Intervju s Morsom Kochanskim (2005.god)

Ovo je intervju koji su napravili ljudi s bushcraft.uk, a ja sam ga preveo jer mi se baš svidio. Ne zamjerite na greškama, jer nisam baš neki englez. Izvorni tekst je OVDJE uživajte!

Mors L. Kochanski je jedan od najuglednijih svjetskih instruktora preživljavanja i života u divljini. On je popularizirao upotrebu izraza 'Bushcraft' u sjevernoj hemisferi za opisivanje skupine različitih tehnika i vještina te je skovao sada već poznatu uzrečicu "što više znate, to manje nosite. " Njegova knjiga „Northern Bushcraft" je objavljena 1987. i još uvijek je jedna od najistaknutijih knjiga o toj temi. Mors odlazi u mirovinu u dobi od 65 godina nakon poučavanja bushcrafta više od 30 godina.

Dave, Jed i Stuart iz BCUK(bushcraftuk.com) imali su zadovoljstvo dijeljenja zimske vatre s Morsom u Kanadi početkom ove godine te su iskoristili priliku razgovarati s Morsom o njegovu životu…


BCUK - Tko je bio vaš najveći inspirativni guru?

Mors - Pa to je svakako Tom Roycroft. On je još uvijek moj Guru (Mors uzima primjerak svoje knjige Bushcraft i nastavlja čitati iz uvoda)
"Najveći utjecaj na moju karijeru kao učenika, nastavnika i pisca o vještinama življenja i preživljavanja u divljini je neupitno Tom Roycroft čije je dugogodišnje iskustvo imalo znatan utjecaj na moje znanje o bushcraftu".

BCUK-Možete li opisati Tom i njega kao osobu?

Mors - Pa ako bi ga pokušao opisati u jednoj rečenici, mislim, ne dogmatski, otvoren, voljan i spreman slušati bilo koji mogući prijedlog te usvojiti nove ideje.
On nije egoističan i zamršen oko toga da čuva za sebe ono što zna i tako dalje. On je spreman promijeniti bilo što od svog znanja, s nečim novim što može naučiti, poboljšati. Dopustite mi da pojasnim to na ovaj način, jednom prilikom je rekao: Što god govorili ili činili, morate biti spremni na to da će se uvijek naći iskusna osoba koja će vas izazvati. Ako može dovesti u pitanje nešto što govorite ili radite na što vi ne možete dati pravi odgovor, tada još niste završili svoju zadaću. Morate biti spremni odgovoriti na svako pitanje te puduprijeti sve što ste rekli racionalnim objašnjenjem i znanjem o temi. Bio je uvijek otvorenog uma. Uvijek je bio spreman učiti te nije postojalo ništa čemu je zatvorio vrata. Uvijek je bio spreman reći: „Jao, to je nešto što ne znam“.Bez obzira koliko vi mislili da znate, uvijek postoji nešto što ne znate o nekom području. Od njega sam naučio, više nego bilo što drugo, da često naučite više od svojih učenika nego od drugih instruktora. Jer ako pažljivo promatrate svoje učenike, neće proći puno vremena dok ne primjetitie kako netko radi nešto bolje od vas, a ako je netko bolji od vas tada učite od njega. Rekao bih da najveći napredak u znanju dolazi na taj način. Ako netko nešto radi bolje od vas, ili vam dođe učenik i kaže „Pa, ja sam to učinio na ovaj način“, u pozadini vašeg uma možda ćete reći „Moj način je bolji“ ili ćete reći „Jao, sram me ali je tvoj način bolji“, tada zahvalno promjenite daj dio znanja i počnite ga poučavati na taj novi način. Tom je bio takva vrsta čovjeka.


BCUK - Što vi mislite da je najmanje cijenjeno od bitnih Bushcraft vještina?

Mors - Pa daj da vidim. Malo bih stao i razmislio o tome.
Mislim da je, iz moje perspektive, to da ljudi ne shvaćaju magiju onoga što ja nazivam Bartolomejski princip. Možete naučiti nešto, provesti to u praksi te pomisliti da je to kraj toga znanja. Ali samo kada ste to učinili stotinu tisuća puta onda je to kraj. Onda vam se odjednom otvara ogromna količina znanja, za koje treba mnogo vježbe. Tek tada ćete postići pravo razumijevanje. Ovo je bila digresija.
Mislim da je najmanje cijenjena vještina izrada skloništa, rekao bih da u mnogim knjigama i priručnicima, autori općenito ne shvaćaju da arhitekt treba razumijeti dosta fizike. Negdje tijekom vlastitog učenja, rekao sam si jednom prilikom „Kako to da ovo #$%£# sklonište ne funkcionira za mene?“ Budući da sam iskreno bio toliko razočaran s tim što je pošlo krivo, shvatio sam da je određeno sklonište trebalo funkcionirati samo zato što je rečeno da će funkcionirati. Onda sam otkrio te male nijanse. Ljudi ne shvaćaju da sve te male nijanse kada se zbroje daju veliku razliku. Prostor, izolacija, kutovi, ventilacija… Spoznaje o tome otkrivam svakodnevno.
Otkrio sam, kada sam započeo antropološku analizu skloništa za moju knjigu da nitko prije nije u potpunosti analizirao skloništa na ovaj način. Od najjednostavnijih suhih mjesta ispod drveta, do izgradnje lijepih brvnara. Nitko to još nije učinio. Napravio sam pokušaj za knjigu Bushcraft ali to još treba dovršiti. Čini se da ljudi misle: "Ma, samo nabaci gore krov i to je to!" Postoji puno više od toga, jer različiti aspekti skloništa stvarno pridonose udobnosti.



BCUK - Što je po vašem mišljenju najveća zabluda o Bushcraftu?

Mors- Ljudi ne shvaćaju izazov da postanu obrazovani u svemu tome. To je vrlo zavidnu vještina koja omogućava život kao što su to činili ljudi tisućama godina prije, znajući iskoristiti prednosti bilo čega u prirodi.
Najveće zablude su vezane vjerojatno uz biljke, puno ljudi jednostavno ne shvaća važnost biljaka, 90% onoga na što ćete se usredotočiti su svojstva biljaka, bilo da je to drvo, jestiva biljka, ljekovita biljka i tako dalje. Oni su ušli u tehnologiju, ali nisu spoznali korištenje flore. Slijedeći fokus je fauna, ali ljudi su izgleda popustili biljke kao nešto ne toliko važno


BCUK - Koja je vaša omiljena survival priča?

Mors - Pa dobra lokalna priča je od jednog mog dalekog poznanika. On je bio u lovu te nije obraćao pozornost pozornost na vrijeme. Sljedeća stvar koju je primjetio je da se spuštao mrak i da je bio dezorijentiran. Shvatio da ne može ići dalje, pa je zapalio vatru, te je stavio šibice u svoj džep. Njegovi prijatelji ga nisu pronašli na dogovorenom mjestu te su se odvezli do mjesta gdje su mislili da je on lovio te su tamo ispalili nekoliko hitaca u zrak , kako nisu ugasili automobil, od buke motora nisu mogu čuti hitce koje je uzvratio njihov prijatelj. On je pretpostavio da su morali čuti njegov odgovor jer su prestali pucati. Ugasio je vatru te se zaputio u smjeru iz kojeg su dolazili hitci. Došao je do mjesta na kojem su njegovi prijatelji izgubili strpljenje i otišli kući jer nisu čuli njegove hitce. Ali barem je imao njihove tragove kotača koje je slijedio. Bilo je nevjerojatno hladno, pa je pokušao zapaliti vatru, ali kako je prva vatra rastopila mraz sa njegove odjeće, šibice koje je stavio u džep su bile vlažne, tako da nije uspio zapaliti vatru. Na kraju se uspio vratiti slijedeći tragove kotača, ali je pri tome izgubio nožne prste. On nije znao da je trebao skinuti mokre čizme te hodati u vunenim čarapama. Nije znao da ne treba nositi šibice u džepu. Njegovi prijatelji nisu znali da treba ugasiti motor, oni su pretpostavljali se da će čuti njegove pucnjeve unatoč tome što je radio motor. Malo znanja bi ga spasilo puno patnje.

To je dobra lokalna priča.


Ali moja omiljena priča je o jednoj Inuitskoj ženi.

Jednu Inuitsku ženu dok je bila sama u tundri uhvatila je mećava, samo pola milje od kuće. Kada je shvatila da ne može doći do kuće kroz sniježnu oluju, sjela je na snijegom prekriveni brežuljak te okrenula leđa vjetru. Kako je sjedila na snijegu, toplina njenog tijela počela je topiti snijeg ispod nje, nakon čega je ona 'okrivljujući sebe' što nije predvidjela ovu opasnost, skinula rukavice te sjela na njih. Izvukla je ruke iz rukava, te krajeve rukava gurnula u remen, nakon čega je nastavila sjediti s rukama omotanim oko svoga tijela unutar njenog kaputa. Nakon nekog vremena nagnula se prema naprijed i zaspala. (Nije se bojala padanja u san, jer bila je obučena kao polarni medvjed. Krzno joj je bilo najdebljie oko trupa, tanje na ekstremitetima, te ga nije bilo jedino na vršku nosa.
Njezin dvoslojni kaput od losovog krzna-iznutra i izvana čuvao joj je tjelesnu temperaturu, a ako bi se pregrijala tada bi samo popustila pojas te povukla kapuljaču prema natrag tvoreći tako „dimnjak“ koji je omogućio izlazak toplog i ulazak hladnog zraka. Na taj način je sprječavala znojenje, te ostajala suha što joj je omogućavalo da održava toplinu. Znala je da ako ne može sjesti i zaspati u bilo koje vrijeme na vanjskom prostoru da nije adekvatno odjevena(nije se morala kretati da joj bude toplo.) Inuitska žena je i dalje sjedila i spavala u tundri, čekajući da se oluja smiri. Nije joj bilo hladno da drhti, a iako je kao Inuit ona imala nešto brži metabolizam od nas ostalih, ona je trošila vrlo malo kalorija. Bila je gladna samo za kratko vrijeme na kraju prvog dana. Kad joj je bila potrebna energija ona je imala najbolje moguće rezerve koje je trošila. Jedući visoke koncentracije masti i ulja cijeli svoj život, masti u njenom organizmu pomogle su joj za vrijeme oskudice hrane. Inuitskoj ženi nije bilo hladno. Sjedila je već treći dan na brežuljku u mećavi, čekajući da se oluja rasčisti. Bila je mirna i nije nepotrebno trošila energiju. Razmišljala je o pričama starijih ljudi, prisjećajući se pravila preživljavanja, za koje zna da su ispravna i da funkcioniraju, kako danas tako i u posljednjih deset tisuća godina. Znala je, na primjer, da je sigurno zaspati, te da će se ona probuditi onog trena kad joj postane hladno. Kada bi se lovci našli sami, spavali su u sjedećem položaju, čak i u skloništu. Ako bi legli te bi im postalo previše ugodno tada bi spavali predugo i ne bi primijetili promjenu vjetra, pomak leda, ili mokar dio odjeće na sebi. Mogla je izdržati sjedeći satima, jer je to činila i prije dok je šivala, znala bi danima šivati i spavati u sjedećem položaju. Ona je prakticirala tišinu.
Bila je mirna i bez straha jer ju je religija učila da je dio prirode, malo biće u skladnom svemiru koji uključuje hladnoću, vjetar, more, biljke i životinje. Priroda je često ljubazna prema ljudima, ali nema razloga da bude ljubaznija prema ljudima nego li prema planinama ili stijenama. Ona je spremna pomoći onima koji ju poštuju.
Inuitska žena povremeno je spavala i budila se, sjedila je na brežuljku, ustajala i plesala da se ugrije te oslobodi ukočenosti od sjedenja. Ponavljala je ove radnje tijekom 72 sata. Kada se oluja nakon tri dana smirila, propješačila je ostatak puta do kuće. Nije ju bilo strah u nijednome trenutku i nije joj bilo hladno…


BCUK - Koji je vaš najstrašniji trenutak u prirodi?

Mors - najviše zastrašujuće od svega nije bilo iskustvo u prirodi, jednom prilikom sam prelazio cestu te je neki momak s autom tako silovito zakočio da je glavom udario u staklo (šofer šajbu) te se zaustavio gotovo me dodirujući, dok se iz kočnica pušilo, a sve to jer sam jer sam prolazio između automobila koji su čekali u redu. To je najbliže što sam bio pogibelji. U prirodi pak, vjerojatno kad bi se našao u blizini medvjedice i mladunčeta. Mislim da ako se dobro sjećam da mi je najupečatljiviji strah ostao iz vremena kada sam bio mlad momak. Jednom smo u blizini kampa uređivali stazu do rijeke te pronašli trag koji je vodio dolje prema rijeci. Slijedeći trag pronašli smo medvjedića koji se penjao na stablo. Sjedili smo tamo i gledali ga, bio nam je zanimljiv i zabavan te smo ga promatrali s ne baš razumne udaljenosti te nismo mogli vidjeti njegovu majku u daljini. Naravno, trebali smo se pitati gdje mu je majka? Kako smo i dalje sjedili odjednom se pojavila majka medvjedića i primjetila nas.
Počela se približavati nama trojici, a kada je došla na pola puta između nas i mladunčeta shvatili smo da ako nastavi ići prema nam da nam je bolje nešto učiniti. Bili smo prestravljeni. Zgrabio sam kanister s gorivom za motornu pilu, te ga izlio ispred nas pritom stavljajući šibice u usta da budem spreman zapaliti vatru, ali u tome trenutku moj kolega je počeo paliti motorku ta tako pokušao uplašio medvjedicu. Pokušavao je upaliti više puta ali nije uspjevao. Srećom nakon nekoliko pokušaja upalio je motorku te su medvjedica i mladunče pobjegli. No, to je bilo jako blizu!

BCUK - Recite nam nešto o vašem najpoznatijem 'cheechako' trenutku (trenutak gluposti u prirodi)

Mors - Oh da, ima puno njih, ali moj najistaknutijih trenutak gluposti je bio pod pretpostavkom da je vrijeme predvidivo. U podnožju brda se vrijeme mijenja vrlo brzo, a tamo sam vodio jedan vikend tečaj. Dan je bio prekrasan i sunčan. To je bio čini mi se kraj kolovoza. Kada je pala noć svi su otišli na spavanje, noć je ugodna i topla, nebo vedro, a mjesec pun. Kao i uvijek najčešće sve radim „zbrda-zdola“ kada si trebam napraviti sklonište kao i svi učenici te zanemarujem osnovna pravila kako bi si pružio pošteni zaklon, tako sam se opružio na tlu naslonivši motku na drvo te preko toga prebacio ceradu napravivši jednostavan zaklon. U nekoliko minuta utonuo sam u san. Tijekom noći vrijeme se promijenilo i vjetar je počeo puhati, otpuhavši ceradu s mojeg zaklona. U jutro sam se probudio spreman napasti onoga tko me je probudio izlivši mi čašu vode na lice, ali ispostavilo se da je moja vreća za spavanje bila tako dobro izolirana te je bilo tako hladno da kad je počela padati kiša počela se smrzavati te se i moja vreća zamrznula. Kako je nastavilo padati, na udubini na mojim prsima počela se skupljati voda. Ujutro kada sam htio promjeniti položaj u vreći akumulacija vode s mojih grudiju slila se u moje lice i tad sam se probudio sav mokar. Sjeo sam i vidio da je moja odjeća sva smrznuta na tlu. Jedva sam ju uspio obući. Srećom probudio sam se tako rano da sam bio u mogućnosti upaliti vatru. Do vremena kad su se učenici probudili bio sam ponovno u svojoj odjeći tako da nitko nije primjetio što se dogodilo. To je bilo zaista posramljujuće iskustvo.


BCUK - Koja je vaš omiljena Bushcraft knjiga?

Mors - Oh, Artic Manual od Stefanssona. Ona mi je na prvome mjestu. Kada bih bio u mogućnosti zapamtiti jednu cijelu knjigu izabrao bih nju. To je knjiga koju bi trebao imati svatko tko je zainteresiran za preživljavanje zimi. Možete ju nabaviti na internetu za 150 $. Ja sam svoju dobio za 10 centi. Tu knjigu bih ukrao iz knjižnice. Ne bih provaljivao u trezore da ukradem tisuće dolara. Ja bih radije provalio da ukradem tu knjigu.


BCUK – Da kojim slučajem završite na pustom otoku, te imate samo najnužnije stvari što biste izabrali kao luksuznu stvar?

Mors - Odnosi li se to na seks na bilo koji način? Mogu li imati ženu?

BCUK - NE!

Pa onda mislim da bi bilo lijepo imati glazbu u obliku CD playera koji bi radio na solarnu energiju. Vjerojatno bih, iako mrzim to reći, imao i veliku kolekciju od Rogera Whitakera, inače to bi mogla biti i knjižnica. Tu bi moglo biti oko pet knjiga koje bih mogao čitati uvijek iznova. Dakle, imao bi izbor, ili bi imao glazbu po mome ukusu ili knjižnicu.


BCUK - Ima li nešto što još želite učiniti?

Mors- Ono na čemu sada naporno radim je posebna tema, a radi se o pokušaju znanstvenog pristupa ovom području znanja. U vezi s tim, pokušavam učiniti puno više na taj način da to znanje uključim u školski program, i samu teoriju i praktični dio. Tako da djeca uče npr. kako napraviti jednostavnu peć. Htio bih unaprijediti moje razumijevanje znanosti te tako riješiti sve probleme u ovom području. Mislim da nisam tako daleko što se tiče fizike koja je uključena u Bushcraft. Tako bi, umjesto samo govoreći učinite to i to, postojalo i čvrsto znanstveno objašnjenje. U mojoj biblioteci imam na tone knjiga o fizici, jer svaki put kad vidim knjigu vazanu za fiziku kupim ju. Naučio sam to da svaka knjiga donosi neke nove spoznaje. Knjiga na koju bi bio najviše ponosan da ju napišem zaista bi „zagazila“u znanost, fiziku, kemiju i biologiju bushcrafta. Bila bi vrlo praktično ukoričena i vrlo prikladna za obrazovni sustav, tako da pomogne djeci vrtićke dobi te kroz cijelo osnovnoškolsko razdoblje da bolje shvate i upoznaju „znanost življenja“


BCUK – Koja je vaša omiljena šala?

Mors – Šala koju najčešće govorim? Pa pravilo šale i uloga humora je, što manje znate o nekoj temi to više koristite šalu. Jer kada nasmijete svoje učenike, dogodi se nešto čarobno. Oni ne primjete kako malo znate. Nasmijati nekoga je jedna od najvećih tajni u životu.. Kada upoznate ženu, te ju uspijete nasmijati, već ste ju dobrim dijelom pridobili, iako ste ružni. Moći nasmijati ljude je čudesna vještina. Naravno, dobar ukus je neupitan. Kako je vrijeme prolazilo i ja sam prestao zbijati šale pošto više nisam bio neiskusan instruktor preživljavanja koji je popunjavao rupe u znanju s vicevima. Kako starite bolje je ispričati osobnu priču, jer s godinama imate sve više priča za ispričati. Sve dok ne dođete u fazu kada počinjete zaboravljati da ste jučer ispričali istu priču kao i danas.

Moj omiljeni vic je o debelom i pretjerano ljubomornom mužu koji je imao prijatelja Johna, koji je vozio Lincolna Continental i pušio cigarete posebnog mirisa. Taj ljubomorni muž živio je sa suprugom u neboderu na dvanaestom katu, stoga je put do gore bio dugačak. Jedan čovjek dolazio je kod njegove žene svaku večer te je svaki puta u određeno vrijeme zapalio također cigarete posebnog mirisa, zbog čega je muž jednom pitao ženu "Da nije koji slučajem John bio tu dok sam ja bio na poslu?" njegova supruga odgovori: "ne dragi". "Pa osjetim miris njegovih cigareta", ona odgovori: "Pa mora da netko s ovog kada puši iste takve", kaže ona.
Nakon nekog vremena muž je postajao sve sumnjičaviji pa odluči sam istražiti stvar. Ujutro je ženi rekao da mora na put izvan grada te da se neće vratiti do ponoći. Plan mu je bio pojaviti se rano popodne te ju uhvatiti na djelu. Kada je izašao iz zgrade i sakrio se iza spazio je da je Lincoln Continental, parkiran točno ispred zgrade. Potpuno bijesan i unatoč tome što je jako debel i van kondicije potrčao je preko ceste, u predvorju je dolazio do daha te nervozno pritiskao gumb od dizala, izgubio je strpljenje te se odlučio popeti stepenicama. Kada se popeo na dvanaesti kat bio je toliko iscrpljen da mu se vid počeo mutiti.. Mučio se staviti ključ u ključanicu te kad je napokon uspio ući u stan zatekao je ženu kako pegla, "Što radiš ovdje", ona uzvikne, "Mislila sam da se ne vraćaš do ponoći". On nije slušao. Osjetio je miris cigareta te je pregledavao sobu po sobu gdje je sve pretraživao. Konačno je stigao balkon, natopljen znojem i teško dišući, pogledao je preko ruba balkona te vidio svog prijatelja točno ispod balkona kako ulazi u svoj auto. "K vragu!" dok sam se penjao stepenicama on se spustio liftom,pomisli on! U bijesu utrči natrag u stan te izgura ormar na balkon te ga baci dolje na svog prijatelja. Odjednom ga savlada strašna bol u prsima te se sruši i umre. Kad se probudio stajao je pred bisernim nebeskim vratima a Sv. Petar ga upita kako je umro. "Pa", kaže on, "uhvatio sam moju suprugu u aferi s mojim najboljim prijateljem te sam u bijesu bacio ormar s balkona i pokušao pogoditi njegov automobil, vjerojatno sam zbog napora i stresa doživio srčani udar" .
Što je bilo vama vama? Sv. Petar pita sljedećeg čovjek u redu. "Pa ulazio sam u svog Lincolna i to je zadnja stvar koje se sjećam. “Neki čovjek pojavio se iza njih dvojice. Što se tebi dogodilo, pita ga sv.Petar? "Pa, ja sam bio u tom ormaru uživajući u cigareti ..."

Mors, hvala puno za za vaše vrijeme uz vatru!

Hvala što si ovo postavio.Jako mi se sviđa.

Pročitao sam cijeli intervju sa posebnom pažnjom ..nikad do sad nisam imao neku posebnu priliku čitati tako nešto jer na hrvatskom jeziku malo je literature tematike bushcrafta i survivala..ali u puno izrečenih rečenica prepoznao sam velike riječi ..
Mors nije "šminker"...dokazano je da poznavanje biljaka je velika prednost i zapravo velika večina znanja bushcrafta... među ljudima je manje interesantno..tehnologija je zamka ..sve se nudi unaprijed ..svi smo navikli na lagodnost..a toga u realnim situacijama preživljavanja nema ..jako dobri su ti ovi zadnji postovi ..ciljaju u pravu tematiku foruma ..

Drvo je napisao/la:Hvala što si ovo postavio.Jako mi se sviđa.

Tnx!

vuk je napisao/la:Pročitao sam cijeli intervju sa posebnom pažnjom ..nikad do sad nisam imao neku posebnu priliku čitati tako nešto jer na hrvatskom jeziku malo je literature tematike bushcrafta i survivala..ali u puno izrečenih rečenica prepoznao sam velike riječi ..
Mors nije "šminker"...dokazano je da poznavanje biljaka je velika prednost i zapravo velika večina znanja bushcrafta... među ljudima je manje interesantno..tehnologija je zamka ..sve se nudi unaprijed ..svi smo navikli na lagodnost..a toga u realnim situacijama preživljavanja nema

Eto neku večer sam nešto švrljao po netu i slučajno naletio na ovo, kada sam pročitao, jednostavno sam se oduševio i morao sam to prevesti i staviti na forum. Osobno me impresionirala njegova "dječačka znatiželja i zanos" koji ga u starosti još nisu napustili... Čovjek je fanatik, ima privatnu biblioteku sa knjigama bushcraft tematike... evo i slike ispod

vuk je napisao/la:..jako dobri su ti ovi zadnji postovi ..ciljaju u pravu tematiku foruma ..

Kako sam trenutno u zg zbog faksa te ne mogu ništa raditi što se tiče praktičnih stvari kao kad sam kući , onda malo ubijam vrijeme ovim postovima, ugodno s korisnim



samo jedna od polica privatne buškraft biblioteke m. kochanskog

@djomla,da nisi ovo preveo ne bi nikad procitao.slobodno stavljaj ovakve stvari.uzitak je citati.
kochanski je spomenuo jednu knjigu,evo nasao nesto pa tko zeli citati...
http://www.archive.org/stream/friendlyarctic017086mbp#page/n7/mode/2up

Svaka čast na prevodu!

PS. Može li mi neko objasnit sljedeće:

"ali je pri tome izgubio nožne prste. On nije znao da je trebao skinuti mokre čizme te hodati u vunenim čarapama".

Hodanje po snijegu u čarapama?

Vunene čarape griju i mokre, a mokre čizme po hladnoći dovode do ozeblina na stopalima i slijedom toga nakon određenog vremena i potpunog odumiranja tkiva

Target je napisao/la:Vunene čarape griju i mokre, a mokre čizme po hladnoći dovode do ozeblina na stopalima i slijedom toga nakon određenog vremena i potpunog odumiranja tkiva

Znam da su izolacija i mokre, ali mi nije jasno kako su bolja izolacija kad se samo one nose po ledenom snijegu od cipele koja se ipak može zagrijat zajedno sa čarapom brzim hodanjem npr...

Kako će se čizma zagrijati kad je mokra?

vrijeme potrebno da osuši čizmu kretanjem, tj. proizvodnjom dovoljne količine topline pri stopalima premašuje vrijeme potrebno da dođe do ozeblina, usporavanja cirkulacije i smrzavanja prstiju

Target je napisao/la:Kako će se čizma zagrijati kad je mokra?

vrijeme potrebno da osuši čizmu kretanjem, tj. proizvodnjom dovoljne količine topline pri stopalima premašuje vrijeme potrebno da dođe do ozeblina, usporavanja cirkulacije i smrzavanja prstiju

Ali i sa vunenom čarapom ima konstantno hlađanje zbog gaženja snijega...
A cipela makar ima neku membranu koja štiti od vjetra npr. pa se unutra može zagrijat, to je makar moje iskustvo.

Jesi ikad pokušao više od 15min hodat po jako hladnom vremenu sa mokrim nogama?

Gadno iskustvo.

Ali razmisli malo logički, jedan primjer iz svijeta survivala. kad recimo padneš u hladnu rijeku, zašto se savjetuje da se brzo skine mokra roba sa sebe, čak i ako nemaš nikakvu drugu?

zato da ne dođe do hipotermije, tvoje tijelo nemože proizvesti dovoljno topline da osuši mokru robu na tebi

Išao sam i po nekoliko sati sa skroz mokrim nogama. Nikakve cipele, loše pantalone, penjem neki vrh nekoliko sati u zimskim uslovima, cipele skroz mokre, pantalone mokre do bokserica, izađem na vrh pantalone zalede i gackanje nazad par sati sa mokrim cipelama. Skoro najgori osjećaj u životu...

Okay to je tvoje iskustvo pa ti neću pametovat, ti sam znaš najbolje za sebe.

Ali sama logika ti govori da je potrebno skinuti onaj komad opreme koji zadržava vodu pri tvome tijelu

Evo sad sam se sjetio, ona dual survival emisija sa discoveryja, cody bosonogi šetač lundin u više emisija hoda po snijegu danima samo u vunenim čarapama bez ozeblina

Target je napisao/la:Okay to je tvoje iskustvo pa ti neću pametovat, ti sam znaš najbolje za sebe.

Ali sama logika ti govori da je potrebno skinuti onaj komad opreme koji zadržava vodu pri tvome tijelu

ERvo sad sam se sjetio, ona dual survival emisija sa discoveryja, cody bosonogi šetač lundin u više emisija hoda po snijegu danima samo u vunenim čarapama bez ozeblina

I ja se toga sjetih!

Ne želim da branim "moju teoriju", smao me zanima na koji je način bolje jer ako zaista jeste i ja bih tome pribjegao sjutra ako opet budem u situaciji da su mi noge se cipelama skroz kvasne.

Možda ako je suv snijeg on upija dio vlage sa čarapa...

Logično je da je bolje po suhom snijegu ali nemogu govoriti za sigurno

Nikad nisam pokušavao hodati samo u čarapama duže vrijeme po snijegu ali to kratko mi i nije bilo tako jako neugodno kao u mokrim tenisicama

Sjutra probam ako ne okopni! Probao bih i sad no mi je mokra kosa pa bolje da ne izlazim!

Ošišaj se na vojnički ko mraz i ja i nikad nećeš imat problema sa mokrom kosom.

Ajde probaj i javi rezultate, ali hodaj barem, 1-2h

Radi znanosti naravno

Imao sam do nedavno skroz kratku kosu ali đevojka kaže nemoj šišat, nemoj šišat : )

Pa govori i meni moja već 9 godina pa sam i dalje isti. ako ne uračunamo koju kilu viška

Ja mislim da je savjet skinuti mokre čizme i hodati u mokrim čarapama koristan koliko i piti mokraću.
Berzbroj puta sam hodao u mokrim čizmam i svaku put sam se sjetio principa rada ronilačkog neoprenskog odijela. Koje je MOKRO i koje štiti tijelo od odvođenja toplote.
Bitno je da ta vlaga ne cirkulra i na taj način ne odvodi toplotu tijela ali sloj vode do noge se ugrije i na taj način štiti tijelo od promrzlina i stvara ipak neku izolaciju i što je ona deblja to je bolje.
Moje iskustvo i obrazloženje bliže Radetovoj teoriji.

Jolender je napisao/la:principa rada ronilačkog neoprenskog odijela. Koje je MOKRO . i koje štiti tijelo od odvoženja toplote.
Bitno je da ta vlaga ne cirkulra i na taj način ne odvodi toplotu tijela ali sloj vode do noge se ugrije i na taj način štiti tijelo od promrzlina i stvara ipak neku izolaciju i što je ona deblja to je bolje.
Moje iskustvo i obrazloženje bliže Radetovoj teoriji.

O ovome sam i ja govorio

Teorija sa neoprenom 'drži vodu' =) zbog neoprena, koji sloj vode uz tijelo termički izolira od vode s vanjske strane... Mokra obuća ne izolira, nego pomaže odvest toplinu...

Doomsday, stvarno misliš li da bi bolje prošao kada bi držao bose noge u vodi kojoj je temperatura 0 stupnjeva ili kada bi ih držao a da imaš na nogama čarape i čizme bez da su goretex ? ?

Dobar savjet što se ove tematike tiče je svakako se raskomotiti na hladnom ako se zapušeš i znojiš da znoj odmah ispari da se ne kondezuje na tebi jer će naknadno isparavanje te tečnosti odvući mnogo energije i toplote.

Jolender, u ovoj situaciji se nije govorilo o bosim nogama nego o skinutim mokrim čizmama i hodanjem u vunenim čarapama

Kako god se govorilo mišljenja sam da ćeš manje topline izgubiti ako imaš na nogama mokre čarape + mokre čizme nego li samo mokre čarape.

Ispari li odma ili posli ti dođe na isto, opet ispari... Skidaš se da ne namočiš odjeću koja kad je mokra i dok se ne osuši nije izolator, pa je ne želiš svojom toplinom sušit i time se podhladit... Držiš je suhom dok ne staneš sa znojenjem i naporom da kad je obučeš imaš izolacijski sloj dok se odmaraš...

A za bose noge me Target preteče...

=)

Ajde da malo dublje uđemo u samu problematiku - Moje je mišljenje da ako imate samo vunjene čarape na nogama, nemate skoro nikakvu izolaciju osim njih, i da je ogroman uticaj hladnog snijega, toliko da se ne može zagrijat stopalo koliko snijeg hladi.
Kad postoji vunjena čarapa na stopalu + cipela, cipela jeste mokra ali ipak ima neku membranu, što znači da se mnogo sporije hladi sama unutrašnjost cipele zato što postoji kakva takva izolacija, a onda kada se nosi samo čarapa, ne postoji nikakva bez čarapa.

Napuštam vas na ovoj temi što se ovoga tiče jer nastupate demagoški a ako netko ima živce neka nastavi gdje sam ja stao.

Hmmm... Tek sad pročitah ovaj članak, kaže ne u jednim nego 3 para vunenih čarapa... I situacija je specifična, znači i čarape i obuća su bili potopljeni... Argumentacija je da vuna djeluje i kao neopren odjelo i kao sredstvo za 'odvlačenje' vode van, dalje od noge, i prema snijegu, što bi morka čizma spriječila... Koliko je to točno, stvarno ne znam, i ne želim saznat...


'...
Why are wool socks so good at keeping you comfortable? Wool has a tremendous capability of keeping you warm even if your socks are wet from sweat or outside moisture. In fact, it acts like a wetsuit. The moisture that is next to your skin becomes warm and helps to keep your feet at a comfortable temperature. Not only that, but wool socks will also wick away excessive moisture and allow it to move through the socks and away from your feet. We already knew these great properties of wool, but Mors took them and our socks a few steps further.

Contrary to what your best judgment and common sense might tell you, Mors recommends that you walk in your wool socks only, and without outer footwear if you have an emergency during the winter where your feet have been submerged in water. By leaving your boots on, there is no way for the water to escape, and it slowly makes your feet cold, or even frozen and frostbitten. By taking them off, however, the water will drain out of your wool socks and it will be wicked away by snow. The small moisture remaining will warm up to your body temperature and act as a wetsuit. In these conditions, Mors is actually wearing 3 pairs of wool socks, and the outer socks will start to freeze and form a "boot", while the inner pairs will keep you comfortable.
...'

Izvornik
http://www.customwoolenmills.com/country_yarn/02-05.htm

=)

Mislim da mokra cipela slabo izolira od gubljenja topline,ali dobro izolira od isparavanja,dakle sušenja čarapa,pa je možda bolja sama čarapa koja se suši od topline noge.Rusi su za vrlo niske temperature nosili valjenke,čizme od filca koje dobro dišu.Razliku su osjetili njemci u ratu,kad su im se smzavale noge u kožnim čizmama.Ronilačko odjelo nije dobro za usporedbu jer se ne koristi na tako niskim temperaturama.