Grintavec

Danas cu vas povesti u planine. Tacnije u Kamniške alpe. Kako samo ime govori to je splet vrlo visokih planinskih vrhova koji se kao masiv nalazi sjeverno od grada Kamnika u Sloveniji. Polazište ovoga puta je sa izvora Kamniške bistrice sa 605 metara nadmorske visine, a cilj je vrh, Grintavec na 2558 m. Krece se ujutro, a vraca predvecer, bez nocenja. Put prilicno naporan zbog savladavanja velike nadmorske visine u jednom danu. I ne samo to, ne idemo baš svaki dan na tako naporan put.

Na vrh sam prvi puta išao sa svojim drugarom iz Ljubljane sada vec davne 1977. godine. Pošli smo u jesen tako da nas je prala kiša do nekih 1200 metara visine, onda nas je zasipala sojka (sledena kiša) do Kokrškeg sedla gdje je bila gusta magla. Po magli smo se i popeli na vrh gdje je jako puhao vjetar tako da smo se držali za kamenu piramidu da nas ne otpuhne u ambis. Pri povratku opet magla, sojka i kiše. Ništa nisam vidio, tako da ovaj uspon po lijepom danu mi je ustvari pokazao kroz koju ljepotu sam prošao ne vidjevši je.

Put se uzdiže iz doline pored jedne vododerine.






Najprije se ide kroz šumu, a kada se otvori cistina pogleda kroz krošnje drveca ima se što vidjeti šta se nalazi iznad nas





Pocetni metri puta su i najlakši ide se uzbrdo po šumskom putu





Zatim se strmije uzdiže nekakvim kozjim stazama gdje osiguranje u vidu celicne sajle i te kako dobro dode





Naporno jeste, ali kada se malo prorijedi šuma pocinju pucati prekrasni vidici kao nekako da je lakše. Ako ništa drugo pogled prema planinama i prekrasni vidici odmaraju oci i dušu





Nakon nekog vremena šume prestaju i pocinje makija koja dozvoljava da se vidi veci dio puta koji nas ocekuje

Nestankom raslinja put postaje sve strmiji ali se pružaju i sve ljepši vidici





Kratki predasi na putu dobro dodu.





Prva "stepenica" na putu je Kokrško sedlo na 1873 metra nadmorske visine. Što cešce zagledavamo prema njemu sve nam se dalje cini. Imamo osjecaj kao da nikada do njega necemo stici





Pomalo nas i makija "napušta", a kamenjar je sve veci





Cvijece je prekrasno jarkih boja koje se odlicno isticu na tlu i jako aromaticno miriše.





Polako korak po korak i uspinjemo se





Nailazimo i odmorište sa kojega se pruža prekrasni vidik na do tada prijedeni put, ali kako je uz ponor moja supruga koja ne voli visine bila je puna straha. Prekrasni vidici je baš nisu oduševljavali. Naprotiv plašili su je

A onda dolazimo na Kokrško sedlo. Prvo odmor ...





... zatim u potragu za hladnim pivcem.





Sam vrh nadvio se visoko iznad nas u svoj svojoj velicanstvenosti





Nakon odmora u trajanju dvije pivce idemo u visine ...





... što se višlje penjemo, vrh nekako kao da sve više raste iznad nas, kao da postaje višlji, kao da nam ne dopusti da se uspnemo na njega .





Vidjeli smo i prirodni fenomen zvan Pasja glava, stjenu koja svojim izgledom podsjeca na pasju glavu





Cesto sam se osvrtao na stazu kojom smo došli ne vjerujuci da sam se iz te dubine popeo tako visoko

Težinu uspona olakšale su nam cvjetne padine i mirisi cvijeca koji su na planini mnogo jaci nego u nizini. Njihove mirise udisali smo punim plucima uživajuci u jacini i opojnosti mirisa





Predah je i na ovoj dionici puta i te kako dobro došao





Vrh kao da je sve dalje i dalje, kao da se od njega udaljujemo, a ne da idemo prema njemu





Kratke ravne rute puta koristili smo da prekontroliramo da li su nam nožni mišici još uvijek na nogama, da li još uvijek imamo svako po dvije noge i od kakvoga materijala imamo cipele kada su sve teže i teže





Nekako nam je i osvrt unazad bio mio





Prekrasan pogled prema drugim vrhovima je bio za uživanje u predasima uspona koji su sve cešci i cešci





U biti sve nam je teže i teže penjati se u visinu ...

... ali zato bivamo nagradeni sve ljepšim i ljepšim pogledima na sve širu i širu okolinu.




Iznenada nestade uspona. Gdje god da se osvrnem put ide prema dolje. Na vrhu sam








Sa njega se pružaju prekrasni vidici na sve strane.











Nakon uživanja u pogledima na vrhu i odmoru, shvatismo da smo sada tek na pola puta i da nam slijedi povratak. Ocekivali smo da ce silazak biti lakši, ali poslije ce se pokazati da je silazak puno naporniji i teži od uspinjanja.








U dolinu smo došli u smiraj dana. Umorni ali nekako ispunjeni novom energijom i veoma zadovoljni. Ovaj put preporucamo ljubiteljima prirode koji nemaju previše vremena, ali mogu jedan dan odvojiti za sebe i osobni užitak...

Super slike i stvarno predivna planina.

Ali nije mi jasno, gdje je kanu u cjeloj toj priči?

Pa nečim i do obale moraš doploviti

Vidiš vidiš... ima nešto u tome

Stvarno lijepa avantura... koliko je vremenski hoda do vrha (natrag)?

e ove su mi odlicne slike. podjecaju me na moj kraj samo sta je ovo jedno 3 puta vise od mojih tu vrhova

Ako polaziš od samoga planinarskog doma Kamniška Bistrica imaš oko 12 sati do gore i nazad sa odmorom sve skupa oko 2 sata. Pod predpostavkom da si u kondiciji da savladaš 1950 metara nadmorske visine u jednome danu

No coment.....

Odlicno Olimp:-))

Mene Grintavec jos ceka,nekako ne ide dalje od Ojstrice-kraljice, mozda ovog ljeta.
lp, bobrok

koja ljepota. priroda me odusevila

dobar đir ,Olimp.Bio na Grintavcu zimi,možda je bilo i 2m snijega,do doma magla,a iznad vedro i sunčano.Po tvrdom snijegu s derezama bilo je lakše nego vama po siparu.Spavao na sedlu vani u vreći.prilično friško s puno minus celzijevaca.Dobra konda,Olimp,a i kod supruge.

Jedan zajednički đir na Grintavec bi se mogao organizirati za sve one koji vole jako bolne noge i koji ne vjeruju da je silazak teži od uspona. Šta kažeš ?

Pa,lipanj ili srpanj bi bio ok,možda čak lipanj prije,u ljeti su u Alpama već prave gužve.

Ako se iz ZG krene ujutro oko 5 sati, na Kamniškoj bistrici smo oko 7.30 sati, put na Kokrško sedlo - Grintavec i nazad do PD Kamniška Bistrica traje do oko 19.30 - 20.oo sati, pa nazad u ZG oko 22.30

Dakle treba organizirati prevoz i eto nas na Grintavcu

Ima li zainteresiranih za 6. mjesec?