Lika, 6.10-10.10.

Dakle, kao što naslov kaže odredište je bila Lika, točnije Kruščica, no ostali članovi koji su došli dan-dva ranije su rekli da je jezero kamenolom napunjen vodom i blatom, naravno na internetu su samo slike u sjeni tako da se ne vidi istina. Ti ostali članovi su se sprijateljili sa lokalnim stanovništvom pa smo dobili na uporabu malu brvnaru od popa (sve mi se više čini da je, uz vještine vezane za prirodu i ostale stvari tipa flore i faune, dobro znati ljudsku psihu i biti dobar govrnik). Smještena je u jednom od slijepih kanjona. I tako smo Forestman i ja krenuli iz Rijeke na 3-4 sata vožnje do tamo, u četvrtak 6.10. Kud bolje provesti produženi vikend? I tako smo se vozikali i napričali tema dok nismo otprilike došli do kud smo trebali...no odlučili smo ne koristit GPS, da bude zanimljivije. I, da ne kažem da smo se izgubili, smo odlučili slučajno skrenuti duljim putem i vidjeti okolinu. Neki dobri ljudi su nas uputili na totalno krivo mjesto, ali nema veze, smjernice za odredište su bile iste (da ne nabrajam samo ću reći neka lovačka kuća na lijevoj strani ceste)...Nekako smo se orijentirali i pronašli drugi dio tima koji su već bili pospani. Čekala nas je vatrica i večera. Štorije nisu stale do duboke noći. Bilo je veoma hladno, iako smo očekivali prolom oblaka (prognoza kaže jedno, crni gusti oblaci drugo). Srećom sva su nas jutra dočekala u suncu. Nekako smo prospavali hladnu noć i probudili se najljepšim pogledom na obližnja brda i kanjon.

Flora- par breza, cijela šuma lijeski i bukvi, na manje osunčanim dijelovima brda su jele.
Fauna- gotovo ništa nismo vidjeli ni čuli, osim par svraka i šojki, ali našli smo tragove vepra i lisice. Uzrok tomu je vjerojatno jako dobro ozvučenje unutar kanjona, svako pucketanje grančice se čuje kao da je tik do vas.

Pa krenimo...kad bi barem imao ovakav luksuz svaki dan


Druga strana


Ovo nam je trebalo biti prenoćište, ali zbog hladnoće (+- 0 C) smo odlučili spavat u kućici.


Dok se doručak pravio, ja sam se dao u šetnju šumom, gljive su jednostavno tražile da ih slikam (pogledajte temu "Gljive"), kao i ostale stvari poput ovih lješnjaka...naravno svi su bili pojedeni ili truli.




Evo je, popova kuća, lifesaver


...i stražnji pogled


Malo ćakulanja nikad dosta. Upoznao sam ovog momka na lijevo, zanimljiv tip, energičan i dosta toga zna primjeniti nevezano uz težinu situacije, pun je trikova o orijentaciji i svemu ostalom, o njemu samo najbolje- Stoney.


Došao je doručak; malo pričanja i zabave, recenzija oštre opreme




(Većina slika su gljive, tako da sam pola dana samo to slikao)
Krenuli smo za Jelu car, najveću u Europi. Vozikali smo se u Forestmanovom pick-upu (Stoney, ova dama zvana Ivana i moja malenkost)...doživljaj me još drži, super vožnja (mada hladna).

Put za gore (slika iz džipa), predivna šuma


Posred ceste su se našle dvije gromade, pa smo ih makli. Kad se male ruke slože...


I napokon smo stigli...to je nešto neopisivo, ta veličina, ta starost, ispucala kora i debelo korijenje...nas 6 ju je jedva obuhvatilo. Neznamo starost, izgubio sam sliku sa tabelom gdje je detaljan opis.
Jadran uživa


Pretopostavljam da ovdje vrijedi izreka- s kim si, takav si; Ogromna jela, ogroman vrganj (i druge vrste). Dva su nas zasitila.


---


Probali smo par stvari, od korijena trske (na ovoj donjoj slici je mala barica na lijevo, i u njoj trska)- nije osobit okus ali da je jestiv je, sjetio sam se da bi trebali napravit špagu od jelina korijena, i stvarno, ne puca lako, čvrsta je i ima smolast okus (negdje sam čitao da se kuhaju i kao špageti su)...

Pročačkali smo ovom malom dolinom, našli par školjki i fosila u kamenu, tragove od lisice, i otrovnu buniku (dno slike)


Tragovi


Pogled na sunčanu stranu obližnje planine


Krenuli smo prema Zavižanu, ali smo odustali jer je postalo kasno. Po putu smo susreli jednog biologa s pmfa u zg-u, koji je lovio pauke (i pitali ga za neka zanimljiva mjesta). Stoneyja je zanimala jedna vrsta pauka (ustvari lažipauka) pa je nastala cijela diskusija o tome, čovjek stvarno zna svoj posao (za razliku od mnogih u RH), objasnio nam je kako se love pauci, gdje ih lovi (diljem RH), i tako. Zanimljivo je da to rade (cijela organizacija, neznam ime) za badava, za edukaciju. Nitko ih ne plaća, sami su svoji šefovi.

Po povratku sam svratio do ove stare breze, nikad ju nisam izbliza vidio, niti iskoristio neki dio za bushcraft, pa sam se bacio na posao, skinuo sam mali komadić kore i par listova za kolekciju u bilježnici jednoj (pa mogu reć za herbarij).


Dali smo se u izradu svega i svačega, Jadran kuha ručak (stvarno bi trebao razmislit o kuliarskoj karijeri), Forestman je napravio tako dobar luk za nevjerovat (video nakon par dana stavljam, dugo se uploada), ja atl-atl, a Boris i Stoney su se okušali u izradi kuhača. Ivana je poslije probala kuhaču radit, no ona je jedina dobro provela dan...u hammocku na suncu kasnog poslijepodneva :D




Jadran radi ručak, oni vrganji, riža i još par začina koje je skupio.




Forestman je malo previše stanjio jednu stranu pa se luk na toj strani više savijao...Dodao je ovaj mali dio i zalijepio duct tapeom, ALI to ne znači da nije dobar, naprotiv- bolji luk, koji je napravljen u kratkom roku, nisam vidio. Loša strijela je malo grbavo letila, ali poslije smo našli ravniju granu lijeske i napravili stvarno dobru alatku.


Prošao je dan, brzo došla večer. Napravili smo ekspres nutelu (recept nedamo ).


Nema bolje stvari od provedenog dana uz ovu ekipu.


Sljedeće jutro smo odlučili osvojiti planinu na zapadnoj strani. Nažalost to nije potpuna divljina, cijelo je brdo puno starih vodokanala i starih cesta. Ali s druge strane vidjeli smo ogromne bukve, na kojima se pojavljuju grane tek pri vrhu, tako da se čini kao da je neka druga vrsta. Inače uspon je jako strm, ako ne mjestimično i iznad 45.


Hahahah ovo nam je učinilo dan, Forestman u Rambo izdanju (ili kao šumska vila)


Malo sam saznao više o životinji iza ovog traga, točnije o vepru starom par godina i iznad 90 kila ^^


Boris i Forestman diskutiraju o bushcraftu i o gljivama na trulim panjevima.




Na povratku smo našli ogromnu gljivu koju nitko nije poznao, bijela, velika i crne resice ispod klobuka.


Ako ikad budem išao još jednom ovdje, ona planina je moja. Brijem da je zalazak sunca neuhvatljiv kamerom, samo poezijom


Ivanu smo učili kako da napravi stoj na plastu sijena, ali da...nije joj išlo, Opalila je jedan heel kick Stoneyju u glavu ^^


Priprema čaja od šipka, limuna i drugih biljaka...neponovljiv okus i neprocjenjivo toplo sjedne


Počinje priprema za večeru. Ja sam dovršio svoj atl-atl (nema slike, samo video), pa se diskutira o novim projektima, poput grablji.


Novim jutrom dolaze nove stvari, pa tako i inje.


Pospremili smo dvorište i očistili kuću, sve one alate smo ostavili sljedećim gostima


Iznenađen mojom kamerom zaledio se


Grablje Forestman-ovih ruku...izgladaju kao da su napravljene za Matiju Gubeca i seljačku bunu


Stoney namata hammock, Ivana tužna.


Zajednička prije odlaska


Red ogromnih breza uz obližnje selo i riječicu. Svi kafići i dućani udaljeni od gužva i gradskog stresa imaju takav učinak na ljude...svhvate da su daleko od problema. Cijena je sukladna tome.


Zadnja slika, dvije mrge i treća najveća- Forestman, Boris i Breza


Odlučili smo ručati u Senju...ljudi su bili u bundama i u skafanderima, a mi u kratkim rukavima, "prljavi" ( rađe blatni), puni granja i lišća i gladni kao vukovi.

Razišli smo se na Vratima Jadrana,

Prekrasne slike , puno lijepih stvari koje ste napravili i doživjeli!

odlično Strider! :bog:

Vrhunski i tačka!

Osjeća se pozitiva u svemu - odlično!

Jako lijepo Strajderu, vidim imal si dobru ekipu.

zbog ovakvih lijepih prikaza izleta mi je dragao da mi je na pamet pala ideja o jesenskom foto i video kontestu, mada sam uvjeren da bi priče stizale na forum i bez moje ideje ali ipak mislim da se ovako autori još malo više potrude, to se vidi i u ovoj priči. kraj oko jezera krušćice mi je relativno dobro poznat, več nekoliko godina s ekipom frendova ribića zauzmemo neki od brojnih otoka na jezeru. jednom sam imao sreće i iako sam bio jako na knap s vremenom iskoristio sam povlasticu s posla i doletio sam helikopterom samo na jednu noć. ali nisam prepoznao kraj gdje ste to vi bili, a nigdje ni fotku jezera ne vidim. jel onaj šator već bio postavljen ili je vaš? vidim ručku CS kukrija, jel to LTC ili kukri mačeta.
no u svakom slučaju zavidim vam na avanturi, super ste mi ekipa, uvjek mi je zanimljiv i onaj tip s neobičnim šeširom, jel to nekai etno detalj?, nisam do sada vidio neki sličan.

i na kraju jedan savjet, ne bi sad htjeo pametovati ali moje je mišljenje da ako se vozite u terencu i fotkaš iz vožnje onda neka ti se vidi u kadru komad retrovizora, kotača, ili neki drugi dio vozila(u ovome slučaju recimo komad krova i lampa hella na krovu). tak fotka bude još atraktivnija. dobiješ akciju u kadru, pogotovo ako taj dio od droncanja bude mutan, ili on oštar a mutna okolina.

sve pohvale!

Ups, nisam vidio odgovor, sry.

Ja nisam vidio to jezero jer su nam rekli da je katastrofa. Noć prije (ili dvije?) su Boris, Ivana, Stoney i Jadran proveli oko tog jezera i spavali vani, no Forestman i ja smo tek došli u četvrtak oko 8, pa su nas odmah izvjestili o jezeru. Ako se ne varam, mislim da su slike jezera na facebook grupi škole.

Ovo je ghurka khukri, rekao bih. Jako velik i težak, mislio sam da su manji. Ipak je teško usporedit preko youtubea i ogromnog Lynn Thompsona ^^

Hahah Jadran sa svojim šeširom, super je tip. Kuha odlično (vegetarijanac je), voli sve prirodno (od materijala i hrane), živi zdravo i odlične je kondicije makar je u poodmakloj dobi. I šešir mu je uvijek dio opreme.

Imam par slika iz auta kao što si opisao, mutne...ma stavit ću ih kad tad.

Evo i videa, kao što sam obećao