Ernest Henry Shackleton

Ernest Henry Shackleton
Vodio je expediciju na Južni pol(1914)
NIje bila baš najuspješnija,ali s gledišta preživljavanja,definitivno zaslužuje da se spomene.
Ukaratko:
Norvežanin Roald Amundnsen,je stigao do Južnog pola,35 dana prije Scota,a Shackleton je za cilj izabrao prelazak s jednog kraja Antarctice na drugi kako bi "nadoknadio"Velikoj Britaniji taj gubitak u prestižu.
Ekspedicija je krenula 08.08.1914 god s brodom koji je sam kupio,Endurance(izdržljivost),u posadi je bilo 27-oro ljudi,pomoraca i znanstvenika koji su trebali istražiti neucrtana područja.
Zima koja ih je zatekla je bila jedna od najhladnijih,pa plan da kroz Weddell Sea dođu do McMurdo pličine na Antarktiku nije baš uspio u potpunosti,tako da su ostali zarobljeni u ledu 80-ak milja od namjeravane pozicije(gdje su ih čekale zalihe)ostavljene s drugog broda "Aurora".
Tu počinje priča o preživljavanju,
godinu dana su proveli zamrznutom brodu,koji je napokon popustio prltisku leda i počeo tonuti,



slijedećih pet mjeseci proveli su kampirajuću na ledu koji se pomicao(konstantne niske temperature i olujni vjetrovi )čekajući spašenje.
Koje nije stizalo.Napokon kad se led donekle otopio,da mogu koristiti čamce za spašavanje,još uvijek svi ljudi su zaplovili ka napuštenom Elephant otoku,
sam taj prelaz je dovoljno opasan jer je more tu konstantno olujno.



Dolazak na otok nije značio spas,samo je bilo pitanje vremena prije nego što počmu umirati od pothlađenosti i gladi.




Tu je Shackleton donio najhrabriju odluku,jer je s pet ljudi koje je izabrao,odlučio otići po pomoć,
po olujnom moru(valovi su konstantno dosezali i do 20 m) za sedamnaest dana su prešli 800NM,i stigli do otoka St.Georgia uz pomoć sekstanta i kronometra kao jedinih sredstava za navigaciju.



Nakon što su došli do otoka, morali su preći planinu(prvi koj9i su to napravili) da bi napokon naišli na kitolovačku stanicu,
tri mjeseca im je trebalo da se vrate po ljude koji su ostali na Elephant otoku.
Svi su preživjeli.

Gledao sam dokumentarac o tim ljudinama!

Impresivno!

Ali to su neke druge generacije i ljudi koji su mogli bez fast fooda i ostalih današnjih
gluposti, fizički su više radili i bili otporniji.

danas ih malo takvih ima!

U svakom slučaju divim se tim ljudima koji su veslajući prešli toliki put od skoro 1500 km po koliko znam vrlo surovom uvjetima!

Osobno mi je nezamislivo biti u čamcu na valovima od 20 m!

Ti Rnos se koliko znam malo bolje kužiš u te morske stvari.

U biti svaka čast svim pomorcima, pionirima, krvavi je to kruh bio!

Vrhunska prica rinos, vrhunski ljudi ...nazalost danas vrsta u izumiranju. kako se zove dokumentarac LUKSA ?