Zemo iz Odžaka

... šestoga dana putovanja kanuom od Zagreba prema Beogradu, ujutro krenuo sam iz Slavonskog Broda, put Brckog. Jutro malo oblacno, ali kako se približava sredina dana oblaci se razilaze, a sunce sve više prži. Nemam se gdje skloniti u hlad i veslati po hladovini, vec veslam po sredini rijeke Save i uživam u divnom danu. Ponekad pogledam na sat da se vremenski orjentiram jer strogo pazim da u vremenu od 13 pa do 15 sati pristajem i sklanjam se u hladovinu kako bih izbjegao žestinu sunca. Tada obicno rucam, malo odrijemam ako me ne pronadu komarice i neke dosadne muhe koje samo oko nosa i ušiju vole zanovijetati.

Rijecni put me doveo kod krivine iza mjesta Donji Svilaj na BiH strani rijeke. Promatram šumovite brežuljke na desnoj strani rijeke i tražim mjesto pogodno za pristanak i popodnevni odmor. Moram naci mjesto gdje su vidljivi tragovi boravka ljudi jer okolo može biti mina, a ako su ljudi boravili onda ih tu nema





Na samoj rijecnoj krivini u camcu zatekoh dvojicu starijih ljudi koji vade ranije postavljene mreže. Malo sam sa njima porazgovarao i uputiše me nekih petstotinjak metara dalje da pristanem kod jednoga privezanoga camca. Tu na obali je sigurno ali mi ne preporucuju da idem van zone pokošene trave jer je uokolo minirano. Na tome mjestu je i brvnara koju je sagradio "Zemo iz Odžaka". ako se on i pojavi nema problema, rekoše. Samo neka mu kažem da me "doktor" uputio da se tu mogu odmoriti.

Poslušao sam njihov savjet, pristao, iskoristio postavljeni stol i spremio rucak, i taman kada sam se htio prihvatiti jela evo ti "Zeme iz Odžaka". Pozdravismo se, upoznasmo, odbio je ponudeno jelo, ali ja nisam odbio ponudenu rakijicu i pocnemo razgovarati uz rakijicu.





Iz Zemine price doznah da je tokom ovog medunacionalnog bjesnila bio na tim terenima angažiran kao vojnik. Tereni su mu se svidjeli i kada se sve umirilo, pucnjevi prestali, odlucio se ovdje "skrasiti" u slobodnom vremenu. Poznavajuci teren sam si je razminirao komad obale, raskrcio ga, sa "jaranima" složio prelijepu sojenicu i ovdje boravi maksimalno vremena koliko mu život dozvoljava. Cesto mu dolaze prijatelji i sa njima u društvu lovi ribu, kuha riblje corbe, roštilja i sl. I zimi provodi ovdje slobodno vrijeme.





U toku našega razgovora otišao je naložiti pec smještenu pored sojenice, na otvorenom i skuhao nam kavu. Iako ne pijem kavu ova mi je i te kako prijala.




Vrijeme mi je u hipu proletjelo, popodnevni odmor prošao, popismo po jednu rakijicu za svaku nogu na rastanku, pozdravismo se kao stari drugari i nastavih put rijekom.




Od tada Zemu nisam vidio, ali mi je ostao u lijepoj uspomeni. Srecno mu bilo i lijepe dane u svojoj vikendici provodio sa svojim društvom, ali i sa putnicima namjernicima ...

ma svaka cast na ovome.cak sam i ja zavolio Zemu samo sta sam procitao ovo.kamo srece da ima jos takvih ljudi.a ono sa minama me pogadja.

Ma sretno neka je Zemi ma gdje bio.