Psi kao vjerni pratitelji

ajde da vam ja predstavim i svog psa. Mogu vam reći da je to prepametno biće i nebi ga mjenjao ni za što.

kako je lijep i kako lijepo drzi uha!!!
naravno da je pametan, mnogi su i vise nego pametni, i ako ih dovedes u odredenu situaciju tocno vidis da razmislja i donosi odluku kako se izvuci iz te situacije, nije instinkt u pitanju, oni misle!

evo MIKIJA mojeg budučeg pratitelja ...
sad je več star osam mjeseci i spreman je za prirodu ...
haskiji mi za tu svrhu nisu dovoljno poslušni ...

bowhunter...dali je to doga ili dobarman...
i reci mi kak se tak veliki pas ponaša u prirodi ...
dali ti je poslušan ili odluta...

neznam zašto svi mješaju dobermana i dogu, to su dva potpuno različita psa. to je doberman, oni ti spadaju pod službene pse i imaju tzv. savršen nagon za plijelom, ako nije socijaliziran onda ti odluta. ja sam svoje socijalizirao i dresirao u školi pa je jako poslušan. ali kada nešto bježi pred njim onda je to sranje. največe specijalnosti su mu mačke, primi ih u čeljust i samo strese s njima, meni je podavio mačka, mačku i 6 mladih mačiča.

ooo vidi i miki je tu, daj mu okreni glavicu prema napred da ju vidim!

a mi smo imali dobermanku koja sticajem okolnosti nije nikad mogla biti mamica i svi macici na rancu su bili njezina djeca, pazila ih i mazila ko da im mater

Život u stanu moje je roditelje ograničavao u ispunjavanja želja sestri i meni. Pa tako niti pas dugo, dugo vremena nije dolazio u obzir. Sve dok u vrijeme rata, misleći kako će djeca tako manje razmišljati o ružnim stvarima koje se događaju, moji kumovi nisu dovukli malenu mješanku koju smo nazvali Nera. Nera je bila mješavina engleskog koker španijela i terijera. Nevjerojatno bistro stvorenje i otvorena za svaku suradnju. Na žalost, nije dugo bila s nama. U jednoj od šetnji po polju, pokupila je krpelja od kojeg je dobila piroplazmozu, te tjedan dana kasnije i otišla...

Tek godinu dana nakon nje u naš je dom ušetala prava damica - engleska koker španijelka. Do bola tvrdoglavo, svojeglavo, inatljivo stvorenje. Ali pogleda koji te osvaja u toj mjeri da zaboraviš ne nepodopštine koje je napravila. Zvala se Fiba. S njom smo živjeli u veseloj harmoniji punih 9 godina, kada nas je i ona zbog svoje teške bolesti morala napustiti.

Nakon Fibe u naš stan nije ušetala niti jedno novo biće na četiri noge. Bilo je tu nekih pokušaja, no bezuspješno.
Od tada je prošlo više od 5 godina. U tih 5 godina su se okolnosti u mnogoćemu promijenile, te ja više ne ovisim od volji mojih roditelja, nisam ograničena stanom, te sada uz kuću imam i ogromno dvorište. Moja vjerna pratiteljica je sada dvogodišnja kuja aljaškog malamuta. Zaigrano, smiješno, zabavno stvorenje.

Slike dodam kasnije.

Evo moga vuka u psećem obliku.



Slika je stara godinu i pol i ne vidi se baš Kirina faca, ali se vidi njena zaljubljenost u prirodu.

A evo i dvije od prošlog ljeta...

prekrasnaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa jeeeeeeee! medena !

svida mi se njezina ogrlica, mi smo imali takvu, ali joj je stiskala dlaku, pa smo se odlucili na "lancic"

vatrica je napisao/la:svida mi se njezina ogrlica, mi smo imali takvu, ali joj je stiskala dlaku, pa smo se odlucili na "lancic"

Kiri svaka ogrlica stišće dlaku, pa ako nije previše potrebno ne stavljamo joj ogrlicu.
No, kad idemo među ljude ima i ogrlicu i lajnu...

nekaj mi nije dalo mira u glavi, pa sam pogledala ponovno slike u topicu mreznica....pa ti i joza imate jednog te istog psa

Znaci Joza je WolfLady

vatrica je napisao/la:nekaj mi nije dalo mira u glavi, pa sam pogledala ponovno slike u topicu mreznica....pa ti i joza imate jednog te istog psa

A-a. To je moj pas.

Stule je napisao/la:Znaci Joza je WolfLady

aha
otkril sam svoju zensku stranu

=)

e ja sam skužil da sam ja cijelo vrijeme za aljaške malamute govorio da su haskiji...predivan je


kad nađem neke fotke od svog pokojnog pesa onda bute tek vidli kaj je pravi pes

Vidim vas...

heh moj kolega ima aljaškog malamuta predivan pas.. a i brak jazavcar mi se sviđa zbog svoje osobine...

Ja volim gotovo sve pasmine pasa.
No, otprilike 5 pasmina mi je potpuno neodoljivo i voljela bi da mi prave društvo.

meni osobno leže pasmine sa uzdignutim ušima ...
dulje dlake ...psi koji imaju prirodan izgled...
več sam pisao o tome da radni psi sa sjevera ...
malamuti , haskiji , samojedi , lajke , kanadski vukovi, bijeli vukovi ....
zapravo u našim podnebljima nisu cijele godine zadovoljni i sretni psi...
njima nedostaje sjever...moji haskiji nepodnošljivo su zavijali ...
a zapravo da nikad nisu zalajali ...
kad je pao snijeg , zakopali su se i satima bili u snijegu...
a kokoši i kuniči su potamanili da se ne usudim ni sjetiti ...
koliko su zapravo simpatični i lijepi psi ...
toliko su neposlušni i zločesti ...
a da ne govorimo o krpeljima na koje su totalno osjetljivi...
jer u njihovom prirodnom području zapravo ni nema tih nametnika ...
pa nemaju imunost...

dravski_vuk je napisao/la:
zapravo u našim podnebljima nisu cijele godine zadovoljni i sretni psi...
njima nedostaje sjever...moji haskiji nepodnošljivo su zavijali ...
a zapravo da nikad nisu zalajali ...
kad je pao snijeg , zakopali su se i satima bili u snijegu...
a kokoši i kuniči su potamanili da se ne usudim ni sjetiti ...
koliko su zapravo simpatični i lijepi psi ...
toliko su neposlušni i zločesti ...

S Kirom za sada nije bilo negativnih iskustava.
Ako izuzmemo kopanje rupa u dvorištu u koje bi nakon toga legla i na taj se način hladila... i ako izuzmemo bježanje preko ograde k susjedu, kod kojeg nije napravila nikakvu štetu jer je još uvijek šašava i zaigrana pa se samo sa svime želi igrati (mačke, drugi psi...).
Da po ljeti malamuti nisu baš pretjerano sretni - istina je. Iz tog razloga Kira od malena po ljeti uvijek na dvorištu ima ogromno korito puno vode u kojem se može rashladiti (što ona zdušno i radi). Po ljeti je se i ne maltretira dugim šetnjama ili kojekakvim drugim teško podnošljivim aktivnostima, a vodimo ju na kupanje na jezero... a i na Mrežnicu.
Fascinantna je njena zaljubljenost u snijeg. Zimus sam je uhvatila kako stoji nasred dvorišta i hipnotizirano gleda u nebo i pahuljice koje padaju.

No, isto tako ne mogu poreći zadnji dio tvoje tvrdnje da su to simpatični i lijepi psi, ali jednako toliko i neposlušni i zločesti.
Jedino što bih ja ustvari rekla da su zaigrani, tvrdoglavi i svojeglavi. Ali to ustvari i znači "neposlušni" i "zločesti".

Sjećam se kad smo išli po Kiru. Na dvorištu su uz kuju bila dva šteneta - Kira i još jedna kujica. Ta kujica je onako sneno sjedila uz majku (kuju) i oslanjala se o nju. A Kira... Kire je bilo po cijelom dvorištu. Trčala je kao da ju je nešto uštipnulo za dupe. Zvrkasti pogled, one blago povijene uške, bucaste šapice, mali zafrknuti repić... ma, ljubav na prvi pogled.
Odabrala sam štene koje je temperamentom bilo slično meni.

I još uvijek smo slične temperamentom. I jako se dobro slažemo.

kad čovjek voli psa...
neke nepodopštine nisu bitne..
jer pas zuzvrat daje više ...
mogu zamisliti te osječaje ...
kod tvoga psa je sreča da ima prostora ...
malamutima su u krvi prostranstva ...
on mora imati slobode...
a i svaka vam čast što psa vodite u prirodu sa sobom ..
samo oprezno sa krpeljima ...

dravski_vuk je napisao/la:
samo oprezno sa krpeljima ...

Imali smo prošle godine jednu kratku epizodu s krpeljnom. Na vrijeme primjetili da nešto nije u redu, što kod nje nije teško primjetiti jer se smiri, prestane biti zaigrana i zainteresirana za glupiranje.

Srećom, prošli smo OK.

Od malena ju se učilo da nakon svake šetnje slijedi detaljan pregled i potraga za nametnicima, te češljanje.
U početku je bilo natezanja, ali sada nema više nikakvog problema.

Što se tiče osječaja... prije Kire imala sam dva psa (dok sam živjela s roditeljima). Ali niti od jednog od ta dva psa nisam dobivala niti pola ljubavi i zaljubljenih pogleda koliko to dobivam od Kire.
Ona jasno zna da sam ja "njezin čovjek", a da je ona "moja".

pišeš tak romantično ...
ali ipak ču ti reči da sam ja radi krpelja ostao bez najboljeg psa ...
sad se... teško izreči ..nemogu vezati potpuno za psa..
jer nebi mogao to još jedanput proći ...
srce se steže ...
kad pas odlazi a nema pomoći ...

Razumijem šta govoriš.
Mojima je zbog krpelja otišla mješanka.
Svi smo proživljavali, to što ti kažeš - odlazak.
Ništa nije teže podnijeti od bespomoćnog pogleda predragog stvorenja.

Prema Kiri imam osjećaje kakve nisam imala niti prema jednom svom psu.
I sada uz Kiru imamo još jednog psa. Volim ga jako, ali niti približno kao Kiru.
I sad kad si napisao ovaj svoj post, razmišljam... što bi bilo kad bi...
I jednostavno, ne mogu na to pomisliti a da mi se barem na tren ne zasuze oči.

možda sam ja od svoga psa tražio previše ...
ponekad razmišljam o tome ...
i sad imam LUNU...ženku haskija ...
ali ne vodim ju sa sobom na lutanja prirodom ...
a fali mi pas...jer pas ima neka osjetila jača od čovjeka ...
po njegovim reakcijama lako se otkrije što se zbiva ...
a zapravo mi to ne osječamo ...
pas ima jako dobar osjet mirisa..
nanjuši životinju i prati ju ..
dok čovjek to ne može...
pas bolje čuje ...
pas je čovjeku jako koristan pratitelj...
vjeran prijatelj do smrti ...
pas je zapravo sve što čovjek čovjeku nemože biti ...

dravski_vuk je napisao/la:
pas je čovjeku jako koristan pratitelj...
vjeran prijatelj do smrti ...
pas je zapravo sve što čovjek čovjeku nemože biti ...

I onda meni kažeš da pišem romantično.
Lijepa misao.


Jasno mi je da želiš zaštiti Lunu.
Ne želiš da joj se dogodi nešto loše.
Tako i ja razmišljam o Kiri.
Ali ipak riskiram. I ispunjavam želje sebi i njoj.
Jednostavno joj ne želim uskratiti da uživa punim plućima, ako joj to mogu priuštiti.
Uostalom, i nama se svakodnevno u svakodnevnim situacijama može dogoditi nešto loše. Pa svejedno sjedamo u auto, vozimo se na posao, a sa svih strana prijete kojekakve kamikaze u svojim automobilima.

Ne želim da ispadne da ti pametujem i solim pamet.
Naprotiv.
Imaš potpuno pravo na svoj odabir i svoje mišljenje.

Uostalom, tvoj boravak u prirodi sa psom i moj boravak u prirodi sa psom, dva su potpuno različita pojma. =)

Jednostavno joj ne želim uskratiti da uživa punim plućima, ako joj to mogu priuštiti.

tak smo mi 15 godina imali macku perzijanku koja je zivjela sve samo ne macji zivot, zato peseku zelim dati upravo to..nek zivi punim plucima
kad je umirala, pala u komu...cijeli dan smo je nosali na rukama na jastucicu i tepali joj, pjevali pjesmice tihim glasom...da ode okruzena ljubavlju na onaj svijet...zakopali je u goricama i na grob posadili ruze..
bilo je to iskustvo ko i kad umire i umre clan obitelji..

moj pas....nasuprot toj nasoj macki daje stostruko vise ljubavi, mi dvije se jednostavno "kuzimo", ne usudim se ni pomisliti da joj se nesto desi...
nakon nje...nist vise necu dovuci doma...


i kao sto kaze moja prijateljica: nijedan muskarac ne moze voljet zenu kao sto ju moze voljet pas

vatrica je napisao/la:
i kao sto kaze moja prijateljica: nijedan muskarac ne moze voljet zenu kao sto ju moze voljet pas

Dobro kaže, ali mislim da vrijedi i obrnuto. Odnosno, niti jedna žena ne može voljeti muškarca kao što ju može voljeti pas.
Pseća ljubav je iskrena, nevina i naivna. Pas nije licemjeran i ljubav koju pruža ne ovisi o južini, PMS-u ili nekakvim frustracijama.

i niko se ti tak ne veseli kad dodes doma ...ko pas, pa jos kad joj u ocima procitam kao da se zali sto me tak dugo nije bilo
meni je to prvi pas i prvo psece iskustvo...ja sam facinirana svakim danom kojeg provedemo zajedno, iako dok je bila manja i piskila svugdje po stanu znala mi dobro dici zivac