Tofana di Rozes (Dolomiti)

Nas četvorica smo iskoristili produženi vikend i zaletitli se u Dolomite - cilj je bio Tofana di Rozes (3.225m) i to preko ferrate Lipelle koju smo penjali cca. 6 sati. Ciceronov vodič za ferrate joj daje težinu 4C do 5C, a na webu su komentari od srednje do jako teško. Kako je ovo moja prva ozbiljna ferrata ne mogu to komentirati, znam samo da mi se jako svidjelo. Ovako izgleda južna stijena Tofane di Rozes u jutarnjoj izmaglici:



Kako su se Dolomitima u WWI vodile teške borbe između Austrougarske monarhije i Talijana, cijeli su izbušeni tunelima, a put nas vodi kroz tunel dug cca. 500m koji nam donosi 120m visinske razlike (lampa obvezna). Ulaz u tunel i detalj:





Po izlasku iz tunela imamo malo spuštanja po snijegu i siparu prije samog ulaska u stijenu:



Ferrata počinje i vodi nas na ovaj skok gore:



i ide poprilično strmo uzbrdo :


Ova fotografija je slikana s križanja puta tj. kraja ferrate - ako nastavite lijevo (tj. meni iza leđa) put vas vodi u dom Giussani (2.600m), ali mi smo nastavili desno po ovoj sniježnoj polici jer ferrata se tamo nastavlja prema vrhu - odmah iza desnog ruba stijene (u crvenom kružicu je jedan od nas - čisto da steknete dojam o dimenzijama ove ljepote):



Ja sam bio već umoran i prespor za njih pa sam ubrzo odustao, a uskoro i kolega - druga dvojica su produžili dalje - dogovor je bio da idu do 15:30h pa ako uspiju popeti vrh - super, ako ne vraćaju se i idemo zajedno dalje. Međutim, nastavak ferrate dalje je uglavnom vertikalan, a bilo je i dosta snijega. Kad je pored njih proletilo poveći kamen (odjeknulo je kao pucanj topa), i oni su se okrenuli. Bili smo na sat vremena hoda do vrha. Putem smo sreli ekipu Rumunja i Mađara koji nažalost baš i ne govore previše engleski ili njemački pa smo razmjenjivali iskustva i dojmove (i rakiju) kombinirajući Slavenske jezike i jezik znakova. Ova dionica je bila malo škakljiva zbog sniježnih polica ispod kojih je litica od stotinjak metara - pa su se osiguravali užetom:


Ovoj našoj dvojici iskusnih vukova nije padalo napamet povlačiti uže već smo to prošli bez osiguravanja (trebam li napominjati da sam se sasrao u gaće od straha?):


Nakon što smo prešli taj dio i došli do vidikovca Tre Dita gdje smo se uživali u pogledu (zaista ne znaš gdje bi prije gledao), čuli smo dovikivanje s druge strane? Tamo je naišla grupica od 10tak Čehinja i par Čeha koji je bilo strah preći pa se Miljenko nonšalantno (onako kako neki po Bundeku šetaju) vratio po njih i samo im je rekao: ne trebate se bojati, smo budite pažljivi i polako:


a oni su četveronoške polako ali sigurno prešli taj dio:


Noćili smo u domu i kad smo ujutro prostudirali njihovu kartu, dvojbe više nije bilo - idemo na vrh (vrh je još malo iza ovog vrha u slici), ovaj put sa sjeverne strane:


Lijevim rubom (desno od ova dva tornja u lijevom dijelu ove fotografije iznad) smo vidjeli tragove Mađara koji je to jutro uranio (mi smo večer prije "malo" feštali s Rumunjima) ali na vrhu nije bilo njegovih (niti bilo kojih drugih tragova), a mi smo pak krenuli desno prema sedlu:



Još malo pa smo na grebenu:


Vrh je stotinjak metara desno od ovog grebena:



Vidi se vrh:



Na vrhu:












Neki uzimaju shortcut i skližu se na guzici (cepin je u ruci za zaustavljanje!):


što za poslijedicu ima sipljenje snijega (izgleda poput lavine, ali je u pitanju samo površinski sloj od 10-15 cm):


I naravno - zaslužena piva u domu:



Par greška koje smo napravili:
- nismo uspjeli nabaviti kartu u Zg (na polazištu smo bili u 5:30h pa je nismo mogli ni tamo kupiti) pa smo imali loše planiranje
- zbog toga nismo znali gdje je koji dom pa smo nosili previše provijanta jer smo mislili ev. negdje bivakirati što je rezultiralo da je moj ruksak bio težak 17,2kg (i to bez pojasa, dereza, cepina i kacige)? Kad smo shvatili gdje je dom, odlučili smo se za luksuz spavanja u urednom krevetu. Ah da, kako je Miljenko i vinar, on vino prizna samo ako je iz butelje (plastika ne dolazi u obzir!), a nosili smo 7 boca vina koje smo onda popili s ekipom koju smo gore upoznali.
- vozio sam bez pauze tako da sam bio preumoran jer kad smo krenuli već sam bio 24h bez sna i bio sam dosta spor

Ali, bez obzira na sve - rado opet, ali idući put sve do vrha via ferrata Lipella! Vrijedilo je svake kapi znoja!!!

Čestitke!
Prelijepe slike!
Kao da ste bili na nekoj drugoj planeti, stvarno jako lijepo!

Stvarno lijepe slike,prekrasno za vidjeti,a kamoli doživjeti! Čestitam i sretno na drugoj avanturi! Nisam svjestan da takvo što postoji....

Dolomiti su prekrasni u bilo koje doba godine.

Jedino ja idem žičarom =)

odlično momci,super fotke!

hvala, Dolomiti su zaista drugačiji od svega što sam do sad vidio



@mastershooter45:

nešto ovako (Tofana di Mezzo - vrh je na 3.244m):


detalj:


pozdrav,
I.

svaka čast, zaista super... i ja volim planine...

Aries je napisao/la:hvala, Dolomiti su zaista drugačiji od svega što sam do sad vidio



@mastershooter45:

nešto ovako (Tofana di Mezzo - vrh je na 3.244m):


detalj:


pozdrav,
I.

Na Tofani još nisam bio, bio sam na Faloriji (preko puta), ali slijedeći put idem

Kako su se Dolomitima u WWI vodile teške borbe između Austrougarske monarhije i Talijana, cijeli su izbušeni tunelima

Tu su naši pradjedovi kosti ostavljali!

http://gebirgskrieg.heim.at/Verwunderter1.jpg

http://gebirgskrieg.heim.at/Tiroler-Kaiserjaeger1.jpg

http://gebirgskrieg.heim.at/Grosser-Lagazuoi1.jpg

http://gebirgskrieg.heim.at/Wischberg1.jpg

http://gebirgskrieg.heim.at/Haubitze1.jpg

http://gebirgskrieg.heim.at/Alpfront1.jpg

http://gebirgskrieg.heim.at/5145.htm

http://gebirgskrieg.heim.at/Bild16.JPG