Dječji nož

Molim vas ako ima netko prijedlog za dječji nož ( 8 g )
u obzir dolazi neki s koji si neće odmah odrezati pola prsta i da ima tupi vrh

Mali me davi kad idemo u ribičiju ili na neki izlet da tata uvijek ima neki nož i alat a on nema nikakav

trebao bi biti neki kako on kaže za sjeckanje i guljenje grančica i sl.

Zvonko

My first victorinox

kupi mu moru clipper i brusom sam malo zaokruži vrh i malo otupi oštricu. investicija nije pre skupa a prerada je brza i neznatna a klinac če ti imati osječaj da kao i tata ima pravi nož!
ja sam nečaku poklonio CS mini pendelton huntter u VG10 čeliku ali je to malo skuplja igračka!

CS mini pendelton huntter to je močna igračka...uzmi to ili ovaj švicarac

Djeca bi trebala naucit drzat noz ostrim, tupim nozom se najlakse posjeci.

to pravilo vrijedi za one koji znaju koristiti noz a ne za djecu koja nemaju jos do kraja izdefiniranu koordinaciju pokreta. Kome got sam iz usluge jako naostrio nozeve u kuci iducih se nekoliko dana obicno izreze cijela familija dok se ne naviknu! Mala bi djeca trebala koristiti umjereno ostre nozeve no ostro je jako individualan pojam kao i mala djeca!

.

E jesu:
http://www.ted.com/talks/lang/eng/gever_tulley_on_5_dangerous_things_for_kids.html

švicarac će biti odličan - oduševljen je njime
Ideja da se kupi pošteni noža kao Mora ali mu se zatupi vrh je stvarno odlične
mislim da noževi nisu opasni za djecu ako se koriste uz nečiji nadzor,a prste si i ja koji put porežem

Čak su i olovke opasne a imaju ih svaki dan u ruci

Tako je i najbolje da od malih nogu klincu uče raditi sa nožem =)

Ja sam svom klincu kupio prvi nož (mali Victorinox s oštricom 6cm) kada je imao 8 godina. Ideja je bila da ga koristi na izletima, a u međuvremenu da ga čuva u ladici. Nakon otprilike dva tjedna, žena i ja smo otkrili izrezbaren okvir od prozora u njegovoj sobi, zareze na rubu pisaćeg stola, prosječen naslon tapacirane stolice (koji je "stručno" zakamuflirao komadom selotejpa) i dva otfikarena gumba na daljinskom od TV-a. Sada mali ima 12 i po' godina i prilično je odgovoran i kompetentan u rukovanju noževima, kako kuhinjskim, tako i "outdoor" varijantama. Naravno da se više puta posjekao, ali to je samo doprinjelo njegovom odgovornom odnosu prema nožu.
Sad mu je najveća zabava kada idemo u prirodu da odreže štap za hodanje i rezbari ga i ukrašava.

Ja san ima nožić od kad prije nego san krenija u školu, tome ionako niko nije dava neku pozornost, dici se davalo i 2 prsta vina posli ručka, hehe. U osnovnoj san izrađiva lukove, strijele, i ostale gluposti, poriza san se dosta puta, al ništa ozbiljno..... Mislin da je neka sitna šteta neminovna, hehe, ali baš to potiće kreativnost, opasnije je da dite sidi 10 sati na dan isprid PC-a, PS, itd....,

a za dob od dvije do 4 godine - Brisa Bonita , idealan nož za prvi izlazak iz koljevke u divljinu:

D O B A R

Možda ovo

zvopav je napisao/la:Čak su i olovke opasne a imaju ih svaki dan u ruci

olovke su opasnije od nozeva...prema nozevima oduvjek imam respect kao prema necemu sa cim mogu ozljedit druge i sebe... prema olovkama taj respect kao klinac nisam imao pa se dogodilo sljedece... kad sam imao 3-4godine nicim izazvan zabio sam si grafitnu olovku u dlan, i to ne upiknuo nego svom snagom zakucao u ruku ..sjecam se toga ko da je bilo jucer..klecao sam na podu i nesto piskarao i onda sam htio nesto nacrtat na ruku a posto grafitna olovka nece ostaviti trag na dlanu popizdio sam i zapicio si olovku u dlan...stara je bila na terasi i kad je cula urlik strcala se dolje i vidi mene kako plačem sa olovkom u dlanu..jos i danas se ispod koze vidi komad grafitnog vrha ..kad sad razmislim o tome stvarno nemam objasnjenja za moje postupke al imao sam sretno djetinjstvo (glupo ali sretno )..moji starci malo manje

Kad djecu odgajamo da vole prirodu i da se u njoj dobro snalaze , neizbježno je i da ih učimo koristiti alatke.Več nekoliko stotina puta sam čuo rečenicu da je nož osnovni i najvažniji alat svakoga bushcraftera ili survivora.Djeca nisu odrasli ljudi i nemaju šaku odraslog čovjeka oni imaju male šake i samim time dajemo im u ruke minijaturne stvari : moj stav je da djecu treba privikavati na alat ali nek taj alat bude prilagođen njihovu uzrastu.Ako otac ima viktorinox zašto ga nebi imao i sin , postoje mali viktorinoxi u veličini privjeska i moj ga sin ima.Kad me upita kad bude i on imao veči nož , diplomatski mu odgovorim kad za to sazrije vrijeme i kad savlada neke vještine na manjem nožiću.

Noževe sam oduvijek volio, i nikad mi ih nisu branili. Od prvih stvarci se najbolje sjećam nožić victorinox onaj mali, bio oštar ko vrag (i porezao se na njega par puta naravno, ali hvala bogu na tom - sve je to škola). Imao sam još noževa i nožića, da sam se znao zarezat jesam ali najveći zarez u životu nisam postigao sa nožem nego sa krojačkim škarama koje za razliku od superoštrih noževa nisam smatrao nečim što zahtjeva oprez... dakle suma sumarum, kupuj djetetu normalan nož (mali victorinox), nauči ga da reže od tijela, pazi ruke i to je to. I nemoj mu nikada zatupljivat nož il hendikepirat vrh, nož je odgovornost a ne igračka.

imaa ga oko godinu dana i na svaki izlet mora s njom(ali ne i na školske izlete)

kako ja jesam djete sam cu reci jednom noz uvjek noz !!!

miho je napisao/la:kako ja jesam djete sam cu reci jednom noz uvjek noz !!!

i ja se slazem miho nikad mi nisu branili i imam i od malih nogu radim sa nožem nož mi je deo duše

ja sam prvi autič đorao za nož sajedno 6 godina. majka mi je dala lijepi solingenov s rogovom ručkom i kožnom futrolim sa 7 (najprije ga je moj otac njoj davno poklonio još kad su hodali) žao mi je jer je doslovno u zemlju propao. a otac mi je prvi nož, bio je to za bacanje, poklonio sa mislim 8 godina.

ovaj victorinoxov za klince je super. model u crvenoj boji i recta kompas kupio sam kceri dok jos nije imala ni 9 godina...

Sa osam godina imao sam 3-4 noža. Stara mi nikad nije branila da koristim nož. Po cijele dane sam bio u prirodi sa kolegom i uvijek sam pronalazio način da iskoristim nož. Ako je mali odgovoran i pametan, znat će cijenit dobar nož. A ako ga uputiš u osnove i objasniš mu opasne pokrete prilikom korištenja noža, neće biti potrebno držati ga na oku svaki put kad uzme nož u ruke. Ali ako mogu sugerirati uzmi mu manju oštricu za početak. Ne veću od 8cm.

meni moji dok sam bija mlađi uvik izluđivali od toga..biži od oružja..bla bla bla..na njihovu zalost nemogu mi sad nista xD

Evo sad gledam kako reklamiraju Victorinox na benzinskima i čitam kako ga ovdje spominjete i mislim da preklopni noževi i nisu najsretnije rješenje za djecu. O da, moj prvi dječji nož je bio preklopni i dobro se sjećam kako sam se sa njime znao zabavljati tako da ga zatvaram i otvaram držeći prst na sječivu, riskirajući da sam na rubu toga da se posiječem. Uvjeren sam da će dijete imati puno veći respect prema fixnom nožu.

moj prvi noz je bio neka kopija



Roditelji nisu bili nesto previse odusevljeni ali mi nisu ni branili, od malena sam nesto rezbario, pravio, recko i maltene odrastao na pampasu (ovi iz Osijeka znaju gdje je to)
Jedna od najboljih stvari ikad je bila kada mi je djed koji je inace uvijek imao neke djepne nozice sasobom dao da si izaberem jedan iz njegove kolekcije i dan danas ga imam no tu je nakratko prestalo moje druzenje snozevima jer je mojim roditeljima bilio cudno sto ce djetetu od 7 godina noz koji nosa svuda okolo i kada je moja uciteljica tkoadjer istakla to, nikad nisam upao u probleme sa nozem niti sam se ikad znacajnije porezao, uvijek sam sa oprezom rukovao i nikad ga vadio ako me netko nedaj boze naljuti kao sto danas znaju

posljednih sam dana sam s dvoipol godišnjom kćeri Nolom. supruga je na službenom putu.
navika mi je svakih 2-3 tjedna hodočastiti do križevaca do replikarta. mislim si zašto ne bi i kćer poveo sa sobom.

spuštamo se niz štenege u podrum, tko je bio zna kako izgleda ulaz u taj raj oštrica.
kćer pustim samu ispred sebe da prva uđe u dučan. čujem Ozrenov glas, a moja kćer ispali ko iz topa "daj mi nož" mislim si tu nema sumnje da je na tatau.
glupo je kada su djeca sredstvo ostvarivanja roditeljskih neostvarenih želja, svoju kćer nikada nisam ni pokušao naviknuti na noževe no očito je se dojmilo danima me gledati s tom neobičnom stvarčicom u džepu, a često i u ruci.

nije mi bilo uopće na pameti kupovat joj nož još barem 2-3 godine no ozren se sjetio jadnog zanimljivog artikla iz dućana. radi se o replici, drvenom nožiću u kitu.



Nola kad ga je vidla nije ga više ispuštala iz ruke, a budući da je umjerena cijena (50tak kuna) i da se ne radi samo o nožu nego o konstruktivnoj igrački za slaganje, popustio sam pod nolinom željom i kćeri kupio prvi nož.

čim smo došli doma bacili smo se na sastavljanje, nož potpisuje CRKT, firma koju ne ljubim i ovo mi je njihov trenutno jedini nož





iako je drven ima sve sastavne dijelove kao i pravi





čak i funkcionira kao pravi, s backlock kočnicom čuje se klik kad se otvori.

no najprije smo se bacili na sastavljanje



uz nož dolaze i precizne upute kako ga sastaviti



iznenadio sam se da je dvogodišnje dijete neke dijelove sklopila potpuno ispravno







za 15tak minuta i uz moju pomoć nožić je bio sklopljen



za sklapanje nije potreban nikakav alat, ja sam koristio samo ručku od šerafncigera kao čekić za utiskivanje drvenih pinsa.

evo ga pored moje small sebenze



uz vrisak oduševljenja Nola je bila pre zadovoljna



od prve ga je sama otvorila, nema straha jer je nož prilagođen djeci i nema oštrih rubova i vrhova.







već ga dva dana kćer nosi u desnom džepu maskirnih na cvjetiće benetonovih hlaćai s oduševljenjem ga vadi i svima pokazuje.
danas je od bake dobila i male dječje roze štikle pa to u kombinaciji s maskirnim hlaćama i nožem djeluje neobično

definitivna preporuka za jeftin poklon za sinu pod bor!

Odlično, jako lijepo Navi =)

Vec sam ti komentiral, ali opet budem, kćerkica ti je baš slatka

A drveni nožek je čudo, zakon

Mislim da greši puno ljudi koji pokušavaju u djetetov život unositi stvari koje su bile važne za njih same ... neka samo djete odluči hoče li se igrati nožičima ili če odabrati neki drugi fetiš ... moj je život bio uvjek prepun noževa - kupio sam si svoj prvi sa novcem koji sam skupljao od darova kada sam navršio 10 godina. izvidjač sam bio več od 1975 godine znači od svoje osme godine i preživio dva ljetna tabora bez noža - tek u trečem sam stigao prebiti strah kod roditelja, da su mi dopustili imati svoj nož !

Odnos koji djete uspostavi sa nožem kao predmetom je taj koji odlučuje, da li se djete igra bezbolno i smatra ga kao orudje ili trčkara ulicom s otvorenim i igra se gusare sa nevidljivim neprijateljem ...

Možemo ga ufurati u svoj život gdje nam nož znači puno i kroz naše radnje uvoditi ga ali ostaviti - da sam odluči da li da ima i on taj fetiš time da ga obučavamo koristnom i ispravnom upotrebom noževa i ispravnim odnosom do njega !

Ide mi na kurass kad gledam You-Tube i kako Američka mama ili tata pomaže sinu ili čak devojčici od nekih sedam godina držati pištolj ili pušku na straljani da može okinuti ... to mi se čini više nego neprirodno - rekao bih čak odvratno !

Stariji sin ima 21 i ima noževe koje sam mu ja poklonio - 4-5 ali mu nikada nisu ništa posebno značili ... mladji je izvidjač od ove godine - ima deset godina i naravno čekam da mi on donese odluku i zamoli me za nož - dok sam ne definira svoje potrebe po nožu u svom životu mislim da ga ni ne treba !

Djeca su djeca - njihov svjet je igralište ! ... Doči če im vreme - nekima prije nekima kasnije - da sami odluče o tome da li nož spada u njihov život !

L.p. Max