Što vas "vuče" u prirodu?

Zanima me... zbog čega volite provoditi vrijeme u divljini? Osjećate li uzbuđenje ili pak mir? Čujete li tišinu ili silne zvukove šume? Družite li se s istomišljenicima ili više volite samoću? Opišite malo što osjećate kada ste u prirodi...

Meni osobno posao i obaveze diktiraju užubran tempo života, tempo u kojem dobro funkcioniram ali i tempo koji umara... tijelo i dušu. Odlazak u prirodu mi je vremenska kapsula, kazaljka sata stane i pokrene se tek na moju zapovjed. Tih nekoliko sati ili dana sve je podređeno meni i mojem užitku, hedonizmu. Radim što želim, kada želim i uživam u tome. Vremenske (ne)prilike nisu mi bitan faktor, za lijepog zabavljam se izradom sitnica, rezbarenjem, penjanjem po stablima ili nekom drugom igrom koja mi taj tren padne na pamet. Za lošega vremena mogu satima ležati u šatoru i slušati kišu, razmišljati. O svemu. Životu, smrti, ljubavi... teme samo naviru, počinju pomalo a ubrzo se sljevaju u potocima, baš kao kapi kiše.

Eto, nije tema o noževima ili lampama ali ovakve teme bi po meni ipak trebale biti dominantne na forumu ljubitelja prirode. Tema u stilu onih koje voli kolega Vuk. Cheers mates!

Meni žena kaže " daj odi u šumu više nisi normalan, šetaš po stanu ko profesor Baltazar ! "
Pod tim se podrazumjeva sve od MTB, planinarenja, skupljanja bilja, lutanja........

na poslu sam zadnja tri tjedna radio nešto vezano uz preživljavanje u prirodi, kolege kad se vratim iz šumarka pitaju " koji je tebi , što si tako sretan ' "

" Pa bio sam svoj na svome " radio sam što volim, a znate kakvo je vrijeme zadnjih dva tjedna, kiša , a ja vani, mokar, hladno mi je ali mi dan prođe kao sekunda!

Kada je bio gotov natječaj za Naj reportažu razmišljao sam o Mori, ali sam razmislio" pa imam, Eku, Kukri Fox, Moru Classic, Gerber multitool, Švicarca , sjekiru, nekoliko pili, pa što ću nakupljati noževe, nisam kolekcionar ". ali ruku na srce volio bih imati još koji, ali koji će mi!
Nemogu to sve uvijek nositi sa sobom i imam dovoljno!

svaki susret sa vjevericom, makar u parku usred grada me čini sretnim, jer nemoram to gledati na dokumentarcima!

Volio bih posjetiti i vidjeti svijeta, ali nisam ni Hrvatsku istražio !
Mene vesele mikrolokacije, potok, livada, otkrivanje biljnog i živbotinjskog svijeta!
Male stvari!

Danas sam našao Brestovaču, gljivu koja je sestra blizanka Bukovače, bio sam oduševljen, jer sam ju pronašao na poslu i nitko ju drugi nije sa tolikim guštom promatrao!
U subotu ću ju uslikati i staviti u svoju enciklopediju gljiva!

Jučer sam našao nogu od mlade srne, oglodanu i razmišljao što joj se dogodilo, dali je umrla, dali ju je netko raskomadao, što joj se desilo i tko je mogao oglodati meso sa buta!

Neki dan sam skužio da će smola sa bora planuti i kada je pljusak, naravno malo teže ali gori, isto tako sam skužio da kora od bijelog Bora samo dimi . itd

To je ono što mene veseli , otkrivanje stvari oko nas a koje drugi zapostavljaju !( i još puno toga ! ) :bog:

Ja sam od rođenja vezan za prirodu, to mi je postala navika bez koje ne mogu.
Završio sam šumarsku školu, sada radim u prirodi.
Neki moje kolege ne mogu shvatit da kad se vratim s posla odem u gljive.
Moram priznat da najviše volim ići sam biciklom.
Onda osjećam mir, nekad me nešto "goni" pa divljam biciklom niz vlake.
Vremenske (ne)prilike obožavam, samo baš ne nailazim na razumjevanje ukućana.
Najveći gušt mi je biti na mećavi, pa kad dođem kući onda "kupusa i mesa" za ručak... to je ono...to!
Zima mi je najdraža, ali svako doba ima svoje.

Mrazomor kojim se poslom baviš, ako nije tajna?

Ovaj je pravi Ličan " kupusa i mesa " još malo krumpira!

To je to!
:bog:

A pridveče "pola i slanine"

Što možeš kad volim tradiciju!

i ja volim jesti XD napol sam lican...

Znaš kako kažu j**** čovjeka bez 100 kg i auto bez 100 ks
Onako usput... ja imam 65, al se trudim.

ja 95 xd al moram nabit 105 kaze trener da oce teskasa!

stoja je mjera moja.prirodu volim jer me opušta,uvijek sam u zenu

Kad vidiš brdo ili planinu u daljini i pomisliš si...kako bih volio znati što je iza... i onda samo kreneš, mučiš se i znojiš ali uživaš u svakoj sekundi uspona... i dođeš na vrh..vidiš svijet pred sobom...uspio si...na vrhu svijeta si.. iako si samo na brdašcu od 300m, onaj osjećaj da si upravo nešto postigao je savršen... sam si na planini, okružen tišinom...ma osjećaš se kao j... kralj svijeta!! Jel može biti bolje od toga!?
A rijetki su danas koji će takvo što osjetiti u svom životu...ljudi su izgubili svoje primarne nagone i zamijenili ih ne potrebnim problemima..a to je ono najtužnije, što će nas kad tad dotući..

Ili kad padne snijeg..nalaziš se u sred šume...tišina je sablasna...snijeg do koljena. Umoran, prljav, mokar, smrznut, gladan i žedan...zapališ vatru i ugriješ vodu...i svi ovi problemi nestanu u sekundi - ne bih mjenjao taj trenutak za ni jedan drugi na svijetu..

Jer volim svoj posao

Živim na selu, odrastao sam po šumama. Meni je sasvim prirodno to.

odlicne slike rinos ... ti si slikao?

samo u prirodi nalazim svoj mir, svoju nirvanu...

Kao klinac sam znao često ići s djedom (lovočuvar) u planinu i obožavao sam to, ali svojedobnim ulaskom u pubertet su mi se bili promijenili interesi (tulumarenje i rukomet), pa zadnjih godina to nadoknađujem... Ne rijetko sam, a počesto i po (kako jratko30 napisa) "(ne)prilikama"...

Zavidim ljudima koji su svoju ljubav prema prirodi uspjeli spojiti s poslom (Rinos?!?) - radim u jednoj informatičkoj firmi i znam za jednog bivšeg kolegu koji je dao otkaz i uspio se zaposliti kao čuvar u jednom našem parku prirode... Ja toliko hrabrosti nemam :-(

(bivši stokilaš - sad na 93kg)

Ja sam prirodu uvek voleo.
U njoj uvek vlada mir.
Npr.Ja bacam u blatu do kolena gledam oko mene sve nirvana a osoba iza mene psuje boga ne,nisam jeo lude pečurke

jednostavno me vuce priroda ,toliki kvadrati koje covijek nije civilzirao još da prestane nekontrolirana eksplatacija ,,čudo.

Boravak u zelenilu i na svježem zraku me jako smiruje. A da ne govorim koji je gušt nešto okrenuti na žaru kojeg sam napraviš a još ktome malo odrijemati......

Ribolovom se bavim od kad znam za sebe , volim i šumu , opčenito prirodu , užasavam se uništavanja prirode ili urbanizacije

Puno su me puta pitali; pa dobro koji k.... trazis stalno po tim sumetinama?
Kao odgovor slegnem ramenima i kroz glavu mi proleti ona stvar iz filma Treinspoting (nisam jak u engleskom pa cu po domaci) izaberi posao, izaberi banku, izaberi TV, izaberi sve sta zivot cini "normalnim"..... a u tim mojim sumetinama nema toga sve je jednostavno,cisto i mirno. Zivot ima neki drugi tjek, svi problemi i muke "normalnog" zivota padaju u zaborav i cine se tako maleni beznacajni. Ili mozda jednostavno nisam bas zdrav u glavi...... kako god meni je super =)

mene privlače klimajuči automobili sa zamagljenim staklima.
kad odu uvijek ima materijala za potpalu i izradu prački

antun je napisao/la:mene privlače klimajuči automobili sa zamagljenim staklima.
kad odu uvijek ima materijala za potpalu i izradu prački

Što je to-reciklaža?

antun je napisao/la:mene privlače klimajuči automobili sa zamagljenim staklima.
kad odu uvijek ima materijala za potpalu i izradu prački

ja se ne bunim ako sam u tom autu!

Drvo je napisao/la:

Što je to-reciklaža?

A survival!!!
Ovo je forum preživljavanje, a ne reciklaže

U desetom selu živi Antuntun, u njega je vrlo neobičan um!

( ili je dvanaesti ? )

Babe jedne!

I ne ometajte ljude u autima sa zamagljenim staklima

Mrazomor je dobro opisao povezanost sa prirodom. Volim prirodu, osjećam mir, zadovoljstvo. Volim samoću. Nije mi do uzbuđenja, volim mir. Šta me vuče tamo, kako bi rekao, neki prahistorijski nagon, povezanost sa prirodom.

A šta da ja napišem kao manijak čitam forum, kupujem opremu, imam pun ormar opreme, od ruksaka, cipela, tavi, noževa, jakni, hlača, a niti jednom u šumu još nisam kročio jer nemam gdje niti s kim, kada u društvu predložim da odemo negdje gledaju me kao da sam lud, želio sam iči i na tečaj ali nemam s kim, nitko ne želi s time se pozabaviti, oko mene šume minirane tako da jedino guštam ternutno iz vaših priča i pustolovina, ali kada ja jednom krenem...

TomislavOS je napisao/la:A šta da ja napišem kao manijak čitam forum, kupujem opremu, imam pun ormar opreme, od ruksaka, cipela, tavi, noževa, jakni, hlača, a niti jednom u šumu još nisam kročio jer nemam gdje niti s kim, kada u društvu predložim da odemo negdje gledaju me kao da sam lud, želio sam iči i na tečaj ali nemam s kim, nitko ne želi s time se pozabaviti, oko mene šume minirane tako da jedino guštam ternutno iz vaših priča i pustolovina, ali kada ja jednom krenem...

Ako ćeš čekati da priroda dođe tebi, nikada nećeš otići!

To je isto sa forama tipa: " išao bih u teretanu ali sam, sam pa mi je glupo "
" išao bih trčati ali ni jedan frend neće "

Toga nema, motor je u glavi!
Kada odlučiš otići sam ili negdje, jednostavno će krenuti, kao kad voda probije branu!

I najbolje je sam biti, jer u društvu nikada nećeš otkriti priodu onakva kakva je!

Zašto? Zato jer će netko viknuti " gle vjeverica ili srna " a ona pobjegne, kada si sam to možeš promatrati, i uživati u trenutku!

Ali kao prvo! " motor je u glavi "

suočiti se sa svojim manama, slabostima i strahovima!
Uvriježenim pričama i babskim naklapanjima!
Vukovima, medvjedima i vukodlacima!

Vrijeme i vremenske neprilike su najveći naši izazovi, odnosno PRIRODA sama po sebi!

LUKSA je napisao/la:
Zašto? Zato jer će netko viknuti " gle vjeverica ili srna " a ona pobjegne, kada si sam to možeš promatrati, i uživati u trenutku!

da, znam tu situaciju i to predobro...
privlačin se srni skoro po zemlji i vodim malog rođaka samnom, slijedi nas njegova majka.. i ja luđak govorim malom šta smije raditi a da je ne poplaši, taman ja njemu objasnio, kad ona kopa po torbi traži mobitel da je slika. normalno, srna vidila naglu kretnju i pobjegne...


a šuma je moj drugi dom. kad odem gore, ništa me ne brine. sve nestane. i televizija, kompjuter, posao koji ne želim, škola i ostale gluposti modernog svijeta..
kad sam sam il u društvu, nije mi neka razlika, jer često odlutam sam malo dalje od društva i onda mogu tražiti otiske, tragove divljači bez da me netko priupitiva: "a zašto tražiš go*na?". vjerujte bilo je i toga...
a onda jelo u prirodi je milijun puta bolje. mogu ja doma u kaminu na isti način spraviti slaninu, kobasice, al nekako je u brdu to bolje...

tko ne voli prirodu, ne voli ni životinje. a tko ne voli životinje, ne voli ni ljude...