EDC- sitnice koje pojednostavljuju život

NAVIGATOR je napisao/la:svoj EDC nosim i koristim svakodnevno, s godinama sam ga več prilično dobro složio prema svojim potrebama. na neki način sam taj svoj hobi profesionalizirao jer moglo bi se reći da od EDC-a i ponešto zarađujem. dvosatno predavanje o EDC-u kao predmet sam uklopio i u neke tečajeve koje držim.

iako je i sada bio dobar no uvijek ima mjesta za unaprijeđenje. novi dizajn, nove tehnologije novi materjali šire mogućnosti primjene, bolje performanse. sve to mi je često dovoljan razlog da poneki artikl iz svog EDC-a zamjenim novim. vjerujem da bi mi i onakav kakav je bio prije dvije godine bio dovoljno dobar ali kad imam priliku ipak ponešto unaprijedim zlu ne trebalo.

najprije ću prezentirati koje je promjene doživio moj primarni EDC kit, njega 24 sata na sebi nosim u pederuši.

krenut ću od izbora torbice. u životu sam koristio brojne i kao najbolju sam izabrao mountainsmithov model vibe II kojega je ta firma na žalost prije jedno godinu dana prestala proizvoditi.

malo opširnijeo mojem istraživanju tržišta torbica pod ovom temom

https://survival.aforumfree.com/t6730-mountainsmith-vibe-ii-vs-dakine-hip-pack

istraživanjima oko artikala koje koristim svakodnevno pristupam prilično studiozno pa tako i izboru torbice. njezin komfor i upotrebna vrijednost utječu na moju svakodnevicu budući da je stalno na meni



da nije sve novo i bolje za mene potvrđuje i to da nakon isprobanih brdoo novih modela





ja još uvijek najradije nosim svoju najstariju vajbicu kupljenu prije 3 godine.



ta je torbica proživjela najgoru moguću torturu, smucala se samnom svuda po špiljama, stijenama, a najgore je bilo kada je prije 2 -3 godine bila i svojevrsna platforma na kojoj je uvijek stajala tada nedavno rođena moja kćer. od zmazanih sam je njezinih cipelica morao prati barem jednom tjedno, torbicu ne kći , nju tuširamo svakodnevno

dakle iako je torbica još potpuno funkcionalna ipak se na njoj već vide razni ožiljci. sva sreća pa je duplo tkana a mjestimično je oštećen samo vanjski sloj cordure i to s unutrašnje strane prema tijelu pa se to na van niti ne vidi.





jedino gdje bi i funkcionalno mogla pokleknuti su trakice na zatvaračima ciferšlusa koje uskoro planiram promijeniti.



kod mene je ta torbica već 3 godine i mislim da ću ju nositi još okvirno godinu dvije dok se ne dezintegrira. u normalnoj outdoor upotrebi pri svakodnevnom nošenju mislim da bi bez problema izdržala oko 6 godine a u civilnoj upotrebi u gradu i po kafićima mislim da joj vijek ne bi bio kraći od 10 godina.



dakle torbica je ostala ista, nije se mijenjala no njezin sadržaj u nekim segmentima je.



ovo su stvari koje su ovdje već duže vrijeme i nisu doživjele zamjenu, još nisam pronašao neki artikl koji bi značajnije unaprijedio performanse postojećih.



dakle neizostavni ključevi od auta, još uvijek vozim istu hondu civic i nekako mi se čini da ću ju voziti još dugooo, toliko sam njome zadovoljan.
kartica za ulazak na posao mi je obavezna jer bez nje ne mogu na posao, na sreću još radim.
suzavac se već malo izlizao, uskoro mu istiće rok pa ću ga zamjeniti novim. stari tada iskoristim za trening da vidim koliko daleko baca i koliko sam njime precizan. primarno protiv pasa kad sam na biciklu ali dobar je za neutralizaciju većine štetočina.
čepići za uši su ovdje za različite primjene od buke u helikopterima i avionima ali najčešće kada zaboravim antifone i odem na streljanu. mrsko mi je koristiti one na streljani koje svi natežu po ušima.

kemijskoj nalik šerafnciger najkorisniji mi je kod štelanja naočala ali i mnogim drugim situacijama. radi besprijekorno i vrlo ga često koristim.
moleskin blokić koristim uglavnom kao vanjsku memoriju. mrsko mi je sve podatke upisivati u mobitel. ovako kada sve napravim i odradim blokić samo šišnem u koš.

kutijica za bonbone dobro dođe ujutro prije sastanaka za osvježit dah. ova u sebi ima i malo ogledalo kada se otklopi što mi je već brdo puta koristilo kada mi je recimo na biciklu uletjela muha ili nešto drugo u oko.

victorinoxov direktor se više ne proizvodi i vrlo je vrijedan, meni je to poslijednji EDC od tri koja nosim uvijek sa sobom.
mala grickalica je dokaz da sam još uvijek u životu često u stisci s vremenom i da održavam nokte gdje stignem pa i na poslu

eto to je ostalo isto a ovi artikli koje ću prezentirati zamjenili su stare upravo zbog boljih performansi i pouzdanosti.

neko sam vrijeme nosio benchmadeovu tactical pen ali sam se u zadnje vrijeme vratio omiljenoj croserici. stalno pišem tekstove i potpisujem razne dokumente a croserica lakše piše od bilo koje kemijske koju sam do sada probao. tonije pravilo, koji puta nosim nju a koji puta kada mislim da bi mi kubotan mogao dobro doći još uvijek znam ponijeti i benchmade olovku.



godinama sam nosio fenixice, pa neke jeftine gumb baterije za 10 kn sada već više od godinu dana nosim olightice. manje su, lakše, bolje i dulje svijetle i jeftinije su od konkurencije no detalj koji je mene najviše privukao je to što ih rade u lijepoj paleti boja. meni je najdraža ova pink! imao sam ih već nekoliko i podijelio. često me zadesi nespremnog da je nekome mi dragom rođendan a ja iz torbice izvadim olighticu i novi je vlasnik, češće vlasnica, uvijek oduševljena. drugi dan odma odem po novu jer ju koristim doslovce svakodnevno.



u primarnom EDC-u nosim, vidi se na fotki, nosač za glavu za istu lampicu. napravio mi ga je Mraz i da ju dijelim dao bi mu nobelovu nagradu za tu umotvorinu. nosač je iznimno mali, lagan i u trenu pretvara svaku lampu sa klipsom za džep u naglavnu, i ostavlja nam ruke slobodnima. više tikku uopće na izlete ne nosim.



true ultility moj EDC upaljač zamijenio je po meni najbolji ikada do sada proizvedeni windmill clasic. koji je vrlo pouzdan kao i svi windmilli koje sam do sada koristio no ovaj model za razliku od glomazne braće je iznimno mali poput obićnog malog BIC-a a puno bolji u performansama.



šteta je da ti upaljači odlaze iz ponude replikarta, zapravo ih više uopće nemaju.
mislim da je bilo dosta prigovora oko pouzdanosti. najme ekipa da 300-400 kna za jet upaljač i onda u njega tanka turski nerafinirani plin za 7 kuna pakiranje.
ja koristim centralinov njemački plin kupljen u milleru za 19kn i niti jedan od windmillovih upaljača od tri modela koja sam imao nije apsolutno nikada zatajio(zapravo je u jednoj prilici ali mojom greškom)
o pouzdanosti tog upaljača ovisile su kompletne vježbe i tečajevi s MORH-om, moj su primjerak koristili mnogi pirotehničari i apolutno nitko nije imao prigovora nego riječi hvale do te mjere da sam od tri modela dva morao pokloniti. ostao mi je samo ovaj classic a sada ni njega više nema za kupiti pa se iskreno nadam da je vrlo trajan.

novi je i mali parfem, sad je neki hugo boss u igri. dobro mi dođe u situacijama kada u drugom ruksaku zaboravim dezić a po ljetu biciklom doletim na posao. onda ova boćica znatno popravlja dojam.
uglavnom kad ženi kupujem neki parfem onda užicam i nekoliko muškh testera.



nije da samo ja suprugu iznenadim nečim lijepim, parfemom ili sličnom. nedavno je i ona mene iznenadila.
prije 12-13 godina na HRT-u sjedio sam s kolegama koji su raspravljali o performansama i izgledu USB stickova, demonstrativno sam se digao i dobacio da kada mi se život počne vrtiti oko takvih besmislica da ću onda stvarno biti u kur..u!
bilo je to doba kada su svi video materjali bili na trakama a sve fotke na filmu ili papiru.
poslijednih se godina to drastično promijenilo. silom prilike svoj sam prvi stik nabavio kada sam kretao na antarktik. sa mnogim sam portalima i novinskim kućama imao dogovor da ću im u živo slati tekstove i fotke direktno s lokacije.
tada sam za stik odabrao corsair. bio je vrlo skup i tvrdili su za njega da je i vrlo pouzdan. neugodno sam se iznenadio kada mi je na antartici u samo mjesec dana korištenja crkao. izgubio sam brojne tekstove i prilično fotografija.

kada sam se vratio stalno sam morao šerati razne fotke također portalima, sponzorima itd. nije mi se dalo to stalno pržiti na CD a fajlovi su bili prilično veliki pa sam investirao u USB stick s tada nezamislivih 8GB memorije. rijetko je tko tada nosio i gigu. stick nije bio ni jeftin ali koristio sam ga i u sklopu svog EDC-a do danas.
pouzdano je radio i na njemu sam često nosio skenove svih dokumenata i kopija avionskih karata, zlu netrebalo ako me okradu ili nešto izgubim i sl. tako da se i unatoč visokoj cijeni isplatio.



do danas su fajlovi toliko narasli da mi se često dogodi da mi 8GB nije dovoljno. ako nosim recimo HD video. supruga me jučer iznenadila i kupila mi "ovu zvjerku"



iako je malo veći od svog prethodnika u EDC ulozi oko (40%) ali ga u performansama i kapacitetu više od 15 puta nadmašuje





dakle radi se o MX-FX MACH XTREME USB 3.0 kapaciteta od 128GB.

to više nije samo USB stikić to je cijeli hard. odlično mi je kod njega što je vrlo mali za svoj kapacitet, nema pokretnih dijelova za razliku od ostalih hardova koji bi mi također bili dobri npr WD passport, time je on i puno otporniji na padove udaranja, nagnječenja itd.

uz sve to on lijepo paše uz moju veliku sebenzu koja je moj osnovni EDC nož, evo sutra će biti točno godinu dana.





eto toliko od mene o mojem primarnom EDC kitu. puno veće promjene doživio je moj sekundarni EDC pa ću i to nakucati kad uhvatim vremena.

neke su stvari bolje nove, poput ovog stika, no neke mi puno više pašu one stare provjerene poput mountainsmithove vibe II torbice koja se više ne proizvodi ili stare sebenze 21 koja odlazi u povijest(nasljeđuje ju saba 25).

ikarus je napisao/la:Ja nikad ne nosim novčanika iz više razloga,

Nažalost znam kako lako nestaju (nije meni nesto) - to je ono na šta se referiraš pod pojmom opča katastrofa

Lovu (do neke svote) nosim obićno u zadnjem đepu, dok dokumente (nastojim ih nosit čim manje, ali ipak nosim one osnovne, tipa vozačka, osobna,karica i međunarodna spasilačka) nosim u torbici (pederuši) i to obićno sve u vozačkoj...

Iskreno ne paše mi ovakav tip novčanika (fancy) na cargo hlače, taj sprtan bi ti puno više paso...