Drugo lice Mosora...

Evo, odlučio sam stavit nekoliko manjih reportaža o svojim lutanjima prirodom, iako se većinom radi o planinarskim izletima.

Prva reportaža vezana je uz zimski izlet na Mosor na kojeg sam poveo i starijeg sina. Uobičajeno varljivo vrijeme pretvorilo se začas u surove uvjete, hladnoću, ledenu kišu, snijeg...

Idemo redom.

Ovo je 3D slika uspona kojeg smo tog dana prohodali. Početak na cca 650, kraj nešto iznad 1300 metara (vrh Mosor, poznatiji kao planinarsko sklonište Vickov stup).


Na proplanku negdje posred planine je malo jezerce/izvor i maleni potočić... tad je još sve izgledalo romantično...


Putokazi nas vode u oblake i maglu...


Josip me prati u stopu...


Zimi se često pod stijenama, čak i za sunčana dana, nađe leda...


Ledena kiša je počela, sakuplja se po podu... Uvjeti su već dosta gadni...


Niti pogled prema vrhu ne nudi nekakvu nadu u poboljšanje...


Autoportret:


Po mokrom kamenju prekrivenom snijegom i ledom treba jako oprezno hodati...


Usprkos lošim uvjetima, ipak polako napredujemo.


Na grebenu smo. Konačno. Ipak, do skloništa je potrebno još malo truda. Zbog loše markacije i slomljenog putokaza, morali smo se malo spustiti i zaobići nekakve stijene (ovo nam je bilo prvi put da smo na tom vrhu). Oduševljenje je jasno vidljivo. Ipak, nema puno vremena za slavlje. Valja krenuti dalje.


Sklonište se nazire u oblacima:


Za nas dvojicu, legendaran portret (držim ga na zaslonu mobilnog telefona):


I za kraj sličica koja pokazuje što nas je napadalo tog "lijepog" dana. Isto ovako se led kupio i na nama... Promrzli prsti jedva su otvarali vrata skloništa, voda u crijevu camelback-a se zaledila...



Sve u svemu, poduhvat koji smo izveli dao nam je neprocjenjivo iskustvo kojeg primjenjujemo u svim naknadnim putovanjima prirodom...

Moraš biti dobro obučen o orientaciji te dobro opremljen ako krečeš u maglovito vreme ... ako te zatekne noč romantika izgubi svoj čar . Obično se držim daleko kad su uslovi rizični jer ipak vreme u gorama za mene je užitak samo kad je ljepo . Srečom sve je na kraju ispalo OK. i napravili ste ljepu reportažu ...

Pozdrav,
Max

Ma nema frke za orijentaciju, dugo sam bio instruktor topografije, a bio sam godinama i izvidnih u prof. vojsci ;-)...

Opremljeni smo bili, također, i ni jednim nije došla u pitanje sigurnost,

Sreća je tu relativan pojam, i obično joj mi moramo utabati stazu, da ona dođe ako slučaljno zatreba. Ovo je više bio edukativni izlet za malca, kojeg je u potpunosti obavio kako treba...

Lijepa reportaža.Šteta za vrijeme, ali i to ima svoju posebnu čar

super fotke, magla također ima svojih čari. lijepo je vidjeti da se i mlađa generacija zanima za prirodu i divljinu.

bio sam gore prije dvije godine u grupi planinara,predivan je kraj,surova ljepota.
prva liga

bravo za maloga,naravno još ako je išao bez nagovaranja a naravno za tebe ne sumnjam da je bio neki problem...slažem se sa navigatorom,ove nove generacije ili vise doma na računalu ili se opijaju po parkovima...ne daj bože da im predložiš ovakav izlet,jedino ako ih odvedeš sa autom do cilja

Mali ide sam. Stalno smo uzadnje vrijeme po planinama... Inače, ima dva klinca, 7 i 10 godina, i moram se pohvalit da se neke stvari odmalena poštuju. U kući imamo 4 računala jer radimo i ja i supruga doma, al' klinci ne diraju računala (koja su alat a ne sredstvo za zabavu). Imaju i PS2, al' NIKAD nisu uključili bez pitanja. zapravo, ne igraju uopće. Imamo i hrpu instrumenata pa sviramo. Evo, taman sam sastavio elektronske bubnjeve koje sam jučer kupio, da mogu malo s malim svirat (on svira gitaru i mandolinu, ja sam davno svirao bubnjeve, pa rekoh eto još jednog načina za zajedno provest mrvu vremena :-)... taman čekam da stigne iz škole pa da zaprašimo pa AC/DC ;-)

A šta se tiče opijanja po parkovima (svarožić), i ja sam svojevremeno, dok sam bio u srednjoj školi i par godina nakon toga, bio nekakav kvazi-panker i opijao se od nemila do nedraga... OK, nikad se nisam drogirao, čak niti cigaretu nisam probao, i uvijek sam imao nekakvu kontrolu nad sobom. Mislim da je obitelj centar svega, pa sam tako i ja odgojem pokupio neke stvari koje su me odredile kao osobu. Ne potpuno, ali sigurno je dosta utjecalo...
Mislim da se bolje opit ko maca s 15 nego s 50 godina ;-), a neiživljenost bilo koje vrste u životu se skupo plaća kasnije, toga smo svi svjedoci... kad bih se vratio natrag ui te godine, opet bih prošao sve isto. I koncerte, i stopiranja po obali, i čizme Marte, zelenu vijetnamnku, jeftina vina... Sve to je dio mog života i rezultatom svega toga sam zadovoljan. Mislim da, kad u kuhinji života izbaciš jednu komponentu, jelo na koncu sigurno ne bi bilo isto.

odličan post

Dobra reportaža, meni baš takvo vrijeme predstavlja izazov i ima svoje posebne čari iako si zakinut za pogled s vrha... Upravo sam danas imao slobodan dan i iskoristio ga lutajući po Mosoru, vrijeme sunčano, ali na Split i okolne otoke se spustila neka blaga magla... evo i jedna fotka izležavanja po stini :bog:

Vrhunska reportaža =)
Neka malog u prirodi =) :bog:

Neznam koliko je pametno vodit dijete od 10g po takvom vremenu ?

Što će mu bit?

Trn se oštri od malena!!!

nije pametno ako ti je dijete mulac koji živi za igrice tipa World of Warcraft i pojam rekreacije mu je sprintersko otvaranje teglice majoneze i maratonsko mijenjanje kanala daljinskim upravljačem

ja sam bio prvi put samostalno na samom vrhu Risnjaka sa 3 godine
nije ga vodio na ekspediciju na Sjeverni Pol

robert je napisao/la: Neznam koliko je pametno vodit dijete od 10g po takvom vremenu ?

Mislim da je to sigurnije nego ga pustiti na ulicu ili voziti u automobilu.

heb, kako se svijet mijenja. sad će ispast nekima da je opasno hodit u prirodu... A prije malo godina svaki dan smo padali kao kruške, dolazili kući puni modrica, i vidi nas. Niko nije umro...

Koliko puta smo pokisli, koliko puta razbili glavu...


Neka djeteta. Kod mene je odgoj malo na vojnički navrnut, u određenim granicama kojih se i ja držim.

Nedavno smo na skijanju bili, i djeca nešto smuljala i ja se kao naljutio. Inače, do skijališta ih advedem autom, istovaim svu opremu pa odvezem auto na parking 500m, patike u ruksak i pjehe do njih. taj dan smo svi hodali s pancericama na nogama kroz grad, i ja i oni... Bili su malo zbunjeni zašto hodam kad imam patike u ruksaku, al' lijepo sam im objasnio i shvatili su priču...

Ajmo ekipo lagano prema temi, dakle magla, avantura, dobre fotke...

Naš domaći kraj, Mosor nam je tu pred nosom i svima preporučam kratki izlet, dobar vam je bio uspon, neka omladine. Malo je magla zeznula stvar, al nema veze.

odlicne fotke.prekrasna planina.dobro si prikazao kako se uslovi na planini mogu brzo promjeniti.jedne godine je mene na planini u jednom danu uhvatilo sunce,kisa,vjetar snjeg.ludo je bilo.bio je negdje treci mjesec,visina oko 1700m.a magla zna biti dosta zafrknuta stvar.ako ne poznas dobro teren e onda je gadno.

[/i] Za srecu je potrebno puno , za nesrecu jako malo . . .

Kad sam svojevremeno bio izvidnik u vojsci, uvijek smo znali govoriti "nevrijeme je naše vrijeme". nekako, i danas mi je to ostalo. Ako su svi uvjeti super, imam osjećaj da sam mogao malo veći test proći, malo se više potruditi, malo više adrenalina doživjeti...jer, ono što je lako rijetko me čini sretnim. Većinom me veseli voće s najviših grana voćke ;-)...

svatko zna hodati po lijepom vremenu i idealnim uvjetima,po snijegu,kisi,magli,vjetru bas i ne.Ponekad mi je bas gust otici u planinu kad je vrijeme šugavo.Nema loseg vremena samo loše opreme.

sviđa mi se reportaža i to što klinci dijele tvoju ljubav prema prirodi.želim vam još puno kvalitetnih izleta,pa i ako vrijeme ne posluži..ali i to ima svoje čari