejpa! Dobra je, ali mi je ipak Staropramen draži kad ne treba voziti!



Pažnju su mi zaokupili gosti za susjednim stolom, doduše vremešno društvo, ali među njima sam prepoznao Ivana Lesingera, sa kojim sam se upznao ovom prilikom. Inače Lesinger je jako poznati stručnjak za homeopatiju i ljekovito bilje!
Slika njihovog Land Rovera u odlasku.



Malo smo se oraspoložili , pa je povratak bio znatno veseliji! Evo draga je skoro poletila nakon dve pive!



Hodajući tako i uživajući na vjetru i suncu, odjednom izleti Medo, na nekih 10 m od mene, Pretrčao je preko ceste i nestao u travi.
Kasnije se na jedno 30 m digao na zadnje noge , pa smo se gledali, te je otišao dalje.

Ovdje od sredine pa na lijevo se vidi gdje je protrčao kroz travu. Interesantno je da ga uopće nevidiš gdje se kreće kad vjetar puše ,trava je visoka itd.



Ostatak ekipe je bio na nekih 50 m od mene pa sam im javio, očekivao sam da će doći do ruba šume, što se i dogodilo!
Evo majstora opet propetog na zadnje noge!



Povratak je bio pun smjeha i zezancije. Usto sam ugledao poznati mini bus!



A u busu planinari iz Siska i moj bivši predsjednik HPD Zrin Petrinja.Morali smo popiti koju.




Došli su i ljudi do doma na konjima! Prava atrakcija!



Mladen se naravno morao popeti i malo jahati.



I moja Bosanka! Osmjeh nije skidala sa uha! " ej Robi jahala sam konja " , " pa vidio sam , drago mi je " , ko da je dobila na lotu!



Navečer smo se zabavljali, a dodatno nas je uveseljavo Roki koji je pokazivao homoseksualne nagone dobrih 2 sata, sva sreća ba je ovaj Baset ( mislim da je to ta pasmina ) niži od njega! A jadnik nikada nije imao curu , a 9 godina ima!

Ujutro smo već preko Ravne Gore otišli za Vrbovsko. Namjera nam, je bila otići se prošetati do Orlove stijene, vidikovca iznak Kupe na hrvatsko - slovenskoj granici.




I sranje!
Totalno!

Dok sam mijenjaao baterije u GPS u, da vidim koliko smo blizu, jer smo htjeli doći što bliže lokaciji, jer se moramo vratiti u Petrinju, draga je trebala raditi popodne.
Udarac, preskočio CD, ja stanem da pogledam GPS , a kad ono miris motornog ulja.
Izađem van i imam što vidjeti. Probušen i udaren karter.
Brzo u auto i jedno dva kilometra u riikverc, dok se nisam okrenuo , pa po gasu!
Dok nije lampica od ulja počela svjetliti.
Stao sam , digao auto dizalicom i pokušao sanirati štetu , da dođemo do Vrbovskog barem.
Međutim ništa nisam mogao napraviti. Sva sreća da mi je ostala litra ulja od servisa. Natočio sam to i po gasu !

Došli smo do Vrbovskog, ugasio sam motor, spustio se do benzinske, stavio ovu bocu da ne curi po asfaltu. Raspitao se za mehaničara, kupio 5 litara najeftinijeg, ulja i zapičio u potragu za spasom.
Trag ulja je ostao po cijelom Vrbovskom.



Evo ispred servisa!
Opcije karter iz Rijeke ili Karlovca, nema na lageru kod dobavljača
, popravak gotov sutra popodne ili preksutra!
Zovi ekipu iz Tuka, ima tip tri škode iste , ali nema ga doma, pa nekakvi Cigani, i na kraju ništa.

Dolazi gazda, kaže da ne ugrađuje stare djelove, samo nove.



Čekamo što ćemo! Ogladnili smo pa treba nešto i pojesti.



" doručak na travi "
Dobavljača iz Karlovca nemože dobiti majstor, ni gazda, nudi nam vučnu službu ako smo članovi HAK -a do 100 km besplatno, u Karlovcu ima ekipu koja će nam to srediti. Ali mi nismo članovi HAK - a. Imamo samo 200 kn u novčaniku, koliko je popravak , ovaj kaže oko 100 eura.

Zovemo prijatelje da dođu po nas dogovaramo da auto bude gotov sutra, zovi na posao da nećeš doći itd!



Dok smo čekali spasilačku ekipu, malo sam se prošetao i opet naletio na Medvjeda!



Evo izbliza, malo se ofucao ,jadan!



Ekipa je došla i pičimo natrag za Tuk, pa smo stali kod bivšeg centra za krumpir i dvorca Stara Sušica.



Evo i za svako zlo neko dobro! pošto će nas majstor oderati za popravak , čudom se stvorio ovaj slanac pod nadstrešnicom.



Gladan iscrpljen odmah ga proždrljivo izjedam!



Detalj sa ulaz u crkvu



unutrašnjost



i crkva koja je odmah preko puta dvorca



Stali smo u marketu, u Ravnoj Gori da kupimo stvari za ručak. za oko mi je zapela ova staza, za koju je potrebno 24 sata za obilazak , a obuhvaća neke zanimljive lokacije ravnogorskog kraja, uključujući i dvorac.



Vratili smo se u Tuk, malo potišteni, draga malo više nego ja, jer joj je veći problem na poslu nego meni!



Treba nešto pojesti, vrijeme je večere.Krumpir pečen u ovoj električnnoj peki je začas gotov, ne treba puno ulja i jako je ukusan! Preporuka!



Dve ture krumpira smo pojeli, naravno bilo je i mesa!Odlično!Malo majčine dušice...



Večer. Rada i njen ljubimac Roki, Pas koji najviše voli sarmu sa pire krumpirom i paštetu sa kruhom!



Cijelu noć je padala kiša i tukla po limenom krovu, a mi u potkrovlju!
Nisam baš spavao, što zbog kiše, a što zbog briga.



Međutim ujutro, super, toplo, malo oblaka i dosta sunca. Temperatura ugodnih 21.



Prije nego što nam se trebao javiti majstor otišli smo do ravne gore, pokupili poznanika od naših prijatelja i krenuli do ponora Kosica. Malo smo ga teže našli jer su markacije nestale.



Anđelika



Prvo smo zabauljali do ovog suhog korita, obraslog ogromnim Lopusima.



Mjesto odlično izgleda za boravak. Nekom drugom prilikom.Nadam se.



Još malo sa korita!



Pa još malo!

I odlučili smo se vratiti natrag. Tu je negdje i došao poziv da možemo doći po auto!



Međutim meni vrag nije dao mira , pa sam otišao prošvrljati u potragu za ponorom, i evo ga napokon.



pošto sam došao prvi, bio je mir, ali kad su se začuli glasovi, ugledao sam dvije lisice, prva je prešla preko ovih stjena na ljevo, dok je druga čekala, stavio sam custom mod na aparatu da mi okida 10 slika za redom i zeznuo se, jer je odgoda isto tako od 10 sec. i taman mi druga lisica ode, prije nego je aparat uslikao! Šteta!



ali zato sam ugledao ovog simpatičnog dosadnjakovića na Bukvi, koji nam neda mira po noći u planinarskim skloništima.Puh!



Spustili smo se detaljnije razgledati ponor.



poprilično je sviježe , i baš paše. stijene su skliske i trebalo je oprezno hodati.



pogled prema najnižem dijelu, ali moramo natrag, vrijeme leti, servis radi do 16 h.




Pogled iz ponora prema mjestu gdje sam prvu sliku istoga uslikao!



Mjesto gdje je lisičiji brlog, zaudara poprilično!



Žurba i borba sa vremenom jer je već bilo 15: 35 , kada smo došli do auta. I evo nas pred servisom. Ovaj auto je pobjedio U Velikoj Gorici na natjecanju za te ušminkane aute, neznam kako se to zove, ali uloženo je truda i novaca, pa mi je zapeo za oko!



Evo starog kartera, kao je ljijepo udubljen!
popravak nas je koštao 700 kn, plus ulje 100, dakle 800 kn!
Stavili su nam rabljeni karter ( a ne ugrađuju stare dijelove????) u tu cijenu je bilo uračunato ulje, međutim mi smo ga imali i opet je cijena bila ista?????
Litra ulja je 10 W 40 oko 45 kn, dakle blizu 200, karter ih nije koštao više od 150 kn, rabljeni, skinut sa neke mašine, posla tu nije bilo više od pola sata. Dalje zaključite sami.



Na kraju kada smo se vratili ,morao zapaliti cigaretu i popiti par rundi , da olakšam dušu, zajedno sa dragom!

I to je to! Malo nam se odužio i zakomplicirao vikend , koji je trebao biti druženje i čisti gušt!
To je i bio uz dodatne komplikacije!

I dobro da nisam ono ulje izbacio iz prtljažnika, jer mi dosada auto nije trošio ulje!ha,ha! Fotki od udarca pa do servisa baš i nema jer sam bio totalno pod adrenalinom i cilj mi je bio što prije seizvući na sigurno.

:bog: =)

Zaista te žalim što ti je kvar na vozilu poružnio prekrasan izlet i druženje. Ali tako to ide. Uvijek neko zlo za neko dobro (pa i obratno). No čekaju nas bolji dani. Reportaža ko grom. Čestitke na njoj.

... Imao si sreču da je ulje polako curilo - ja auta ne bi pomerao više da mi se desi nešto takvo jer ležajevi na koljenastom vratilu i radilicama vrlo brzo propate i onda se sigurno ne isplati više ni popravljati to nego mjenjati motor !

Srečom nisi oštetio ležajeve i popravio auto bez večeg troška i na kraju čak imao ugodan boravak kojeg si odlično iskoristio u prirodi ... svaka čast !
Obično se ljudi ukisaju pa teško prihvate situaciju i to im oduzme mogučnost da bi uživali kao što si ti u prirodi ... a i mi iza kompjutera s tvojom reportažom .

Izlet ko grom .... klopa
Ali još jednom ovako javno; Luksa kad voziš samo vozi, nemoj tražiti flašicu s vodom, nemoj mjenjati baterije..... samo gledaj, diši i vozi!

Posebno me se dojmila ova zadnja Željezarska fotka.... za one koji ne znaju to je kvart u kojem živim, a ta birtija mi je 100m od stana

Drago mi je da se sviđa reportaža onima koji samo gledaju i oni koji komentiraju.

razmišljao sam dali da ju stavim, ali kvar na autu u prirodi spada u nepredviđene situacije i treba se snaći i znati što napraviti.
Tako sam vozio dok se nije upalila lampica od ulja, pokušavajućo doći što bliže glavnoj cesti,( jer smo bili na šumskom putu ) tek kada se upalila lampica dolio sam ulja koliko sam imao, dolaskom do Vrbovskog, a samo mjesto je u kotlini i cijelo vrijeme nizbrdica , ugasio sam motor. Naravno da sam bio svjestan štete koji se mogao dogoditi, ali ipak sam računao da će dijelovi biti koliko, toliko masni.
Ali sam stalno razmišljo hoće li mi klipovi izletit kroz haubu ili neki drugi gadan scenarij.

Najvažnije je reagirati na pravi način, zato i nisam imao vremena za slikanje. Od mjesta gdje smo oštetili karter dop Vrbovskog je nekig 20 ak kilometara!

A što se tiče traženja po autu , uvijek govorim svojoj dragoj da ne vozi bez ruku, jedna ruka na volanu, ne pričaj na mobitel i onda ja specijalac zeznem stvar do kraja!

Lijepo si se snašao. Vojni tuk mi je zakon, posjetio sam ga samo onaj put i cujem da se stalno vide medvjedi tako da mi ne gine jedan fotolov. Kamo si uspio sredit karter?
Nas je jednom policija ganjala u parku s puntićem pred dosta godina (osnovna škola, početak izlaženja) i na ulazu u park skršila karter na kamenu u podu koji služi das e vrata zatvore (sppusti se onaj kmetalni kračun u rupu u kamenu). Eh, dobri stari dani.

več sam jednom napomenuo da bi rado kod tebe na obuku o poznavanju šumskog bilja, tu sam od svih prirodnjačkih tema najtanji. što se tiče auta ipak si muško pa imaš pojam o mehanici, najme moja je frendica na samarima odbila karter i vozila se još s natovarenim autom, također škodom, i to još uzbrdo dublje u šumu. kad se mašina nakon nekog vremena(nekoliko kilometara) doslovno raspala imala je sreče jer je s obližnjeg vrha uhvatila signal za mobitel i kulerski nazvala vučnu službu(bila je i član HAK-a) trebalo im je cijeli dan da je kamionom pronađu. nemam pojma koliko su joj to naplatili.

kengur32 je napisao/la:
Posebno me se dojmila ova zadnja Željezarska fotka.... za one koji ne znaju to je kvart u kojem živim, a ta birtija mi je 100m od stana

Baš mi je srce zatitralo na ovu zadnju fotku...
I pitao sam se je li to Željezara-živio sam kod pošte 4-5 g :bog:

Roki je brutalan u ovoj priči!!
LUKSA..već sat vremena pregledavam samo tvoje uradke...svaka čast!!

Tek sad ovo čitam...
Super reportaža prvo!
Drugo,meni se isto dogodilo kad smo išli na Bjelolasicu,promašili put,kao prećicom ćemo do Mrkopalja,i na bijelom putu koj vodi nigdje (vidio kasnije ne mapsu) opalio karterom i to toliko da mi se cijeli motor pomakao 20ak cm (zna ekipa koja je bila gore).. SREĆOM,nije se probio...Odlučio krenuti doma,i na ulazu na autoput ubacim u prvu i čuje se *tras*,motor se vratio na mjesto...A pomaknut je bio do te mjere da mi je mjenjač totalno bio van ležišta,2. i 4. brzina je bila gdje je inače ler,i nisam mogao okrenuti volan do kraja desno...Shit živi...I hebena sreća...Da je iscurilo ulje,vjv bi ga zapalio gdje je i sjeo plakat.. Ni signala,ni niš na tom putu,daleko od naselja...Pouka,gdje je god moguće ići vlakom/busom i ne praviti od gradskog autića terenca

Hvala Šimune! Samo opis avanzure koja je bila poprilično lagodna i završila stresno kojoj se treba sam nasmijati.
PS ovi cigani uz autopute sa servisima su nemilosrdni