Izviđači,penjanje i ostalo

Pozdrav! :bog:

Još jedna od avantura koja se događala prije točno mjesec dana.

Radi se o vikendu u prirodi naravno, druženju i učenju.
Sa Igorom sam dogovorio datum praktičnog dijela poučavanja tehnika penjanja, spuštanja i spašavanja.
Demonstraciju opreme i osnove smo odradili tijekom proljeća na jednom od sastanaka.
Inače Igor vodi grupu petrinjskih izviđača.

Pa da krenem!



Pridružili su nam se i njegova dva prijatelja Amir i Damir. Koji su malo kasnili sa posla ali takva su vremena danas.




Našli smo se na području nekadašnjeg franjevačkog samostana Kloštra, Samostan Kloštar je napušten nakon pretrpljenih oštećenja uzrokovanih potresom 1880 s epicentrom na Medvednici (kad se urušilo pola Zagreba i okolice), a sve je prešeljeno u Kloštar Ivanić. S vremenom je sav građevinski materijal (kako to i inače biva) iskorišten od strane seljaka za izgradnju štala i dogradnju kuća. Danas je to predivan proplanak s hrpom Šumskih Jagoda,Ddupčaca, Mravinca (origana)..., a vještom oku samo konfiguracija terena ukazuje na nekadašnje postojanje velike građevine



Naravno da sam bacio oko na raznolikost bilja, a mora ga biti jer redovnici imaju dugu tradiciju lječenja biljem, te se na području samostana nalazi veliki broj vrsta .
Ovdje je riječ o Mravincu ili popularno Origanu.



Odlučili smo prespavati u spilji jer se uokolo nalaze stijene, blizina izvora vode itd.
Svatko se bacio na dio posla. Dečki po drva, cure po vodu a mi na uređenje prostora za boravak i spavanje.



Ubrzo je vatra planula, noć nas je sustizala...



Ekipa se skuplja oko vatre nakon napornog skupljanja drva i cjepanja.



Uzeli smo i plastične vreće za smeće, koje smo napunili lišćem, kao podlogu za spavanje.



Polako nas je glad hvatala...



Hranu smo pripremali u alu foliji, dakle improvizirana peka.



Svatko je sastavio svoju kombinaciju namjernica i začina.



Vrlo se jednostavno priprema, sve što vam padne na pamet narežete, začinite, zalijete uljem ako imate i zamotate foliju.



Bilo je i vegeterijanskih kombinacija!



Žar se razgrne i najbolje je ako se prije stavi kamen u vatru, ravan na koji se stavi obrok.



Treba se peči oko 25 minuta i za to vrijeme smo naravno razgovarali, šalili se itd.



Gotov obrok, spreman za konzumaciju! Fenomenalno je! Toplo preporučam!

Nakon večere polako smo pozaspali uz lovačke i ostale priče.



Probudili smo se neki naspavani, neki ne, jer su izviđači imali dežurstvo oko vatre.



Ja sam se prošetao do izvora na umivanje, te se uputio pronjuškati jel ima gljiva.
Ovdje sam narukvicom stisnuo majcu, kako bi mi poslužila za gljive.



Našao sam nešto Lisičarki i najviše Mlječnica, dobro su došle za obroke koje smo spremali kasnije!




Prije početka " nastave " obišli smo okolne zanimljivosti, stijene i spilje.



Ekipa na ulazu u spilju.



Početak nastave! Ovdje ponavljamo opremu, jer vjerujem da su zaboravili od prije koji mjesec šta je tu sve.Prije toga smo radili priručno izvlačenje grupe pomoću grane , kao pomagala. Svatko je sljedećeg izvlačio iz jarka, kako bi iskusio na svojoj koži. Slikao baš nisam jer sam se bavio podukom.



Ovdje vježbamo Bowline čvor jer nam treba za sljedeću radnu točku.



Onaj koji bi se popeo niz strminu, osigurao se vežući se za drvo , te izvlačio sljedećeg niz strminu užetom.



Ostali su čekali na svoj red.



Nakon toga smo vježbali tehnike spuštanja nih strminu.



Nakon toga postavio sam sidrište na drvetu, te smo na blagoj uzbrdici, sa malo detalja razbijali strahove spuštanja i penjanja, za početak.



Ja sam osiguravao sve prisutne i davao savjete što i kako raditi. Amir se panično boji visine ali je to junački odradio! Za osiguranje sam koristio improvizirani pojas



Dok su oni imali penjačke pojaseve.



Bilo je zanimljivo, padanja, proklizavanja, malih nespretnosti i nesigurnosti, što je normalno.



Vrijeme prolazi brzo kada se nešto radi , tako je i došlo vrijeme da polako ekipa ide doma. Ovog Jelenjaka već nisam dugo sreo! Meni vrlo drag kukac!



Spremanje opreme i još samo ručak!



I ostajem sam! Naime mlade ljude je teško dobiti u prirodu kad je u pitanju subota navečer, ipak je važnije društvo i izlazak, tako da Igor mora planirati petak- subota termin.



Malo ljenčarenja pred akciju. Poslje toga sam se išao spuštati užetom sa okolnih stijena ili popularno "absailati". Malo sam se i natukao na stijeni na kojoj je spilja , ali što sad!



Nakon toga krenuo sam u šetnju okolicom u potragu za gljivama i biljem.
Nešto je šušnulo u šumi, pa sam ugledao ovo čudo!



Moram priznati da nemam pojma jeli to Voluharica ,ali čudno mi je bilo da nema karakteristične uši za glodavce, tako da mi ovo još ostaje nepoznanica. Miš nije!?



Šuma je bila osunčana, prozračna, nedavno su kiše padale,ali gljiva baš i nije bilo, nešto malo.



Zatim sam izašao na predivne livade sa pogledom na obronke Zrinske gore.



Pa još malo divnog pogleda!



Pa još! Moram , obožavam ovo!



I onda sam ugledao veliku Trešnju, naravno popeo se na nju, trpao zrele trešnje u usta i uživao u prekrasnom pogledu! Trešnja iz snova!




Ispod Trešnje kada sam skočio, osjetio sam poznati miris limuna, a kad ono Matičnjak, na slici nije onaj ispod trešnje već sa drugog dijela šume , ali evo slike za one koji ga ne poznaju.



Vratio sam se u bazu.



Malo skinuo gojzerice i to je privuklo ovog Bumbara kojem je miris mojih nogu bio jednostavno neodoljiv!




Nacjepao sam drva za noć i neku drugu priliku i već je pao mrak. Bilo je vrijeme za večeru.



Ostalo je još mesa od jučer, spilja ima rupa koje ste mogli vidjeti , pa služi kao frižider. Međutim kada sam otvorio vrećicu sa mesom bilo je muha u njoj, ali otjerao sam ih i pripremio opet peku u foliji.



Uz dodatak gljiva, večera je jednostavno bila fenomenalna!



Zaspao sam već prije 22 h! Mislio sam bez vatre spavati ali su me oko 1 u noći probudile divlje svinje , koje su kršile sve naokolo i roktale. Odlučio sam zapaliti vatru. Vatra je pucketala i mogao sam zadovoljno spavati, neobraćajući pažnju na dosadne svinje!



Jedna poučna stvar!
Naime kod izbora mjesta za vatru Igor je izabrao središnji dio spilje, međutim cijelo vrijeme smo bili u dimu!
Najbolje riješenje je vatru zapaliti uz sami rub spilje, odmah imaš i reflektor , a dim jednostavno ide uz rub stijene, kao što se vidi na slici!



Evo opet svinja! Napustio sam svoj " dnevni boravak " i krenuo put planinarskog doma na gljivarsku feštu. Kad odjednonn tri divlje svinje, totalno dezorjentirane kud da krenu, osjete me,ali baš ne vide.



Pa malo svijeta kukaca.



Spomenuti izvor, koji je na samo 250 metara od spilje.



Ono što mi se dogodilo sa svinjama, dogodilo se i sa ovim Srnjakom. Naime zašuškalo je nešto, kad on! Međutim gleda prema meni , ali me ne vidi.
O čemu se radi dolje sam imao hlače pustinjskim uzorakom a gore zelenu majcu, lišće je smeđih tonova , a gore zeleno ! I jednostavno me ne vidi, laje , ali nije me skužio dok se nisam pomaknuo!



Ovaj prekrasan prirodni kamenjar na putu prema domu!



Nedavno završena čeka - vidikovac na Putu kestena



Pogled prema Istoku



Izležavanje prema Jugu



Pogled sa čeke prema kućici i mjestu za roštiljanje.



Kod doma se počela skupljati gljivarska elita!



Presnac, gljiva koja se može jesti sirova.



Ovo je prvi skup gljivara na Hrastovičkoj gori, tj. prvo organizirano druženje novoosnovanog gljivarskog društva Kneginja iz Siska.



Skupilo se sve što se našlo i determiniralo, kako se to stručno kaže!



Tu su i petrinjski planinari, g . Nada, travarka.



Dok su se gljivarski kotlići pripremali , ja sam skoknuo okolo brati bilje, evo ulova!



Taj dan su nam u posjetu došli i planinari iz planinarskog društva Kapela iz Zagreba, koji su tu dodjelili diplome polaznicima planinarske škole.
Koji su me čudno gledali a stvarno neznam zašto!




Pred kraj malo Vrganja



buba žongler! Koja je krepala nakon ovog žongliranja!



I za kraj malo hedonizma na balkonu sa mojim predsjednikom uz eko pivu!

ŽIVILI! :bog:

..interesantno veoma...pogotovo dio sa penjanjem,spuštanjem..
..životinjica mislim da je puh (bar sam ja do sad bila uvjerena da su to puhovi kad ih sretnem)
a,mislim da mi je uz srdnaća..zadnja fotka ipak nekako najdraža

Srndač te nije vidio jer vidi u crno-bijelo-sivom spektru. Reaguje na miris, zvuk i pokrete. Sjajna fotka, zavidim ti na prilici da ga gledaš i fotkaš.

Prijesnac je ako se ne varam, vaše ime za rujnicu ili ne? Nježne medaste boje sa ponekim crvenim tonom. Ispušta mlijeko kada se ubere i da - jede se sirova. Zovu je i kneginjom kod nas

Mislim da je bearfearie u pravu kada kaže da se radi o puhu. Mada mi je malo sumnjiva boja dlake, a ne vidi se ni njuškica.

U svakom slučaju, jako bogata i poučna reportaža. Nisi gubio vrijeme dok si bio odsutan...

LUKSA rules!

Što se tiče gljive ona spada u porodicu Lactarius ili Mlječnica ( ko i ona bijela u flis majci ), dok je Rujnica ili Kneginja iz porodice Amanita, a pošto je mlječnica ispušta mljeko, mada i Blagva pušta bistar cvenkasti sok po klobuku.

Presnac nije naše ime za Rujnicu, jer je i kod nas zovu tako, a napisao sam da se naše gljivarsko društvo zove Kneginja!

Puh nije definitivno, onje 10 puta veći od ovog malog stvorenja, veličine je palca 8 mojeg naravno ).

A susret za srnjakom je za pamćenje, mada su i svinje bile zanimljive , ali mi nijedna slika nije dobro ispala!

drago mi je da ste zadovoljni!

A pivica je zakon, sestra Saši iz Austrije donese gajbu , pa je jednu podijelio samnom!

..e sad kak to nije puh..idem se upustit u istraživanje te životinje..

a kakav mu je rep?

mislila sam na uši..(uopće ne znam zakaj sam napisala rep

Super reportaža.... ali di sam ja, nisi me se mogao sjetiti

Savršeno,svaka čast!

nije puh, to se slažemo. jutros dok trčao ispred mene u šumi protrčala definitivno slična životinjica. vjerujem da je šumska voluharica. što se srna tiče, životinje su gustiša, imaju astigmatični vid i bolje vide objekte u kretanju, a fiksni su im mutni (elp je rekao o bojama koje divljač raspoznaje)
pohvale za izlet i aktivnosti

E znao sam da ćeš napravit reportažu i od ovoga, a nagađao sam da ćeš opet popljuvat moj izbor lokacije vatrišta. Pa u moju obranu moram reć j***š logorsku vatru ako ne možeš sjediti oko nje. Ipak je to tradicija kod izviđača. Isto tako je problem što svatko kuha svoj čaj i svatko sam priređuje svoj obrok što znači da je potrebno puno mjesta oko vatre gdje bi se smjestili svi ti ljudi.
E, da. Zaboravio si ispričat dogodovštine s izviđačima.

E još jedna napomena. Onaj samostan Kloštar je napušten nakon pretrpljenih oštećenja uzrokovanih potresom 1800 s epicentrom na Medvednici (kad se urušilo pola Zagreba i okolice), a sve je prešeljeno u Kloštar Ivanić. S vremenom je sav građevinski materijal (kako to i inače biva) iskorišten od strane seljaka za izgradnju štala i dogradnju kuća. Danas je to predivan proplanak s hrpom šumskih jagoda, dupčaca, mravinca (origana)..., a vještom oku samo konfiguracija terena ukazuje na nekadašnje postojanje velike građevine.

Igore hoćemo na ruku!

Ma da me ubiješ ne slažem se sa tobom!

A klince nisam htio komentirati, nije mi namjera nikoga ismijavati, mladi su i neiskusni, lako je nama pamet prodavati.
Onda bi mogao i o curama i gubljenju, pa ovima kad su vatru otišli srediti!


Hvala na ispravci za Kloštar, ko će pohvatati fra Petra dok priča, živa enciklopedija je , isto ko i Nada. A crnjak dobar!
Stavio sam to ispod slike, nadam se da me nećeš tužiti za autorska prava


Ipak si ti učitelj a ja dečko sa asfalata! ha,ha!

O što se tiče životinjice, uši skoro da i nema, ni njuške, čudno smještene oči, dosta naprijed, tražio sam po netu ali nisam našao odgovor, zato i jemo tu da jedne drugi nadopunjavamo.

:bog:

=)
Umjesto ruku predlažem natjecanje u branju stolisnika i mravinca na 100 metara s preponama.

Možda je ona životinja banijski gremlin?

super izlet i reportaža a i fotke.
ak ćeš raditi još takvih izleta slobodno javi. ima zainteresiranih :bog: a vidim da se od tebe može dosta naučiti o biljkama samoniklim i o gljivama

kan je napisao/la:super izlet i reportaža a i fotke.
ak ćeš raditi još takvih izleta slobodno javi. ima zainteresiranih :bog: a vidim da se od tebe može dosta naučiti o biljkama samoniklim i o gljivama

Zemo nema problema! javi se na PM ili kako hoćeš, tu nam je i Kengur, Igor, prava ekipa za prirodu i društvo!

a mogu i ja?! :bog:

A joj još i tvoj pas ili ako i ti nemaš tri!

Ovi me ubiju od lizanja!

Ma može svatko tko je zainteresiran za druženje slobodno se javiti , ako je frka nekome može se spavati u planinarskom domu!

a nemam ja tri..samo dva..i isto će te izlizat do smrti ako im dopustiš

spavanje u domu..uz naše lizače teško da nekome može bit frka..
meni osobno nije frka..jer nisam neka princeza..al u nekom kraljevskom šatoru..to može

pa evo mogu se ja žrtvovat za lizanje osim ako pojedu neka go..a

@ Kan
Nisi svjestan šta ptičaš