Čuvanje okoline

Život mi je pružio mogućnost da obiđem jedan dio države Tunis zajedno sa njenim istoimenim glavnim gradom, Tunisom. Veliki grad smješten na obalama slanoga jezera nekoliko kilometara udaljenim od Sredozemnoga mora, sa kojime je povezano kanalima








Koristio sam svaku priliku da razgledam sve šta mogu, ali i da fotografiram gledano kako bih kasnije kod kuce na miru sve to izanalizirao i popunio si sliku videnoga








Sama država Tunis, a pogotovo njen glavni grad su me vrlo ugodno iznenadili. Prekrasne kuce, prometnice, stilovi gradnje, ljudi ... sve mi je to bilo novo, nevideno, sve to nisam baš takvim ocekivao.

Ona predodžba - Afrika - nekako me proganjala i nametala mi misao da je ovdje nekako drugacije, skromnije, odnosno zaostalije nego kod nas u Evropi. Medutim ...








... prizori su se smjenjivali i sve me više podsjecali na Evropu. Tragovi nekakve "Afrike" nisu se baš vidjeli kako sam ih ocekivao. Sve mi je nekako svjetski izgledalo...

... ali me je iznenadila cistoca javnih površina. Bilo je smeca tu i tamo, bilo je i neprimjerenih ostataka gradevnih materijala na nekim mjestima, ali u suštini mogao bih dati ocjenu da je ipak sve cisto, cak i na zadivljujucem nivou ...








Utiske svojega zapažanja sam prokomentirao sa našime vodicem, državljaninom R. Slovenije koji ovdje u svojstvu vodica za svoju turisticku kompaniju provodi godišnje po 8 mjeseci. Vec je godinama u Tunisu i poznaje ga vrlo dobro kako urbani, "zeleni " dio, tako i pustinjski dio.








Od njega dobih informaciju da se Tunis kao grad, ali i Tunis kao država znatno promjenio u zadnjih 10 - 15 godina. Jako se poceo izgradivati, urbanizirati, što je utjecalo na promjenu ponašanja njegovih gradana i prihvacanja novih vrijednosti i shvacanja...








Pa tako do nedavno nezamisliv pokret za zaštitu i ocuvanje okoline sve više jaca. Sve su jaci pritisci kako prema kompanijama tako i prema državi da se cistoca okoline ocuva i njeguje, da se sankcioniše svako onecišcenje i zagadivanje okoline, da životna sredina ostane sacuvana kao cista za buducnost.





Pri tome taj pokret odabrao je kao svoju maskotu pustinjsku lisicu cije se statue mogu vidjeti uz prometnice. Isprva sam pomislio da se radi o mišu, ali mi je vodic objasnio da je to u stvari pustinjska lisica ...





Obzirom na cistu sredunu divljine u kojoj živi pravi je simbol nedirnute i ciste prirode. Prirode kakvu trebamo cuvati i ocuvanu je dati našim pokoljenjima da je cuvaju za svoja pokoljenja.





Zašto napisah ove retke?

Želim svima onima koji olako prirodu shvacaju, koji je ne cuvaju i uništavaju skreniti pažnju da ne samo kod nas, vec svuda po svijetu raste svijest u ljudima da moramo dobro da pazimo na svoju okolinu, na njezinu cistocu i da sprijecimo zagadivanje iste. Kako i koliko nam je okolina zagadena dobro to vidimo svakoga dana. Oglušili smo se na sve prizore zagadenja i onecišcenja umjesto da se trznemo i reagiramo, da dajemo svoj osobni doprinos da se stanje nabolje izmjeni. Kao i pustinjska lisica koja dade svoj lik kao simbol ciste i nezagadene okoline sjeverne Afrike.