Vunena deka

Pozdrav svima!

Evo još jedne reportažice sa boravka u prirodi od prije mjesec dana i malo više.

Pa da krenem!



Zaputio sam se biciklom do sela na obroncima Zrinske gore gdje Kiki i ja imamo kamp. Ovdje saam stao i natočio izvorske vode , na jednom od mnogobrojnih izvora Banovine. Ovaj je u selu Pecki.



Teren je mješovit na Banovini i zato ju volim, malo brda, gdje ispustiš dušu, pa malo nizbrdica gdje juriš, prekrasnih pogleda i vrlo slabog prometa, što je možda i najbolja stvar.



Možda za nekog nije brzina , ali sa 15 ak kila i mojuh skoro 100 ovo je odlična brzina za MTB, najveća koju sam postigao je dosada 69 na ovom biciklu.



Tu sam zastao okinuti sliku, nije bilo nešto posebno, slikam ja, ne vidim nikoga, kad tu iza ograde, ustane se žena iz pognutog položaja, radila je nešto u vrtu. uopće junisam skužio, žena se uklopila u vrt kao kameleon.



Put me vodio kroz Donju Bačugu, Banski Grabovac i evo me sad kod pravoslavne crkve u Vlahovićima. Za ovo selo vežu me dva bitna događaja iz mog života.
Naime u akcii Oluja sa pokojnim Marinkom sam nazdravio oslobođenje Slunja, što smo čuli na radiju. Otkuda je on bio rodom. Nakon jedno 15 minuta pojavili su se ljudi na rubu šume , te smo su o tome otišli obavjestiti ostale.
Trojca njih , među njima i Marinko , ubrzo se začulo puškaranje.
A za koju minutu smo saznali da je Marinko mrtav.
Oni su se kretali cestom a na njih je zapucao uplašeni domobran, koji je nedugo prije istovaren iz kamiona. Metak se odbio od ceste i ovaj dobio šus u glavu, gotov u sekundi, kao kad svinju pištoljem " omamiš ". Ova dvojca su vratila paljbu i tek na izlasku skužili da je taj ustvari naš. To je bilo malo dalje od one sjene na cesti.



A za ovo mjesto me veže još jedan događaj 5 godina kasnije. Surađivao sam sa specijalnom policijom u treženju četverostrukog ubojice, koji je poslje Oluje živio u šumi, bushcraftersko odmetnički, dok nije ubio lovca, pa bračni par, pa i četvrtu osobu.
U onom gore šljiviku se razvalio bombom kada, je shvatio da je u okruženju policije.



Krenuo sam dalje i sljedio je poprilično dosadan, odnosno ravan komad od kojih 8 km, uz vjetar u prsa, što nikako ne volim na biciklu.



U Donjem Klasniću primjetio sam crkvu pod brdom, pa sam odlučio skrenuti i vidjeti o čemu se radi. Zbog doga volim bicikl, skrenem, ostavim bicikl, nastavim pješice i u miru polako razgledam što me zanima.



Evo crkve, mislim da je Sv Duh, ( koliko se sjećam ) malo sam se odmorio u hladu, jeo Šumske Jagode...



pa mi je za oko zapela stara planinaraska oznaka, naime prije rata je bilo puno više staza koje su bile vezane uz partizane NOB i ostale komunističke šeme, tako i ova vodi do sela Brestik koje je bilo poznato mjesto partizanskog pokreta na Zrinskoj gori. A ta staza je kretala skroz od šume Brezovice, gdje je formiran prvi partizanski odred u Hrvatskoj , uglavnom da neduljim poprilično dobar komad puta od sigurno 80 kilometara.
Naravno sada to više nije aktivna staza, ali meni su kao planinaru takve stvari zanimljive, a o detaljima sam čuo od čovjeka koji je sve to prehodao.



Dalje sam nastavio i već sam bio na nekih 6 km od odredišta, tu sam stao i napunio boce sa vodom, malo odmotrio jer me čeka dobrih 3 km uzbrdice.



Ko za vraga opet partizani, gore iznad izvora piše da su izvor nedavno mještani uredili i obnovili.



Autobusna stanica, ali autobus tu više ne stoji, a ni ne vozi!



Naravno umro sam pedalirajući gore, ali znatno mi je olakšavalo što sam izabrao SPD pedale i cipele, koje mi skupljaju prašinu, tako da sam morao nositi još par obuće koji ste vidjeli zavezan na ruksaku za hodanje i ostale aktivnosti.Evo sklonište je tu.



Putem sam ogladnio , te je trebalo nešto baciti u kljun. Išao sam isprobati kako funkcionira za kuhanje ovo kuhalo od kartona, jer sam do sada samo probao koliko dugo gori. Za početak treba zagrebati vosak da se dođe do kartona i zapaliti ga.



Prilično dobro gori i močno , ali treba zaštititi od vjetra.



Ovo je na vrhuncu gorenja, jedini je nedostatak za ovu praktičnu stvarčicu, jako dimljenje! začadi poprilično posudu.



I kraj gorenja, trajalo je 20 minuta, ali za ovu veliku posudu mi nije bilo dovoljno, jer samo za kuhanje tjestenine mi treba 10 ak minuta , a voda treba i zakipiti.



Slika je mutna, ali pažnju mi je zaokupila ptica grabljivica, koja se nalazi na sredini negdje, mislim da bi mogao biti orao, kojih ima na Zrinskoj gori. Međutim nisam ga vidio bolje da bi mogao točno potvrditi.



Ručak je gotov, nekakva tjestenina upola jeftinija od Talijaneta Podravkinih, sa 4 vrste sira i Majčine dušice kao začin, bilo je prva liga, za prste polizat!




Nakon klope, moj nemirni duh je proradio i morao sam smisliti neku p****!
Pred početak ljeta se ja sjetim presađivati kesten, kako bi bolje zamaskirao sklonište i dobio bolji hlad. Dok sam ga iskopao , umro sam, brutalno sam korjenje posjekao....



Iskopao sam rupu...



Stavio sjena....



Konjske balege otišao skupiti malo dalje, ma sve po PS! ILi ti kako sam i ja napokon naučio po Defaultu!



Čak sam i zamalčirao sa sjenom, zalio obilno!



Malo da promjenim boju! Ružice sa posljepodnevne šetnje!



Pa pogled sa čeke. Za mene podmuklog mjesta, daš recimo srni da jede i skineš ju!
Kakvi frajeri!



Malo sam uživao pred zalaz sunca, ruke su mi poprilično izgorile, na putu do mjesta, nosio sam majcu bez rukava a ja bijel ko sir!
A evo i za nožomane sa foruma, naime dodao sam na špagicu jedan ( modni ) dodatak! Radi se o florescentnom plastičnom dijelu sa jeftinog šatora iz Lidla koji svjetli u mraku i barem malo demaskira nož, tako da ga možeš naći kada padne u lišće ili po mraku!



Loša slika , ali se nadam da kužite što je pjesnik htio reći, da sam okinuo blicom, nebi bilo nikakvog efekta.



Evo i za survivere koji u životu nisu vidjeli Krpelja!




Pa večerica! Soženac sa svinjskim mesom iz vojnog cjelodnevnog obroka, ali uz malo feferona i bilja bio je i on za prste polizat! Ne volim konzereve, a ne možeš bez njih!



Evo i odgovora zašto vunena deka! Nabavio sam vunenu deku, da imam pravu bushcraft stvar, još ima i retardant za vatru, ma divota!
Ali teška je i na 10 stupnjeva, 9 stupnjeva , koliko je bilo u najhladnijem dijelu noći nije me baš grijala. Ali razlog moje hladnoće je i groznica izazvana opekotinama 1. stupnja koje sam dobio po nadlakticama. Pa ti nemoj nositi kremice!



Naravno čaj se pije uvijek, zasladio sam ga malo i evo radnici oblizuju šalicu!



Izlazak sunca, ono za što se živi!



Napravio sam dobar stretching i naravno da bi ih jeo, skupio jagode i guštao uz čaj na izlazećem suncu!



Nakon meditacije i doručka , krenuo sam vidjeti kakva je situacija sa obližnjim potocima, jer nam je potrebna voda!
Zrake sunca su se probijale , u šumi je bilo prekrasno!



Svugdje naokolo su bukve sa zanimljivim korjenjem!



Ovdje se spajaju dva potoka i najbolje je mjesto za doći po vodu, ali malo daleko od kampa!



Pa pogled odozdo prema gore!



Zanimljiva simbioza Kesten i Bor ( koliko se sjećam )



Ovdje je bilo zanimljivo! Izašao ja iz šume na cestu, kad čujem glasove. A kad ono muškarac, zena i mladić " bunare " nešto po napuštenoj kući..
Pojavim se ja sa mačetom u ruci, nožem za pasom, maskirne pustinjske hlače, a oni trk u auto i po gasu! Auto se vidi u daljini! Umro sam od smjeha!



Pas ili Vuk stvarno neznam, proučavao sam po netu vučije tragove, takvi su, pasa tu nema, vukova potvrđeno ima na Zrinskoj gori. ako netko zna neka potvrdi.



Tragovi su sljedili tragove od Srne!



Zanimljiv detalj, ovaj dio šumskog puta je potpuno obrastao mladicama Bukve!



Put je prokopan na nekoliko mjesta tako da se ne može vozilom njime proći.



Ono što volim kod naših potoka, a to je da možeš sa guštom popiti vodu!
Naravno možda gore negdje upravo Srna ili Divlja svinja pije vodu, ali to me čini još bližim sa prirodom!



Putem sam naravno proučavao biljni svijet i pronašao dosta toga, meni zanimljivog, tako da moram doći i pobrati što trebam.



Panoramica, pogled je ono što tražim kada sam u brdu i to mi puni akumulatore!



Banijska drvena kuća, propada,nažalost i još stotine njih!



Interesantan dimnjak!



Pakiram stvari i put pod noge! Sve je čisto i čeka Kikija sa njegovim psima!



Za kraj moj madi Kesten , malo je usahnuo!
Pitam ja poslje Kikija kako mi je Kesten " ne brini se potpuno je suh ! "

Putem mi je još i žbica na zadnjem kotaču pukla nakon samo 11 km, pa sam morao usporiti ,ali sve u svemu dobar izlet!

Nadam se da ćete biti zadovoljni! Slobodno komentirajte i ako imate koju pametnu dodajte! :bog:

odlična reportaža! zbilja se vidi da si si u prirodi 'doma' =)

Bilo je nekakvih grešaka pravopisnih i koje slovo viška, te neke slike nisu bile one koje su trebale ali sada je sređeno!

I u prirodi sam svoj na svome! :bog:

Još jedna odlična reportaža. Kao domaći moram ti zahvaliti na promidžbi našeg kraja. Malo je ljudi svjesno ljepote Banovine.
E, da i ono je definitivno trag vuka.

Luksa, da ti pravo kažem nedostajale su mi tvoje priče. Opet malo travarenja, malo kuhanja, ponešto se uradilo, a prezentacija kako smo i navikli - na nivou!

Nisam bio gore već mjesec dana i moram priznati da mi malo fali.... a trebalo bi i kesten zaliti

vidi se da nemaš ruku za hortikulturu...
dobra reportaža, to nam je falilo!

kengur32 je napisao/la:Nisam bio gore već mjesec dana i moram priznati da mi malo fali.... a trebalo bi i kesten zaliti

Zaliti ćemo sebe , jer kestenu nema pomoći ali pivom!

I naravno drago mi je da ste zadovoljni!

Super =)