Hrvatski radnici

nazalost ovo ne mislim iz zajebancije. ovo je surova stvarnost.

prosjek place gledao sam na teveu je nekih 5000 soma kn. pa neznam od kad? prosjek place je 2500 do 3000. mislim da je i ovo jedan od aspekata preživljavanja samo ne u prirodi. svaki dan se ljudi bore da imaju vodu, struju, hranu(režije znaci) i jos k tome da skoluju djecu, cijene rastu, place padaju. od 3000 kn se ne može zivjeti kroz cijeli mjesec, znači ljudi preživljavaju. pogotovo sad kad je zaposlenost na vrlo maloj razini, u četveročlanoj obitelji jedan zaposleni, jedan nezaposleni, i dva dijeteta. kako to funkcionira(ovog ima jako puno, i previše). meni je sve ovo zalosno a vladajući
se non stop svađaju u tom saboru, i jedan drugome demantira sve sto je rekao a da ga uopce ne slusa, jebiga, hadeze ne sluša esdepe, esdepe ne sluša hadeze, a kad će svatiti da smo svi u istom loncu i na kraju krajeva da smo svi isti ljudi.

imate li vi neke recepte? kako kupujete, dali imate neki sistem? štedite li?

ako modovi smatraju ovo temu neprikladnom neka obrišeju.

a istina je sve to,samo za koga će se te stranke šta si naveo boriti...

za sebe. u biti, ljudi su takvi(tko god da je na vlasti) da kad jednom dođu na vrh briga ih je za sve, to je naše prokletstvo nom dost o politici ona je i tak ocito nebitna

lachBe je napisao/la:nazalost ovo ne mislim iz zajebancije. ovo je surova stvarnost.

prosjek place gledao sam na teveu je nekih 5000 soma kn. pa neznam od kad? prosjek place je 2500 do 3000.

Ako smo u statistici ti ja i direktor T-coma, prosjek plaće će iznositi 30 000 kuna (ili više)
Ja sam odavno izgubio vjeru u zastupničku demokraciju, barem na način na koji ona funkcionira u Hrvatskoj.

da u tome i je problem, menađeri, direktori itd. koji podižeju statističke vrijednosti sa svojim smijesno velikim plaćama koje nisu zaslužili i od kojih bi nahranio bar jednu afričku državu

ovo je jedno od rješenja :

http://www.obilje.info/Ekosense/Kontakt.html

Narod je takav kakav je, nije baš neki. Ne možeš protiv toga. Riješenje
je da pokušaš otići u neku drugu državu.

damjan je napisao/la:ovo je jedno od rješenja :

http://www.obilje.info/Ekosense/Kontakt.html

Daj malo više informacija. O čemu se tu radi, ne web stranici ne kužim točno. Šta bi autor teme sa time dobio?

ovome se nisam nadao...
mislim na razmišljanje mlade osobe...
prije bi to očekivao od neke starije osobe...

ovakva mjesta kao što su forumi ..
bilo da se radi o prirodi ili tehnici..
su mjesta gdje se ljudi opuštaju..
od svakodnevnih životnih mrcvarenja..

znam dobro situaciju ..
osječam ju zajedno sa familijom na vlastitoj koži..

možda bi se sve nekako i preživjelo ..
da situacija se može predvidjeti ..
ili da postoje neka jamstva da ide na bolje..
ovako je to stvarno situacija preživljavanja...

pišem jer sam jedan od pripadnika radničke klase..

p.strumf je napisao/la:Daj malo više informacija. O čemu se tu radi, ne web stranici ne kužim točno. Šta bi autor teme sa time dobio?

to je permakulturna zajednica...nije jedina ima ih više po hrvatskoj, samo u istri znam za 3,4..ali ova je najkomercijalnija...
..uglavnom ekipa koja je napustila grad, kupili neko jeftino zemljište u zabiti, po mogućnosti blizu izvora itd, i zive permakulturno..znaci sve je u skladu sa prirodom, skoro da nema otpada jer se sve na neki način ponovo iskoristi, uglavnom samoodrživ sustav koji ne zahtjeva dodatna ulaganja osim minimalnih početnih.. i ovisi o tome dal skupis strucnjake iz svojih podrucja pa cete svi znat nesto slozit, npr vjetrenjaču ili solarne panele od starog željeza i drugog otpada ili ces za to morat placat radnike..uz dobru organizaciju sve se moze, najlakse se samo prikljuciti nekoj manje komercijalnoj zajednici (doseljavaju se cijele obitelji..)..ili recimo nauciti svastanesto o permakulturi i sam sa obitelji otici negdje napraviti svoju održivu zajednicu..

p.strumf je napisao/la:Riješenje je da pokušaš otići u neku drugu državu.

i nije baš.. ja sam nakon srednje škole otišao van iz hrvatske da vidim kako je drugdje i jel se da negdje nesto napraviti pošto mi starci nisu imali para a ovdje nisam vidio smisla u tome da nadem posao (gradevinski tehnicar visokogradnje )
..imao sam 200 eura, vrecu za spavanje i šator.. krenuo sam sa frendom za ljubljanu jer je on imao tamo adresu od squata (to su napusteni prostori koji se zbog rupa u zakonu smiju koristiti u svrhu rješavanja vlastitog stambenog pitanja..naravno moras biti drzavljanin te zemlje u kojoj squatiras inace si ilegalni useljenik+provalnik ali kog je briga oce li te deportirati ili ne kad imas 18godina)..uglavnom nakon nekog vremena smo se frend i ja razisli i svako je putovao solo...u milanu sam bio nekih 6mj pa sam 2 mjeseca kampirao u sumi u toscani , pa u zurichu u squatu oko godinu dana, pa par mjeseci u antwerpenu i amsterdamu(istinski zao grad), i u spanjolskoj isto nesto vise od 1 godinu... uglavnom nisam se nigdje smjestio na duze vrijeme nego sam stalno putovao izmedu tih relacija (sverc vlakovima i stopiranje), da zaradim pare sam zonglirao i u meduvremu ucio jezike i upoznavao ljude...uglavnom jako je tesko otici negdje ako ne znas kamo ides...a i ako znaš, a nemaš nikog tamo moras naučit jezik i naći način da ostaneš tamo legalno, pa moras naći posao, a to sve nije bas tako jednostavno...
...tek nakon skoro godinu dana u spanjolskoj sam počeo raditi nesto osim zongliranja... preko jedne spanjolke sam upoznao nekog šveđanina koji je kupovao stare kuće u granadi i solo ih preuređivao pa prodavao duplo skuplje...ja sam i radio s njim i bio mu prevoditelj..i u glavnom taman kad sam počeo kemijat neke ozbiljnije pare..dosao mi je poziv za rješavanje nerješ-enih/ivih problema u hrvatskoj...
...i tako prije par godina se vratio i pošto mi je bila poznata sredina, znao sam jezik, sve mi je bilo lako saznati i pitati i za par mjeseci sam imao POSAO ( sa srednjom skolom i bez iskustva radim posao za koji treba fax i min.5 godina iskustva i to bez veze i poznanstva pri zaposljavanju...valjda sam jedini u firmi koji se javio na oglas, svi ostali su iz istog sela ili iz sela do), STAN (to jos kemijam, trenutno sam podstanar) i ZARUČNICU I PSA (jos samo fali kucica u cvijecu ).. tako da nije toliko bitno gdje si nego sta poduzimas da se pokrenes i pocnes s necim...
...iako ja zbog tenutnih kredita i ostalih sra.ja cekam da skemijam stan i prodam ga te odem zivjeti permakulturno

Wow Damjan, svaka čast na poduzetnom duhu i na hrabrosti za otići sam u tako nepoznato. Znam da te tada situacija na to natjerala, ali sigurno i želja za avanturom, osamostaljivanjem, pustolovinom itd... A šta se tiče preživljavanja u RH, nije to ništa naspram stanju u zemljama "3. svijeta" em zbog neimaštine em zbog ratne situacije. Tamo je svaki dan borba za goli život i za koricu kruha, a ako nadživiš 30 godina života smatraju te vrlo iskusnim, snalažljivim i sretnim čovjekom. Mi ovde ne znamo cijeniti ono što imamo i uvijek nam je malo, a o mentalitetu ljudi na ovim prostorima i pasivnom razmišljanju da i ne pričam.

Igsy je napisao/la: A šta se tiče preživljavanja u RH, nije to ništa naspram stanju u zemljama "3. svijeta" em zbog neimaštine em zbog ratne situacije. Tamo je svaki dan borba za goli život i za koricu kruha, a ako nadživiš 30 godina života smatraju te vrlo iskusnim, snalažljivim i sretnim čovjekom.

potpuno si u pravu.. ljudi ne shvaćaju koliko su sretni i da od 7-8 miljardi ljudi na ovom planetu samo jedna miljarda ne ide spavat gladna.. to ne znači da ovih 5-6 miljardi nema ništa za jesti (njih cca pola miljarde je u tom najgorem položaju) ali ovih 5-6 miljardi ima 2 šnite kruha a htjeli bi i treću ali je jednostavno nemaju od kuda i sa čim nabaviti...