Bujad (Pteridium aquilinum)

Kraj je zimi i cim se sneg otopi masovno ce krenuti vegetacija. To je prava prilika da se u prirodi nadje dosta jestivih biljaka koje obiluju vitaminima i drugim korisnim sastojcima. Vecinu jestivih biljaka je moguce koristiti samo na pocetku vegetacije, jer kasnije kada se izdanci razviju listovi budu puni celuloze pa samim tim i tesko svarljivi.



Bujad Pteridium aquilinum
Ova vrsta paprati je vrlo rasprostranjena u nasim krajevima. Za ishranu se koriste sasvim mladi izdanci i podanak. Mladi izdanci se koriste kao povrce, dok se podanak upotrebljava kao sirovina za brasno.
Mladi izdanci nisu narocito ukusni u svezem stanju pa preporucujem da ih obavezno prokuvate pre upotrebe. Ne postoji mogucnost zamene nekom slicnom otrovnom vrstom.
Podanak nisam koristio mada je pun skroba i ugljenih hidrata, moracu da probam sledeci put. Tu vec postoji opasnost da zamenite bujad i obicnu paprat Dryopteris filix, jer je podanak obicne paprati otrovan. Razlikovace te ih po tome sto je bujad krupnija (najveca je od sve paprati) i sto iz podanka raste samo jedan list za razliku od drugih paprati.

100gr mladih izdanaka bujadi sadrzi 22mg vitamina C; 0,2mg Karotina; 0,39gr masti; 4,52gr ugljenih hidrata i 33 kalorije

Pozdrav i odličan članak,
slično sam i ja do sada mislio, i imao podatke koje navodiš. No pre nekoliko minuta sam skinuo sa ovog foruma "Atlas otrovnog bilja Slavonskog gorja" od Mirka Tomaševića, u kome navodi Bujad kao otrovnu biljku.

Citiram:
"Aktivne tvari: U listovovima i podanku nalazi se antitijaminska djelatna tvar, koja izaziva deficit vitamina B1, zatim saponin pteridin, prolin... (da ne navodim sve) i nedovoljno istražene tvari koje deluju kancerogeno i mutogeno.
Znaci trovanja: Bujad je otrovna za neke domaće životinje, a neke tvari prelaze u mlijeko te ono ima kancerogena i mutogena svojstva. Otrovanja ljudi su moguća konzumiranjem mladih izdanaka kao povrće ili kao salate."

Interesuje me da li je neko još negde pronalazio ovakve podatke? Do sada sam uglavnom susretao stavove da je bujad jestivo bilje (izdanci i podanak).
Još interesantnije mi je da je u istoj knjizi i bagrem stavljen u kategoriju otrovnih biljaka (koren i seme).

Ima li tko iskustva s bujadi. Kako se probavlja stabljika a kako korijen.
Bujadi ima dosta cijele godine. I sada u dvanaestom mjesecu ispod lista su mladice duge i 10 cm.

bera je napisao/la:Pozdrav i odličan članak,
slično sam i ja do sada mislio, i imao podatke koje navodiš. No pre nekoliko minuta sam skinuo sa ovog foruma "Atlas otrovnog bilja Slavonskog gorja" od Mirka Tomaševića, u kome navodi Bujad kao otrovnu biljku.

Više čovjek ne zna kome da vjeruje. Kod nas su šparoge relativno rijetke pa većinu "ulova" čini bljušt za kojeg neki navode da je otrovan u svim stadijima, dok drugi kad dođe u fazu bobica što je po meni točno jer bi pola Dalmacije i Hercegovine do sada otegnulo papke.

Ne bih sad tražio reference, ali postoje podaci o italijankim vojnicima sa Sicilije  koji su se potrovali jedući muhare u Istri, pripremajući ih na način na koji su ih uobičajeno pripremali kod kuće.

Hmmm! Razumijem se ponešto u gljive i ama baš nikada i nigdje nisam našao da su muhare jestive. Svugdje je navedena kao oličenje otrovnosti zaključno do djećjih slikovnica. Praksa cijelog ovog dijela gdje šparoge nema dovoljno je da se bere bljušt. Praktično cijela Hercegovina, a posebno sjeverni dio šparogu nisu ni vidjeli iako sam viđao fotografije ljudi koji su šparoge ubrali tamo gdje ih "ima" ali su količine da bi me to bilo sram spremiti. Osobno ih nikako ne volim i za mene su odvratno gorke ali ima ljudi koji ih baš obožavaju. U mom rodnom kraju se brao mladi izdanak neke biljke koju smo mi zvali svjećica. Niski gusti grm tamnozelenih širokokopljastih i jako bodljikavih listova u proljeće krije bijele mesnate izbojke kao tanke šparoge. Ovdje te biljke ima jako malo i baš nedavno sam je ufotkao pa čekam da mi se jave prijatelji biolozi i determiniraju o čemu se radi.

Ovdje ponešto piše, ali ne piše ništa o tome kako se osobine gljiva mijenjaju u ovisnosti o lokaciji,klimatskim uvjetima etc. Priču o italijanskim vojnicima nisam izmislio, materemi.

Hombre, nije muhara svigdje oličenje otrovnosti. Sibirjaci, tj njihove žene rade od njih neke ljekovite pripravke i mariniraju ih u teglama.

Baš na zadnjem okupljanju na Janjčarici bilo je govora o tome da ekipa u G.Kotaru bere i suši muhare pa prodaje narkosima iz Dalmacije kojima služe za ušlagiranje i potražnja je prilična.