Kako preživjeti na pustom otoku????

Pogledaj film Brodolom zivota sa Tom Hanks-om , on se snasao jako dobro .

vuk je napisao/la:šalu na stranu ..
pusti otok je teški ispit za preživljavanje...
čovjek je duhovno biće i posjeduje inteligenciju..
koja bi mu pomogla da raspoložive resurse prilagodi sebi..
ali ono što je naglašeno ..
čovjek gubi psiho ravnotežu nakon treče godine samoče...

što je peta trojka u pravilu trojki...

Vuk ne pisi p.i.z.d.a.r.i.j.e., ne tri godine vec TRI mjeseca! :bog:
I sad reci da si se zabunil

tri godine ...nisam se zabunil
nakon toga razdoblja čovjek počinje gubiti smisao civiliziranog života i
prestaje govoriti ..

ti vjerojatno misliš na nešto drugo ...
poremečaj psiho fizičkog stanja organizma ...samo što takvo stanje nema neki vremenski rok ..može biti več nakon nekoliko sati a može se dogoditi nakon nekoliko mjeseci ..pa i godina

ja bi si moral napraviti nekog frenda ko T.Hanks :bog:

sumnajm da bi uspio bez da imam sa kime pricati 3 dana ....iako sam po prirodi samotnjak....sumnjam da bi uspio dugo sam

tu igra i veliku ulogu i motiv....ako se nema motiva nece ni covijeka biti dugo...

kada bi samo samoća bila problem bio bi car pustog otoka....
to kažem iz cipela čovjeka jake psihe tako da to ne smatram nikakvim problemom.
treba se max orjentirat na sakupljanje pitke vode i hrane... uostalom ako se um zaokupira poslovima oko fizičkog preživljavanja psiha neče imati vremena odvuči nas u bananu.

kengur32 je napisao/la:kada bi samo samoća bila problem bio bi car pustog otoka....
to kažem iz cipela čovjeka jake psihe tako da to ne smatram nikakvim problemom.
treba se max orjentirat na sakupljanje pitke vode i hrane... uostalom ako se um zaokupira poslovima oko fizičkog preživljavanja psiha neče imati vremena odvuči nas u bananu.

Potpuno se slažem. Pronaći hranu u moru nije problem, prvenstveno treba prikupiti/proizvesti dovoljno vode.
Preživjeti i vratiti se dovoljno je jak motiv da zaokupi mozak da ne prolupa.

Istina, ako su uvjeti stvarno loši ili ste kratko na tom mjestu... ali ako je situacija takva da sredite uvjete a duže ostanete na tom otoku, psiha bi sigurno patila.

Nije pitanje dal' bi psiha patila, nego možeš li se nositi s tim

Ruse može jedna reportaža =)

Heh... to je individualna stvar, ne znam kako bih ja reagirao u takvoj situaciji. Nadam se da neću niti saznati.

Ni ja ne mogu 100% tvrditi da bi izdržao neki duži period sam bez posljedica na psihu ali znam da najbolje funkcioniram sam i da mogu puno toga izdržati zahvaljujući čvrsotći iste.
Imam tako neku urođenu sposobnost da isključujem ono šta mi smeta....

pa kada bi covijek bio zaokupljen ne bi ni primjetio....meni osobno je to i pozeljno...kada sam sa necim jako zaokupiran i zainteresiran pozeljno mi je da nemam nekoga u blizini....jer kada nesto zaheb oonda obicno krivim tog drugoga

ali kada se sve napravi i kada navecer legnes spavati a na nepoznatm si teritoriju sam.....rado bi da imam nekoga za popricati...kad tad bi bio gotov sa svime i vec bi se snalazio na prostoru...onda bi vecinu vremena sam sjedio i razmisljao....sumnjam da bi ja izdrzao dugo prije nego puknem...kao sto sam rekao...covijek je drustveno bice i u krvi mu je da bude sa nekime....makar bio i samotnjak....ali opet sve je to,kako Mraz kaze, od covijeka do covijeka....neko bi duze a neko krace izdrzo...ali bi svi na koncu pokleknuli nakon nekog vremena....barem ja tako mislim

Ja samoću volim više od ičega,inače izbjegavam često ljude jer mi se svo društvo zgadilo:
Predrasude,ruganje, bla bla bla bla..Spasim se kad odem sam negdje,i rađe bi živio sam s psom negdje,nego sa 100000000 ljudi..

Evo jedan meni drag citat nepoznatog autora...

The more people I meet, the more I like my dog... and I don't even have a dog!

da...ali sa psom i bez njega su 2 razlicite situacije...mislim da pas covijeku moze znacajno dulje produziti zivotni vijek u takvoj situaciji nego da si bez njega....ja milion puta iako imam drustvo oko sebe "razgovaram" sa svojim pesima...ali doslovno razgovaram....jednom sam pesu reko "gledaj me u oci dok pricam sa tobom" i "sram te bilo....da te bude sram samo da znas"

ja sebi nisam mogao vjerovati sto govorim...ali ocu reci da je to ipak neko drustvo...da je covijek negdje tesko zarobljen mislim da bi mu bilo tesko samome....mislim da nemozemo pravo ocijeniti dok se nenadjemo u takvoj situaciji....ali dao Bog pa se ne nasli