Kao naruceno

U prvoj polovini jula 2007. godine u vecernjim satima doveslao sam rijekom Savom do sela Domaljevac, BiH. Tu sam prenocio i ujutro ranije krenuo za Županju, gdje sam trebao biti oko 10 sati jer je takav dogovor bio sa policijom, carinom i ostalima koji su trebali obaviti svoje formalnosti i dozvoliti mi izlazak iz Republike Hrvatske.

Ranije sam preko MUP-a RH najavio plovidbu rijekom Savom svojim kanuom za Beograd i tu sam morao obaviti sve granicne formalnosti ,u skladu sa zakonom.

U toku puta mobitelom sam se javio policiji i dogovorio gdje da ih sacekam. Medutim put mi se odužio i zadnjih oko 5 km morao sam žestoko navaliti na veslo da stignem u dogovoreno vrijeme. I stigao sam, ali cekanje "nadležnih" potrajalo je do 11.30 sati, kada su u 2 minute sve obavili i otišli.

Ocekivao sam da ce tu biti nekakva kafana pa da gucnem pivce, ali kafana je dosta udaljena od toga mjesta, a bojao sam se ako odem do nje, a dode kontrola nece me naci i eto problema. U kafanu nisam išao tako da nisam ništa gucnuo osim vode koju sam imao u kanuu.

Nakon obavljene kontrole krenuo sam prema Orašju sanjajuci svoju nesudenu pivcu, onako hladnu, rosne boce, pitku i kreponosnu. U mislima sam racunao koliko imam do Orašja, koliko je to u minutama, sekundama... i koliko ce moja bezpivska agonija da potraje.

Veslam tako sa pivcom pred ocima, ulazim u krivinu rijeke kad na sredini krivine ... da ne povjeruješ. Protrljao sam nekoliko puta oci a ono stvarnost. Oci me ne varaju uostalom POGLEDAJTE i vi...

"Sreća prati odvažne",mislim da bi ta fraza najbolje pasala. :bog:

Živjeli

....predobra priča sa još boljim završetkom...
Stvarno ti se posrećilo nema šta...

Ej Olimp jel ti spavaš, jedeš ili ostalo zadnjih par dana?

Šta ćeš za par mjeseci objaviti!

Šalim se !

:bog: =)