3 dana 3 jezera

Cilj: U tri dana savladati Dilj goru, sa dva noćenja, laganijim tempom obići relaciju:
1.dan: Ljeskove vode -> Vrh Čardak (340m) -> Sovsko jezero (cca 12km)
2.dan: Sovsko j. -> Vrh Degman (367m) -> Pljuskara (cca 13km)
3.dan: Pljuskara -> Jezero Petnja (cca 3-4km)
Prva dva dana smo veći dio vremena grabili po ruti do dnevnog cilja uz manje pauze, no poslijepodne nam je ostalo dovoljno vremena za odmor, relaksaciju i razne radove po kampu ,od kulinarstva do raznih "kreativnosti". Zadnji dan malo smo duže odspavali, te smo se spustili do našeg cilja, gdje nas je nakon razgledavanja jezera i odmora pokupio prijevoz za kući. Prvu večer smo nočili u šumi, a drugu večer u planinarskom skloništu. U nastavku posta slijede slike i opis "ekspedicije".

Startna lokacija: "Ljeskove Vode"


Na putu prema Čardaku.. Login, Dicban, Kosmos, Frnja


Pogled na Posavinu


Dosta smo mrtvih krtica vidjeli putem, ova je ostala bez glave, tragovi krvi su bili relativno svježi. Neznam zašto su uginule, stvarno smo ih vidjeli dosta da samo leže okolo cijelim putem.


Dolazak na vrh Čardak, upis u knjigu, malo fotkanja, te pauza za kavu i doručak.



Kolege su za 25kn našle u Lidlu odlične lonce, jako lagani, nehvata se za njih ništa.. sa strane su momci probušili male rupice i namontirali žicu za vješanje. Fantastična stvar.


Pornografija


Pogled na Posavinu opet, lijepo se vidi Motajica u Bosni.




Malo navigacije.. Za navigaciju stvarno nije bilo poblema, markacije su bile relativno ok, no na par mjesta su se gubile pa smo morali korigirati sa katom i kompasom. Za krajnju nuždu tu je bio moj Garmin eTrex sa adria topo kartama.


Na samom prilasku cilju prvog dana..




Odredište.. slijedi razgledavanje, fotkanje, malo odmora, te natrag u šumu i pronalazak lokacije za kamp.




Na samom jezeru su 3-4 uređena izvora pitke vode..














Dijete cvijeća...


Iznad drugog izvora vidi se vidikovac sa pogledom na požešku dolinu..





Treći izvor..




Postavljanje kampa na lokaciji blizu jezera u šumi..


Dečki su odlučili spavati skupa pod velikom ceradom, a ja sam se odlučio da ispobam sam složiti svoj zaklon te isporbati vatru ispred zaklona sa reflektorom topline, i mogu reći da toliko grije da sam vatru morao ugasiti. Ležaj sam napravio od novina na zemlji i pvc vreća napunjenih lišćem suhim.. toliko je ugodno bilo da sam se naspavao kao beba.




Za pranje ruku i sl. nam je poslužila vrečica sa malo crijeva, čep je bio grančica. Dobra ideja kolege Dicibana.




Sa jedne strane zaklon sam zatvorio lišćem i granama a s duge je bilo debelo drvo. Cilj mi je bio da napravim zaklon od pirodnih materijala, ali to ipak nebi bilo ok da uništavam toliko drveća, pa sam odrezao samo jednu tanju granu koja mi je poslužila za osnovni okvir i zatvaranje lijeve strane. Cerada je odradila ostatak.



Reflektor sam pojačao sa alu folijom, a ložište priredio za navečer.






U blizini kampa smo pronašli lubanju nekakve životinje.. odgrižen je prednji dio njuške.. Po obliku bih rekao da je od nekakvog predatora, možda lisice.




Predvečer smo počeli s pripremom šarana u rašljama, nažalost kupljeni šarani su bili več očišćeni sa strane trbuha tako da sam ih morao naopako rastvoriti, malo je teže išlo ali sam uspio.














Na spavanju sam upalio vatricu ispred mog ležaja.. več sam spomenuo, mala vatrica je grijala kao peč.


Repelent iz american shopa je tu bio za svaki slučaj, no komaraca nije bilo.



Sutradan poslije raspremanja kampa i vračanja u prvobitno stanje krenuli smo prema cilju drugog dana Pljuskari, preko vrha Degman.



Na vrhu Degman.. Začudilo me da nema nikakve oznake, vidikovca ili nešto što bi ukazivalo na najviši vrh Dilj gore.. inače naši tenkovi iz brodske tvornice ĐĐ se zovu Degmani. U blizini se navodno nalazi i nekakva vojna lokacija, mislim za vezu, no stari mi je rekao da tamo neidemo jer je bilo minirano okolo.













Popodne smo stigli do skloništa Pljuskara, malo smo se odmorili, rasteretili te krenuli u obilazak obližnjeg kanjona Šalindra, Izvora života, potoka i slapova.























Po povratku smo odjeću stavili na sušenje, te počeli sa pripremom zasluženog obroka nakon prilično iscrpljujučeg dana.. Pripemili smo razne napoje koji su nam preostali i zgance.




Unatoč odličnim goretex čizmama, ulošcima i sl. moje nježne noge nisu ostale bez žuljeva.. jedan je bio prilično velik i puknut, pa ga je valjalo sanirati. NAkon dezinfekcije stavio sam nekakve spužve ljepljive namjenjene žuljevima, koje su se pokazale kao odlična stvar, jer žulj sutradan u čizmama nisam ni osjetio.


Malo testiranja novog noža, pokazao se odličan za teške radove, ali i za preciznije..


Meni i kolegi Kosmosu je bio pun k..c čizama, pa smo si izradili papučice od boce i užeta.. u njima smo do sljedečeg jutra bili. Pun pogodak.


Navečer smo večerali te uz kamin skuhali čaj od kamilice i zaspali oko ponoći.. jedva smo se digli ujutro oko 9




Na putu treći dan prema Petnji zastali smo kod starog groblja..


Na brani akumulacijskog jezera Petnja






Nakon dolaska na konačan cilj bilo mi je pomalo krivo, jer sam se lijepo odmorio predhodnu noć i mogao sam još.. no obaveze su limitirale izlet na samo 3 dana. Još smo se kod mene u dvorištu malo družili uz masni burek i moj domaći kulen te su momci krenuli put Osijeka.

Od oštrica sam na teren nosio svoj novi nož koji mi je napravio Karlo, odličan se pokazao, oštrinu je zadržao da je i nakon ovoga brijao dlake, a cijepao je, rezao, gulio.. Za hranu sam nosio mora 711 koja je također bila na nivou. Najviše me se dojmio folder koji sam ovaj puta ponio Sanrenmu 710.. posuđivao sam ga svima, puno se i on naradio, ali oštrina nije ništa popustila, kao i čvrstoća svih dijelova.

Također ruksak sam izostavio i nosio izraelski vojni prsluk koji je bio korišten u SJP kod nas. Ima veliki đep iza, nosač za vreću te mnoštvo drugih đepova različitih dimenzija, koji su mi omogučili fantastičnu dostupnost preglednost opreme, te balans težine koja je bila poprilična, ali bez imalo smetnje. Na lijevoj strani opasača sam nosio prepravljenu drop leg torbicu u kojoj mi je najbitnija oprema, od survival kita, prve pomoći do svjetiljke i letermana, dokumenata i novca.

Od odjeće su se 5.11 hlače na svom prvom većem testu pokazale kao idealan odabir za moje potrebe, te lovačka verzija under-armora me držala prilično suhim po koži.

Sljedeći cilj.. Papuk, barem 7 dana, volje i previše, samo da bude i slobodnog vremena.

Super slike. Zakon improvizacija ovih papuča, a i ta špaga kojom ste ih vezali je odlična. Ja sam ju i koristio kao strunu za luk.

Marko je napisao/la:Super slike. Zakon improvizacija ovih papuča, a i ta špaga kojom ste ih vezali je odlična. Ja sam ju i koristio kao strunu za luk.

Našli smo je usput bačenu, pokupili i iskoristili.. što je nekome smeće drugome posluži. Inače se koristi za bale od sijena, i ja sam je za lukove kao klinac koristio.

Dobar izlet, skrovišta, ložište sve 5, najbitnija je dobra ekipa.

Super fotke!

Kako te služe šunjalice? Ako se ne varam Alpina Mont right?

Ako govoriš o ovim gojzama, to nisam ja na slici, ja nosim visoke čizme. Kolega frnja i dicban ih koriste, koliko sam čuo jako su zadovoljni ali neka oni više o tome kažu ako prate temu.

Lijep provod, pravilno ponašanje u prirodi i nadasve druženje. Lijepa reportaža, jedino savjet za sve u šumi i raslinju neka vam kapa (šešir) bude obavezna jer ima jako puno krpelja, pogotovo u ovo vrijeme.

Aha da, bunila me ova prva slika pa sam mislio da si ti prvi

Zavidim vam, ja samo jednodnevne ture zadna vrijeme... nikako da odem na par dana.

Super kul

zakon izlet, dobra fora sa "šlapama", prekrasna priroda

i opet ono najpotrebnije za dobar izlet: dobra ekipa!

odlične fotke, svaka čast, zanimljiva priča, lijep krajolik(obožavam rijeke i jezera). baš ću probati trik sa folijom na reflektoru vatre, čini mi se kao odlična ideja. moraš dosta manje drva cijepati ako to tak dobro grije. jedini detalj koji mi je malo nelogičan je metati kod izrade bivka novinski papir na vlažnu zemlju pa na njega plastične vreće punjene lišćem. novinski se papir odmah natopio vlagom i nije više imao nikakvu funkciju. stvar bi bila drugačija da si prvo metnup plastične vreče punjene lišćem pa na njih novinski papir i na njega vreću za čorenje. tako bi papir imao svrhu toplinskog izolatora i bilo bi ugodnije vreću za spavanje imati na papiru nego na najlonu vreće od koje se sav ušvicaš s doljnje strane.

Ma znam.. ali zemlja je bila skroz suha tada, za slučaj da je mokra pripremio sam onu bcb survival veliku narančastu vreču da nju prvu razvučem po podu, ali pošto je sve suho bilo malo mi žao bilo nju koristiti i otvarati iz pakovanja.

Lijepa reportaža, sviđa mi se onaj trik sa -japankama od plastične boce.

I ja planiram sa rođakom isto "tri dana tri jezera", Radovan jezero na Pavlovici, Prokoško na pl. Vranici i Kukavičije nadomak Kupresu.
Išli bi biciklom.
Evo jedan foto iz vremena kada sam to obilazio u danu na mašini. (prokoško jez.)

Najbolja ovogodišnja reportaža do sad. čestitke ekipi!!!

Odlično. Stvarno ste si dali truda.....a klopa vam je izvrsna. Obožavam šarana na rašljama.

Reportaža je odlična.
Kojih je dimenzija cerada od kojeg je napravljen bivak sa jednu osobu.

super reportaža,i vjerojatno još bolja ekipa

Odlično dečki, kvalitetne fotografije, puno toga ste doživjeli inapravili!

jako dobro ali vama je sigurno bilo još bolje!

Riba je izgledala primamljivo

@Orao - 3x2m mislim, oko 20kn koštaju po trgovinama tipa bauhaus, obi, pevec..

Login je napisao/la:@Orao - 3x2m mislim, oko 20kn koštaju po trgovinama tipa bauhaus, obi, pevec..

hvala

U zadnje vrijeme najkvalitetnije 3 dana koja sam proveo , sutra napisem i ja svoju stranu ovog izleta i stavim svoje slike.

odlicna reportaza , lijepe su vam i slike

Evo da i ja napišem nešto o ovom izletu s druge strane .
Prvo bi se htio zahvalit kolegi Loginu na organizacij cijelog ovog izleta ..
Pa da krenemo ,nas 3 smo krenila iz Osijeka vlakom u 5 ujutro prema SB gdje nas je Login dočekao i odvezao na poziciju odakle smo krenili na ovu opuštenu šetnjicu i uživanju u prekrasnoj Dilj gori .
Ljeskove vode prvo jezero na koje smo posjetili ujedno i točka našeg polaska .
1.DAN
Provjera opreme ,fotografiranje i krecemo prema Čardaku oko 7 i 20 .

Već nakon 100 metara prvi izvor u kojem je bilo dosta smeča i svega bilo me sramota i fotografirat to , na samom putu do Čardaka bilo je par laganih uspona koje smo uspješno savladali unatoč očajnoj kondiciji .

Na Čardaku smo se upisali u knjigu da se zna tko je bilo odakle je krenio i prema gdje idemo u slučaju da se zagubimo ili nešto da znaju prema gdje smo odprilike krenili , na svu sreću to nam nije trebalo .

Naložili smo vatricu skuhali kavu i pojeli nešto brzinski ,odmorili malo i krenili nazad prema Sovskom jezeru , na samom putu smo stali malo odmorit pojest neku čokoladicu i uživati u pogledu na posavinu i planine u Bosni .









Putem smo naišli na piljevinu koju su ostavile drvosječe te ju spremili u vrećicu za potpalu vatre (praksirali smo se kako palit s firesteel-om).


Put nas je vodio kroz prekrasnu bukovu šumu .Na pola puta naišli smo na jedan izvor ali je iz njega slabo curila voda a svojih zaliha smo imali dosta pa smo odustali od nadopunjavanja vode .



Nakon nekog vremena stigli smo do Sovskog jezera koje je prekrasno uređeno na njemu se nalazi mislim 4 izvora na jednom od njih stoji i ova legenda od nastanku ovog jezera .



Obišli smo jezero i izvore te našli prikladno mjesto za postavit kamp , nas 3 smo odlučili rastegnit veliku ceradu s jedne strane staviti grane s lišćem dok s druge smo spustili ceradu sve utegnuli s bungee cord-ovima ispod natrpali lišća i stavili ceradu plus svako je imao vreču tako da je bilo milina za spavat , dok je Login radio sam se sebi sklonište koje je opisao na početku ove reportaže.Nakon toga smo se bacili na pronalazak drva za vatru i na klopu , bili smo dosta gladni pa smo kolega Bandić i ja skuhali gotovo jelo (tijestenina s 4 vrste sira) da napokon pojedemo nešto fino i toplo .





Kuhali smo u inox lončićima 12 cm promjer koje su kupljenu u Kauflandu za 25kn te probušili rupe sastrane i od žbica od bajsa napravili ručkice da ih mozemo okačit . Nakon kratkog odmora Login je počeo s pripremo rašlji za šarana a ja umoran pošto nisam spavao oko 35 sati sam otišao malo ubit oko i taman se kao slučajno probudio kad su šarani bili gotovi pih koji tajming.
Nakon večere počinje lagana priča uz glazbu s malog tranzistora koji je kupljen za 12 kn ,nesjčam se koliko je bilo sati kad smo zaspali , tjekom noči nije bilo hladno i to možemo zahvalit Loginovom mjehuru koji ga je 2 puta probudio pa je usput nabacao drva u vatru.
2.DAN
Ujutro se budimo u 6 sati uz laganu kišicu , neki su malo odklizali iz skloništa i bili jednim dijelom na kiši ,ah Bože moj barem su im se noge oprale .
Doručkujemo i spremamo kamp gasimo vatru smeče stavljamo u jednu vreću koju odnosimo dole na jezero u kantu ,sve ostavljamo kako smo i našli te uz laganu kišu krečemo prema Pljuskari




, nakon par minuta kiša prestaje padati i u daljini se vidi kako oblaci lagano nestaju . Laganim hodom nastavljamo po planinarskoj stazi koja ima odlične markacije i gotovo da kartu nismo ni morali gledat.
Dolazimo na Degman vrh Dilj gore ,koji kao da nije vrh samo posječeno drveče i relativno loš pogled na dolinu između Dilja i Papuka, nakon kratkog odmora krečemo prema odredištu usput nailazimo na daždevnjake i gljive (ako neko zna koja je neka kaže) i jamu gdje je blato da divlje svinje mogu uživat.










Pred selom Slatnih Donji stajemo u polju na mali odmor i uživanje u prirodi te komentiranje gdje smo sve bili i pokazivanjem gore na Diljgoru kako se čini daleko a sad smo bili tamo .





Prolazimo kroz selo ljudi gledaju za nama odakle smo došli malo začuđeno gledaju ali ok






, nakon 45 minuta mičemo se s asflata i opet smo na prtenom putu jupiii.
Nakon nekog vremena odlučujemo stat i nešto pojest bez paljenja vatre , stali smo pored jednog tora za ovce i divili se travi kako je lijepa koda je netko s kosilicom pokosio a ne ovce pojele.


Nakon laganog odmora krečemo prema Pljuskari opet začuđujuče gledamo prema Degmanu , Čardaku i gledmo koliko je to zapravo daleko .

Na jednom dijelu markacije se počinju gubit ali smo se snašli i ubrzo bili tamo .Došli do skloništa ostavili stvari odmorili par minuta i krenili do izvora do kojeg ima oko 10 minuta po vodu i malo običi kanjon i krajolik okolo koji je stvarno prekrasan .
Ostatak dana smo proveli u razgovoru rezbarenje žlica ,kuhača, viljuška i izradu famoznih japanki .Pošto smo bili ostali bez kruha a na svu sreču smo imali palente i nešto stino tijesta pa smo kombinirali haringe u umaku s tijestom , grah s palentom i ostale kombinacije .Predvečer smo skupili drva da možemo unutra uz kamin / roštilj malo sjest skuhat čaj i krenit na spavanje.









3.DAN

Budimo se “ujutro “ u 9 sati , odlazimo na izvor po vode za put spremamo sklonište u stanje u kojem smo ga zatekli čak i bolje jer se pola ljudi nepridržava ni pola kućnog reda koji lijepo stoji na zidu no dobro nije problem niti najmanje poslužilo nam je i moramo se odužiti .


Krečemo napokon/nažalost prema Petnji usput stajemo na staro groblje malo pričamo o stilovima gradnje i o tome kako je čudno zašto su groblja toliko daleko od sela , pa nam Login objašanjava da je to zbog zombija da nestignu dole do sela , šala naravno. To je jer su prije sela bila gore u brdima dok Marija Terezija nije provela cestu pa se su sela “premjestila“ s brda dole u nizinu .

Dolazimo na Petnju oko 12 sati , bacamo pogled s brane dole na jezero i divimo se prirodi po neznam ni sam koji put




, te nam stiže prijevoz ulazimo u auto i krečemo prema SB , Loginu hvala na gostoprimstvu , kulenu ,kolačima ,bureku i toplom tušu.

Oko 15.45 krečemo na vlak pračeni kišom odlazimo i napokon stizemo u Osijek i tu bi ova priča stala .

NISAM STAVLJAO SVE SLIKE IMATE NA POČETKU REPORTAZE GDJE JE LOGIN PISAO .

Odlična reportaža

decki svaka cast, super ste ovaj izlet prezentirali ja sam uzivao citajuci i gledajuci, posebno mi je drago vidjet tako lijepo predstavljen krajolik kojim dosta cesto prolazim( samo ne pjehe nego biciklom) i napomenuo bih Dilj je jedna velika ljepota sa bezbroj izvora, mini spilja, slapova, planinarskih sklonista, prirodnih zanimljivosti (npr. papa-hrast) kojekakvih povjesnih prica ....

Savršeno momci,S-A-V-R-Š-E-N-O!

Primjetio sam da jedan od vas nosi izraelski borbeni prsluk Ephod. Kada sam 1. put vidio taj komad opreme bio sam zapanjen. Izraelci tradicionalno prave hebeno dobru opremu i palo mi je na pamet kakava bi to bila alternativa ruksaku. Ima mnogo manjih džepova kao i veliki ruksak na vrhu leđa koji nije predviđen za teže terete, pa bih molio vlasnika da napiše par riječi o svojim iskustvima vezano za korištenje ovog prsluka u survival svrhe.

hvala =)

Evo da napišem da je stvarno super. O kvaliteti netreba pričati i pouzdanosti, jer je predviđen za težu opremu i akcije od moje opreme i izletića.

Najveći plus mi je to što je balans/raspodjela težine milion puta bolja od ranca klasičnog pa ti je težinu lakše nositi. Drugi veliki plus su ti đepići gdje staviš sitnu opremu (svjetiljka, upaljač, hrana i sl.) što često koristiš pa nemoraš tražiti po dnu ruksaka. Također super stvar je nosač za vreču za spavanje u koji stane i cerada.

Bivši vlasnik je skinio futrole za vojne čuturice s leđa, što nije mana, jer vodu si prebacim u bocama od 0,75l u prednje đepove (one za spremnike), pa tako balans bude baš dobar jer iza je ostala osprema a naprijed voda i sitnice koje koristiš u hodu, bes skidanja prsluka.

Ima i dosta D ringova i sl. na koje možemo zakačiti karabinere i sl.

Donji dio koji ide preko križa,bubrega i stomaka je obložen spužvom pa taj dio nije izložen vjetru, a gornji dio je otvoren i prozračan.

Sve u svemu ideja se pokazala super pa ga mislim nastaviti koristiti i ubuduće. Inače imam i noviju verziju tih prsluka "marom dolphin" koju trenutno izraelci koriste ali to je tu negdje po praktičnosti za naše potrebe.

Odlična reportaža

Brvo dečki! Odlične improvizacije, što osobno jako cijenim. Teren mi je također poznat i sam sam planirao napraviti baš takvu turnejicu po dilju.Još da vas je login proveo uz potok od Pljuskare do Petnje. Došli bi na kraj jezera jer taj potok puni jezero i morali bi proći i uz jezero što bi vam bio šećer za kraj. Taj put nije markiran ali meni osobno je draži i lijepši.