ZELENI PREDAH U PRIRODI

sezona snimanja je startala, vikendima su razno razna događanja pa nekako posljednjih vikenda rijetko stignem na ozbiljnije izlete. ovaj vikend mi je supruga morala službeno na dva dana na put pa mi je pripala čast i zadovoljstvo provesti vikend sa svojom dvogodišnjom kćeri Nolom.

danas ujutro su najavljivali kišu a oblaci su se nadvili nad Zagreb puštajući pokoju kap tek da zaplaše neodlučne izletnike koji dvoje izaći u prirodu ili ostati doma prikovani uz televizor ili internet.

Noli i meni unatoč lošoj prognozi se nije ostajalo u zatvorenom a maksimir nam je ipak bio pre mali zalogaj kak bi rekla moja dvogodišnja pričalica.
krenuli smo na sljeme. autom do grafičara, jer ipak je još pre mala za sat i pol uspona koliko bi nam od podnožja trebalo pješke. dakle sparkirali smo se kod grafičara i krenuli planinarskim putem preko danjke prema hunjki.





ne bi vjerovali da na sljemenu koje je iako na mjestima divlje (ljudi ipak uspiju zalutati i umrijeti, mada je sa svih strana omeđeno civilizacijom) da postoji i nešto ovakvo





kad si malo razmislim i ja bi rado takvu viksu na sljemenu.

priroda je bila prekrasna a nola je uživala





kiša je cijelo vrijeme prijetila da će nas potjerati u neki od brojnih sljemenskih domova no mi se nismo dali





poprilično je teško za dvogodišnje žensko dijete nabaviti adekvatnu outdoor opremu ali buduči da joj je tata totalni freek za to i Nola grabi sigurne korake u pravim malim gojzama a maskirne hlače iako se to na prvu ne vidi su zapravo s uzorkom cvjetića. po soft shell smo potegli čak do maribora.





jedina divlja životinja pod čijim smo brutalnim napadom skoro ustuknuli bio je gotovo nepomičan puž golać no dvogodišnjem djetetu vrlo zanimljiv i sluzav.





iako lokacija i nije urnebesna zapravo smo se odlično provodili





radilo se o park šetnjici i zelenom predahu u prirodi pa je i ponešeni alat bio adekvatan.





CS SISU i Spyderco Impala, meni najdraži od svih, pratio me na svim uidaljenim dijelovima svijeta.
nismo niš pekli niti ložili vatru pa mi je nož služio isljučivo za odrezati kćeri štap i slično(po potrebi, uz moj EDC, da je trebalo, bez problema bi nam izgradio i pravi bivak za prespavati noć)





na kraju smo bili nagrađeni i pojavljivanjem sunca, baš smo uživali u jutru





za kraj udaljeni pogled na medvedgrad koji kroz povijest čuva priče puno slikopisnije i napetije od ovih naših.

Jako lijepa šetnja!

"Alati" top ponude u svojim kategorijama

A Nola če bit prava tatina kćer kad odraste

Super zabava za malu djevojčicu. Samo je vrijeme u k****. Tako je i danas meni i prijateljima vrijeme pokvarilo roštiljadu. Reportaža je vrhunska

Vidim i ti lupaš makro....
ljepo

mislim da su alati bili primjereni zadatcima, no čak i na ovakvom ultra light izletu gdje je najzahtjevniji zadatak tek odrezati grančicu, svaki se puta iznenadim ekipi koja tvrdi kak im je 10cm oštrica baš idealna za boravak u prirodi, nekako se pitam jesuli se takvi mudrijaši ikada maknuli od vlastitih dvorišta i internet tipkovnica. nikada se ne bi maknuo na ozbiljniji izlet npr. velebit bez noža koji je najmanje dimenzija A1 osim ako sa sobom ne nosim sjekiru, mačetu ili pilu. razlika je ogromna već kod same izrade dječjeg štapa za hodanje a da ne govorim o prikupljanju drva za ogrijev ili izradi skloništa.

vrijeme zna zeznut roštiljadu ali po mojem iskustvu i nije neki ključni faktor na ovakvim kratkim izletima ako smo dobro opremljeni. na dužim avanturam sigurno može zakomplicirati boravak i učinit ga manje ugodnim, no ljudi su zadnjih stotine tisuća godina vodootporni.(tak se ja tješim kad mi od pljuska kiša curi za vrat)

što se krupnjaka tiče mislim da je za vizualnu zanimljivost bitna relativno pravilna izmjena planova, koji uvodni široki kadar pa nekoliko srednjih planova pa par krupnjaka. mislim da je malo dosadno kad neko naslaže detalja za redom a to se često radi. ekipa puca cijelo vrijeme neki srednji plan lijevo desno pa onda naslaže 10-15 detalja.
također pravilna izmjena treba smisleno pratiti i priću.

ovi moji ipak nisu makro kadrovi tek krupnjaci, makro bi bili oni koji prikazuju predmete u prirodi odnosno njihove dijelove većima nego što oni zapravo jesu.

(sad ponovno čitam svoj post, fakat sam se filozofski nastrojen probudio, napominjem da sve navedeno je samo moje mišljenje a ne opće prihvačeno pravilo)

hm, cini mi se da ipak imaš 2-3 makro.... nebitno, fotke su ti profi

potpuno se slažem s oštricom 10cm+sjekirica....idealno!

Izvrsna šetnja. Jako lijepo druženje. Vidi se da vam je bilo super. Čekam priliku da i ja odradim sličnu aktivnost. Ovo me je dodatno inspriralo.

ponosni tata,vidim da če mala prije reči-tata,tata hoču rozni spyderco!!!a ne šminku.. Navi sve pohvale

mislim da je jako bitan kontakt roditelja i djece u prirodi, mene su moji stalno svugdje vukli sa sobom, mislim da me i to na neki način predodredilo za budučnost.

Nola zakon, tako su slatke kad su male...i toliko problema kad im najdraža outdoor oprema postanu štikle....

Target je napisao/la:

Gdje si ovo našao?

ma na forum.hr-u, sjetio se te slike nakon lonewolf-ova upisa

da nebude totalni OT, navi svaka čast na takvom odgoju. a svi već znamo da malu čeka njezin rozi spyderco za rođendan =)

za jedan od rođendana sigurno

ove mi se čine fotošopirane, mislim da nisu stvarno napravljene čak ni štosa radi, zapravo siguran sam u to

Cudi me da nisam vidio ovu reprotažu,super..Kćer ti dijeli ime,boju kose,i boju očiju ko moja draga Živio!

da ne otvaram novu temu nekoliko fotki ću staviti u ovoj.
dakle situacija je slična. supruga i ja sa trogodišnjom kćeri planirali smo neki ozbiljniji, možda višednevni izlet biciklima. kako to obično biva moja se kćer Nola dan prije razbolila, dobila je temperaturu a doktorica je presudila "upala grla i uha sa povišenom temperaturom, tjedan dana antibiotika bez pretjeranog izlaganja suncu". pih, propade naša biciklistička avantura za prvi maj.
no ipak u tmini na horizontu se pojavilo barem malo vedrine, ženina familija, strastveni ribiči, su nas pozvali na roštilj na strmečka jezera.
pošto kćer Nola ne smije na bicikl, a nećak sebastijan je nedavno(od mene) za rođendan dobio novi bicikl dogovor je bio ovakav. ja i nećak krećemo iz maksimira na biciklima jutros u 8 prema strmcu a supruga s Nolom cijelih sat i pol kasnije automobilom prema istom odredištu.

sebastijanu je ovo prva veća biciklistička tura u životu. ima rastavljene roditelje koji još tome kao da su nogama zabetonirani u svojim dnevnim sobama.

dakle 8 ujutro plazak. on fura svog specializeda hard rocka a ja turera authora sinergyja.





veći dio puta prolazimo biciklističkom stazom uz auto put. uz povremena stajanja radi okrijepe.











ugodno sam se iznenadio jer na cijelom potezu od maksimira do city centra na jankomiru vozili smo se po dobro označenoj i konfiguriranij biciklističkoj stazi, znači sa scim spuštenim rinzolima i bike prijelazima semafora. čak je i stara samoborska bila vrlo bike frendlly.
prije podsusetskog mosta fotka nedavno izgorjelog čumeza za alkoholne kronere koji su ovdje desetljećima ispijali male ljute s nogu. prije nekog vremena sve je planuloa sad se krenulo s temeljitom obnovom, slično kao u akciji per testera ad astr, ogjem i mačem.

fotkamo se kratko na mostu. rijeka sava













prometa ni po gradu nije bilo, na malim područnim cestama srećemo samo bicikliste, vidi se i samoborsko gorej u daljini.





gle čuda u ovim prigradskim seocima svi dućani nedjeljom rade. kupujemo hladne pive da ne banemo praznih ruku, supruga s autom donosi i meso.



uskoro se ambijent mijenja, i prestaje asfalt.



garmin pokazuje prijeđenih više od 30km, za nećaka je to najdulje odvožena dionica u životu, a od cilja(roštilja nas dijele metri.
iako je ova lokacija stvarno blizu grada ali je i dosta divlja i prilično se lako izgubiti u labirintu jezerskih prohodnih i neprohodnih kanala, osobno sam ko srednjoškolac ovdje jednom zalutao i do trena kada sam se uspio probiti na polaznu točku do ekipe bio sam sav ispikan od komaraca, kopriva, izgreban i potpuno mokar. no tada sam dosta dobro zamemorirao ovaj kraj i vodeni labirint tako da sada problema nismo imali.



za par minuta stižemo na lokaciju a u zraku je već miris roštilja.



nastavak za tren

ćim smo došli kćer me zahaltala da joj napravim štap za hodanje i štap za pecanje, bila je to idealna prilika za isprobati prije koji dan kupljeni budak mandarin, koji je primarno kuhinjski nož, ali je poslužio i u ovome.





neću sada puno lamentirati o tom nožu, napravit ću to pod zasebnom temom, no reći ću da je odličan upravo za ono za što je napravljen, za rad oko kuhinje pa i na terenu.
rezanje drva, čak i tanjih grana mu nije domena a o batoniranju da i ne govorim jer ta je vrlo tanka i delikatna oštrica zakaljena na 61 hrc i pretpostavljam krhka ko staklo.

no kćer je svojim štapovima bila zadovoljna.



nakon kratke dedine obuke vezano za pecanje trogodišnje se dijete i samo upustilo u ribovabeče avanture.













mi smo se prihvatili ozbiljnijeg posla sa izvjesnijim postotkom uspjeha.







nakon obilnog ručka bilo je vrijeme za još malo protegnuti noge.





stvarno je lijep ambijent, poprilično divlji za takvu poziciju nedaleko grada.







za svaki slučaj samnom je za ovu priliku ponarančašćena kolekcija



nema baš puno fotki jer sam dobar dio izleta proveo u ovom položaju



ono što mi se najprije učinilo kao prljave naslage na vodi jezera





zapravo su bile latice cvijeća palog u vodu.





evo tu završavam izlet jer mi je dalje crkla baterija od fotića pa mi badava govorit o nečemu što nemam u slici.

Super izlet za malo se maknut od gradske gužve!

Svaka čast nečaku na pređenom putu i volji

A za "Orange" sekciju već sve znaš

Ja sam isto danas uzeo predah od cijelodnevnog farbanja i uređivanja i budala jutros išo malo na plažu ali to "malo" je 2km preko brda pa par sati na osamljenoj plaži pa 2km natrag i sad potpuno izgoren ležim

uh, razumjem te.
baš sam prije pola sata dopedalirao s HRT-a, čitao sam neki tekst za neku ekološku temu o parku prirode na medvednici, i na povratku sretnem bratića na motoru koji se upravo vratio sa ture od 300km. čigoć, lonjsko polje, kutina i taj đir. veli skroz je zgorio, pametan se vozio u kamatarskoj majci bez rukava, i ništa nije skužio sve dog ga nije počelo nešto zatezati koža.

sjeti me da ti uvalim nekoliko malih priručnih tubica kreme sa zaštitnim faktorom 50. mene je to brdo puta spasilo, mislim da i mraz ima slična iskustva.

Ček..ako sam ja dobro razumio...netjak ti je odvalio turu od 30 km na biciklu ?? Koliko dugo ste se vozili do tamo!!?? Mislim..ono..neki dan sam ja upao u neku šemu sa jednim fanatičnim biciklistom...nakon 30 km sam htio zvat 94(za sebe)....

ma ne ovo je bilo većinom po asfaltu, samo zadnjih par km je bilo lošijeg puta.

ja tu i tamo odvezem turu do 200km a mislim da ću vrlo brzo to moći i sa nećakom.
sad dižemo ljestvicu malo po malo da mu se ne zamjeri.

NAVIGATOR je napisao/la:ma ne ovo je bilo većinom po asfaltu, samo zadnjih par km je bilo lošijeg puta.

ja tu i tamo odvezem turu do 200km a mislim da ću vrlo brzo to moći i sa nećakom.
sad dižemo ljestvicu malo po malo da mu se ne zamjeri.

ma shvatio sam ja...da je to bilo po asfaltu....međutim za turu od 30 km biciklom moraš imat nekakvu kondiciju...bar sam ja to neki dan shvatio....jer sam zahrđao...pa sam se drznuo pedalirat sa jednim koji je stalno na biciklu.....a nakon 30 km sam osjetio posljedice svoje odluke...odnosno moja stražnica točnije