133 dana legende

* Dorađeni automatski prijevod sa engleskog jezika.

Poon Lim, rođen u Hainanu U Kini 1918 godine. 1942 godine tokom Drugog Svjetskog rata radi kao mornar na Britanskom teretnom brodu SS Ben Lomond, koji se nalazio na putovanju od Cape Town-a do Dutch Guiana. Brod je bio naoružan ali jako spor i plovio sam daleko od konvoja.

Slika Poon-a nakon dodijele medalje.

Novembra 23, Njemački U-boat "U.172" presreo je Poon-ov brod na poziciji 00.30N 38.45W, kojih 750 nautičkih milja istočno od Cape Towna. Brod je bio pogođen torpedom i počeo brzo tonuti, Poon Lim zgrabio je prsluk za spašavanje i skočio u more prije nego što je brodski kotao eksplodirao. Od 54 članova posade jedini je preživio. Nakon dva sata plivanja u dubokom moru naišao je na prazan drveni splav za spašavanje te se popeo u njega. Na splavu se nalazilo par kutija suhih keksa, deset galona vode, par čokolada, vreća šećera, par svjetlosnih raketa, dvije dimne baklje te jedna baterijska lampa.
U početku Poon Lim se održavao na životu pijući vodu i jedući kekse sa splava, ali ubrzo te zalihe su nestale. Nije znao dobro plivati pa je vezivao špagu oko zgloba ne bi li ostao vezan za splav u slučaju pada u more.

Slika Poon-a sat nakon što je bio spašen od ribara.

Sa žicom iz baterijske lampe izradio je udicu a od vlakna sa špage izradio najlon za pecanje. Napravio je još udica od čavla koje je izvukao sa splava ne bi li pokušao upecati veće ribe. Kada je upecao prvu ribu nakon iskrenog veselja izrezao ju je na komadiće sa nožem izrađenim od limenke kesa. Nakon jedne od oluja nakon što mu se riba već bila pokvarila te ono malo vode zagadilo, jedva živ Poon je napravio zamku za ptice sa pokvarenom ribom i uspio uhvatiti velikog galeba te popio njegovu krv ne bi li preživio.
Tokom njegovog pakla, dva puta spazio je "spas", prvo teretni brod pa patrolni avion Američke vojske. Poon je uvijek ostao pri uvjerenju da ga je teretni brod spazio ali ga nije pokupio jer je Kinez. Američki avion nakon što ga je spazio i bacio marker u vodu morao se žurno udaljiti zbog nadolazeće oluja te je jadan Poon opet bio izgubljen nasred pustog plavetnila.

U početku brojio je dane vezujući čvorove na preostaloj špagi, nakon nekog vremena shvatio je da nema smisla brojiti dane jer njegovoj patnji nije bilo kraja pa je počeo brojati pune mjesece.

U jutro nakon 133 dana preživljavanja na moru, Aprila 5, 1943, Poon Lim napokon je ugledao spasioce. Par dana ranije već je znao je da se približava obali jer je primijetio razliku u boji vode. Spazio je mali brod na pučini, pošto nije imao više svjetlosnih raketa ni dimnih baklji počeo je mahnito skakati i vijoriti rastrganom majicom ne bili privukao pozornost posade. Brodić je promijenio kurs i užurbano se približavao plutajućem splavu. Poon je bio spašen! Troje ribara govorilo je Portugalski, dalo je Poonu nešto vode i graha te su se uputili ka Belemu - Brazil. Poon Lim preplovio je Atlantski ocean !!!
Tokom svoje odiseje, Poon Lim je izgubio samo 9 kilograma, tijelo mu je bilo u dobroj formi te je bio sposoban da hoda normalno nakon što je bio spašen. Proveo je samo dva tjedna u Brazilskoj bolnici, nakon čega je Britanski konzul došao po njega te ga odveo u Englesku.
Kralj George VI dodijelio je Poonu Medalju Britanskog Carstva, vlasnik brodske kompanije zlatni sat a Royal Navy odmah nakon toga zaposlila ga je kao konsulenta u stvaranju prvog priručnika preživljavanja na moru.. Nakon rata, Poon Lim odlučio je krenuti u SAD, iako je kvota za imigraciju Kineza bila popunjena, zbog Poonove "slave" Senator Warren Magnuson, dodijelio je Poonu dozvolu ulaza te ga proglasio Američkim državljanom. Poon je umro u Brooklynu Januara 4, 1991.

Do dana današnjeg Poon-ovo ime se nalazi u knjizi Guinnessovih rekorda kao onoga koji je najviše preživio sam na pučini! 133 dana, tj. četiri mjeseca sam na pučini bez rezervi vode i hrane!

Slika rekonstrukcija splava na kojem je Poon proveo gotovo četiri i pol mjeseca.

Ako želiš saznati više, naruči knjigu Poon Lim-a Sole Survivor, knjigu koju savjetujemo svima!

Dobra priča!
Ne mogu zamisliti niti sedmicu dana a kamoli 20 sedmica !!! :aplauz:
Ali nije mi jasno što je pio, najvjerojatnije kišnicu skupljenu u splavu
svaka ti čast Poom, stvarno si legenda ! :naklon:

Opa! Svaka mu čast! Skidam kapu tom čovjeku. :naklon:

Odlična priča,velika snaga volje.

Ludoooo!!!

Uh... ne bi mu bio u koži... Bio je borac i izdržao je.

Uglavnom u tome i je bit,ne u nožu, opremi i obuci, već o volji za životom i korištenju onoga po čemu smo najuspješnija vrsta-mozga.Improvgizirajući udice i zamke činio je koristio je ono što nijedna druga vrsta ne može -apstraktno razmišljao.

Snalazljiv covjek, pitam se kako je dolazio do vode, navodno se mala kolicina moze dobiti ako se ribu umota u platno i izmice/dobro protisne.

svaka čast skidam kapu

malo kasno sam počela čitat ovu temu i tek sad vidjela priču o ovom čovjeku. ostala sam bez teksta totalno. nemam riječi jednostavno. takvu volju za životom imat kad ne znaš ni di si ni kamo ideš.ja iskreno mogu reć da mi je ova priča totalno promijenila pogled na život. mnogi nažalost ne znaju cijenit svoj život i iskoriste ga nikako dok drugi zavide takvim ljudima. jako je tužno kakvim se mi ljudima danas divimo a za ovakve priče nikad ne čujemo. nemojmo više radit te greške jer ovakve ljude treba veličat

lik nije normalan samo 9 kg i mogo je hodat ovaj covjek je robot!!!
svaka cast

Autor je napisao/la: Na splavu se nalazilo par kutija suhih keksa, deset galona vode, par čokolada, vreća šećera, par svjetlosnih raketa, dvije dimne baklje te jedna baterijska lampa.

--------------

Do dana današnjeg Poon-ovo ime se nalazi u knjizi Guinnessovih rekorda kao onoga koji je najviše preživio sam na pučini! 133 dana, tj. četiri mjeseca sam na pučini bez rezervi vode i hrane!

Hmm ovo mi bas nema logike. Ne zelim umanjiti grozno iskustvo ovog covjeka, ali nije bas bio bez icega na pucini kad se na pocetku spominju zalihe splavi za spasavanje. Mislim da 40ak litara pitke vode nije za odbaciti u takvoj situaciji i da bi tesko prezivio bez toga. Tim vise sto je ta voda morala biti u nekim kontejnerima u koju je kasnije, pretpostavljam, skupljao kisnicu (jer 40 litara nije dosta za 133 dana).

Nekoliko vreca secera i cokolada takoder nisu zalihe za zanemariti. To je zestok koncentrat energije i vjerujem da zbog tih zaliha u kombinaciji sa prilicno malim fizickim naporima (uzrokovanim skucenim prostorom na kojem se nalazio) nije izgubio vise od devet kilograma.

Ja se vise divim mentalnoj snazi ovog covjeka. Tako puno vremena provesti na minijaturnoj splavi s vrlo malo zaliha bez drustva i bez icega na horizontu je doista iskustvo s kojim bi se malo tko mogao mentalno nositi.

odlican post neon.ja se najvise divim upornosti tog coveka.