Za Početnike Survivala.

ma u redu je...kako ti znaš kažem svoje mišljenje

Psihička stabilnost,volja,znanje,fizička snaga,izdržljivost...Lanac je čvrst onoliko koliko je čvrsta najslabija karika

Baš tako

=)

Prava survivor situacija je kad se nađeš usred nečega ali s ničim pri sebi..možda samo obleka ako imaš sreće.. tako da, po meni bi PSIHA čovjeka bila na prvom mjestu, a onda znanje i sve ostalo.
Jer ako se ko nađe (nedaj Bog da se najdemo u toj situaciji) i ako nema izgrađen karakter i neku psihičku stabilnost potrebnu za preživjeti, garantiram da će počiniti samoubojstvo ili će se slomiti i čekati smrt.. Moje malo mišljenje..

Da,ali kako za koga uglavnom iglubljeni bez icega = SMRT !!! sigurno za profecionalca neznam uzeo bih kamen i napravio nož ( za profesionalca) a ovako....

ali to je prava survivor situacija..nađeš se u nekom prostoru bez ičega. ako griješim, molim da me neko ispravi.

Gle ovako, jednom zauvijek, najbitnije je psihičko stanje osobe kojoj se sranje dogodilo.

Sve ostalo je uzalud ako izgubite glavu u kombinaciji gladi-boli-dezorijentacije-straha-panike-tjeskobe, a to su stvari koje su u takvoj situaciji prisutne 0-24 i s njima se treba konstantno boriti.

Migach je praf rekao, šanse da vam se dogodi sranje i da pritom imate svu opremu ravne su nuli, zato radije gledajte glavu popuniti znanjima koja vas mogu spasiti nego razmišljanjima kakvu opremu treba imati kada se sranje dogodi.

Mraz je sve rekel..tak da..primimo se svi knjige i to je to :bog:

meni je za 24 sata dovoljno sljedeće: porcija čevapa, 5 piva, karte za šnaps, i karimat!
(i VIC, naravno!!!)

aldinbear je napisao/la:uglavnom iglubljeni bez icega = SMRT !!!

Odakle ti ta informacija..Da ne širim temu,Mrazova je zadnja!

Jasna mi je nekakva romantična predodžba takvih situacija, pogotovo ljudi-entuzijasta s ovog foruma jer očito su privučeni time došli na ovaj forum, i mene je također to privuklo. Kao izgubimo se u nekoj vukoj....ni te onda iskušavamo vlastite sposobnosti, znanja, opremu. Ispitujemo svoje granice i suočavamo se sa vlastitim strahovima. Lovimo životinje, pravimo skloništa... Muškarcima su te stvari tisućama godina bile obveza i način života i vjerojatno sad u moderno vrijeme kada više nemamo potrebu za time, ovakvim survival interesima pokušavamo umiriti pračovjeka u nama Ali ako bolje razmislite kolika je šansa da se takva situacija dogodi prosječnom čovjeku, koji se ne bavi zanimanjima u kojima su šanse za takvu situaciju veće (vojnici, piloti, planinari...) Pogotovo u našoj malenoj državi. Prije će nas pogoditi grom Ako do slične situacije i dođe to se vjerojatno događa zato što smo "isključili mozak" na trenutak pa smo se našli u neugodnoj situaciji (zalutali u šumi, izvodili nekakve vratolomije pa zaglibili s ozljedom sami usred divljine i sl. nebrojeni su scenariji...) Mislim da se dobrom "prevencijom" masa takvih situacija može izbjeći (priprema prije izleta, provjera opreme, obavještavanje gdje se nalazimo...)

Po meni čovjek nije stroj pa da se može govoriti koji je dio najvažniji za neke ekstremne situacije i da se može izolirati jedan jedini aspekt koji je najvažniji. Naravno slažem se s vama, da je vjerojatno psihička stabilnost među bitnijim faktorima. Ali opet toliko je mogućih scenarija da će svaki zahtjevati novu kombinaciju osobina, sposobnosti i znanja koja međusobno djeluju kao jedinstvena cjelina te ako smo u deficitu samo s jednim faktorom, on će se negativno odraziti na sve druge... Jedan bezvezni primjer, što će vrijediti čovjeku koji je psihički vrlo stabilan ako ne zna dozirati fizičku aktivnost pri hladnom vremenu te spriječiti znojenje koje ga može ko od šale ubiti zbog pothlađenosti. S druge strane, što vrijedi čovjeku koji posjeduje dosta znanja o preživljavanju ako će zbog paničnog napada posjeći npr. femoralnu arteriju i iskrvariti do smrti...

Za mene osobno survival predstavlja način razmišljanja, smjer u kojem teče moje učenje i to je proces koji nema kraja. Po meni se ne treba ograničiti na usko poimanje survivala, jer to je na koncu svaka situacija gdje se borimo za život. Naravno, marketing i mediji učinili su neke aspekte zanimljivijima. Oprema, noževi, tehnike paljenje vatre... Ali to je samo djelić. Po meni će znanja koja naizgled možda nemaju veze sa survivalom biti često korisnija od već prožvakanih tema survivala. Recimo upoznavanje našeg tijela, fiziologije, anatomije, psihologije je vrlo bitno, jer na kraju krajeva naše tijelo nam je jedini alat za kojeg smo sigurni da ćemo ga uvijek imati. Poznajemo sve moguće čelike oštrica, kemijske sastave, ali slabo znamo od čega smo mi građeni, kako funkcioniramo, kako sami sebe održavati "oštrima"

djomla je napisao/la:Jasna mi je nekakva romantična predodžba takvih situacija, pogotovo ljudi-entuzijasta s ovog foruma jer očito su privučeni time došli na ovaj forum, i mene je također to privuklo. Kao izgubimo se u nekoj vukoj....ni te onda iskušavamo vlastite sposobnosti, znanja, opremu. Ispitujemo svoje granice i suočavamo se sa vlastitim strahovima. Lovimo životinje, pravimo skloništa... Muškarcima su te stvari tisućama godina bile obveza i način života i vjerojatno sad u moderno vrijeme kada više nemamo potrebu za time, ovakvim survival interesima pokušavamo umiriti pračovjeka u nama Ali ako bolje razmislite kolika je šansa da se takva situacija dogodi prosječnom čovjeku, koji se ne bavi zanimanjima u kojima su šanse za takvu situaciju veće (vojnici, piloti, planinari...) Pogotovo u našoj malenoj državi. Prije će nas pogoditi grom Ako do slične situacije i dođe to se vjerojatno događa zato što smo "isključili mozak" na trenutak pa smo se našli u neugodnoj situaciji (zalutali u šumi, izvodili nekakve vratolomije pa zaglibili s ozljedom sami usred divljine i sl. nebrojeni su scenariji...) Mislim da se dobrom "prevencijom" masa takvih situacija može izbjeći (priprema prije izleta, provjera opreme, obavještavanje gdje se nalazimo...)

Po meni čovjek nije stroj pa da se može govoriti koji je dio najvažniji za neke ekstremne situacije i da se može izolirati jedan jedini aspekt koji je najvažniji. Naravno slažem se s vama, da je vjerojatno psihička stabilnost među bitnijim faktorima. Ali opet toliko je mogućih scenarija da će svaki zahtjevati novu kombinaciju osobina, sposobnosti i znanja koja međusobno djeluju kao jedinstvena cjelina te ako smo u deficitu samo s jednim faktorom, on će se negativno odraziti na sve druge... Jedan bezvezni primjer, što će vrijediti čovjeku koji je psihički vrlo stabilan ako ne zna dozirati fizičku aktivnost pri hladnom vremenu te spriječiti znojenje koje ga može ko od šale ubiti zbog pothlađenosti. S druge strane, što vrijedi čovjeku koji posjeduje dosta znanja o preživljavanju ako će zbog paničnog napada posjeći npr. femoralnu arteriju i iskrvariti do smrti...

Za mene osobno survival predstavlja način razmišljanja, smjer u kojem teče moje učenje i to je proces koji nema kraja. Po meni se ne treba ograničiti na usko poimanje survivala, jer to je na koncu svaka situacija gdje se borimo za život. Naravno, marketing i mediji učinili su neke aspekte zanimljivijima. Oprema, noževi, tehnike paljenje vatre... Ali to je samo djelić. Po meni će znanja koja naizgled možda nemaju veze sa survivalom biti često korisnija od već prožvakanih tema survivala. Recimo upoznavanje našeg tijela, fiziologije, anatomije, psihologije je vrlo bitno, jer na kraju krajeva naše tijelo nam je jedini alat za kojeg smo sigurni da ćemo ga uvijek imati. Poznajemo sve moguće čelike oštrica, kemijske sastave, ali slabo znamo od čega smo mi građeni, kako funkcioniramo, kako sami sebe održavati "oštrima"

Sve što si naveo je apsolutno točno,tvoja je zadnja

Zadnja je modova, kad stavi lock na temu