Rijeka Kupa od Ozlja do Siska

Potom tragovi civilizacije






Pa opet priroda






A potom i željeznicki most kod Zorkovca na Kupi




Pomalo iz vode izranjaju i stara drveca koja je tko zna odakle voda donesla. Svojim golim granama kao da pricaju pricu o burnim vremenima kroz koja su prošla.




Ipak priroda je prekrasna

Polagano dodoh i do Mahicnog i mosta ispred toga sela




A onda brzaci narušiše idilicnost plovidbe. Pažnju više usmjeravam na pronalaženje puta kroz kamenje i raslinje















Iza brzaka s desne strane rijeci se pridružuje i rijeka Dobra tvoreci prelijepo ušce gdje se izletnici kupaju ili love ribu






Malo dalje s lijeve strane pocinje kanal Kupa - Kupa koji brani grad Karlovac od poplave kada Kupa i Dobra ujedine snage u visokom vodostaju.

Zatim ponovo gotovo 2 km brzaka




















Poslije svake kiše sunce ograne, rekoše naši stari, tako i poslije brzaka rijeka se umiri i mirno, kao da ništa nije bilo tece dalje








Pa se malo promeškolji...




... i opet umiri . Kod Donjeg Pokupja premošcava je most regionalne ceste

Nedaleko Jelse i dupli most auto-puta








Zatim rijeka tece dalje...















Vec je podne prošlo i uplovljavam u Karlovac





Pomalo sam i gladan, a još više žedan i iskoristih Kajak klub Karlovac i njihovu kuhinju sa šankom da i te potrebe zadovoljim

Nakon odmora prodoh ispod mostova u Karlovcu











I gotovo neosjetno prodoh grad Karlovac

A priroda se ne da, pokazuje svoju ljepotu upunom sjaju





















Iz daljine dopire do mene šum vodopada, znak da dolazim i do ušca rijeke Korane u Kupu. Rijeka Korana završava svoj put vodopadom i stapa se sa Kupom.

Nakon te buke ponovo nastade mir

















Prodoh i Kamensko











Pa pomalo pored dosta sela Pokupja

Mještani sela i te kako znaju iskoristiti rijeku za odmor












Rijeka, onako mirna, kao da me uspavljuje prekrasnim prizorima

Pomalo i dan prestaje, vrijeme je za traženje mjesta boravka za nocenje















Traženo - nadeno, idealno mjesto za nocenje, vec postojeci napušteni kamp u koji uselih. Nalazim se na oko 2 km od Luke Pokupske, malog seoceta uz Kupu.










Nedaleko mojega logora više ribica pokušavalo je uloviti koju ribu. Malo sam sa njima popricao i vratio se u "svoj logor"




Nakon vecere izadoh van iz šatora i ostadoh dugo vani uživajuci u miru noci na rijeci Kupi.











Bio sam vani do duboko u noc, a zatim još dugo vremena nakon što sam legao spavati u šatoru slušao "žablji orkestar" koji je cijelu noc kreketao.


- NASTAVLJAMO S PLOVIDBOM

Tamo se može....!
dok se ja borim sa podivljalom rijekom na olujnom nevremenu da spasim "Velikog Odiseja"
on piše reportaže!
za to si mi dužan jednu veliku hladnu
ali pošto sam upravo proživio svoj san čitajući o ovoj pustolovini smatram da je dug poravnan.
gospon Olimp, riječni vuče

Čekaj samo da te se domognem u Sisku, bez par Karlovačkih nećeš proći

2. dan




Jutro drugoga dana osvanulo je vedro, suncano i toplo. Umivanje na rijeci bilo je pravi melem za osvježenje na pocetku jednoga dana. Nakon dorucka pospremio sam sve stvari, uredio mjesto boravka tako da izgleda kao da nitko nije tu bio, smece upakirao i ponio sa sobom, a onda krenuh dalje. Prije polaska dobro sam proucio kartu puta bez plana gdje cu nocivati. Idem, a sve ce samo po sebi doci.




















A rijeka i njene obale kao da su mi se htjele pokazati u svoj svojoj ljepoti. Mirna voda, plavo vedro nebo i raslinje svo u zelenilu...








I staro drvece koje odumire još uvijek se trudi da pokaže svoju ljepotu u vodi





Rijeka pomalo krivuda u svojim sporim toku ravnicom





Tu i tamo poneko selo se djelimicno vidi, utonulo u svoj mir.

Potom dodoh do mjesta gdje je zapoceta gradnja novoga mosta. Kako to vec biva kod nas ociste se prilazni putovi, "ubetoniraju stupovi buduceg mosta, priredi se otvorenje radova, svi jedu i piju, a kada se razidu sve ostane na prethodno napravljenim radovima i ni makac dalje








Uz rijeku pocinje život odmora i rekreacije. Udice se zabacuju i prvi ulov samo što nije..





Kako mene ne možeš tek tako duže zadržati na jednom mjestu bolje me je slijediti dalje...











Više se vidi, a i dinamicnije je.Susrecem i spomenike minulih vremena





...kampere i ribice....

...uredena i ocišcena mjesta za ugodan boravak uz rijeku





. ..poglede za sjecanja..








...svijet ptica ...





...plovila za eksploataciju šodera sa dna rijeke...





...pa opet panorame zelenilom obrubljene...





... ribicke "rupe" za uživanje i mirno pecanje ribe...





...djevojcice koje uživaju na suncu kraj vode...

Zatim most kod Jamnicke kiselice. Vrijeme kada i "moj motor" proradi u traženju okrijepe u hladnom pivcu. Znam da je iza mosta na obali kafana i bubrezi odmah zatrepcu znajuci da im dolazi opterecenje u vidu barem dvije pivce.





Nakon okrijepe od dvije hladne karlovacke vesla poletješe sama... I društvo na vodi se ubrzo susrece.








A kod Lasinje kao da se rijeka pretvara u livadu








Brzaci kod Lijevog Sredickog

... pa opet rijecna idila...




















... kutak za dušu i tjelo..u izgradnji..




...Auguštanovec .

...ponovo brzaci














... pa smirivanje rijeke...

Most kod Pokupskog





...vikend naselje kod Pokupskog








...pacja obitelj ...





... zatim dobro parce prirode ...

Pomalo se sjene izdužuju, sunce se primice zapadu, a ja zagledam gdje da zanocim. Moram naci negdje gdje ima ljudi jer uokolo na mnogo mjesta s obje strane rijeke ima minsko sumnjivih mjesta. Plovim i pažljivo osmatram...





Nailazi mi društvo i zakljucujem da nemam još puno do pogodnog terena za nocivanje





... starina koja se još neda zubu vremena...





... društvo se vraca nazad ... vjerojatno još malo..





...i evo ga Šišinec, mjesto gdje moram "saviti gnijezdo" za iducu noc.





Malo izvidanja i traženja pogodnog terena..





Nakon toga podizanje šstora, tuširanje improviziranim tušem, vecera i mali obilazak okoline. Kako me sunce i mirnoca rijeke gdje treba više veslati izmoriše, cim je mrak pao legoh i zaspah. Niti žabe, a niti druge zvukove nisam tu noc cuo. i drugi dan završi.....

3.dan





Ujutro pokušavam ustati u 5 sati. Izadem van iz šatora a ono magla "ni prst pred nosom se ne vidi". Baš mi se i nije mililo da ustanem tako rano i magla mi omoguci da do 07.00 sati produžim spavanje. Osta mi i slika "padanja noci na rijeku" u sjecanju.Gledao sam je neposredno nego odoh spavati. Cak sam se potajno nadao da cu ujutro biti prisutan radanju sunca, a ono ništa, magla. Sa odlaskom magle podoh i ja dalje



















Dan prekrasan, tu i tamo malo izmaglice na rijeci koja je cini misticnijom i zanimljivijom za plovidbu. Nigdje nikoga... Suprer...

S desne strane pridružuje mi se rijeka Glina i svojom mutnom vodom ne da se Kupi da ju "proguta", da nestane kao rijeka.














Plaže takoder zjape prazne, napuštene...

potom prolazim "slavnu" krivinu kod Novog Farkašica, gdje rijeka nemilosrdno grize obarajuci velika stabla i odnosi ih












Iza krivine pristadoh kako bih posjetio jednog od mojih prijatelja koji u selu ima veliki vocnjak sa raznim vocem ali i raznim vrlokvalitetnim rakijama. Probah najprije par vrsta rakijica, zatim nekakvu "dimljenu suhocu", pa onda vino i na kraju kuhane mahune (kod vas to zovu boranija), pa opet vino, vino i gemišt.








Nakon nekog vremena krenuh nepravilnim kursom naprijed, daleko ispred sebe ugledavši nekoga da plovi kajakom. Kako mi se nije žurilo nisam htjeo tim tempom, nego polako onako za dušu uživajuci u prirodi...

Poslije me dostigao još jedan kajak sa starijim gospodinom koji nije htjeo razgovarati, vec mi samo mahnuo i otišao dalje








A onda Letovanic. Selo pored rijeke koja u sredini sela pod pravim kutom zaokrece. Poznato mi je da na sredini te krivine postoji kafana sa pogledom na rijeku i dobrim hladnjakom u kojem ima pivce u izobilju. E i ovu znamenitost moram da obidem. I tako pristadoh .







Dok sam degustirao pivcu prišao mi je znanac sa rijeke Save koji je bio u organizaciji regate od Zagreba do Orašja i Brckog, a kojeg sam upoznao U Martinskoj Vesi. Od njega saznadoh da je regata krenula iz Karlovca istog dana kada i sam i ja krenuo iz Ozlja, jedino sam ja cijelo vrijeme bio nešto brži tako da se tek sada susrecemo. Njihova regata je medunarodnog karaktera i ide do Orašja, a ucesnici su Madari, Nijemci, Austrijanci i jedan kanu iz Australije. Nisu nikoga dobili sa naših prostora. Namjera im je ovdje prenociti i sutradan poci do Siska. Kako mi se nije žurilo pridružio sam im se..


Prvo sam se upoznao sa regatašima uz domace vino dobijeno od prijatelja iz Novog Farkašica...





Zatim postavio šator






onda sa svima po koje pivce...






...sa pogledom na rijeku...

4. dan



Kao i prethodno jutro i ovo je osvanulo maglovito. Nakon ustajanja i ostalog, spremih šator i sve rekvizite u kanu, a nakon toga odoh u kafanu da se osvježim. Moji regataši polako su se poceli buditi kada sam krenuo rijekom. Nisam ih namjerno cekao jer sam želio uživati u rjecnom miru i tišini.








Nakon što se razišla magla osvanuo je lijepi dan. Oblaka je bilo i dobro su mi došli jer sunce nije jako pržilo, pa je put ugodniji.








...prodoh i pored Žažine gdje su mahom vikendice uz samu strmu obalu rijeke...














...nailazim i na tragove višednevnih boravaka ljudi uz rijeku...

... priroda je nekako uspavana, nijema i tiha, nigdje nikoga uz vodu ...





















... tek tragovi koji pokazuju da ljudi ipak dolaze do vode...






... i da se goste uz vodu. Zadivljen sam cistocom mjesta gdje su ljudi boravili i pospremili svo smece tako da je sve lijepo i cisto...





... a onda most kod Petrinje ... Obradovao sam se dolasku do Petrinje jer znam da na kupalištu ima nekakav kafic gdje bi se "pronašla" hladna pivca..






...nedaleko mosta je petrinjsko kupalište. Konacno cu ugledati hladno pivce. Baš bi mi prijalo iako se vrijeme jako pogoršava i izgleda da ce me oluja negdje u putu zahvatiti i to prije nego se domognem Siska koji je oko 12 km nizvodno.






Izlazim iz rijeke, osvrcem na pravac iz kojega sam došao...






...gledam kamo cu dalje...

... a kafic danas ne radi. NE RADI. Zašto baš danas kada sam jako žedan i nije mi baš do vode koju imam u kanuu.. idem dalje..








... nevrijema se približilo. Neki regataši koji su me pristigli pristaju uz obalu da sacekaju prolazak nevremena. Produžujem dalje pa ako se pogorša pristati cu ispod nekoga grma, a ako ne još malo mogu ici. Znam da na obalu ne smijem jer sa obadvije strane rijeke postoje brojna minska polja. Bolje vraga ne tražiti, doci ce sam ako mu je to volja..




... i moj poznanik iz regate ide dalje...









... oluja je došla, napravila veliku buku grmljavinom, vjetrom i obiljem kiše, divljala nešto više od sat vremena, a onda polako otišla dalje. Kako sam i planirao, kada se razmahala uvukao sam se u žbunje, opremom zaštitio od kiše, pomalo izbacivao napadalu vodu iz kanua, sladio se domacom orahovom rakijicom, mlakom i cekao. Taman kada mi je najbolje bilo oluja je prošla, pa krenuh i ja dalje...





... polako sam plovio sacekujuci moje poznanike iz Budimpešte koji su u kanuu sudjelovali u regati. Kada su me sustigli okrijepio sam ih orahovacom, koju su najprije odbijali piti, a kada su poceli jedva su se zaustavili... jadnici neznaju šta valja...





.... put smo nastavili zajedno..





... prošli smo i ušce Odre u Kupu...





... a onda Sisak. Pristao sam kod svojega Olimpa, ukrcao stvari u njega, a onda se malo pridružio regatašima. Nakon što smo malo popili svakakvih pica rekao sam im da se necu opraštati od njih, vec da cemo se vec sresti negdje na rijekama, a do tada, da nas rijeke spajaju i nema potreba za opraštanjem. U to ime smo još malo popili. Pozdravio sam jedino organizatore ove regate, gospodu iz Orašja a potom oni ostaše, a ja završih ovo putovanje.








Kupa mi je u ove zadnje dvije godine priredila veoma lijepih doživljaja. Priroda oko rijeke je prelijepa, a sama rijeka nije previše zahtjevna za plovidbu. Gornji tok od Broda na Kupi do Ozlja ima 74 slapa za koje treba biti u dobroj fizickoj kondiciji da se savladaju jer klasicnim kanuom se niz njih ne može, a da se kanu ne ošteti. Donji dio rijeke od Ozlja do Siska je puno mirniji i idilicniji. Tokom puta vrlo malo mjesta ima gdje je izražen tok rijeke koji bi olakšao veslanje, tako da se skroz mora veslati što i te kako fizicki umori veslaca. Unatoc svemu moram reci da mi je bilo nezaboravno i prelijepo. Podite i uvjerite se.......

Posebno su mi drage zadnje 3-4 fotke....
pogledao sam na brzaka, detaljno ču prije spavanja za ljepše snove

uh, prekrasno..... jeednog dana ču i ja tim putem, to mi je velika želja još od djetinstva kada sam slušao priče odraslih kako su splavarili Savom do Beograda i spuštali se kanuom Kupom do Siska.
Majstor Olimp

Čovjek stavi brdo fotki i niti jedno hvala.... pa dajte ekipa!

Daj čovječe učitava mi zadnjih 25minuta..

Lagano sam ljubomoran na tu slobodu, ugnjezdiš se u Odiseja i samo uživaš cijele dane.