Riječni prijatelj Braco

Kada putujete u nepoznato oslanjajuci se na svoje sposobnosti u komunikaciji i snalaženju i kada ste samouvjereni u to, onda imate sve predispozicije da mirno putujete, uživate u putu i rješavate probleme onim redom kako naidu. Izmedu ostalih, problem pronalaska mjesta za nocenje može biti i veci nego ste mislili ujutro kada ja dan zapoceo.





Problem smještaja i nocivanja me zatekao nadomak Brckog jula mjeseca 2007. godine.

...Nekoliko kilometara uzvodno od Brckog presrela me rijecna granicna policija BiH. Nakon kontrole dokumenata i plovila izricito mi je naglašeno da ne smijem pristati na desnu stranu rijeke Save (teritoriju BiH). Baš tamo sam imao u planu nociti.

Plan da prenocim u Brckom baziran je oko cinjenice da u to vrijeme su oko rijeke bila postavljena i minska polja, pa ti znaj gdje ima, a gdje nema mina.Nadalje lijeva, hrvatska srana, vrlo je nepogodna za pristajanje, a kamo li za kampiranje.

Na moje pitanje upuceno Policiji gdje mi savjetuju da zanocim dobih preporuku da prodem most i pedesetak metara iza njega s lijeve strane vidjeti cu splav ciji je vlasnik Braco. Kod njega cu biti poželjan gost i tamo mogu prespavati.
I tako dodoh na preporuceno mjesto. Pristadoh uz splav i vidjeh da se nekoliko muškaraca nalazi na njemu. Pitam za Bracu...





Javi mi se procelavi bradonja prosjede brade, dobrocudnog izgleda, pozove me na splav upoznasmo se, rekoh mu da putujem iz Zagreba, a cilj je Beograd i podoše price...





Braco je do ovog zadnjega divljanja na ovim prostorima radio u Luckoj kapetaniji Brcko. Sada je u mirovini. Živi u Gunji, mjestu 2 km od splava, a vecinu ljetnog vremena provodi na splavu. Upoznao je puno rijecnih lutalica koji su bili vece ili manje srece da mogu nastaviti nizvodni put prema Dunavu. Dosta njih su srpske vlasti vratile zbog nenajavljenog ulaska u zemlju, pa ih je docekivao i u povratku. Inace svojim splavom putuje Savom oko Brckog, prireduje druženja sa prijateljima... uživa u rijeci i vodi koju izuzetno dobro poznaje.





Do duboko u noc razmjenjivasmo price. Nekoliko puta po noci prolazila je policija rijekom osvjetljavajuci splav reflektorom vršeci kontrolu da li sam tamo ili nisam. A ujutro uz toplu kavu i želju za sretan put, ispratio me Braco na daljnji put. Prije odlaska upisao sam se u knjigu utisaka koju vodi na splavu.





Ako vas put nanese na ovo podrucje slobodno mu se javite, a oni koji ga poznaju neka mu prenesu moje pozdrave..

Malo je takvih ljudi u današnje vrijeme,hvala Bogu iznimkama