SLAVONSKI BUSHCRAFT- PLJUSKARA 2011

vidio sam obavjest na forumu i rekao, zakaj ne bi malo planinario i rezuckao po slavonskim bregima i šumama. pala mi je na pamet i ideja sve skupa snimiti i napraviti priču o događaju za HRT ali sam odustao zbog nestašice snijega. nekako nije dovoljno fotogeničan ambijent ako nije pravi zimaski ugođaj.

najava je bila da nas je trebalo biti oko 20 ali kako to već biva prvo su otpali istrijani, pa osijećani pa nas je na kraju ostalo samo 7, zapravo iz zagreba nas je krenulo četvoro sa Borisom iz pule.

kod naplatnih kućica u slavonskom brodu nas je dočekala Anita. pod njenim smo vodstvom autima stigli do planinarskog doma na vrtoglavih 160 metara nadmorske visine.

ugodan doček uz čaj i slavonsku nutellu (na kruhu mast vegeta i crvena paprika) i čvarke.









tih je dana zatoplilo, vani je bilo oko 14 stupnjeva ali u hladnom domu oko nule. domaćini su ložili kamin a mi smo unjeli opremu i zaključili da nam je bolje čoriti kraj kamina u dnevnom boravku nego u grobno hladnim spavaonama.





Tomislav se morao malo dodatno zagrijati u svojoj mikro velikoj ljetnoj vreći, ja sam si ipak bez obzira na najavljene proljetne temperature ponjeo pravu zimsku.



ujutro doručak i razgledavanje okolice doma. ono kaj nam je jučer navečer smrdilo je zapravo bosanska rafinerija koja u smog zna zaviti ovaj inače lijepi "umjereno" brdovit kraj





autima smo se odvezli nedaleko od jezera petnja i iz ribičkog doma uživali u gotovo gorskokotarskom krajoliku.











unatoč proljetnim temperaturama jezero je bilo kompletno zamrznuto.
čekalo nas je dvosatno pješačenje kroz umjereno brdovit kraj ali poprilično blatnjav.









odvajamo se od obala jezera a teren postaje malo brdovitiji i zahtjevniji.





nakon 45 minuta hoda mali predah u trošnom skloništu



putem fotkam prve jaglace



lokalno groblje iznenadilo nas je neobično uređenim grobovima.









nakon sveukupno 2 sata hoda stižemo podno doma na pljuskari, zapravo do jedinog uspona na ovom izletu.







u domu na pljuskari na respektabilnih 287 metara nadmorske visine ostavljamo stvari i pod vodstvom tipa kojeg zovu "ravnatelj" obilazimo prirodne znamenitosti kraja. kraja u kojem su neki ostavili neprimjeren i neizbrisiv trag.



teško za povjerovati da čemo ovdje u ravničarskom kraju naletiti na 10 metarski, unatoč visokim temperaturama zamrznuti slap.



kanjonom kroz korito potoka stižemo uzvodno do još jednog nešto manjeg slapa











"ravnatelj" nam objašnjava geološku povijest kraja koju potkrepljuje i materjalnim dokazima fosila školjkaša panonskog mora u stijenama.





trenutak je to da zavirimo i u male špiljice u kojima se pretpostavlja da su obitavali i naši davni pretci.



u rijeci nailazimo na neobično izrazito crveno kamenje i crvenu glinu, pa puštamo maštu na volju









ima i dalje pa bi molio sve forumaše za još malo strpljenja za komentare dok ne postavim temu do kraja hvala!

ovaj kraj u ovo je doba izrazito bogat izvorima vode koji cure iz mnoštva malih špiljica







osim mnoštva izvora nagledali smo se i neobično izraslog drveča, po meni fenomena jer smo ih pronašli na svega nekoliko metara udaljenosti. da mi je znati kako sokovi kolaju kroz ova stabla.







da ima nekaj mistično u ovoj šumi predočilo nam je i ovo drvo "stotine očiju" ili "mnoštva sisa" kako su ga neki vidjeli





nakon upoznavanja kraja vratili smo se po ono zbog čega smo i došli, bushcrafta. no da bi skupili neophodnu snagu za isto morali smo i dopuniti rezerve . na redu je bila klopa. za klopu se pobrinula Gabriela i njen suprug(domaća ekipa), na meniju je bio čobanac ili čorbanac(nisu se mogli dogovoriti). najprije je trebalo nabaviti drva za vatru.





za to je odlično poslužila Bacho-va LAPLANDER ručna sklopiva pila, nedavno nabavljena.
bila je to prigoda za isprobati i novi pouzdani WINDMILL upaljač, novo u ponudi replikarta. za početnu pripremu vatre poslužila je na sitno nasjeckana smolom bogata crnogorica i vjerni CS SISU







sad je na red došla i priprema klope, dok smo čekali da čobanac ili čorbanac bude gotov mi gladni smo si složili svojevrstan šumski fast food, ja sam pekao svoj omiljeni čips od jegera







dok su neki radili oko klope drugi su pronašli druge načine zaje...ancije



večer uz vatru zbližava ljude i otvara neke nove u običnom užurbanom danu nedodirljive teme





ja sam konačno uhvatio vremena i isprobao svoj novi fotić CANON G12 u malo zahtjevnijim mračnim uvjetima



negdeje u razgovoru i bez utjecaja alkohola, jer ga nismo imali ni kapi(ubio bi za pivu nakon slanih kobasa i čobanca) Gordana je demonstrirala vejštinu držanja grude užarene žeravice na dlanu(započeli smo priču o hodanju po vatri)





stvarno i nakon trečeg pokušaja (radi fotkanja koje baš i nije uspjelo) dlanovi su joj bili netaknuti.
odlučili smo se i za šetnju po mrklome mraku i osluškivanje divlje prirode u tišini, zvijezde i mjesec čak i u šumi davali su nam nužno neophodno svjetlo.





u očekivanju komfora, kreveta s baldahinom, neki su zaboravili karimate i termareste, ja svoju vreču i termarest uvijek nosim.



neki tvrđe a neki mekše svi zasluženo utonuli smo u san

(ima nastavak pa još malo strpljenja)

tek treći dan došlo je na red zapravo ono zbog čega smo i došli i po čemu ova priča nosi i ime "bushcraft"











svi su probali u relativno savršenim uvjetima uz pomoć firestella s više ili manje muke doči do vatre. ja osobno više preferiram kvalitetni upaljač(zapravo dva komada). na kraju s borovom smolastom piljevinom svima je to pošlo za rukom.

nakon toga na opće oduševljenje došao je red i na izradu vulgaris skloništa











volim samoću, koji puta jednostavno imam poriv biti malo sam, a slavonski "umjereno" brdovit teren i prostrane šume bile su mi dovoljno privlačne da se odvojim od ekipe.





cilj mi je bio i još malo isprobati svoju novu preuređenu KA-BARovu cutlass mačetu i nedovoljno korišteni SISU, alate koje sam ponjeo na ovu avanturu.









obzirom da ne poznam ovaj kraj tu i tamo bi škicnuo i na GARMINOV GPS





odlučio sam malo upoznati kraj oko jezera koji baš i nije bio na svim mjestima prohodan.







testirao sam fotić i vježbao autoportret snimanje za buduće projekte.





zamrznuto jezero na sunčan dan bilo je interesantan izazov



no ne prije nego li sam na mjestu uz obalu probio led i izmjerio mu debljinu od skoro 20cm







ponovio sam posjet ribarskoj kući i na terasi popio ledenu pivu(uživancija)



iako mi je plan bio poslikati recenzije neke opreme, zbog potrošene baterije koju nisam želio dopnjavati(fotić je skroz nov prvo punjenje) to mi nije uspjelo, pa ovdje i moja foto priča za javnost završava. sve u svemu bilo je lijepo zanimljivo i neobično i zbog temperature od +14 u mjesecu kada sam navikao gaziti snijeg barem do koljena. pozdrav svim slavonkama i slavoncima koje sam sreo i nek bude žao onima koji su se najavili da će doći a nisu.

KRAJ

vjeruj mi da mi je žao što nisam mogao doći, ako ništa barem sam mislio kako Vam je..

Dobra reportaža!

Gledam sliku di stojiš na ledu i čitam dole "zamrznuto jezero na sunčan dan bilo je interesantan izazov" i mislim si ovaj je lud odvojit se od grupe i odma hodat po tankom ledu jezera, al ok ispod sam pročitao da si izmjerio debljinu i da ima leda 20 cm... :bog:


Inače to jezero petnja je svega desetak kilometara južnije od sela mojih predaka gdje i ja skoro svakog ljeta, a ponekad i zime boravim po bar dva-tri tjedna. Tako da mi je poznat kraj i rado bi se odazvao na izlet, al jbg. daleko je Split...

vidim endura uvjek uz tebe =)

Odlična reportaža...baš sam uživao! =)

jako lijepo...cini se da je bilo jako zanimljivo... fotke noćnog neba predobre...svaka čast... volio bi jednom prilikom sudjelovat u ovako necem ...organiziranom ...za promjenu =)

odlicno... nebi ni mogao ici zbog nedostatka vremena, al me vise muci kaj nisam ni vidio da se dogovarate oko nekog izleta... di je ta tema?

Tomislav OS - šteta kaj nisi došao, čak smo vas i čekali na naplatnima ali su vam od jednom svima bili isključeni mobiteli

Igsy - trebao si doći pa nije Split na kraj svijeta

SAS - endura ili neki od spyderca je apsolutno uvijek u mom desnom đepu bez obzira kamo idem i kaj od alata još nosim sa sobom

girdeaux - hvala, bilo je stvarno odlično i ne baš naporno

Kalašnjikov - javi se kad se nekam ide, obrati pažnju na Dravanturu u 6 mjesecu, fotić je odličan, oduševljen sam G12 je dovoljno mali a radi kao veliki

damjan - evo teme

https://survival.aforumfree.com/t2626-slavonija-okupljanje

a to sam vidio, al niste se nista konkretno dogovorili unutar teme..vjerojatno su radili pm-ovi a nista kad cu imat vise vremena vjerojatno cu se i bolje angazirat

NAVIGATOR je napisao/la: .....zbog potrošene baterije koju nisam želio dopnjavati(fotić je skroz nov prvo punjenje) ....

taj canon ima litij ionsku bateriju tako da ga slobodno nadopunjavas, nece imati efekta na kapacitet baterije.. isto tako ne treba raditi "prvo punjenje". isto vrijedi i za mobitele, odnosno sve uredjaje sa Li-Ion ili Li-Polymer baterijama

nije ti to baš tak, i li-ion baterije imaju memory efekt samo je puno manje izražen nego kod ni-mh i ostalih tipova baterija. to se jasno vidi na baterijama kamera koje su sve istog kapaciteta ali one koje se nadopunjavaju i ne prazne do kraja odu puno, puno brže. fotiću je to bilo prvo punjenje,a čak i proizvođač u uputstvima navodi da se baterija mora napuniti i isprazniti do kraja kako bi se formirala u punom kapacitetu. drago mi je ipak da je baterija (drži oko 400fotki bez fleša) ipak izdržala za ono najbitnije, snimanje samog okupljanja koji je u ovom slučaju i bilo prioritet.
svejedno hvala na upozorenju!

NAVIGATOR je napisao/la:

Kalašnjikov - javi se kad se nekam ide, obrati pažnju na Dravanturu u 6 mjesecu, fotić je odličan, oduševljen sam G12 je dovoljno mali a radi kao veliki

mi kad idemo to su vise onako manje ekspedicije ...nikad nas nije bilo vise od četvero ...pretpostavljam da za ovako nesto poput vase treba malo vise organizacije... =) i sta se tice vasih izleta bila bi mi čast a vjerujem i mojm prijateljima koji su uvijek sa mnom da prisustvujemo, nesto korisno naucimo a i vjerujem jako lijepo se zabavimo s vama =)

NAVIGATOR je napisao/la:nije ti to baš tak, i li-ion baterije imaju memory efekt samo je puno manje izražen nego kod ni-mh i ostalih tipova baterija. to se jasno vidi na baterijama kamera koje su sve istog kapaciteta ali one koje se nadopunjavaju i ne prazne do kraja odu puno, puno brže. fotiću je to bilo prvo punjenje,a čak i proizvođač u uputstvima navodi da se baterija mora napuniti i isprazniti do kraja kako bi se formirala u punom kapacitetu. drago mi je ipak da je baterija (drži oko 400fotki bez fleša) ipak izdržala za ono najbitnije, snimanje samog okupljanja koji je u ovom slučaju i bilo prioritet.
svejedno hvala na upozorenju!

nije problem u nadopunjavanju nego u samom punjenju.. jer svaka baterija, bilo kojeg tipa, gubi kapacitet sa svakim punjenjem pa makar i ako se samo na kratko zasteka tako da ako nadopunjavas bateriju ukupno napravis vise punjenja i samim time prije unistis bateriju.. hocu reci da ako tu i tamo nadopunis bateriju nece biti nista strasno dok je sam Ni-Mh i Ni-Cd baterijama bio problem ako se nisu pravilno punile.. al nema veze.. 400 fotki je odlicno sa jednim punjenjem, pogotovo kad si vise dana u prirodi gdje nemozes napuniti..

da nebudem samo off topic
odlican izlet no meni osobno bi bilo zanimljivije da ima i snijega
i pitanje.. cime si probio led na jezeru? ne vidim nikakav alat na onoj slici

kad idem na ozbiljnije expedicije po svijetu onda je to potpuno druga stvar, no ovakvi su događaji slični i svim ostalim izletima. ma sve zavisi kakva je ekipa, do sada sam imao sreće pa je društvo uvijek ok, a i Boris si uvijek izabere normalnu ekipu.

Vandall - vjernim CS SISU om
šalim se posudio sam od jednog tipa staru hrđavu sjekiru?
vjerujem da ima u tome kaj veliš o punjenju i pražnjenju logike , no u svakom slučaju ne volim dopunjavati svoje baterije osim ako su skoro potpuno prazne, obično radije ponesem nekoliko komada samo kaj ih još za ovaj fotić nemam.

uh.. kad sam procitao prvu recenicu za srce me lovilo hehehe

Ni ja nisam znao da se odvija organizirani susret ..sve mi je po pisanju ličilo na privatni susret ...zaokupljen sam Dravom pa nisam pratio pažljivo o čemu se radi...

Po slikama vidim da je bilo zanimljivo ...
Poučno istražena okolina i lijepo druženje uz vatru i "bushcraft darove"


Ovakva smrznuta jezera imaju svojih stupica ..
pogotovo ako se razina vode digne ..ako ima vegetacije u razini zaleđene površine tad led nije iste debljine i može varirati ...treba dobro paziti na ledu...

Navigator ..napravio si grešku ..bez zamjere...izdvojio si se iz društva i sam otišao na led..nebi ovo spomenuo da nemam primjer iz života jako slične situacije koja je nažalost završila kobno...uvijek postoje trenuci nepažnje...

istina vuče, mudro zboriš, jednostavno me ponjeo prekrasan ambijent, iako to ne bi nikome savjetovao, ali još od djetinjstva imam jako, jako puno iskustva s ledom (među ostalom već sa 4 godine sam samostalno klizao na zamrznutim jezerima) tako da imam neki filing za led, jasno da me on u životu može i zeznuti, pa bi i ja to okarakterizirao ko nepotreban rizik. no upravo zbog takvih trenutaka ronim, letim, skačem. sve su to nepotrebni rizici samo s jednim razlogom - uživancija.

@navigator...
neznam ako bi to nazvao uživancija...
ako gledam po svom iskustvu (a čini mi se da je slino po tom pitanju) onda je to ona želja za adrenalinom...pre jaka...kad osijetiš da ti je nešto lagano bed...onda te još više povuće...
a onda kreće uživancija...

Istina ima nekaj u tome...

navigatore,.. uđi jednom u ring, ne postoji takav adrenalin kao onaj kad vrijeme stane, kad je sve usporeno... totalno premocan osjecaj... =) ( ovo je moje misljenje u nemora se svima svidati, niti se moraju slagati s njime )

Nema ljepšeg momenta kad vrijeme stane u kljeti kraj litre domaćega i zdjele čvaraka...

SAS je napisao/la:navigatore,.. uđi jednom u ring, ne postoji takav adrenalin kao onaj kad vrijeme stane, kad je sve usporeno...

ovaj tren se vratio iz ringa, slažem se da je osječaj neobičan, pogotovo kad dobijem po tamburi pa mi se zavrti u glavi, ali nije to ni blizu doživljaju kod slobodnog pada, letenja ili dubokih i mračnih urona, no lijepa su i ostala uzbuđenja i mir i spokoj suprotan aktivnostima nabijenim adrenalinom, šetnja divljom prirodom (pa i boravak u klijeti kak veli fratt) totalno su opuštajući i meditativni i zato je meni zgodna kombinacija malo prirode i malo adrenalina u prirodi. obožavam izlete koji to sve objedinjuju.

možda je off topic ali...
kakva je ovo kacia?

Sorry na off topicu ali...
Kad sam se počeo baviti bushcraftom, survivalom...znao sam otići u prirodu bez ičega...znači samo nož, voda i flint..bez kompasa, bez karte ili GPS-a. Uvijek sam otprilike znao gdje se nalazim ali nikad točno.
Jednom prilikom našao sam se u sred neke veće šikare, dosta daleko od lokacije sa koje sam krenuo.. Malo sam se precijenio i počeo me je hvatati mrak..
Krenuo sam nazad istim putem i skužio da sam totalno zalutao...taj trenutak i sve što slijedi poslije mogao bih nazvati najvećom navalom adrenalina u mom životu. Baš onaj osjećaj kad znaš da je izlaz iz šume odmah iza brda....dođeš tamo a izlaza nema...panika...lupanje srca...i pomisao izgubio sam se...
Dan je bio na izmaku, mrak sve deblji...čak sam razmišljao da napravim baklju. Bateriju nisam imao a niti nekakav survival kit..
Malo sam se smirio, popio vode i razmislio o putu po kojem sam došao...odlučio sam nastaviti i naći izlaz..bilo je prekasno za izradu skloništa ili paljenje vatre.. Nakon 5 minuta hoda izašao sam iz šume..
Osjećaj olakšanja i zadovoljstva bio je neopisiv...a navala adrenalina nezaboravna..
Znam da ćete pomisliti kako je glupo od mene što sam išao u prirodu bez opreme, što sam si dopusti da se zagubim...ali činjenica je da bih to ponovio opet..i ovog trena...
Možda smo takvi ljudi, koji uživaju u adrenalinu...skakao sam s padobranom..probao freeclimbing...snowboarding....možda smo samo totalno ludi...ali ovaj događaj je bio nešto najjače u mom životu...
Nebih ga preporučio ni svom najgorem neprijatelju....ali ima nešto u tom vražjem adrenalinu...

Ikarus
za borilačke sportove, treba mi moj nos i zubi i privatno ali i pred kamerama.

dakle da se vratim na temu, tjekom izleta imao sam prilike tri dana poprilično koristiti KA_BAR citlass mačetu i meni predivan CS SISU. prerade koje sam napravio na mačeti pokazale su se odlične. ručka je puno ugodnija, a odstranjivanje ko šmirgl hrapavog crnog coatinga, doprinjelo je dubljem zasjecanju oštrice u drvo i lakšem vađenju. kratka mačeta se pokazala kao svestran alat, pogodan za šarolike zadače i komotno može poslužiti kao jedina oštrica na izletu. s njom sam cijepao velike količine drva za ogrijev, koristio je za izradu skloništa, pripremu hrane, rezanje kobase i sl. SISU osim kaj je lijep, vrlo je praktičan nožić za rezanje grana za kobase, pripremu hrane, drvodijeljanje. iako sam siguran da bi bez problema odradio i teže zadatke pa i battoning ali ga nisam ničemu takvom podvrgnuo jer ga ja za takve zadaće nikada neču koristiti. nekako uz njega treba na ozbiljnije avanture uvijek nositi i neku veču oštricu: sjekiru, mačetu, kosir, kukri ili nekaj slično.

uglavnom CS SISU i kratka mačeta pokazali su se kao idealna kombinacija za ovakve izlete.

girdeaux

meni takva navala adrenalina izostaje iz razloga kaj znam danima hodati po nepoznatim i pustim prostranstvima nepoznatih mi kontinenata. tako da mi se bilo kakvo gubljenje u hrvatskoj gdje ti je najudaljenija civilizacija na 3 sata hoda i gdje te zapravo niti jedna životinja ne želi pojesti, nekako mi se to sve ne čini baš tako po život opasno mada smo svjedoci da tragičnih slučajeva itekako i u hrvatskoj ima.
zapravo se i meni dogodilo jedno i najtragičnije gubljenje u prirodi kada mi je srce slično lupetalo ali to nije bilo iz straha nego od srama jer sam se kao 12-13 godišnjak s prvom curom u životu(koju sam kakti vodio u obilazak sljemena) izgubio i bilo me ko mladog frajera sram priznati da ne znam kojim putem dalje. oslonio sam se na vlastiti instinkt koji me več više puta kroz život vadio iz gov..na i za sat vremena nas spustio do doljnje stanice žice, tako da je moj ponos spašen a s curom možda i na svoju žalost nisam proveo stiščući se noć u šumi.

To je to...svaki čovjek drugačije interpretira različite stvari...tebi je to svakodnevnica..meni je bio šok...u pozitivnom smislu...
E prijatelju nadam se da znaš koliko si sretan što radiš posao koji voliš i koji ti pruža zadovoljstvo...danas nema puno takvih slučajeva!
Samo tako dalje! I još čekamo ANTARKTIKU..... :bog: =)